Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-179/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc.Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Ž. P., zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 6. rujna 2021., broj Ik I-327/2021-11, u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika Ž. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) u vezi članka 165. stavak 1. i članka 168. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je prijedlog zatvorenika Ž. P. za uvjetni otpust.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik Ž. P. osobno, zbog „pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona i ZIKZ-a“ s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „prihvati žalbu i odobri uvjetni otpust, podredno moli ponovno odlučivanje pred vijećem Županijskog suda u Sisku“.
3. Sukladno članku 51. stavku 2. ZIKZ koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust imajući u vidu da je preostali, neizdržani dio kazne zatvora (koja ističe 30. studenog 2027.) prevelik u odnosu na kaznu zatvora na koju je osuđen u trajanju dvadesetišest godina, zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 2. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 218. stavak 2. KZ/97, ocjenjujući da je, imajući u vidu utvrđene negativne okolnosti iz izvješća kaznionice u G. (da je procijenjen sigurnosno rizičnim za korištenje pogodnosti izlaska, a time i uvjetnog otpusta), kao i okolnosti i posljedice kaznenih djela zbog kojih zatvorenik izdržava zatvorsku kaznu, za postizanje svrhe kažnjavanja potrebno da zatvorenik, za sada, nastavi s izdržavanjem kazne zatvora na koju je osuđen. 6. Zatvorenik u žalbi ističe da smatra da su prvostupanjskim rješenjem „neke od okolnosti iz članka 59. stavak 2. KZ/11. pogrešno utvrđene, netočne i irelevantne“. Nadalje navodi da nije točno da se nije u potpunosti ostvarila svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., da je pogrešan zaključak o riziku ponavljanja kaznenih djela, da je sigurnosno rizičan za korištenje pogodnosti izlaska a time i uvjetnog otpusta, jer da pogodnosti izlaska koristi već dvije godine te da je došlo do „povrede ZKP, Ustava, kao i Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama te je obezvrijeđeno načelo jednakosti stranaka u postupku“, jer mu kao stranci u postupku nisu dostavljena mišljenje Kaznionice u G., Probacijskog ureda iz S. B. te mišljenje državnog odvjetnika.
7. Protivno navodima žalbe zatvorenika, zakonito je i pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust ocijenivši da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora, imajući na umu duljinu kazne zatvora od dvadesetšest godina na koju je zatvorenik Ž. P. osuđen zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 91. točka 2. KZ/97 i kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavak 2. KZ/97, te utvrđene negativne okolnosti iz izvješća Kaznionice u G..
8. Ovo osobito kada se ima u vidu odredba članka 41. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) koja kao svrhu kažnjavanja propisuje, ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže, ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Uzimajući, stoga, u obzir visoki neizdržani dio kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, kao vrstu i težinu počinjenih kaznenih djela zbog kojeg je pravomoćno osuđen i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve navedene okolnosti pretežu nad pozitivnim okolnostima urednog tijeka izdržavanja kazne zatvora i osiguranog postpenalnog prihvata i zaposlenja. Stoga, ispravno zaključuje prvostupanjski sud, a protivno žalbenim navodima zatvorenika, da kod zatvorenika još uvijek nije u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja te je radi njezina ostvarenja nužno da on, za sada, nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.
9. Iako ispravno žalbom upire zatvorenik da koristi pogodnosti izlaska već dvije godine, međutim navodi prvostupanjskog suda temelje se na mišljenju Kaznionice u G. i sigurnosne procjene i procjene rizika od strane PU … koja je procijenila da je sigurnosno rizičan za korištenje pogodnosti izlaska a time i uvjetnog otpusta. Međutim, prvostupanjski sud ne temelji svoju odluku samo na navedenoj okolnosti, već je ona samo jedna od prethodno navedenih, uz negativno mišljenje i Kaznionice u G. kao i državnog odvjetnika, dok je odlučujuća okolnost velik dio neizdržane kazne u odnosu na ispunjenje zakonom propisane svrhe kažnjavanja.
10. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada navodi da je postupanjem prvostupanjskog suda došlo do „povrede ZKP, Ustava, kao i Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama te je obezvrijeđeno načelo jednakosti stranaka u postupku“, jer mu kao stranci u postupku nije omogućen uvid u mišljenje Kaznionice u G., Probacijskog ureda iz S. B. te mišljenje državnog odvjetnika. Naime, zatvorenik ima pravo uvida u spis, na koji način može ostvariti svoje pravo da se upozna sa predmetnim dokumentima, pri čemu treba naglasiti da je bio prisutan na sjednici vijeća na kojoj su pročitani svi navedeni dokumenti nakon čega u zapisnik nije stavio primjedbe.
11. Iako zatvorenik kao zakonski osnov pobijanja rješenja navodi i „povredu ZIKZ-a“, koju sadržajno ne obrazlaže, to je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., ispitao pobijano rješenje te nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
12. Stoga je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, potpuno i ispravno utvrdio činjenično stanje o čemu je dao jasne i dostatne razloge, koje prihvaća i drugostupanjski sud te ispravno zaključio da prethodno navedene pozitivne okolnosti, međutim, za sada, nisu dostatne za pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika Ž. P., što nije zapreka za buduće odlučivanje o njegovom uvjetnom otpuštanju.
13. Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. listopada 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim. v.r.
