Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split
P-543/2021-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda D. L., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. o. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po odvjetnicima iz
OD Ž. & P. d.o.o. S., protiv tuženika Ž. B. iz I., OIB:…, zbog regresa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. rujna 2021. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 19. listopada 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Ž. B., I., OIB: …. da isplati tužitelju G.O. d.d. Z., OIB:…, iznos od 31.440,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku, roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.228,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 19. srpnja 2018. pred ovim sudom ustao tužbom navodeći da je dana 05. lipnja 2017. na kolniku DC D8 dogodila prometna nesreća prouzročena isključivom odgovornošću tuženika koji je, unatoč činjenici da mu je s danom 12. travnja 2017. isteklo važenje vozačke dozvole, upravljao vozilom registarski oznaka …. Navedenog dana tuženik je upravljao teretnim automobilom registarskih oznaka ……, krečući se kolnikom državne ceste D8 u blizini mjesta Č. iz smjera istoka u smjeru zapada. Dolaskom do km stupa 16 i 700 metara, 29. dionice na predjelu D. isti je otpočeo vršiti radnju skretanja ulijevo. Preko pune crte krenuo je prema prilaznom kolniku groblja u izgradnji bez da se prethodno uvjerio da to može učiniti ne dovodeći u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu te je tom prilikom u zadnji desni bočni dio njegovog vozila sa prednjim dijelom udario M. registarskih oznaka …. Istim je kolnikom navedene ceste iz smjera zapada u smjeru istoka za vrijeme vožnje noseći zaštitnu kacigu na glavi upravljao A. K. iz P., vozač A/06. Uslijed sudara vozač M. je zajedno sa istim pao na kolnik. A. K. zadobio je lakše tjelesne ozljede u području nogu te mu je ukazana hitna liječnička pomoć u Z. D. te u O. D. koji je nakon
iste pušten kući. Slijedom navedenog isključiva odgovornost i krivnja tuženika za predmetni štetni događaj ne nesporna. Temeljem police obveznog osiguranja vozila registarskih oznaka …., broj …., kojim je upravljao oštećenik,
tužitelj je u sudskom postupku isplatio odštetu na ime imovinske štete na vozilu registarskih oznaka …. u iznosu od 26.040,00 kn, na ime imovinske i neimovinske štete kao posljedice pretrpljenih povreda u prometnoj nezgodi iznos od 4.092,52 kn, te na ime imovinske štete za čišćenje kolnika iznos od 1.307,58 kn, na račun A. M.. Zakonom o obveznim odnosima u prometu, u čl.24.st.3. propisano je da društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu (čl.24.st.1.toč.2.) regresnim zahtjevom potraživati najviše do iznosa 12 prosječnih neto laća prema zadnjem službenom izviješću DZS. Također zakonom o obveznim osiguranjima
u prometu, u čl.14., propisano je da društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, s tim da pored isplaćene odštete ima pravo zahtijevati i isplatu kamata i troškova. Isto je propisano Uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, koji čine sastavni dio police obveznog osiguranja. Prama javnim podacima državnog zavoda za statistiku, i to onima iz lipnja 2018. prosječna neto plaća iznosila je 6.220,00 kn, što znači da je tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika isplatu iznosa od 74.640,00 kn. tužitelj je u više navrata obraćao tuženiku i to regresnim zahtjevom od 28. veljače 2018., te 14. svibnja 2018., nikakvo očitovanje o načinu podmirenja regresnog duga nije zaprimljeno. Budući da je isključivo tuženik odgovoran za nastalu štetu te da je tužitelj, kao osiguratelj, oštećeniku kao H. cestama, isplatio nastalu štetu u ukupnom iznosu 31.440,00 kn, to tužitelj predlaže da naslovni sud po provedenom postupku donese odluku kojom će se tužitelju naknaditi isplaćeni iznosi.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao kako za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik a u ovom slučaju vlasnik je poslodavac tuženika. Obzirom na navedeno tuženik ne može odgovarati ni kao treća strana jer je zaposlen kod vlasnika, a i šteta je nastala za vrijeme radnog odnosa pri izvršavanju redovnih zadataka. Sukladno navedenom tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev.
3. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 31. listopada 2018. donio presudu poslovne oznake i broja P-3477/2018, a kojom je prihvatio zahtjev tužitelja u cijelosti. Nakon pravodobne i potpune žalbe tuženika Županijski sud u Zagrebu je dana 3. veljače 2021. donio rješenje pod poslovnom oznakom i brojem 41 Gž-842/2019-3 kojom je prihvatio žalbu tuženika i predmet vratio na ponovno suđenje.
4. U dokazne svrhe pregledani su Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja, regresni zahtjev od 28. veljače 2018., preslika prometne dozvole na ime K. A. broj …., polica obveznog osiguranja
od automobilske odgovornosti br.3…, Izjava osiguranika o prometnoj nezgodi od 27. lipnja 2017., podaci o prometnoj nezgodi, preslika prometne dozvole na ime I. G. d.o.o. broj 11912957, preslika vozačke dozvole broj 6961827 na ime Ž. B. i A. K. sa preslikom osobne iskaznice,
preslika osobne iskaznice na ime M. A. sa brojem tekućeg računa kod
A. B., račun R1 br. DU 01.001.023862 VIP-a od 28. rujna 2015. i Opće bolnice D. račun za učešće br. 17-3889, medicinska dokumentacija na ime
K. A., I. A. K. i A. M., Izjava o namirenju od 18.
kolovoza 2017., potvrda MUP PU DN od 20. srpnja 2017.,
Prijava i odštetni zahtjev od osiguranja AO od 09. lipnja 2017., potvrda o privremenom oduzimanju registracijskih pločica od 05. lipnja 2017., Zapisnik o izvidu štete na vozilu br.1710213102, potvrda od 20. srpnja 2017. MUP PU DN o podacima prometne nezgode, zahtjev HC od 15. rujna
2017. upućen tužitelju, izviješće D. C. d.d. od 27. lipnja 2017. sa troškovnikom izvedenih radova, fotografije vozila – sudionika prometne nezgode, Aneks br. 6. Ugovora o radu sklopljenog između I. G. d.o.o. i Ž.
B. od 01. lipnja 2018. te preslika Presude Prekršajnog suda u Dubrovniku broj 5-Pp-2099/17 od 09. siječnja 2018. U nastavljenom postupku sud je pregledao još i Uvjete za obvezno osiguranje tužitelja, informacije ugovaratelju osiguranja tužitelja te je proveden dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po sudskom vještaku M. Ž..
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Tužitelj je popisao parnični trošak.
7. Predmet ovog postupka je u naravi regresni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu iznosa što ga je na ime odštete platio oštećenoj osobi u visini od 31.440,00 kn.
8. Odredbom čl.24.st.1.toč.2. i 4. te st.3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u slučaju kad vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim ako je za vrijeme poduke iz vođenje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje; odnosno ako je vozač upravljao vozilom, pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari. Društvo za osiguranje (st.3.) koje je temeljem st.1.toč.5. i 7. Ovog članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete na kamatu i troškove, a u slučaju st.1. toč.1., 2.,3., 4. i 6. ovog članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izviješću DZS.
9. Prema odredbi čl.14. istoga Zakona društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platio osigurani iznosa, a na temelju ovog zakon nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškove dok je odredbom čl.963. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/98, 88/01 i 35/05, nadalje u tekstu: ZOO) propisan prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija).
10. Odredbom čl.4.st.1.toč.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako vozilom upravlja osoba bez odgovarajuće vozačke dozvole.
11. Odredbom čl. 963 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, nadalje u tekstu: ZOO) propisano je da je isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom Zakonu, do visine isplaćene naknade, kao i sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. St. 4 iste odredbe ZOO-a propisano je da iznimno od pravila o prijelazu osiguranikovih prava na osiguratelja ta prava ne prelaze na osiguratelja ako je štetu prouzročila osoba koja je radnik osiguranika, osim ako je štetu uzrokovala namjerno.
12. Nije sporno da je automobil u kretanju u prometu opasna stvar.
13. Nije sporno da je tuženik Ž. B. upravljao teretnim automobilom registarskih oznaka …, krećući se kolnikom državne ceste D8 u blizini mjesta Č. iz smjera istoka u smjeru zapada. Dolaskom do km stupa 16 i 700 metara, 29. dionice na predjelu D. isti je otpočeo vršiti radnju skretanja ulijevo. Preko pune crte krenuo je prema prilaznom kolniku groblja u izgradnji bez da se prethodno uvjerio da to može učiniti ne dovodeći u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu te je tom prilikom u zadnji desni bočni dio njegovog vozila sa prednjim dijelom udario M. registarskih oznaka …. Istim je kolnikom navedene ceste iz smjera zapada u smjeru istoka za vrijeme vožnje noseći zaštitnu kacigu na glavi upravljao A. K. iz P., vozač A/06. Uslijed sudara vozač
M. je zajedno sa istim pao na kolnik. Prometna nezgoda s ozlijeđenim osobama dogodila se na ravnom cestovnom potezu, međusobni sudar vozila u pokretnu – iz suprotnih smjerova, zbog nepropisnog skretanja. Vozaču Ž. B. izdan je
obvezni prekršajni nalog zbog prekršaja iz čl. 43.st.2., čl.12.st4. i čl.196.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
14. Presudom Prekršajnog suda u Dubrovniku tuženik Ž. B. je proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to baš čl.196.st.5. jer je opisane prigode upravljao teretnim vozilom registarskih oznaka … dok mu je valjanost vozačke dozvole istekla dana 12. travnja 2017. (između ostalog).
15. Obzirom da je tuženik opetovano tvrdio da ne bi bio odgovoran za nastalu štetu to je u postupku provedeno prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. Ž. koji je dao svoj nalaz i mišljenje u pisanom obliku 21. svibnja 2021. Vještak Ž. je tako kazao da u zapisniku o očevidu nisu evidentirani tragovi na mjestu kao i konačni položaj vozila, no da analizom opisa nastanka prometne nesreće može zaključiti da nezgoda ne bi nastala da se motocikl Y. s vozačevim reagiranjem na kočenje i kočenjem mogao zaustaviti pri brzini od oko 49,01 km/h. Također je prikazao i visinu štete procijenivši je, na motociklu Y. u visini od 28.533,20 kuna. Tuženik je imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, no kada ga je sud pozvao da predujmi iznos za izvođenje dokaza pozivanjem vještaka da u usmenoj formi odgovori na prigovore tuženika, tuženik odbio predujmiti navedeni iznos, čak štoviše, u podnesku od 29. ožujka 2021. izrijekom je kazao da nespornim čini da bi isključivo tuženik svojim postupanjem uzrokovao predmetnu prometnu nezgodu.
16. Obzirom na naprijed navedenog jasno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i da ga kao takvog valja prihvatiti jer je Ž. B. izgubio pravo iz osiguranja obzirom da je kritične prigode upravljao vozilom nakon isteka važenja vozačke dozvole, sve sukladno čl.24.st.1.toč.2. Zakona o obveznom osiguranju u prometu te iz razloga što je, prema vlastitom priznanju, iz podneska od 29. ožujka 2021., bio isključivim krivcem za prometnu nezgodu.
17. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti jer priložene uplatnice odnosno isplatnice svjedoče u prilog tvrdnje tužitelja o visini iznosa što ga je zbog događaja od 05. lipnja 2017. podmirio oštećeniku A. M. iznos od 31.440,00 kn. Prema dostupnim podacima
DZS iz mjeseca lipnja 2018. prosječna neto plaća u R. iznosila je 6.220,00 kuna, što susljedno ranije navedenom, o mogućnosti regresnim zahtjevom potraživati iznos od 12 prosječnih neto plaća, znači da bi tužitelj bio ovlašten od tuženika zahtijevati isplatu iznosa od 74.640,00 kuna. Kako tužitelj potražuje 31.440,00 kuna, to je razvidno da se njegov regresni zahtjev kreće u zadanim zakonskim okvirima.
18. Na dosuđeni iznos tužitelju su priznate i zakonske zatezne kamate prema odredbama Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 53/91, 73/91,
3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 i 41/08) a koje teku od dana izvršene isplate naknade štete, kada je obveza regresnog duga stvarno i nastala.
19. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a dok je visina utvrđena uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12) i to baš Tbr.7.toč.1. a kod VPS od 12.079,00 kn. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, sastav odgovora na žalbu, sastav podneska od 2. srpnja 2021. te pristupa i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu od 18. listopada 2018., 24. ožujka 2021. i 20. rujna 2021. - svaka radnja po 100 bodova te potom za sastav 3 tzv. ostala podneska od 7. kolovoza i 26. studenog 2018. te 2. travnja 2021. – svaka radnja po 25 bodova i konačno za pristup i zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima od 31. srpnja 2018. - 50 bodova što daje ukupan zbir od 725 bodova. Ti su bodovi pomnoženi sa iznosom od 10,00 kn, koliko iznosi vrijednost jednog boda, te je tako dobiven iznos od 7.250,00 kn. Navedenom iznosu potom su pribrojen još i iznosi: 25% PDV-a ili iznos od 1.812,50 kn kao i iznosi sudskih pristojbi i to na tužbu u iznosu od 670,00 kuna, na prvostupanjsku presudu 664,00 kune, pristojba odgovora na žalbu 332,00 kuna te trošak prometno-tehničkog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna. Matematičkom operacijom zbrajanja navedenih iznosa dobiven je ukupan parnični trošak u iznosu od 13.228,50 kuna koliko će tuženik po ovom osnovu tužitelju morati platiti, jer je on postupak izgubilo u cijelosti, a tužitelj je u njemu uspio.
21. Radi svega naprijed iznijetog odlučeno je kao pod toč. II. izreke presude.
U Splitu, 19. listopada 2021.
S U D A C
Dunja Ljubičić,v.r.
Pravna pouka: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda a za viši, drugostupanjski županijski sud, u 3 primjerka.
