Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj:13 Gž-1309/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića, predsjednika vijeća te Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F. iz I., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima u

Z. o. u. M. F. i B. P. V. u V.,

…, protiv tuženice Z. b. d.d. Z., …, OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima- odvjetnicima u O. d. P. & P. u Z., …

…, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P- 333/2019 od 16. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 19. listopada 2021.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-333/2019 od 16. listopada 2020. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim što će se o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»1/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja F. I.iz I., …,

OIB: …, da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o namjenskom kreditu br.: … od …., sklopljen između

tužitelja i tuženika Z. b. d.d. Z., …, OIB: …, solemniziran po Javnom bilježniku N. Š.-B., pod brojem …

od … u čl. 2., a koji glasi:

"redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.,", te u čl. 7., a koji glasi: "…za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora.",

te da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o namjenskom kreditu br.: … od …, sklopljen između tužitelja i

tuženika Z. b. d.d. Z., …, OIB: …,

solemniziran po Javnom bilježniku N. Š.-B., pod brojem …, od …., u čl. 7., a koji glasi:

"korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB, važećem na dan plaćanja za CHF",

te da je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 1. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za CHF, a kao neosnovan.

2/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja F. I. iz I., …,

OIB: …, da se naloži tuženiku Z. b. d.d. Z.,

…, OIB: …, da tužitelju isplati iznos od … , sa

zakonskom zateznom kamatom u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF, pa do … , a od … , pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i to:

- na iznos od 486,83 kn od 16. 02. 2009.,

- na iznos od 970,02 kn od 16. 03. 2009.,

- na iznos od 1.005,77 kn od 16. 04. 2009.,

- na iznos od 1.012,89 kn od 16. 05. 2009.,

- na iznos od 930,47 kn od 16. 06. 2009.,

- na iznos od 962,10 kn od 16. 07. 2009.,

- na iznos od 1.124,61 kn od 16. 08. 2009.,

- na iznos od 71,70 kn od 17. 08. 2009.,

- na iznos od 1.264,88 kn od 16. 09. 2009.,

- na iznos od 1.144,45 kn od 16. 10. 2009.,

- na iznos od 44,34 kn od 17. 10. 2009.,

- na iznos od 1.156,71 kn od 16. 11. 2009.,

- na iznos od 81,23 kn od 17. 11. 2009.,

- na iznos od 1.130,88 kn od 16. 12. 2009.,

- na iznos od 100,00 kn od 18. 12. 2009.,

- na iznos od 59,44 kn od 19. 12. 2009.,

- na iznos od 0,10 kn od 01. 01. 2010.,

- na iznos od 1.362,97 kn od 16. 01. 2010.,

- na iznos od 1.375,10 kn od 16,. 02. 2010.,

- na iznos od 100,00 kn od 18. 02. 2010.,

- na iznos od 32,95 kn od 19. 02. 2009.,

- na iznos od 0,10 kn od 23. 02. 2010.,

- na iznos od 1.429,85 kn od 16. 03. 2010.,

- na iznos od 1.514,63 kn od 16. 04. 2010.,

- na iznos od 1.670,00 kn od 16. 05. 2010.,

- na iznos od 1.606,99 kn od 16. 06. 2010.,

- na iznos od 96,00 kn od 17. 06. 2010.,

- na iznos od 1.651,09 kn od 16. 07. 2010.,

- na iznos od 235,53 kn od 17. 07. 2010.,

- na iznos od 1.879,77 kn od 16. 08. 2010.,

- na iznos od 2.223,20 kn od 16. 09. 2010.,

- na iznos od 33,96 kn od 21. 10. 2010.,

- na iznos od 1.878,55 kn od 16. 10. 2010.,

- na iznos od 1.928,33 kn od 16. 11. 2010.,

- na iznos od 2.305,18 kn od 17. 12. 2010.,

- na iznos od 155,93 kn od 21. 12. 2010.,

- na iznos od 0,70 kn od 28. 12. 2010.,

- na iznos od 2.348,91 kn od 16. 01. 2011.,

- na iznos od 2.263,70 kn od 16. 02. 2011.,

- na iznos od 1.724,35 kn od 20. 03. 2011.,

- na iznos od 735,15 kn od 22. 03. 2011.,

- na iznos od 1.803,41 kn od 16. 04. 2011.,

- na iznos od 1.926,66 kn od 16. 05. 2011.,

- na iznos od 20,29 kn od 25. 05. 2011.,

- na iznos od 2.256,12 kn od 16. 06. 2011.,

- na iznos od 2.411,19 kn od 16. 07. 2011.,

- na iznos od 79,71 kn od 22. 07. 2011.,

- na iznos od 177,17 kn od 23. 07. 2011.,

- na iznos od 2.808,40 kn od 16. 08. 2011.,

- na iznos od 2.188,68 kn od 16. 09. 2011.,

- na iznos od 26,88 kn od 21. 09. 2011.,

- na iznos od 1.959,29 kn od 16. 10. 2011.,

- na iznos od 56,90 kn od 19. 10. 2011.,

- na iznos od 2.029,43 kn od 16. 11. 2011.,

- na iznos od 2.056,96 kn od 16. 12. 2011.,

- na iznos od 2.200,19 kn od 16. 01. 2012.,

- na iznos od 28,92 kn od 17. 01. 2012.,

- na iznos od 2.280,83 kn od 16. 02. 2012.,

- na iznos od 2.224,41 kn od 16. 03. 2012.,

- na iznos od 2.171,46 kn od 27. 04. 2012.,

- na iznos od 2.398,52 kn od 16. 05. 2012.,

- na iznos od 2.294,15 kn od 16. 06. 2012.,

- na iznos od 1.830,03 kn od 16. 07. 2012.,

- na iznos od 418,99 kn od 17. 07. 2012.,

- na iznos od 2.215,09 kn od 16. 08. 2012.,

- na iznos od 2.063,12 kn od 16. 09. 2012.,

- na iznos od 2.201,16 kn od 19. 10. 2012.,

- na iznos od 2.255,13 kn od 16. 11. 2012.,

- na iznos od 2.214,61 kn od 16. 12. 2012.,

- na iznos od 2.176,97 kn od 16. 01. 2013.,

- na iznos od 2.149,26 kn od 16. 02. 2013.,

- na iznos od 2.122,23 kn od 16. 03. 2013.,

- na iznos od 9,73 kn od 17. 03. 2013.,

- na iznos od 2.252,91 kn od 16. 04. 2013.,

- na iznos od 2.020,62 kn od 17. 05. 2013.,

- na iznos od 2.045,83 kn od 16. 06. 2013.,

- na iznos od 2.068,59 kn od 17. 07. 2013.,

- na iznos od 5,10 kn od 18. 07. 2013.,

- na iznos od 2.044,94 kn od 16. 08. 2013.,

- na iznos od 2.110,08 kn od 16. 09. 2013.,

- na iznos od 2.152,90 kn od 16. 10. 2013.,

- na iznos od 2.172,75 kn od 16. 11. 2013.,

- na iznos od 2.256,88 kn od 17. 12. 2013.,

- na iznos od 938,72 kn od 16. 01. 2014.,

- na iznos od 1.233,37 kn od 21. 01. 2014.,

- na iznos od 40,47 kn od 16. 02. 2014.,

- na iznos od 1.013,53 kn od 18. 02. 2014.,

- na iznos od 447,05 kn od 16. 03. 2014.,

- na iznos od 644,77 kn od 18. 03. 2014.,

- na iznos od 1,38 kn od 08. 04. 2014.,

- na iznos od 1.064,71 kn od 16.04. 2014.,

- na iznos od 0,73 kn od 17. 05. 2014.,

- na iznos od 1.005,05 kn od 20. 05. 2014.,

- na iznos od 1.021,85 kn od 16. 06. 2014.,

- na iznos od 16,50 kn od 02. 07. 2014.,

- na iznos od 2,37 od 16. 07. 2014.,

- na iznos od 1.020,88 kn od 18. 07. 2014.,

- na iznos od 28,16 kn od 19,. 07. 2014.,

- na iznos od 270,26 kn od 16. 08. 2014.,

- na iznos od 800,00 kn od 19. 08. 2014.,

- na iznos od 12,20 kn od 21. 08. 2014.,

- na iznos od 543,11 kn od 16. 09. 2014.,

- na iznos od 544,07 kn od 17. 09. 2014.,

- na iznos od 3,66 kn od 09. 10. 2014.,

- na iznos od 1.118,22 kn od 16. 10. 2014.,

- na iznos od 298,69 kn od 16. 11. 2014.,

- na iznos od 320,88 kn od 18. 11. 2014.,

- na iznos od 540,43 kn od 19. 11. 2014.,

- na iznos od 7,98 kn od 16. 12. 2014.,

- na iznos od 1.141,84 kn od 21. 12. 2014.,

- na iznos od 2,34 kn od 10. 01. 2015.,

- na iznos od 31,31 kn od 14. 01. 2015.,

- na iznos od 2.350,45 kn od 16. 01. 2015.,

- na iznos od 1.166,84 kn od 17. 03. 2015.,

- na iznos od 9,30 kn od 15. 04. 2015.,

- na iznos od 1.175,53 kn od 16. 04. 2015.,

- na iznos od 4,02 kn od 16. 05. 2015.,

- na iznos od 1.166,33 kn od 21. 05. 2015.,

- na iznos od 1.106,11 kn od 17. 06. 2015.,

- na iznos od 69,00 kn od 18. 06. 2015.,

- na iznos od 19,70 kn od 02. 07. 2015.,

- na iznos od 8,63 kn od 04. 7. 2015.,

- na iznos od 1.170,35 kn od 16. 07. 2015.,

- na iznos od 1.170,34 kn od 16. 08. 2015.,

- na iznos od 5.841,50 kn od 16. 09. 2015.,

- na iznos od 9,00 kn od 20. 09. 2015.,

a sve do isplate,

a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3/ Nalaže se tužitelju F. I. iz I., …, OIB: …,

da tuženiku Z. b. d.d. Z., …, OIB: …,

nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn, (šesttisućadvijestopedeset kuna), a u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.«

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. U žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. obrazložio kako bi bile ništetne jedino one konverzije koje nisu provedene u skladu sa zakonom ili u slučaju kada nevaljanost ugovora izvire iz općeg obveznog uređenja. Na taj način počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Po mišljenju tužitelja sud prvog stupnja u konkretnom predmetu izvodi iz konteksta samo dio obrazloženja navedene odluke, koji nije ni pravno obvezujući i taj parcijalni dio obrazloženja pogrešno primjenjuje na konkretan slučaj. Da bi se uopće moglo meritorno i na pravilan način odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, potrebno je provesti adekvatan dokazni postupak, međutim, nikako na način kako je to učinio prvostupanjski sud, posebno kada je odbio dokazni prijedlog izvođenjem financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, kojim bi se moglo utvrditi ima li tužitelj pravo na dodatnu isplatu osim one koja mu je priznata po konverziji. Ističe da se u dodatku ugovora o kreditu nigdje nije odrekao prava na ostvarenje povrata iznosa pretplate s osnova nepoštene ugovorne odredbe jednostrane promjene kamatne stope i vezanosti kredita uz valutu CHF. Poziva se i na odluku Europskog suda broj C- 452/18, koja se primjenjuje i na konkretni predmet, iz koje proizlazi da se potrošači konverzijom kredita nisu odrekli sudske zaštite i zaštite koju im jamči Direktiva 93/13, a to je povrat svih koristi koje je nepošteni trgovac stekao. Osporava i odluku o troškovima postupka. Popisuje trošak sastava žalbe.

3. Žalbu protiv citirane presude u dijelu nedosuđenog troška pod toč. 3/ izjavila je tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači te tuženici dosudi i preostali zatraženi trošak postupka, kao i trošak sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe da je sud prvog stupnja pri donošenju odluke o troškovima postupka pogrešno primijenio odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U pogledu nedosuđenog troška sud prvog stupnja nije cijenio sadržaj podnesaka, a u prethodnoj fazi postupka tuženica je pored odgovora na tužbu i podneska od 8. rujna 2020. dostavila sudu i podnesak od 11. listopada 2019., kojim se obrazloženo očituje o tužiteljevom izračunu, kao i podnesak od 22. listopada 2019., kojim se očitovala o bitnim činjenicama i pravnim pitanjima spora. Smatra da su i podnesci od 12. lipnja, 27. srpnja i 7. rujna 2020. ključni za postupak, zbog čega je pripada trošak sastava tih podnesaka. Sud prvog stupnja je nejasan i proturječan kada tvrdi da je tuženica navode iz istih podnesaka mogla istaknuti u prethodnom ili kasnijem stadiju postupka, kao i da su neosnovani navodi suda prvog stupnja kako se u pretežitom dijelu radi o ponavljanju ranijih navoda.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe su osnovane.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj …, koji je dana 4. svibnja 2006. sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora, a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke, kao i obračunavanje kamata u CHF dekurzivnom proporcionalnom metodom, kao i zahtjev tužitelja da mu se isplati iznos od 141.667,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose počev od 16. veljače 2009. pa do 20. rujna 2015., kako je to specificirano postavljenim tužbenim zahtjevom, kao iznos više naplaćenih redovnih kamata od ugovorenih i kao pretplata koja je nastala uslijed promjene tečaja valute CHF.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da su stranke suglasno provele konverziju kunskog kredita s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR na način propisan odredbama čl. 19.a do čl. 19.i Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/12, 9/15, 78/15 I 102/15 – dalje: ZPK), te da su Dodatkom ugovora o kreditu od 2. veljače 2016. na način propisan ZPK izmijenjene odredbe osnovnog ugovora o kreditu i to ne samo odredba o valutnoj klauzuli (CHF u EUR), već i odredba o redovnoj kamati, visini kamatne stope i načinu promjene kamatne stope kroz otplatno razdoblje kredita, čime je tužitelj doveden u položaj u kojem bi bio da je ugovor o kreditu sklopljen uz valutnu klauzulu u EUR, a sklapanje kojeg dodatka je tužitelj slobodnom voljom prihvatio, čime je otklonjena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih obveza. Stoga je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. 10. Takav zaključak suda prvog suda je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pogrešan.

11. Naime, Sud Europske unije je u predmetu C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019. … raspravljao ne istovjetnu ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke).

12. Stoga je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

13. Dakle, činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi kako je pojašnjeno u ranijem dijelu obrazloženja, već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada. Stoga, u tom smislu, u konkretnom slučaju treba raspraviti sporni odnos stranaka te utvrditi je li provedena konverzija dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka ili nije, jer ako jest, tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev.

14. U odnosu na navedeno valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"

15. Isto tako, postojanje kondemnatornog zahtjeva (zahtjeva za isplatu) ne podliježe predhodnom ispitivanju postojanja ili nepostojanja pravnog interesa.

16. Dakle, aneksom temeljnog ugovora o kreditu nije riješeno pitanje reparacije potrošača uslijed ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 105/15) bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba.

17. Stoga sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje u pogledu visine preplaćenih iznosa, slijedom čega je valjalo, temeljem čl. 370. ZPP, ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, pred istim sucem pojedincem, jer za suprotno nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 371. ZPP.

18. U nastavku postupka sud prvog stupnja će provođenjem odgovarajućeg vještačenja koje je predloženo u postupku utvrditi postoji li pretplata po ugovoru o kreditu u konkretnom slučaju te ukoliko postoji utvrditi visinu iste i o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu izjavljenih pravnih lijekova temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 19. listopada 2021.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.