REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kž-eu 14/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. (M.) P. zbog kaznenih djela iz §§ 249. stavka 1., 250. stavka 1. broj 1a, stavka 2. broj 1, 251., 22., 23., 25. stavka 2. i 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke (dalje: Kaznenog zakona SR Njemačke), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 2020. broj Kv-eu-13/2020, u sjednici održanoj 20. listopada 2021.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog M. (M.) P. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 2020. broj Kv-eu-13/2020 pod točkom I utvrđeno je da je osuđeni M. (M.) P. presudom Pokrajinskog suda u Bochumu, SR Njemačka, broj 7 Ks 30 Js 129/10-4/11 od 10. svibnja 2012., a koja je postala pravomoćna 23. svibnja 2013. zbog dva kaznena djela pljačke i pljačke sa smrtnom posljedicom na temelju §§ 249. stavka 1., 250. stavka 1. broj 1a, stavka 2. broj 1, 251., 22., 23., 25. stavka 2. i 53. Kaznenog zakona SR Njemačke osuđen na kaznu zatvora u trajanju 12 (dvanaest) godina (4380 dana), jer je pod točkom 1) dana 06. 01. 2006. osuđenik se uputio s još nekim supočiniteljem ka jednoj kući u B., gdje su tamo ušli provalom, čvrsto držali vlasnicu i ukrali vrijednosne predmete i nakit, a pod točkom 2) dana 29. 05. 2010. osuđenik se uputio s dvojcom supočinitelja za D. ka parceli zemljišta jednog bogatog vlasnika hotela, da bi ovog uperenim vatrenim oružjem primorao da otvori trezor svog poduzeća, koji se nalazi u zgradi. Pri tome je opalio metak i ubio oštećenika, nakon čega je osuđenik pobjegao.
1.1. Točkom II izreke navedene presude utvrđeno je da kazneno djelo opisano u točki I izreke sadrži bitna obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1.Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), za koje je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, a kazneno djelo pod točkom 2) izreke sadrži bitna obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. i 3. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje pet do dvanaest godina (pravilno bi bilo: iz članka 230. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora od najmanje pet godina).
1.2. Pod točkom III izreke pobijane presude, na temelju odredbe članka 89. u vezi članka 91. stavka 1. točke 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. – dalje. ZPSKS-EU), priznata je presuda Pokrajinskog suda u Bochumu, SR Njemačka, broj 7 Ks 30 Js 129/10-4/11 od 10. svibnja 2012., a koja je postala pravomoćna 23. svibnja 2013. te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju 12 (dvanaest) godina (4380 dana), zbog dva kaznena djela pljačke i pljačke sa smrtnom posljedicom na temelju §§ 249. stavka 1., 250. stavka 1. broj 1a, stavka 2. broj 1, 251., 22., 23., 25. stavka 2. i 53. Kaznenog zakona SR Njemačke nad osuđenim M. (M.) P..
1.3. Pod točkom IV izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS-EU, osuđenom M. (M.) P. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme oduzimanja slobode od 17. veljače 2011. pa nadalje.
2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni M. (M.) P. putem branitelja, odvjetnika B. J. zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske sukladno članku 91. stavku 4. ZPSKS-EU izrečenu kaznu zatvora uskladi na način da izrekne maksimalnu domaćim zakonom propisanu kaznu za isto ili slično kazneno djelo i osuđeniku izrekne kaznu zatvora u trajanju od deset godina, a ne dvanaest, kako je to odredio prvostupanjski sud.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), u vezi članka 132. ZPSKS-EU, prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. U okviru istaknute žalbene osnove povrede kaznenog zakona žalitelj ističe da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u postupku priznanja strane sudske odluke za kaznena djela „pljačke i pljačke sa smrtnom posljedicom“ počinjenih 2006. i 2010. godine trebao primijeniti kazneni zakon Republike Hrvatske koji je bio na snazi u vrijeme kada su ova kaznena djela počinjena, a ne kazneni zakon koji je aktualno na snazi, što onda uključuje i primjenu temeljnih odredbi kaznenog zakona, odnosno članka 2. KZ/11. (načelo zakonitosti) i članka 3. KZ/11 (načelo primjene blažeg zakona i vremensko važenje kaznenog zakonodavstva). U tom smislu je, po mišljenju žalitelja, trebalo primijeniti Kazneni zakon („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.) koji je bio na snazi u trenutku počinjenja ovih kaznenih djela i koji je ujedno i blaži za osuđenika.
6.1. Međutim, nasuprot ovakvim neosnovanim prigovorima žalitelja treba napomenuti kako je uvidom u spis predmeta Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za priznanje presude stranog suda i izvršenje kazne zatvora izrečene tom presudom, predviđene odredbama članka 89. stavka 1. ZPSKS-EU i članka 91. stavka 1. ZPSKS-EU te da nema niti jedne od zapreka propisanih člankom 94. tog Zakona, zbog kojih bi trebalo odbiti priznanje strane presude. Naime, odredbom članka 89. stavka 1. ZPSKS-EU propisano je samo to da će nadležni sud priznati presudu kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode za djelo koje prema domaćem pravu sadrži bitna obilježja kažnjivog djela, neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenoj presudi, a upravo to je i sadržano u točkama I, II i III izreke pobijane presude.
6.2. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da nadležni sud, kada utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke za priznanje i izvršenje strane presude te da ne postoji niti jedna smetnja iz članka 91. stavka 4. ZPSKS-EU, donosi presudu kojom priznaje stranu presudu i određuje izvršenje kazne zatvora koja je izrečena upravo tom i takvom stranom presudom, kako je to pravilno učinio i sud prvog stupnja. Pri tome je prvostupanjski sud pobijanom presudom ispravno izrijekom ustvrdio da prema činjeničnom supstratu opisanom u stranoj presudi kazneno djelo pljačke (točka 1) sadrži bitna obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., a kazneno djelo pljačke sa smrtnom posljedicom (točka 2) sadrži bitna obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11., pri čemu žalitelju valja napomenuti kako postupak priznanja strane sudske odluke, suprotno navodima žalitelja, nije kazneni postupak u kojem bi se odlučivalo o krivnji i kazni osobe koja je osumnjičena za počinjenje nekog kaznenog djela, već se radi o sudskom postupku sui generis kojem je isključivi cilj omogućavanje provedbe kaznenog progona ili kao što je to ovdje slučaj, izvršenja strane presude, a kao što je to navedeno i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 24. siječnja 2014. broj 6.3. Također, po ocjeni suda drugog stupnja, a protivno tvrdnji žalitelja, u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud, priznajući stranu presudu i preuzimajući izvršenje izrečene kazne zatvora po toj presudi, postupio u cijelosti u skladu s odredbama članka 91. stavka 4. i 6. ZPSKS-EU, jer domaći sud u tom postupku priznanja strane presude nije ovlašten odmjeravati kaznu zatvora blažu od one koja je izrečena stranom presudom, osim u situaciji kada bi visina kazne, izrečena stranom kaznenom presudom, nadilazila zakonom propisane okvire kazne za isto ili slično djelo predviđene domaćim kaznenim zakonodavstvom, a što ovdje nije slučaj.
7. Slijedom iznijetog, budući da navodima žalbe osuđenika nije dovedena u pitanje pobijana presuda, a pri ispitivanju pobijane presude nisu pronađene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 20. listopada 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
