Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 9 Povrv-246/2020-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Kseniji Flack-Makitan, a na prijedlog sudske savjetnice Valentine Kovačić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.d.,
OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz
O. d. M., K. & p. d.o.o., odvjetnici iz Z., protiv
tuženika O i O j.d.o.o., OIB: …, V., kojeg zastupa
punomoćnik B. B., odvjetnik iz Č., radi isplate iznosa od 1.621,97 kn,
nakon zaključene glavne rasprave 10. rujna 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 20. listopada 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. J. iz Č. poslovni broj OVRV-803/2020 od 17. studenog
2020. kojim je naloženo tuženiku O i O j.d.o.o., OIB: …,
V. platiti tužitelju A. H. d.d., OIB: …., Z., OIB: … iznos od
1.621,97 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 1. studenog 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i troškove ovršnog postupka u iznosu od 445,00 kn, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju A. H. d.d., OIB: …, Z., naknaditi tuženiku O i O j.d.o.o., OIB: …, 34, Vularija trošak parničnog postupka u iznosu od 812,50 kn u roku od 15
dana, dok se u preostalom dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 kn odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. studenoga 2020. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 4 – 5 spisa) nakon čega je javni bilježnik S.
J. iz Č. donio rješenje o ovrsi poslovni broj OVRV-803/2020 od
17. studenog 2020. (list 6 spisa) kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.621,97 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 1.
studenog 2020. pa do isplate te troškove ovršnog postupka u iznosu od 445,00
kn.
2. Na citirano rješenje o ovrsi, tuženik je pravodobno izjavio prigovor (list 13-14 spisa) nakon čega je sud rješenjem od 21. prosinca 2020. poslovni broj Povrv- 246/2020-3 stavio rješenje o ovrsi izvan snage (list 27-28 spisa) i nastavio postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik osporava osnovu i visinu dugovanja te ističe da ne postoji njegov dug prema ovrhovoditelju.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguravatelja, za isplatu iznosa od 1.621,97 kn od tuženika, kao ugovaratelja osiguranja, s osnove godišnje premije osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo V. T-
R.
5. U podnesku od 12. siječnja 2020. (list 30 – 31 spisa) tužitelj je naveo da je tuženik 23. kolovoza 2018. ugovorio policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 04400390499 za razdoblje od 24. kolovoza 2018. pa do 24. kolovoza 2019. za teretno vozilo marke V. T-R. Dalje navodi da je polica osiguranja upotrijebljena pri tehničkom pregledu i produljenju registracije što znači da je tuženik koristio prava iz iste, ali je propustio podmiriti obvezu plaćanja premije.
6. U podnesku od 23. veljače 2021. tuženik je osporio svoju pasivnu legitimaciju navodeći da tuženik nije vlasnik motornog vozila V. T-R. niti je na
predmetnoj polici osiguranja vidljiv potpis i pečat odgovorne osobe tuženika.
7. Također, tuženik je osporio pravodobnost predaje podneska tužitelja od 12.
siječnja pozivajući se na odredbu čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP)
u kojoj je propisano da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Takav prigovor tuženika je
neosnovan i to stoga jer je tužitelj ovosudno rješenje od 21. prosinca 2020.
poslovni broj Povrv-246/20-3 kojim je sud stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi primio 28. prosinca 2020., a podnesak (za koji tuženik tvrdi da je predan sudu izvan roka od 15 dana) predan je sudu 12. siječnja 2021. ,dakle
u roku iz odredbe čl. 461.a st. 3. ZPP-a.
8. Tijekom postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to: izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 7 spisa), tužiteljevu knjigovodstvenu karticu premije po računima (list 32 spisa), račun tužitelja od 24. kolovoza 2018. (list 33 spisa) i policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 04400390499 (list 34
spisa).
9. Tužitelj je predložio da sud službenim putem pribavi potvrdu o registraciji vozila od M. u. p., P. u. M., P.
p. Č. i da službenim putem pribavi podatke o korištenju police od
H. u. za o. Navedene dokazne prijedloge sud nije proveo
i to stoga što se oni odnose na pribavu isprava, a temeljem odredbe čl. 232. ZPP-a stranka je dužna sudu dostaviti isprave na koje se poziva za dokaz svojih navoda, ali ako se isprava nalazi kod državnoga tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu. S obzirom da tužitelj nije sudu dostavio dokaz da je pokušao pribaviti predmetne isprave, sud nije ovlašten službenim putem pribavljati navedene isprave, stoga sud ocjenjuje takav dokazni prijedlog nedopušten. Slijedom navedenog, sud je odbio provesti predložene dokazne prijedloge o čemu je odlučeno raspravnim rješenjem od 10. rujna 2021. poslovni broj Povrv-246/2020-10.
10.Iako iz izvoda poslovnih knjiga tužitelja kao i iz računa tužitelja br. 1490-23665- 12177038 od 24. kolovoza 2018. proizlazi da je tužitelj evidentirao u svojim knjigama potraživanje prema tuženiku u utuženom iznosu, valja reći da iz predmetne police osiguranja od automobilske odgovornosti na listu broj 34
spisa ne proizlazi osnova utužene tražbine iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.
11.Osiguranje od automobilske odgovornosti uređeno je prvenstveno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09,
76/13, 152/14). U odredbi čl. 923. st. 3. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO)
propisano je "da se odredbe ovoga odsjeka neće primjenjivati niti na ona osiguranja koja su uređena posebnim zakonom" što znači da se odredbe ugovora o osiguranju sadržana u ZOO-u neće primjenjivati na osiguranje od automobilske odgovornosti. S obzirom da je odredba sadržana u čl. 923. st. 3. ZOO-a dispozitivne naravi, stranke ugovora o osiguranju mogu ugovoriti da se na njihov ugovor primjenjuju i odredbe ZOO-a koje uređuju ugovor o
osiguranju.
12. S obzirom da tužitelj sudu nije dostavio pisani ugovor o osiguranju (niti je predložio dokaze kojima bi se mogao utvrditi sadržaj tog ugovora), a niti je sudu dostavio uvjete osiguranja koji su u predmetnoj polici navedeni kao sastavni
dio, sud je o sadržaju ugovora o osiguranju između tužitelja i tuženika sud mogao zaključivati samo iz dostavljene police osiguranja.
13.Uvidom u policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 04400390499
koja se nalazi na listu 34 spisa sud je utvrdio:
- da je osiguratelj tužitelj, ugovaratelj osiguranja tuženik, a osiguranik društvo
P. L. d.o.o.,
- ugovoreno je osiguranje od automobilske odgovornosti za automobil
V. T-R. u razdoblju od 24. kolovoza 2018. do 24. kolovoza 2019. s godišnjom premijom osiguranja u iznosu od 1.621,97 kn koja se plaća
24. kolovoza 2018.,
- te je u predmetnoj polici izrijekom navedeno: „sukladno članku 927. Zakona o obveznim odnosima ovaj ugovor o osiguranju sklopljen je uplatom premije
osiguranja.“
14.Kako tužitelj tvrdi da tuženik premiju osiguranja nije platio iz toga proizlazi da nije ostvaren preduvjet za sklapanje ugovora naveden u samoj polici osiguranja
– plaćanje premije, odnosno da ugovor o osiguranju između tužitelja i tuženika nije niti sklopljen.
15.Iako tužitelj tvrdi da je tuženik koristio prava iz predmetne police osiguranja, navedeno nije ničime dokazao, a što je bio obvezan temeljem odredbe čl. 219
ZPP-a u kojoj je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tuženik nije koristio prava s osnove osiguranja od automobilske odgovornosti.
16.Također valja reći da je polica o osiguranju u pravilu dokaz da je ugovor o osiguranju sklopljen, međutim to ne može biti slučaj kada u samoj polici je izrijekom navedeno da je ugovor o osiguranju sklopljen uplatom premije osiguranja, upravo te premije koja je predmet ovog parničnog postupka.
17.Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije dokazao da je s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan te u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj OVRV- 803/2020 od 17. studenog 2020., o čemu je odlučeno u toč. I. izreke presude.
18. O troškovima postupka riješeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a
prema kojoj je tužitelj dužan u cijelosti naknaditi troškove tuženiku (stranci koja je u cijelosti uspjela u postupku) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15, dalje:
Tarifa) slijedom čega je tuženiku, kao trošak potreban za vođenje parničnog postupka (čl. 155. ZPP-a) priznat:
- trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 312,50 kn,
- trošak sastava podneska od 19. veljače od 2021. u iznosu od 250,00 kn,
- trošak zastupanja na ročištu od 10. rujna 2021. u iznosu od 250,00 kn.
18.1. Tuženik je zatražio trošak zastupanja na ročištu za objavu presude međutim isti nije potreban za vođenje postupka, stoga je zahtjev tuženika s te osnove u iznosu od 125,00 kn valjalo odbiti.
18.2. Slijedom navedenoga, ukupni iznos parničnog troška koji je prema ocjeni ovog suda bio potreban za vođenje postupka iznosi 812,50 kn, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 125,00 kn zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška valjalo odbiti kao neosnovan, o čemu je odlučeno u toč. II. izreke presude.
U Varaždinu, 20. listopada 2021.
Sudac:
Ksenija Flack-Makitan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana kada je
održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena
o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana primitka prijepisa presude.
Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu RH u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.
DNA:
1. Tužitelj – po punomoćnicima iz O. d. M.,
K.&P. d.o.o.
2. Tuženik – po punomoćniku B. B., odvjetniku iz Č.
