REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 617/2020-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. A. iz Ž., OIB ..., zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku u S., protiv tuženika "T. o." d.d. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici S. J., odvjetnici u S., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice i o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-563/2018-2 od 21. studenoga 2019. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1/18 od 16. travnja 2018., u sjednici održanoj 19. listopada 2021.,

r i j e š i o j e :

I Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-563/2018-2 od 21. studenoga 2019. u dijelu pod stavkom I toč. a), toč. b), toč. c), toč. d), toč. f), toč. g) i pod stavkom II izreke te presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-

1/18 od 16. travnja 2018. u dijelu pod st. I, st. II, st. III, st. IV izreke gdje je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu izgubljene zarade od 84.385,10 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a odbijen za daljnju isplatu od 12.657,40 kn i pod st. V izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se nedopuštenim odluka o izvanrednom otkazu tužiteljici M. A. iz Ž., od 19. prosinca 2013.g. sijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao s danom 30. prosinca 2013.g.

II Radni odnos tužiteljice kod tuženika raskida se s danom 31. siječnja 2016.g. III Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 29.473,02 kn uvećan za zatezne kamate koje su određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate z referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje na naprijed navedeni iznos teku od presuđenja do konačne isplate.

IV Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 84.385,10 kn bruto uvećan za zateznu kamatu (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće) tekuću od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do 31. srpnja 2015.g. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoz 2015.g. do konačne isplate po stopi određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 3.530,80 kn od 15.02.2014.g., na iznos od 3.530,80 kn od 15.03.2014.g., na iznos od 3.530,80 kn od 15.04.2014.g., na iznos od 3.530,80 kn od 15.05.2014.g, na iznos od 3.530,80 kn od 15.06.2014.g., na iznos od 3.530,80 kn od 15.07.2014.g., na iznos od 3.530,80 kn od 15.08.2014.g., na iznos od 3.530,80 kn od 15.09.2014.g., na iznos od 3.530,80 kn od 15.10.2014.g.,na iznos od 3.530,80 kn od 15.11.2014.g.,na iznos od 3.530,80 kn od 15.12.2014.g.,na iznos od 3.530,80 kn od 15.01.2015.g.,na iznos od 3.530,80 kn od 15.02.2015.g.,na iznos od 3.513,70 kn od 15.03.2015.g.,na iznos od 3.046,79 kn od 15.04.2015.g.,na iznos od 3.038,98 kn od 15.05.2015.g.,na iznos od 3.099,58 kn od 15.06.2015.g.,na iznos od 3.036,13 kn od 15.07.2015.g.

te nadalje mjesečne iznose uvećane za zateznu kamatu (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće) tekuću od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate po stopi određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 3.530,80 kn od 15.08.2015.g.,na iznos od 3.058,37 kn od 15.09.2015.g.,na iznos od 3.029,55 kn od 15.10.2015.g.,na iznos od 3.530,80 kn od 15.11.2015.g.,na iznos od 3.200,00 kn od 15.12.2015.g.,na iznos od 3.200,00 kn od 15.01.2016.g.,na iznos od 3.200,00 kn od 15.02.2016.g.,

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatražene zatezne kamate i više zatraženog iznosa od 12.657,40 kn.

V Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 40.781,25 kn.".

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-1/18 od 16. travnja 2018.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I., II., i V izreke presude.

b) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom III izreke i to baš do dosuđenog iznosa od 26.863,02 kune sa pripadajućom zateznom kamatom.

c) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom IV izreke i to baš do dosuđenog iznosa od 74.619,50 kuna bruto, sa zateznom kamatom, po stopi kako je navedeno u pobijanoj presudi, koja na iznos od

- 2.984,78 kuna teče od 15. veljače 2014.

- 2.984,78 kuna teče od 15. ožujka 2014.

- 2.984,78 kuna teče od 15. travnja 2014.

- 2.984,78 kuna teče od 15. svibnja 2014.

- 2.984,78 kuna teče od 15. lipnja 2014.

- 2.984,78 kuna teče od 15. srpnja 2014.

- 2.984,78 kuna teče od 15. kolovoza 2014.

- 2.984,78 kuna teče od 15. rujna 2014.

- 2.984,78 kuna teče od 15. listopada 2014.

- 2.984,78 kuna teče od 15. studenoga 2014.

- 2.984,78 kuna teče od 15. prosinca 2014.

- 2.984,78 kuna teče od 15. siječnja 2015.

- 2.984,78 kuna teče od 15. veljače 2015.

- 2.984,78 kuna teče od 15. ožujka 2015.

- 2.984,78 kuna teče od 15. travnja 2015.

- 2.984,78 kuna teče od 15. svibnja 2015.

- 2.984,78 kuna teče od 15. lipnja 2015.

- 2.984,78 kuna teče od 15. srpnja 2015.

- 2.984,78 kuna teče od 15. kolovoza 2015.

- 2.984,78 kuna teče od 15. rujna 2015.

- 2.984,78 kuna teče od 15. listopada 2015.

- 2.984,78 kuna teče od 15. studenoga 2015.

- 2.984,78 kuna teče od 15. prosinca 2015.

- 2.984,78 kuna teče od 15. siječnja 2016.

- 2.984,78 kuna teče od 15. veljače 2016., sve do isplate, (izuzev zateznih kamata koje se odnose na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto plaće);

d) potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom IV izreke i to baš u odbijajućem dijelu preko dosuđenih 84.385,10 kuna bruto do 97.042,50 kuna bruto, dakle za razliku od 12.657,40 kuna (bruto);

e) potvrđuje u odbijajućem dijelu iz točke IV izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom dijela zatezne kamate na dosuđene iznose s osnove naknade plaće, a koji se dio zatezne kamate odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koji čine sastavni dio bruto plaće;

f) preinačuje u pobijanom dosuđujućem dijelu iz točke III izreke i to baš preko iznosa od 26.863,02 kune do dosuđenog iznosa od 29.473,02 kune, dakle za razliku od 2.610,00 kuna, na način da se tužbeni zahtjev u ovom dijelu, sa pripadajućom zateznom kamatom, odbija kao neosnovan;

g) preinačuje u pobijanom dijelu iz točke IV izreke i to preko iznosa od 74.619,50 kuna bruto do dosuđenog iznosa od 84.385,00 kuna bruto, dakle za razliku od 9.765,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, na način da se tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, kao i zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sastava žalbe u iznosu 3.125,00 kuna.".

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužiteljica u konačnici odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu bruto plaće (u ukupnom iznosu od 22.422,40 kn), tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) naznačivši slijedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: "Da li u slučaju nezakonitog izvanrednog otkaza ugovora o radu, radniku pripada naknada pretrpljene štete, za vrijeme dok nije radio krivnjom poslodavca, u visini prosječne bruto plaće dvaju usporednih djelatnika u tom istom vremenskom razdoblju"?

2.1. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

2.2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. ZPP podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju tuženika.

3. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Prema odredbi čl. 382.a st. 1. al. 1. ZPP, iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupanju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

3.1. U ovom postupku suština predmeta spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti predmetne odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu i zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu. Riječ je dakle o sporu o postojanju radnog odnosa iz čl. 382.a st. 1. al. 1. ZPP. Tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete (zbog sudskog raskida ugovora o radu) i tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu plaće (od otkazivanja ugovora o radu do sudskog raskida ugovora o radu) su tek posljedični tužbeni zahtjevi tako da ti zahtjevi ne mijenjaju pravnu prirodu predmeta spora. Stoga i tužiteljica (koja pobija drugostupanjsku presudu u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu za isplatu plaće) ima pravo na izravnu reviziju iz čl. 382.a st. 1. al. 1. ZPP. Radi iznesenog predmetni prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije razmatran je kao revizija iz čl. 382.a st. 1. al. 1. ZPP.

4. Obadvije revizije su osnovane.

5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom predmetne odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a posljedično tome i ostalim tužbenim zahtjevima, nižestupanjski sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5.1. Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da se u sudskom postupku dopuštenost otkaza ugovora o radu ispituje samo u okviru razloga navedenih u pisano obrazloženoj odluci o otkazu (čl. 112. st. 1. i st. 2. Zakona o radu - „Narodne novine“, broj 149/09, 73/10, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR).

5.2. Isto tko pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova da osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa kao otkazni razlog iz čl. 108. st. 1. ZR, može postojati tek u situaciji kada je ta povreda učinjena skrivljenim ponašanjem radnika.

5.3. Tuženik je u obrazloženju predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu ukazao da bi predmetna povreda obveze iz radnog odnosa (neostvarivanje planiranog opsega prodaje polica osiguranja) bila posljedica skrivljenog ponašanja tužiteljice, jer da je tužiteljica bila nezainteresirana i nemotivirana za rad, da nije ulagala potreban trud te da nije preuzimala potrebnu inicijativu u radu.

5.4. Nižestupanjski sudovi pak zaključuju da tuženik nije dokazao da bi predmetna povreda obveze iz radnog odnosa bila posljedica skrivljenog ponašanja tužiteljice. Pri tome ispuštaju iz vida tvrdnje tuženika da je predmetna povreda obveze iz radnog odnosa posljedica nezainteresiranosti i nemotiviranosti za rad tužiteljice, posljedica neulaganja potrebnog truda te posljedica nepreuzimanja potrebne inicijative u radu.

5.5. Time je dakle u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obje nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati jer ne sadrže razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

6. Odlučujući pak o zahtjevu tužiteljice za isplatu plaće (za razdoblje od otkazivanja ugovora o radu do dana sudskog raskida ugovora o radu) nižestupanjski sudovi ostvarili su revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da u slučaju prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca (čl. 87. st. 3. i 5. ZR). No, nepravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da radnik u toj situaciji ne bi imao pored navedene naknade plaće i pravo na potpuno obeštećenje (pravo na naknadu razlike između naknade plaće i stvarno izgubljene zarade - plaću koju bi ostvario po redovnom toku stvari da mu nije nedopuštenim otkazom prestao rad). U situaciji kada naknada plaće iz čl. 87. st. 5. ZR nije dostatna za potpuno obeštećenje radnika, poslodavac je pod pretpostavkom da je odštetno odgovoran dužan radnika potpuno obeštetiti (čl. 103. st. 2. ZR i čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08).

6.2. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi su propustili raspraviti i utvrditi visinu plaće koju bi tužiteljica ostvarila kod tuženika u spornom razdoblju.

7. Obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. al. 1., čl. 392. st. 2. i čl. 395. st. 2. i 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

8. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o preostalom tužbenom zahtjevu tužiteljice i zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će iznijeti jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

9. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 19. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.