Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 50. Gž-2329/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Antonete Valentić kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Feuš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. P. B. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv 1-tužene L. M. iz K., OIB: … i 2-tužene R. D. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u K., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o žalbi 2-tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-274/2018-45 od 12. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 19. listopada 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba 2-tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-274/2018-45 od 12. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom razvrgava se suvlasnička zajednica stranaka na nekretnini kč.br. 1527/1 upisanoj u zk.ul.br. 383 k.o. K. II, u površini od 1184 m2 (dvorište od 818 m2; kuća koja se nalazi u Ulici … od 90 m2; kuća koja se nalazi u Ulici … od 192 m2; gospodarska zgrada koja se nalazi u Ulici … od 84 m2) geometrijskom diobom, sukladno skici lica mjesta sačinjenoj dana 20. siječnja 2021. po sudskom vještaku mjerničke struke N. B., koja skica lica mjesta je sastavni dio prvostupanjske presude na način da se kč.br. 1527/1 cijepa na kč.br. 1527/1 u površini od 853 m2, a koja je na navedenoj skici lica mjesta vještaka mjernika označena točkama: B-C-D-E-K-J-I-B, te na kč.br. 1527/2, u površini od 334 m2, a koja je na istoj skici lica mjesta vještaka mjernika označena točkama: A-B-C-D-E-F- G-H-A (točka I izreke). Nadalje utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica kč.br. 1527/1 u površini od 853 m2, koja je na skici lica mjesta vještaka N. B. označena točkama: B- C-D-E-K-J-I-B (točka II izreke) a tuženice suvlasnice kčbr. 1527/2 u površini od 334 m2, koja je na skici lica mjesta vještaka označena točkama: A-B-C-D-E-F-G-H-A, i to svaka u 1/2 dijela (točka III izreke). Također je tuženicama naloženo da solidarno naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 15.039,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka IV izreke).
2. Presudu pobija 2-tuženica zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava navode žalbe te predlaže da ju sud drugog stupnja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine stranaka geometrijskom diobom.
6. Pošavši od utvrđenja:
- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 18. travnja 2018. ovdje tužiteljica, kao predlagateljica, upućena u parnični postupak protiv tuženica, kao protustranaka, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina upisanih u zk.ul.br. 383 k.o. K. II,
- da je u ovoj pravnoj stvari predmet diobe kč.br. 1527/1 upisana u zk.ul.br. 383 k.o. K. II, površine 1184 m2 na kojem zemljištu leži kuća br. 43 vlasništvo tužiteljice i kuća br. 41 etažno vlasništvo tuženica,
- da je tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u 6/7 dijela dok su tuženice upisane svaka u 1/14 dijela,
- da je 1-tužena tijekom ovog postupka, 21. prosinca 2020. prodala svoj suvlasnički dio kupcu A. H. koji je izjavio da ne želi stupiti na mjesto 1-tužene,
- da su tužiteljica i 1-tuženica 30. listopada 2013. sklopile Međusobno utanačenje kojim su utvrdile da je tužiteljica suvlasnica 12/14 a 1-tužena 2/14 dijela na kč.br. 1527/1 te da tužiteljici u naravi pripada samovlasništvo kuće u površini od 1a 92 m2, a 1-tuženoj samovlasništvo kuće u površini od 90 m2 kao i da tužiteljici pripada dvorište u površini od 8 a 18 m2, a 1-tuženoj zemljište neposredno uz južni dio njene kuće u širini 4,80 m te u istoj širini uz među sa kč.br. 1529 i prostire se sve do međe kč.br 1527/1 sa sporednom ulicom nasuprot gostionice "S. k." te da će 1- tužena o svom trošku poduzeti sve potrebne radnje za formiranje novog ulaza i prolaza do svoje kuće nasuprot gostionice "S. k.",
- da je nakon sklapanja navedenog utanačenja 1-tuženica prodala 2-tuženici suvlasnički omjer od 1/14 dijela a što u naravi predstavlja stan u prizemlju upisan kao Etažno vlasništvo E-1, dok je 1-tužena ostala upisana u 1/14 dijela, etažno vlasništvo E-2 što u naravi predstavlja stan iznad stana 2-tužene,
- da je 2-tuženica bila upoznata sa postojanjem naprijed navedenog utanačenja,
- da su stranke u ovom postupku, na licu mjesta suglasno predložile podjelu zemljišta na način da se isto podijeli gledajući od čeonog dijela prizemnog stana kuće br. 41, odnosno šahte za vodu prema ugostiteljskom lokalu Caffe bar "S. k." te da geodet sačini skicu lica mjesta prema tom prijedlogu sa točno određenim točkama i površinama radi formiranja novonastalih kč.br. i to tako da dio zemljišta ispred kuće br. 41 pripadne u suvlasništvo tuženicama a ostali dio tužiteljici, od kojeg prijedloga je 2-tuženica tijekom postupka odustala,
- da je sudski vještak sačinila skicu lica mjesta, linijom cijepanja, sa oznakom točaka B-I-J-K-E-D-C-B na dio kč.br. 1527/1 u površini od 853 m2 koji bi pripao tužiteljici i oznaku točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A, kč.br. 1527/2 u površini od 334 m2 koji bi pripao tuženicama,
- da je navedeni način diobe moguć i dopušten,
- da nije odlučna činjenica što je od predloženog načina diobe 2-tuženica naknadno odustala jer je ista stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine nakon sklapanja utanačenja između tužiteljice i 1-tuženice,
- da zatraženim razvrgnućem 2-tuženici ne bi bila umanjena njena prava kao suvlasnika jer obje tužene u naravi stječu znatno veću površinu zemljišta no što bi im to pripadalo prema sadašnjem suvlasničkim omjerima stranaka, obzirom da svaka od tuženica dolazi u zemljišnim knjigama upisana u suvlasničkom omjeru od 1/14 dijela, pa bi po tome svakoj od tuženica trebala pripasti površina od 85 m2, dok će temeljem tužbenog zahtjeva svakoj od njih pripasti 167 m2 sud prvog stupnja utvrdio je tužbeni zahtjev osnovanim sukladno odredbi čl. 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV), te odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.
7. Sa ovakvim utvrđenjima slaže se i ovaj sud drugog stupnja.
8. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje 2-tuženica u svojoj žalbi.
9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. i čl. 223. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi 2-tuženica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.
10. Tako je pravilno utvrdio da je dioba dogovorena sporazumom tužiteljice i 1- tuženice (Međusobnim utanačenjem od 30. listopada 2013.) moguća i dopuštena, da je dioba suvlasničke zajednice nekretnine stranaka određene nalazom i mišljenjem vještaka a koja je izrađena sukladno naprijed navedenom sporazumu te prijedlogu stranaka danom tijekom ovog postupka, od kojeg prijedloga je 2-tuženica naknadno odustala, u skladu sa odredbom čl. 50. ZV, a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka kojemu, nakon što je vještakinja na ročištu održanom na licu mjesta 4. travnja 2018. isto obrazložila, 2-tuženica nije prigovarala niti u tom pogledu predlagala izvođenje kakvih dokaza (provođenje novog vještačenja). Isto tako i za svoje utvrđenje da navedenom diobom 2-tuženici nisu umanjena njena prava kao suvlasnika jer u naravi stječe veću površinu zemljišta od one koja joj po veličini njezinog suvlasničkom omjera pripada sud prvog stupnja dao je valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao i za utvrđenje da 2-tuženica sa svoje nekretnine ima dostatan i ničime ometan pristup vozilima jer s njenim zemljištem graniči k.č.br. 4207/1 k.o. K. II koja predstavlja javnu prometnicu koja je u funkciji i u vlasništvu Grada K.
11. Nadalje kako iz izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu proizlazi da je tužiteljica upisana kao suvlasnica u 6/7 dijela (12/14 dijela) a 2-tuženica u 1/14 dijela te kako 2-tuženica tijekom postupka ničim nije dokazala svoju tvrdnju kojom je naveden suvlasniče omjere osporavala, žalbeni navodi 2-tuženice i u tom dijelu ukazuju se neosnovanima.
12. Neosnovani su i žalbeni navodi kojom 2-tuženica ističe da skica sačinjena po vještaku u ovom postupku ne bi bila u skladu sa međusobnim utanačenjem od 30. listopada 2013. jer da tužiteljici sud priznaje pravo na dvorište od 853 m2 dok joj po utanačenju pripada pravo na 818 m2. Suprotno navodima žaliteljice površina koja je navedena u utanačenju od 818 m2 odnosni se na k.č.br. 1527/1 k.o. Karlovac II koji je u zemljišnim knjigama upisan kao dvorište a koji dio obuhvaća zemljište na kojima nisu izgrađene kuće tužiteljice i 2-tuženice a niti gospodarska zgrada u vlasništvu tužiteljice.
13. Na tako naprijed navedeno pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.
14. Naime, u smislu odredbe čl.49. st. 1. ZV suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća u granicama mogućeg i dopuštenog. Kako je u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da su suvlasnici predmetne nekretnine sporazumno odredile način diobe 2013., da je nakon toga 2-tuženica stekla suvlasništvo na istoj s time da je bila sa navedenim ugovorenim načinom diobe upoznata pa njeno protivljenje navedenom utanačenju nije odlučno prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari te da je dogovoreni način diobe dopušten i moguć, a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka koje je sud prvog stupnja pravilno prihvatio ocjenjujući ga nalazom i mišljenjem stručne i objektivne osobe a imajući u vidu i da 2-tuženica sa svoje nekretnine ima dostatan i ničime ometan pristup vozilima jer s njenim zemljištem graniči k.č.br. 4207/1 k.o. Karlovac II koja predstavlja javnu prometnicu koja je u funkciji i u vlasništvu Grada K., pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 50. st. 1., 2. i 3. ZV valjalo je zahtjev tužiteljice prihvatiti.
15. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe 2-tuženice, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih zakonskih odredbi, na inače nesporno utvrđeno činjenično stanje.
16. Slijedom iznesenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu 2-tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 19. listopada 2021.
Predsjednik vijeća:
Antoneta Valentić, v.r.
