Poslovni broj: Usž-3265/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. T. iz K., koju zastupa opunomoćenica M. T., odvjetnica u O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda Z., radi novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 UsI-1252/20-12 od 28. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 UsI-1252/20-12 od 28. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-102-05/19-01/276, urbroj: 344-116/4-20-14 od 3. rujna 2020., te radi vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak. Točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev za priznavanje prava na isplatu novčane naknade iz razloga što tužiteljica ima registrirano slobodno zanimanje turističkog vodiča pa se ne može smatrati nezaposlenom osobom na temelju članka 10. stavka 1. točke 5. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ 118/18.).
3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima. U bitnome ističe da se sukladno članku 10. Zakona o tržištu rada, nezaposlenom osobom smatra, između ostalog i osoba koja nema registrirano slobodno zanimanje. Tužiteljica ukazuje na činjenicu da se zbog upisa u Upisnik turističkih vodiča sukladno tada važećim propisima ne može smatrati da osoba ima registrirano slobodno zanimanje. Ističe da upisom u Upisnik turističkih vodiča osoba samo stječe pravo na pružanje usluga turističkog vodiča, međutim, navedeno ne znači da je osoba samozaposlena, da obavlja djelatnost već je samo stekla licencu, odnosno položila potrebne ispite za stjecanje iste. Sam upisnik vodio se u statističke svrhe – zbog evidencije o broju vodiča, područjima za koja su položili ispite i jezike na kojima pružaju svoje usluge. Navodi kako nije ostvarila nikakav prihod po osnovi obavljanja djelatnosti turističkog vodiča, a o čemu je već pridonijela dokaze sudu. Smatra da upravna tijela i sud pogrešno tumače zakon kada tvrde da se samo stjecanjem licence turističkog vodiča osoba ne može smatrati nezaposlenom u smislu Zakona o tržištu rada. Ističe kako njene tvrdnje potvrđuju i izmjene Zakona o pružanju usluga u turizmu iz 2020. kojima je određeno da se turističkim vodičima izdaju rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje usluga turističkog vodiča, a ne više rješenja o odobrenju za pružanje usluga turističkog vodiča te da prestaje važiti Pravilnik o upisu turističkih vodiča. Navodi kako sud u svojoj presudi ističe da se te izmjene ne mogu primijeniti retroaktivno na konkretan, međutim, te su izmjene i dopune važne utoliko što se njima otklonila mogućnost pogrešnog tumačenja zakona na štetu turističkih vodiča od strane tuženika, a upravo u vezi ostvarivanja prava na naknadu za nezaposlene. Smatra da je prvostupanjski sud povrijedio pravila postupka i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je odbio preostale dokazne prijedloge tužiteljice jer su isti relevantni za rješavanje ovog spora. Predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te sam presudom riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da tužiteljica ne ispunjava sve propisane uvjete za priznavanje prava na novčanu naknadu jer se u trenutku prijave u evidenciju Zavoda vodila kao turistički vodič, te se zbog navedenog nije smatrala nezaposlenom osobom, a sukladno članku 10. stavku 1. točki 5. te članku 47. stavku 1. točki 2. Zakona o tržištu rada. Ujedno navodi da je tužiteljica zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti podnijela 19. lipnja 2019., te je o predmetnom zahtjevu odlučeno primjenom odredbi Zakona o tržištu rada, a dana 8. travnja 2020. na snagu je stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pružanju usluga u turizmu koji u bitnome propisuje da turistički vodiči više nisu upisani u Upisnik turističkih vodiča što znači da isti mogu biti prijavljeni u evidenciju nezaposlenih osoba tuženika kao nezaposlene osobe, ali od 8. travnja 2020. Tuženik ističe da zakoni nemaju retroaktivno djelovanje te samo zato što je stupanjem na snagu spomenutog zakona određena situacija drugačije uređena ne znači da su rješenja koja su donesena temeljem pravnih propisa koji su bili na snazi prije 7. travnja 2020. odnosno u trenutku podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na novčanu naknadu dana 19. lipnja 2019. nezakonita. Navodi da tužiteljica u žalbi nije navela nove okolnosti ni činjenice te predlaže ovom Sudu da odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS) ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga zbog kojih se presuda osporava niti postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je ranijom presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 UsI-1651/2019-11 od 18. svibnja 2020. poništeno rješenje tuženika od 28. listopada 2019. i prvostupanjsko rješenje od 25. srpnja 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U navedenoj presudi prvostupanjski sud je naveo kako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te je dao uputu prvostupanjskom tijelu da u ponovnom postupku službenim putem utvrdi je li tužiteljica upisana u Upisnik turističkih vodiča te nakon toga donese novo obrazloženo rješenje. Ujedno je istaknuo, da izmjene Zakona o pružanju usluga u turizmu na koje se tužiteljica pozivala nisu od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, a za čije rješavanje je mjerodavan onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku pokretanja upravnog postupka, a koji je pokrenut podnošenjem zahtjeva tužiteljice od 19. lipnja 2019.
8. Iz spisa nadalje proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku zatražilo od Primorske-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj podatak o odobrenju za pružanje usluga turističkog vodiča za tužiteljicu, a iz rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, klasa: UP/I-334-08/12-03/13, urbroj: 2170-03-04/3- 12-6 od 11. srpnja 2012. proizlazi da je tužiteljici odobreno pružanje usluga turističkog vodiča za područje Primorsko-goranske županije, te da je navedeno rješenje upisano u Upisnik turističkih vodiča pod rednim brojem: 40/IV. Prvostupanjsko je tijelo na temelju navedenih činjenica ponovno odbilo zahtjev tužiteljice smatrajući da se u smislu članka 10. stavka 1. točke 5. Zakona o tržištu rada, ne može smatrati nezaposlenom osobom jer ima registrirano slobodno zanimanje, a koje utvrđenje je prihvatio tuženik odbijanjem žalbe tužiteljice te prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva.
9. Odredbom članka 10. stavka 1. točke 5. Zakona o tržištu rada, nezaposlenom osobom u smislu ovoga Zakona smatra se osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina, koja nije u radnom odnosu, koja ne obavlja samostalnu djelatnost, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad te ako nema registrirani obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva.
10. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima registrirano slobodno zanimanje, osnovano prvostupanjski sud i upravna tijela smatraju da se tužiteljica ne može smatrati nezaposlenom osobom u smislu odredbe članka 10. stavka 1. točke 5. Zakona o tržištu rada. Navedeni uvjeti iz citirane zakonske odredbe trebaju biti kumulativno ispunjeni, a budući da tužiteljica ispunjava uvjet registriranog slobodnog zanimanja to je pravilan zaključak da se ne može smatrati nezaposlenom osobom, a niti ostvariti pravo na novčanu naknadu.
11. Navedeno stajalište izraženo je i u presudama ovoga Suda poslovni broj: Usž- 1481/20-3 od 9. srpnja 2020., Usž-1483/20-3 od 15. srpnja 2020. i Usž-2591/20-2 od 24. rujna 2020.
12. Tužiteljica i u žalbi ponavlja navode iz tužbe da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pružanju usluga u turizmu koji je stupio na snagu 8. travnja 2020. i kojim je drukčije uređeno pitanje turističkih vodiča. Tužiteljici je od strane prvostupanjskog upravnog suda i tuženika dostatno obrazloženo da se navedeni zakon ne može primijeniti u ovoj upravnoj stvari jer je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Zakona o tržištu rada koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na novčanu naknadu za nezaposlene 19. lipnja 2019. pa je u ponovljenom postupku od strane upravnih tijela pravilno o zahtjevu tužitelja odlučeno primjenom tog zakona.
13. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
14. S obzirom da tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost osporene presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava i bez postupovnih povreda, trebalo je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 20. listopada 2021.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
