Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-163/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. J., zbog kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Ik-I-335/2021-9 od 10. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika M. J. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Splitu na temelju članka 170. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021.- dalje ZIKZ), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. J. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u zatvoru u na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj Kzd-52/2019. od 18. lipnja 2019., zbog kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. i drugih KZ/11-I. Predviđeni istek kazne zatvora je 23. prosinca 2021.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu i dopunu žalbe podnio je osobno zatvorenik M. J. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da razmotriti odluku "vijeća Županijskog suda u Splitu".
3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), na čiju primjenu upućuje članak 51. stavak 2. ZIKZ-a, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba zatvorenika nije osnovana.
5. Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud određene okolnosti pogrešno utvrdio te nije u potpunosti utvrdio i cijenio sve pozitivne okolnosti jer ne konzumira drogu i alkohol, nalazi se na radnom odjelu zatvora, ocijenjen je kao "uspješan" u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora i kazna je utjecala na njega.
6. Međutim, po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je pri donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud imao, osim pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz izvještaja zatvora u kojem se zatvorenik nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora (kućni red poštuje, uredno izvršava pojedinačni program izvršenja kazne zatvora, radno je angažiran na poslovima prodavača, nije stegovno tretiran, kaznu prihvaća i izražava žaljenje ), kao i podatke da je zatvorenik održao obiteljske veze sa širom obitelji i ima osiguran postpenalni smještaj u suradnji s obitelji, i negativne okolnosti, odnosno, da je procijenjen na razinu uspješnosti "zadovoljava", da je u tijeku drugi kazneni postupak i da je ranije osuđivan.
7. Slijedom svega iznijetog, očito je da je značaj onih okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da kod zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a žalbeni navodi nisu isto uspjeli osporiti.
8. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11-II) (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.
9. S obzirom na to da članak 59. stavak 2. KZ/11-II izričito propisuje da će se okolnost je li u tijeku drugi kazneni postupak cijeniti prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust, to je u ovoj situaciji neosnovan žalbeni argument da je u drugom kaznenom postupku riječ o optužbi za kazneno djelo iz članka 136. stavak 1. KZ/11- II., odnosno kaznenom djelu sa zapriječenom kaznom zatvora do tri godine, čime smjera da to ne predstavlja razlog za odbijanje zahtjeva za uvjetni otpust.
10. Dakle, iako na strani zatvorenika dijelom postoje određene pozitivne okolnosti, prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani zatvorenika, a suprotno mišljenju žalitelja, još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11-II. Radi njezina ostvarenja je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.
11. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje navodima žalitelja o socijalnim pitanjima njegove djece, zdravstvenom stanju majke te financijskom problemima njega i njegova obrta, kao i da ne konzumira droge i alkohol i ne pije nikakvu terapiju, niti to dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.
12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 19. listopada 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
