Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 35 Gž-321/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice G. B., OIB: …, iz V., koju zastupa punomoćnik V. C., odvjetnik u V., protiv tuženika „C. o.“ d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa generalna punomoćnica Ž. B., dipl. iur., radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: Pn-97/20-19 od 5. siječnja 2021., dana 20. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice i preinačuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: Pn-97/20-19 od 5. siječnja 2021. tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.296,17 kn (desettisućadvjestodevedesetšestkuna i sedamnaestlipa) sa zateznim kamatama tekućima od 13. kolovoza 2018. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se odbija tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 29,83 kn te za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 27. listopada 2015. do 12. kolovoza 2018.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn, dok se u preostalom dijelu odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., , OIB: … isplatiti tužiteljici G. B., V., OIB: … na ime naknade imovinske štete s osnova troškova ukopa i karmina isplati iznos od 10.326,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27. listopada 2015. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. ZOO-a u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te nadoknaditi tužiteljici parnični trošak, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe“ – kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (odluka o troškovima postupka nije žalbeni razlog predviđen Zakonom o parničnom postupku), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete po osnovi troškova pogreba pokojne B. V., preminule uslijed posljedica prometne nesreće koja se dogodila 7. svibnja 2015.

6. Utvrdivši da nije sporna pasivna legitimacija tuženika jer je kod njega u vrijeme prometne nesreće 7. svibnja 2015. od odgovornosti za štetu bio osiguran autobus kojim je došlo do naleta na sada pokojnu B. V., kao i da je vozač autobusa isključivo odgovoran za tu nesreću te da je B. V. preminula upravo uslijed posljedica prometne nesreće, prvostupanjski sud ipak ocjenjuje da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što tužiteljica nije s pokojnom B. V. bila ni u kakvom srodstvu niti je ona njezina zakonska nasljednica, već je, naprotiv, s istom, kao primateljicom uzdržavanja, imala sklopljeni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 21. svibnja 2010., kojim se (zajedno s J. i S. S. – također davateljima uzdržavanja po tom Ugovoru) obvezala istu nakon njezine smrti sahraniti o svom trošku po mjesnim običajima na Gradskom groblju u V. i plaćati grobnu naknadu, uslijed čega sud prvog stupnja smatra da je tužiteljičina obveza snošenja pogrebnih troškova proizašla iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te je ta njezina obveza postojala neovisno o načinu smrti primateljice uzdržavanja, a kao protuuslugu za to dobila je u suvlasništvo nekretnine B. V.. Smatrajući u tom smislu da podmirenjem troškova ukopa i karmina tužiteljica nije pretrpjela nikakvu štetu jer nije došlo do umanjenja njezine imovine, prvostupanjski sud je – unatoč daljnjem utvrđenju da prihvaća uplatnicu broj 1- 15/2015 na iznos od 350,00 kn od 28. listopada 2015., ponudu broj 326 i račun broj 5053-GRV-1 izdan 30. listopada 2015. od strane G. d.o.o. na iznos od 2.776,17 kn, te račune izdane od strane D. d.o.o. broj 341-VK02/1 od 7. studenog 2015. na iznos od 2.800,00 kn, te broj 342-VK02/1 od 7. studenog 2015. na iznos od 370,00 kn – naposljetku u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – nastavno: ZPP) jer, protivno navodima žalbe, pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, već je prvostupanjski sud iznio dovoljno jasne razloge u pogledu činjeničnih utvrđenja i primjene materijalnog prava, unatoč tome što je njegov materijalnopravni pristup pogrešan.

8. Tužiteljica, naime, u žalbi osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda jer smatra da ona, koja je nesporno snosila troškove pogreba, ulazi u krug trećih osoba koje imaju pravo na naknadu izvanugovorne štete u smislu čl. 1045., čl. 1069. i čl. 1093. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – nastavno: ZOO) te čl. 22. do 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – nastavno: ZOOP)

8.1. Po stavu ovog suda, činjenica da se tužiteljica Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 31. svibnja 2010. obvezala, zajedno s još dvoje davatelja uzdržavanja, sahraniti pokojnu B. V. o svom trošku, ne isključuje je od prava na naknadu imovinske štete koja se sastoji u pogrebnim troškovima koje je snosila jer je, u konkretnom slučaju, tužiteljici šteta prouzročena deliktom za koji ona nije odgovorna, te joj je obveza snošenja tih troškova nastala posljedično radnji vozača autobusa koji je bio osiguran od automobilske odgovornosti kod tuženika, pa tuženik odgovora za štete prouzročene pogonom tog vozila.

8.2. Prema odredbi čl. 1093. st. 1. ZOO, tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. Navedena odredba ne isključuje iz prava na naknadu štete davatelje uzdržavanja na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nego se može zaključiti da su ovlaštenici traženja naknade osobe kojima je šteta u vidu uobičajenih troškova pogreba stvarno nastala.

8.3. Osim toga, prema odredbi čl. 1069. st. 4. ZOO, kojom je regulirana odgovornost za štetu trećima izazvana motornim vozilom u pogonu, propisano je da se trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila. Tužiteljica nesporno ne potpada niti u jednu od navedenih kategorija pa se u smislu ove zakonske odredbe može smatrati trećom osobom, time da u ovom kontekstu treba dodati da

ZOOP. Iz svega

tužiteljica nije isključena iz osiguranja niti prema odredbi čl. 23. navedenog proizlazi da tužiteljicu treba smatrati trećom osobom koja nije isključena od prava na naknadu štete koja joj je nastala zbog radnje osiguranika tuženika za koju, nedvojbeno, odgovara tuženik.

8.4. Kako je tužiteljica posljedično radnji vozača autobusa koji je bio osiguran od automobilske odgovornosti kod tuženika snosila troškove koje potražuje, isto predstavlja štetu u vidu umanjenja njezine imovine koju, kao neposredno oštećena, legitimno potražuje u ovom postupku, neovisno što je na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stekla određenu imovinu. Uostalom, u slučajevima u kojima nasljednici preminulih potražuju naknadu pogrebnih troškova, sudska praksa unisono ne dovodi u pitanje to njihovo pravo unatoč tome što i te osobe uglavnom naslijede određenu imovinu i unatoč tome što bi iste osobe u pravilu snosile pogrebne troškove i u slučaju prirodne smrti njihova prednika. Sudske odluke na koje se tuženik poziva tijekom postupka ne mijenjaju takav zaključak jer se ne odnose na usporedive situacije.

9. Tužiteljici stoga valja dosuditi troškove u ukupnom iznosu od 10.296,17 kn, u pogledu kojih je prvostupanjski sud obrazložio da prihvaća račune i uplatnice, i to:

- uplatnicu broj 1-15/2015 na iznos od 350,00 kn od 28. listopada 2015., koja se odnosi na taksu za ukop B. V.,

- ponudu broj 326 i račun broj 5053-GRV-1 izdan 30. listopada 2015. od strane G. V. d.o.o. na iznos od 2.776,17 kn, koji se odnose na usluge na grobu za pokojnicu (korištenje mrtvačnice, organizaciju sahrane, kopanje i zatrpavanje groba i dr. - prema specifikaciji),

- račun izdane od strane D. d.o.o. broj 341-VK02/1 od 7. studenog 2015. na iznos od 2.800,00 kn, koji se odnosi na troškove lijesa,

- račun broj 342-VK02/1 od 7. studenog 2015. na iznos od 370,00 kn – koji se odnosi na troškove prijevoza, pripreme pogrebne opreme i nošenje pokojnice,

kao i iskaz tužiteljice u pogledu troškova karmina i odjeće za pokojnicu u iznosu od 4.000,00 kn. Svi navedeni troškovi bili su potrebni i nužni za organizaciju pogreba, imajući pritom u vidu i lokalne običaje, njihova visina jest razumna, a iz priloženih isprava i prihvaćenog iskaza tužiteljice proizlazi da ih je snosila upravo ona (a ne i drugi davatelji uzdržavanja, koji nisu ni naznačeni na ispravama). Stoga je na tuženiku, odgovornom za štetu, obveza da istu naknadi.

10. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, tužiteljica je u tužbi zatražila iznos od 10.746,17 kn, a u podnesku od 16. travnja 2019. zatražila je iznos od 10.326,00 kn, o kojem je sud prvog stupnja presudio presudom od 7. svibnja 2019., ujedno konstatiravši rješenjem da je tužba povučena za iznos od 420,17 kn. U ponovljenom postupku, nakon što je navedena presuda ukinuta, tužiteljica je na ročištu 26. studenog 2020. navela da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, precizirajući da se potraživanje u iznosu od 10.326,00 kn sastoji od potraživanja iznosa od 450,00 kuna, 350,00 kuna, 2.776,17 kuna, 2.800,00 kuna, 370,00 kuna, i 4.000,00 kn. Zbroj navedenih iznosa jest 10.746,17 kn, dakle (viši) tužbom zatraženi iznos koji je potom (pravomoćno) djelomično povučen, a na istom ročištu tužiteljica je navela da smanjuje tužbeni zahtjev za iznos od 450,00 kn. Iz svega navedenog proizlazi da se djelomično povlačenje tužbe za iznos od 450,00 kn na zadnjem ročištu odnosi na iznos od 10.746,17 kn (a ne na iznos od 10.326,00 kn), pa razlika glede koje je tužbeni zahtjev i ocijenjen osnovanim iznosi 10.296,17 kn. S obzirom da je, međutim, nakon ukidanja prvotno donesene presude preostalo odlučiti o tužbenom zahtjevu od 10.326,00 kn – a prvostupanjski sud odbio je upravo zahtjev za isplatu tog iznosa – potrebno je s obzirom na navode tužiteljice i tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, odbiti tužbeni zahtjev za preostali iznos od 29,83 kn.

11. Slijedom svega navedenog ovaj sud je prihvatio žalbu tužiteljice i primjenom čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – nastavno: ZPP) preinačio prvostupanjsku presudu tako da se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.296,17 kn sa zateznim kamatama tekućima od dana podnošenja tužbe 13. kolovoza 2018. Odluka o početku tijeka zateznih kamata temelji se na specijalnom propisu – čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – nastavno: ZOOP). Prema rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 934/14-2 od 5. travnja 2017., pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud je dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP pa je, neovisno o tome što se u konkretnom slučaju radi o šteti koja proizlazi iz ranije plaćenih računa odnosno o šteti po osnovi troškovi karmina koja je utvrđena tijekom ovog postupka, budući da ZOOP u čl. 12. ne radi razliku između pojedinih vrsta imovinske štete, tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete od dana podnošenja tužbe, s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica prethodno nije podnijela odštetni zahtjev.

12. Uslijed preinake odluke o glavnoj stvari, potrebno je naposljetku odlučiti i o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP). Tužiteljici, koja nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, kao potrebne za vođenje parnice treba priznati troškove sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – nastavno: Tarifa), zastupanja na ročištima 6. ožujka i 17. travnja 2019. te 9. rujna i 26. studenog 2020., sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, kao i troškove sastava dviju žalbi s kojima je tužiteljica uspjela u iznosima od po 1.250,00 kn, sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno 7.500,00 kn.

12.1. Za razliku od navedenog, tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi sastava podnesaka od 3., 12. i 16. travnja 2019. jer je sadržaj istih mogla iznijeti na potom održanom ročištu 17. travnja 2019. (za koje joj je dosuđena nagrada), trošak ročišta od 7. svibnja 2009. jer njezin punomoćnik na isto nije pristupio, trošak za "Ročište, Tbr. 9. t. 3. OT" u iznosu od 500,00 kn jer u troškovniku nije uopće naznačen datum ročišta za koje traži nagradu, dok troškovi sudskih pristojbi „po pozivu suda“ također nisu priznati jer nisu zatraženi određeno, sukladno čl. 164. st. 1. i 2. ZPP.

12.2. Sukladno navedenom, obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbijen je kao neosnovan, a neosnovan je i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka jer je u sporu uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP).

U Varaždinu 20. listopada 2021.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec, v.r.