REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2956/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. H. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. H., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice V. D. iz Z., OIB: ... i drugotuženice J. Š. iz Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik S. P. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-265/2020-2 od 23. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 403/2013-49 od 25. listopada 2019., u sjednici održanoj 20. listopada 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-265/2020-2 od 23. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 403/2013-49 od 25. listopada 2019.
2. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, jer postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, nižestupanjski su sudovi, cijeneći pravu volju i pobudu iz kojih je sklopljen sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju (ugovaranje uzdržavanja, a ne isključenje tužiteljice iz nasljeđivanja), a razmatrajući pritom propisani pravni učinak svakog ugovora o doživotnom uzdržavanju na prava (nužnih) nasljednika, zaključili da sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju nije ništav u smislu odredbe članka 103. stavak 1. u vezi članka 53. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).
4. Tužiteljica pitanjima koja u prijedlogu postavlja u bitnome preispituje ocjenu sudova o dopuštenosti pobude za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, pozivajući se na odluku ovog suda broj Rev x-121/2011-2 od 5. rujna 2012. u kojoj je izraženo shvaćanje o nedopuštenosti pobude kada je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen zbog reguliranja imovinskopravnih odnosa temeljem kojih bi davatelj uzdržavanja u cijelosti stekao imovinu primatelja uzdržavanja, a ne zbog davanja, odnosno primanja uzdržavanja. Podredno, postavlja i uopćeno pitanje o tome koje sve pretpostavke za uzdržavanje moraju biti ispunjene da bi ugovor o uzdržavanju, sklopljen između osoba koje su temeljem zakona obvezene međusobno se uzdržavati, bio valjan.
5. Imajući na umu da se dopuštenost pobude za sklapanje ugovora procjenjuje u svakom konkretnom slučaju te da tek nedopuštena pobuda koja je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, za što je drugi ugovaratelj znao ili morao znati, utječe na valjanost ugovora (članak 53. stavak 2. ZOO), odgovor na pitanja o dopuštenosti pobude ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa je tako i odluka ovog suda broj Rev x-121/2011-2 od 5. rujna 2012. donesena na temelju činjeničnih utvrđenja tog (konkretnog) slučaja – da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen zbog reguliranja imovinskopravnih odnosa između bračnih drugova, s pravom voljom ugovornih strana da se tužiteljica odnosno njezina majka isključe iz mogućnosti zakonskog nasljeđivanja te da tuženica (davateljica uzdržavanja) u cijelosti naslijedi imovinu svog supruga – što ne odgovara činjeničnim utvrđenjima konkretnog postupka.
5.1. Pitanje općih pretpostavki za valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju između osoba koje su po zakone dužne se međusobno uzdržavati je postavljeno preuopćeno, a i podnositeljica je u odnosu na to pitanje propustila određeno izložiti razloge važnosti u smislu odredbe članka 387. stavak 3. ZPP. Navod o tome da bi zauzimanje jasnog stava revizijskog suda o tom pitanju bio od izuzetne važnosti za razvoj prava kroz sudsku praksu nije sam po sebi dovoljan za intervenciju revizijskog suda.
6. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 20. listopada 2021.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.
