Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1252/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice J. K., OIB: …, iz Z., zastupane po punomoćniku B. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. d.d., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku R. Ž., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ž. i P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-362/2020-16 od 24. svibnja 2021., 20. listopada 2021.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-362/2020-16 od 24. svibnja 2021. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 23.317,72 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je specificirana, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 9.744,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2021. do isplate.

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 1. lipnja 2021. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11., 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi trošak tuženiku ili da podredno ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužiteljica je tužbom potraživala isplatu novčanog iznosa od 23.317,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, a temeljem više plaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci tuženika i ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz Ugovora o kreditu koji je zaključila s tuženikom 18. srpnja 2006.

5.1. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i istaknuo prigovor zastare.

5.2. Prvostupanjski sud je nesporno utvrdio da je tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao bankom zaključila Ugovor o kreditu broj … od 18. srpnja 2006. (dalje: Ugovor) na temelju kojeg je tužiteljici isplaćen iznos od 21.020,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, ugovorena je kamatna stopa od 5,10% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, s povratom kredita u 84 mjesečna anuiteta. Nije sporno među strankama da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke i da je došlo do promjene tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Kredit je otplaćen 1. kolovoza 2013.

5.3. Prvostupanjski sud je odbio prigovor tuženika da tužiteljica nije potrošač s obzirom da je teret dokazivanja te činjenice na tuženiku, a u kojem pravcu tuženik nije pružio nikakve dokaze. Pri tome se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.

5.4. Odbijen je prigovor tuženika da u individualnim tužbama potrošača prvostupanjski sud nije vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora pokrenutog za zaštitu interesa potrošača pri čemu se pozvao na odredbu čl. 502.c ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je jača strana u postupku bila dužna štititi. U takvom slučaju da će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se potrošač na njih pozvati pri čemu da niti odredba čl. 502.c ZPP-a, a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka kolektivnog spora.

5.5. Tužiteljica da se pozvala na presudu Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj P-1401/12 od 4. lipnja 2013. kojom je pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora koje je zaključivao tuženik s potrošačima u vremenskom periodu iz kojeg potječe i konkretni Ugovor, a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke, kao i odredba kojom je ugovorena valutna klauzula vezana na CHF.

5.6. Prvostupanjski sud, nadalje, u svojoj odluci analizira odredbe konkretnog Ugovora, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci banke i na valutnu klauzulu vezanu za CHF te zaključuje da su u konkretnom Ugovoru postojale tri ništetne ugovorne odredbe i to ona koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci banke, na valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak i odredba o anuitetnoj otplati temeljem koje tužiteljica u prvim godinama otplate kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu čime se dodatno omogućuje tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamatu, tako i usporavanjem otplate glavnice te zaključuje kako sve te odredbe, a koje su potrošaču ponuđene temeljem unaprijed formuliranog ugovora od strane tuženika, predstavljaju ništetne odredbe te je njihovim ugovaranjem došlo do narušavanja pravične ravnoteže između prava i obveza banke i prava i obveza potrošača na njegovu štetu.

5.7. Odbijen je prigovor zastare jer da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) pa je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa kako je valutna klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pravomoćno utvrđena ništetnom 14. lipnja 2018., to da nije nastupila zastara od 5 godina jer je tužba podnesena 22. siječnja 2020.

5.8. Visina preplaćenog iznosa utvrđena je financijskim vještačenjem u iznosu od 23.317,72 kn, a ista predstavlja razliku između anuiteta kako su oni izračunati prema kamatnoj stopi i tečaju CHF u trenutku isplate kredita i iznosa anuiteta koliko su oni stvarno iznosili tijekom otplate kredita, a zbog promjenjive kamatne stope i tečajne razlike.

5.9. Iznos od 23.317,72 kn dosuđen je temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a, a zakonska zatezna kamata na pojedine preplaćene mjesečne iznose prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženika ima smatrati nepoštenim od trenutka zaključenja Ugovora.

5.10. Parnični trošak suđen je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) i iznosa predujma za vještačenje.

6. Tuženik u svojoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da presuda uopće nema razloge i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni i proturječni. Navodi kako prvostupanjski sud nije naveo niti jedan razlog zašto je određene odlučne činjenice odbio ili prihvatio, odnosno koje je od tih činjenica utvrđivao i zašto te kako ih je utvrdio i kojim dokazima. Ukazuje se i na činjenicu da je propustio utvrditi je li tužitelj uopće potrošač u smislu odredbe Zakona o zaštiti potrošača, te da je trebao saslušati tužiteljicu u svrhu dokazivanja, a u odnosu na činjenice je li se tužiteljica raspitivala o kreditima s drugim uvjetima kreditiranja, te je li znala značenje pojmova promjenjive kamatne stope.

6.1. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge te je istu moguće ispitati, a navodi tuženika koje on ističe kao navedenu bitnu povredu ukazuju u pravilu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

6.2. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6.3. Tuženik, nadalje, ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo koje se odnosi na zastaru te iznosi navode zbog čega smatra kako tijek zastare nije prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu te kako se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti zastarni rok od 5 godina, već zastarni rok iz čl. 226. ZOO-a, dakle trogodišnji zastarni rok s obzirom da je otplata kredita ugovorena u anuitetima. Isto tako smatra da se prvostupanjska odluka ne može temeljiti na odluci suda koja je donesena u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača s obzirom da čl. 502.c ZPP-a govori o individualnim postupcima naknade štete, a ne o parnicama na isplatu. Također smatra da se ne može primijeniti niti odredba čl. 1115. ZOO-a jer da tuženik nije stekao iznose koji su dosuđeni bez pravne osnove, a čak ako bi se to i prihvatilo, tužiteljica ne bi mogla tražiti isplatu zatezne kamate od dana povećanja imovine tuženika, već od dana podnošenja zahtjeva za povrat jer tuženik nije bio nepošten.

6.4. Iznosi se i žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da prvostupanjski sud nije utvrdio radi li se u konkretnom predmetu o prosječnom potrošaču u smislu odredaba ZPP-a i prakse Suda Europske unije, te zbog čega bi tužiteljica imala pravo na stečeno bez osnove ako je kamatna stopa nesporno promjenjiva te na koji način je sud utvrdio nepoštenje tuženika. Odluka o naknadi parničnog troška osporava se u okviru odluke o glavnoj stvari.

6.5. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe o zastari u odnosu na početak tijeka zastare konkretnog tužbenog zahtjeva kao restitucijskog zahtjeva i vrijeme zastare od 5 godina. Isto tako, prihvaća se stav prvostupanjskog suda, a koji je sukladan važećoj sudskoj praksi i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/12 (tuženik je bio stranka u tom postupku) došlo do prekida zastare za preplaćene iznose na temelju pojedinačno zaključenih ugovora o kreditima u vremenskom periodu koji su obuhvaćeni kolektivnom tužbom (iz kojeg vremena potječe i konkretni Ugovor), te kako je zastara ponovo počela teći od pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Isto tako, prihvaća se i stav prvostupanjskog suda, koji je također sukladan važećoj sudskoj praksi, da se odluke donesene u postupku za kolektivnu zaštitu interesa potrošača direktno primjenjuju u individualnim postupcima sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a, zbog čega nije potrebno provoditi posebne dokaze u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbi konkretnog ugovora a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke, odnosno valutna klauzula vezana uz CHF. Što se tiče tvrdnje tuženika da prvostupanjski sud nije utvrdio radi li se o potrošaču u smislu definicije Zakona o zaštiti potrošača, treba reći da je tuženik taj koji je trebao dokazati da tužiteljica u konkretnom Ugovoru nije nastupala kao potrošač, već da je kredit podigla vezano uz svoju trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost, a što tuženik nije dokazao niti je u tom pravcu predložio provođenje bilo kakvih dokaza.

6.6. Međutim, prvostupanjski sud je nepotpuno utvrdio činjenično stanje što je dovelo do djelomično pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare.

6.7. Prvostupanjski sud je, kako je već naprijed rečeno, u svojoj odluci naveo kako zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke donesene u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Trgovački sud u Zagrebu je u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača donio presudu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima, koji su zaključeni u vremenskom periodu od 2003. do 2008., ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta odluka je postala pravomoćna s 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s datumom donošenja te odluke.

6.8. Kako se anuitet sastoji od kamate i od glavnice te kako se u konkretnom slučaju traži isplata razlike anuiteta između onoga koliko bi oni iznosili na temelju izračuna prema kamatnoj stopi i tečaju CHF u trenutku isplate kredita i onoga što je tužiteljica stvarno isplatila zbog povećanja kamatne stope i tečajne razlike, bilo je potrebno zatražiti od vještaka da razdvoji iznose koji su više plaćeni zbog promjene kamatne stope od iznosa koji su više plaćeni po osnovu tečajne razlike, s obzirom da za te iznose zastara različito teče. Naime, zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela bi teći od 13. lipnja 2014. i istekla bi 13. lipnja 2019., dok zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023. Kako je tužba podnesena 22. siječnja 2020., to bi zastarom bili obuhvaćeni iznosi više preplaćene kamate.

6.9. Iz provedenog vještačenja nije moguće razdvojiti iznose koji predstavljaju više plaćenu kamatu od iznosa koji predstavljaju više plaćeno po tečajnoj razlici, pa je zbog toga činjenično stanje u tom dijelu ostalo nepotpuno utvrđeno, što utječe i na pravilnost primjene materijalnog prava o zastari.

6.10. Zbog toga je ovaj sud ukinuo pobijanu odluku temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o naknadi parničnog troška.

6.11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pozvati vještaka da preplaćene iznose anuiteta prikaže na način da odvoji iznose preplaćene redovne kamate zbog promijenjene kamatne stope od iznosa preplaćenih po osnovu tečajne razlike, nakon čega će donijeti novu odluku o glavnoj stvari, kao i novu odluku o parničnom trošku.

Koprivnica, 20. listopada 2021.

Sutkinja

Vesna Rep v. r.