REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 32 Pž-5025/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, protiv tuženice A. M. iz M., OIB …, koju zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u Z., radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-520/20- 9 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 19. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-520/20-9 od 23. listopada 2020. u pobijanim točkama I., II., III. i IV. njene izreke.

II. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da se utvrdi da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika P. M., vlasnika obrta P… L. iz D. R., Ugovor o darovanju sklopljen 12. listopada 2009. između P. M. i A. M., kćerke darovatelja, te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru da provede brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist A. M.. Na strani darovatelja pridružila se i B. M., supruga P. i majka A., sa svojim suvlasničkim dijelom na darovanim nekretninama. P. i B. M. ovim ugovorom darovali su tuženici nekretnine, a za sebe zadržali pravo doživotnog plodouživanja i stanovanja.

2. Ranijom presudom poslovni broj P-267/14 od 23. listopada 2015., prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev. Drugostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Pž-1714/2016-6 od 3. ožujka 2020. ukinuo tu presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da na temelju dokaznih prijedloga stranaka utvrdi koji dio vlasništva na darovanim nekretninama - zajedničkoj imovini bračnih drugova (bračnoj stečevini) pripada P., a koji B. M., te da potom donese novu pravilnu i zakonitu presudu. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

3. Tužiteljica je protiv ove presude u točkama I., II., III. i IV. njene izreke podnijela žalbu navodeći u njoj da prvostupanjski sud nije postupio po ukidnom rješenju drugostupanjskog suda, kojim je upućen da na temelju dokaznih prijedloga stranaka utvrdi koji dio vlasništva na polovini udjela na predmetnim nekretninama kroz institut zajedničke bračne stečevine pripada P., a koji B. M. Tužiteljica tvrdi da je, suprotno tomu, prvostupanjski sud utvrdio da to nije moguće samo na temelju iskaza P. i B. M., s obzirom na to da u tom pogledu nije postavljen tužbeni zahtjev radi utvrđivanja njihovih suvlasničkih dijelova. Postavlja se pitanje zašto je sud u tom slučaju izvodio dokaz njihovim saslušanjem.

4. Kod takvog stanja stvari tužiteljica ocjenjuje da nije pravilno stajalište prvostupanjskog suda da je ona trebala podnijeti tužbu radi utvrđivanja suvlasničkih dijelova, kada je riječ o pobijanju pravnih radnji stečajnog dužnika. Tuženica nije dokazala da je u ovoj pravnoj stvari riječ o zajedničkoj imovini bračnih drugova. Ugovor o darovanju je sklopio P. M. kao jedini vlasnik ovih nekretnina. Zato je tužiteljica predložila drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na tužiteljičinu žalbu, tuženica je osporila njene navode. Tuženica drži da je prvostupanjski sud postupio upravo onako kako mu je drugostupanjski sud naložio. Na temelju dokaznih prijedloga utvrdio je činjenicu zajedničke bračne stečevine. Ona je dostavila vjenčani lista P. i B. M. i predložila izvesti dokaz njihovim saslušanjem. Tužiteljica s druge strane, nije predložila prvostupanjskom sudu izvesti bilo koji dokaz. Pored toga, tužiteljica je bila upoznata da će se u nastavku postupka utvrđivati činjenica postojanja zajedničke bračne stečevine, a i pored toga ništa nije poduzela da bi se odredilo koliki je udjel u zajedničkoj imovini bračnih drugova. Na tužiteljici je bila procesna inicijativa da opravda tužbeni zahtjev, a onaj je ostala pasivnom. Slijedom navedenog, tuženica je predložila drugostupanjskom sudu odbiti tužiteljičinu žalbu kao neosnovanu.

6. Tužiteljičina žalba nije osnovana.

7. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ona pravilna i zakonita.

8. Nakon što je nad imovinom P. M., kao vlasnika obrta P… L., otvoren stečajni postupak, tužiteljica je u tom postupku prijavila tražbinu u ukupnom iznosu od 47.376.179,40 kn. Ova tražbina joj je priznata u cijelosti. Kako je stečajni dužnik prije otvaranja stečajnog postupka temeljem spomenutog ugovora o darovanju otuđio svoju imovinu, premda je u vrijeme njegovog sklapanja bio nesposoban za plaćanje, to je on po tužiteljičinoj ocjeni sklapanjem tog besplatnog ugovora s bliskom osobom (čl. 136. Stečajnog zakona, „Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13; dalje: SZ) oštetio svoje vjerovnike, jer je onemogućio naplatu njihovih tražbina. Odatle i predmetna tužba (čl. 127. st. 1. SZ-a).

9. Suprotno tužiteljičinim žalbenim navodima ovaj sud u cijelosti prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama, kao i pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Na temelju pravilne ocjene izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da su nekretnine u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju bile zajednička imovina bračnih drugova P. i B. M. Ovo stoga što prema odredbi čl. 270. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj: 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94; dalje: ZBPO), imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, pri čemu je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina (čl. 271. ZBPO-a), a imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima, je njegova posebna imovina (čl. 272. st. 2. ZBPO-a).

11. P. i B. M. su u braku od 1974. godine, a nekretnine su stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice (24. srpnja 1996.) i zato predstavljaju njihovu zajedničku imovinu.

12. Zajednička imovina je zajedničko vlasništvo bračnih drugova (čl. 18. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. „Službeni list SFRJ“ broj: 6/80 i 36/90, „Narodne novine“ broj: 53/91 i 91/96). Riječ je o vlasništvu više osoba na nepodijeljenoj stvari kada su njihovi udjeli odredivi, ali nisu unaprijed određeni. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da sve dok se ne utvrdi koliki bi bio udio svakog od bračnih drugova na ovim nekretninama, ne može se utvrditi koji je udio u tim nekretninama u trenutku sklapanja pobijanog Ugovora o darovanju pripadao P. M., odnosno, koji suvlasnički udio je činio stečajnu masu u odnosu na koji bi se u ovoj parnici moglo zahtijevati vraćanje.

13. Zajedničku imovinu bračni drugovi mogu podijeliti sporazumno u pisanom obliku tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine (čl. 278. ZBPO-a). Ako se bračni drugovi ne sporazume, tada (čl. 279. ZBPO-a) svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon njegova prestanka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine. Tek kada je sporazumom među bračnim drugovima ili presudom suda utvrđen dio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari, svaki bračni drug može zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku podijeli tu imovinu (čl. 280. st. 1. ZBPO-a), a parnični sud može donijeti odluku o diobi samo ako odlučuje i o tužbi za utvrđenje suvlasničkih udjela svakog od bračnih drugova.

14. Za obveze koje je jedan bračni drug imao prije stupanja u brak, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo poslije stupanja u brak, ne odgovara drugi bračni drug, a bračni drug koji ih je samostalno preuzeo odgovara za iste svojom posebnom imovinom i svojim udjelom u zajedničkoj imovini (čl. 288. st. 1. i 2. ZBPO-a).

15. Zahtjev za utvrđenje dijela vlasništva bračnog druga u zajedničkoj imovini može postaviti i vjerovnik bračnog druga (čl. 288. st. 3. ZBPO-a). Riječ je o tužbenom zahtjevu o kojem sud odlučuje u izreci presude kao o glavnoj stvari. Zato je prvostupanjski sud pravilno zaključio da o tome sud ne odlučuje kao o prethodnom pitanju - u sporu kojeg je pokrenuo vjerovnik protiv bračnog druga radi naplate duga ili u nekom drugom sporu kojeg je vjerovnik pokrenuo radi namirenja svoje tražbine.

16. Dakle, do podjele zajedničkog vlasništva može doći samo ako je suvlasnički udio svakog od zajedničara prethodno utvrđen sporazumom zajedničara ili sudskom presudom. S obzirom na to da P. i B. M. nisu sporazumom podijelili zajedničku imovinu, pa tako niti u odnosu na nekretnine koje su predmet pobijanog Ugovora o darovanju, te kako tužiteljica nije postavila zahtjev (tužbu) radi utvrđenja njihovih suvlasničkih udjela na predmetnim nekretninama, to u ovoj pravnoj stvari (čl. 288. st. 3. ZBPO-a) nema mjesta podjeli predmetnih nekretnina na ovaj način, odnosno nema mjesta utvrđivanju koji njihov dio bi bio posebna imovina P. M., a time i dio stečajne mase. Budući da tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev u tom pogledu, njihovi iskazi o doprinosu u stjecanju predmetne nekretnine u smislu čl. 281. ZBPO-a, nisu od odlučnog značaja. Tek na temelju pravomoćne sudske presude u kojoj su utvrđeni suvlasnički udjeli svakog bračnog druga na stvari iz zajedničke imovine, udjeli postaju određeni. Tek od tada suvlasnički udio svakog od njih smatra se njegovom posebnom imovinom (čl. 272. st.

3. ZBPO-a).

17. Tužiteljica je propustila u ovoj parnici podnijeti takav zahtjev, a P. i B. M. nisu sporazumno podijelili svoju zajedničku imovinu. Zato je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da se ne može utvrditi koji dio nekretnine koja je predmetom pobijanog Ugovora o darovanju predstavlja suvlasnički udio P. M., a time i njegovu posebnu imovinu. Dakle, u ovoj pravnoj stvari se ne može utvrditi koji dio te nekretnine je u trenutku sklapanja pobijanog ugovora činio stečajnu masu stečajnog dužnika. Teret dokaza te činjenice bio je na tužiteljici. Zato je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u ovoj parnici ne može dopustiti pobijanje dijela Ugovora o darovanju, ne može naložiti brisanje prava suvlasništva koje je temeljem tog ugovora upisano u korist tuženice, kao ni naložiti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Drugim riječima, kako nije bilo moguće utvrditi koji dio nekretnina iz pobijanog Ugovora o darovanju predstavlja stečajnu masu, odnosno koji dio tih nekretnina u stečajnu masu ne pripada, to u ovoj pravnoj stvari po ocjeni ovog suda nema mjesta utvrđivanju općih i posebnih pretpostavki za pobijanje pravnih radnji.

18. Tužiteljica nije određeno prigovorila odluci o troškovima parničnog postupka, a prvostupanjski sud je i tu odluku na pravilan način obrazložio.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

20. Tuženica nema pravo na trošak odgovora na žalbu, jer nije riječ o trošku nužnom za vođenje parnice (čl. 155. i 166. ZPP-a).

Zagreb, 19. listopada 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović