Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj P-235/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja V. D., OIB: …, M., K. N., zastupan po punomoćnici S. W., odvjetnici u M., protiv tuženika H. T. d.d., OIB: …, Z., zastupan po punomoćniku D. H. Ž., odvjetnica u OD H.i.p. d.o.o. iz Z., radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, 19. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava pred Financijskom agencijom po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š. S. iz Z. pod brojem Ovrv-40556/06 od 10.srpnja 2006. godine, jer je tražbina tuženika zastarjela.

II. Nalaže se tuženiku, da tužitelju plati parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koje kamate teku od presuđenja do isplate, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Ovr-72/2021 od 9. kolovoza 2021. godine upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj je usmeno obaviješten kako je u Financijsku agenciju zaprimljena osnova za plaćanje iz čl. 3 st.1 toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN68/18), kojom je sukladno čl. 209 st. 1 Ovršnog zakona zatražena naplata novčane tražbine na teret ovršenikovih- tužiteljevih računa. Tužitelj još uvijek nije primio pisanu obavijest FINE. Pljenidba je određena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog od strane ovrhovoditelja FINI, a radi naplate tražbine po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š. S. iz Z. pod brojem Ovrv-40556/06 od 10. srpnja 2006. godine. Iz priložene dokumentacije proizlazi kako ovrhovoditelj zahtjeva naplatu iznosa od 12.021,98 HRK uvećanu za zateznu kamatu. Navodi da nije sporno da je donijeto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika, koje je postalo pravomoćno i ovršno 16. rujna 2006. godine, što proizlazi iz potvrde pravomoćnosti javne bilježnice. Ovrhovoditelj dana 2. lipnja 2021. godine podnosi zahtjev za izravnu naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š. S. iz Z. br. Ovrv-40556/06 od 10. srpnja 2006. godine, ovršnog 16. rujna 2006. godine. Navodi kako se radi o zastari tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, jer ovršna isprava datira od 10. srpnja 2006. godine, a zahtjev za izravnu naplatu je datiran sa 2. lipnja 2021. godine, dakle prošlo je više od 10 godina od izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te da je stoga nastupila zastara tražbine po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š. S. iz Z. br. Ovrv-40556/06 od 10. srpnja 2006. godine, ovršnog 16. rujna 2006.godine. Upravo zbog naprijed navedenog tužitelj drži da je tražbina tuženika prestala, odnosno da ne postoji u pogledu predmeta ovrhe ima tako pravo koje sprečava ovrhu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno ističe da je prigovor zastare tužitelja u cijelosti neosnovan. Navodi kako je nesporno da je tuženik (tada ovrhovoditelj) protiv tužitelja (tada ovršenika) podnio ovršni prijedlog na temelju kojeg je dana 10.07.2006. doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-40556/06 kojim je određena ovrha na cjelokupnoj imovini tužitelja, a koje je pravomoćno i ovršno dana 16.09.2006. Međutim, tuženik je predmetno rješenje o ovrsi prvi puta proslijedio na provedbu Financijskoj agenciji još dana 24.03.2011. Navedenom radnjom tuženika zastara je prekinuta sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO). Članak 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, tuženika je Financijska agencija 2018. godine obavijestila o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje prema čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 02/20, 46/20, 47/20, dalje u tekstu: ZPONS). Člankom 12. ZPONS-a propisano je ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Tuženik ističe kako zastara nije niti počela iznova teći sve do trenutka isknjiženja predmetne osnove za plaćanje 2018. godine. Primjenom odredbe čl. 245. ZOO-a, nakon prekida zastare rok počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare. U konkretnom predmetu zastara je počela teći iznova datumom isknjiženja predmetne osnove iz Očevidnika redoslijeda za plaćanje 2018. godine. Analognom primjenom sudske prakse na konkretni slučaj je razvidno da u konkretnom slučaju zastara nije nastupila, odnosno zastara je sukladno čl. 241. ZOO-a prekinuta prvi puta dana 24.03.2011. godine kada je tuženik predmetno rješenje poslao na izravnu naplatu Financijskoj agenciji. Rok od 10 godina za naplatu potraživanja tuženika počeo je teći od dana okončanja ovršnog postupka tj. u konkretnom slučaju od 2018. godine, odnosno od trenutka kada je osnova isknjižena iz redoslijeda naplate. Nadalje, tuženik je ponovno predmetno rješenje proslijedio na provedbu Financijskoj agenciji dana 02.06.2021. te je isto Financijska agencija ponovno evidentirala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Ponovnom radnjom tuženika, odnosno ponovnim evidentiranjem predmetne osnove u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje ponovno je prekinuta zastara sukladno čl. 241. ZOO-a. Iz svega navedenog proizlazi da je prigovor zastare tužitelja u cijelosti neosnovan. Sukladno navedenom, predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Dana 11. listopada 2021. održano je pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu, na kojima je sud izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem: spisa Ovr-72/21, Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-40556/06, specifikacije iz rješenja o osnovi za plaćanje.

4. Među strankama nije sporno, a i što je sam sud utvrdio temeljem izvedenih dokaza:

- da je Javni bilježnik L. Š. S. donijela Rješenje o ovrsi Ovrv-40556/06 od 10.7.2006. na temelju vjerodostojne isprave koje je postalo pravomoćno i ovršno 16.9.2006., a kojim je V. D. (u ovom postupku tužitelju) naloženo platiti tražbinu od 12.021,89 kuna s tamo određenim kamatama kao i troškove postupka u iznosu od 1.722,00 kuna (listovi 10-12 spisa),

- da je ovrhovoditelj, a ovdje tuženik, 24.3.2011. dostavio Zahtjevom za izravnu naplatu na provedbu FINA-i (list 27 parničnog spisa) citirano Rješenje o ovrsi Ovrv- 40556/06 temeljem kojeg se Zahtjeva od 24.3.20211 ovrhovoditelj nije uspio naplatiti,

- da je ovrhovoditelj, a u ovom postupku tuženik, dostavio zahtjev za izravnu naplatu predmetne ovršne tražbine ponovno 2.6.2021. (list 8 i 9 parničnog spisa),

- da je ovršenik, ovdje tužitelj, podnio ovom sudu prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim 23.6.2021. (list 6 i 7 i ovršni spis) radi zastare tražbine temeljem kojeg je ovaj sud u ovršnom postupku rješenjem odbio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim, a zaključkom uputio ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog zastare.

5. Među strankama je sporno:

- kada je FINA prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu od 24.3.2011.,

- da li je nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave Ovrv-40556/06 od 10.7.2006.

6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-40556/06 FINA-e (list 27 spisa) proizlazi da se po predmetnoj ovršnoj ispravi prestalo postupati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima "Narodne novine" br. 68/18,

ko se

02/20, 46/20, 47/20, a koji čl. 12.u stavku 1. citiranom ZPONS propisuje a tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. U čl. 33. ZPONS propisano je da je Agencija dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz prethodno citiranog članka 12. stavka 1. ZPONS.

8. Dakle iz gore navedenog proizlazi jasno i nedvojbeno da je FINA prestala postupati najkasnije stupanjem tog ZPONS na snagu u tom članku 12.st.1, što znači da je FINA prestala postupati iz razloga što se protekom 3 godine ovrhovoditelj nije mogao namiriti, odnosno najranije odmah po stupanju tog ZPONS na snagu, a što ukazuje da je FINA-e držala u aktivnosti izvršavanje osnove (blokadu računa) za ovršenika i u kolovozu 2018. godine (kada je ZPONS stupio na snagu), a koja aktivnost (blokada) prekida zastaru. Kako takav razlog prestanka postupanja FINA-e ne spada pod krivnju ovrhovoditelja, to znači da su sve radnje nadležnih tijela (FINA- e) i ovrhovoditelja do 2018. godine prekidale zastaru (kao u toč 24. obrazloženja presude ŽS u Splitu posl. br. Gž-1074/2021 od 1.7.2021.),

9. Isknjiženjem ovršne isprave najranije u kolovozu 2018. godine (kada je ZPONS stupio na snagu) tek počinje ponovno teći rok zastare 10 godina za ovršne isprave, a kako je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu ponovno 2.6.2021., dakle unutar roka od 10 godina od kad je FINA obustavila postupanje po ovršnoj ispravi (bez krivnje ovrhovoditelja), to zastara nije nastupila, pa su neosnovani prigovori tužitelja da je za njega kao ovršenika nastupila zastara kao i da je obustava postupanja FINA-e nastupila odmah po zavođenju iste 24.3.2011. godine.

10. Naime, u razdoblju 2010 – 2018. godine na snazi je bio stari Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima "NN"br. 91/2010 i 112/2012 (dalje u tekstu: "Stari ZPONS") koji nije uopće propisivao nemogućnost izvršenja već zavedenih osnova za plaćanje u svom čl. 12., već je u tom članku tog Starog ZPONS bilo propisivana provedba ovrhe na novčanim sredstvima državnog proračuna Republike provedba

Hrvatske i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a jasno je da to ovdje nije niti jedna od stranaka.

11. Propisivanje nemogućnosti izvršenja zavedene osnove je nastupilo tek novim ZPONS glede čl. 12. (a koji je vidljivi kao razlog u Specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje - list 27 sudskog spisa), pa je jasno da ovršenik/tužitelj navodi netočno da tuženik nije dokazao vrijeme obustave postupanja, što je isticao na ročištu nakon zaključenja prethodnog postupka. Upravo suprotno – iz Specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje (list 27 sudskog spisa) je vidljivo da je FINA utvrdila kao razlog za daljnje nepostupanje (deblokadu) po osnovi Ovrv-40556/06 nemogućnost temeljem čl. 12. ZPONS, a koji je stupio na snagu 4.kolovoza 2018.

12. Odredbom čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/18 – dalje: "ZOO") propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ona nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 241. ZOO-a određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Slijedom navedenog, podnošenjem prijedloga za ovrhu i njenim trajanjem do 2018. godine, dolazi do prekida zastarnih rokova s učinkom da zastara ne teče kada je ovršni postupak u tijeku.

13. Kako je dakle u razdoblju od 24.3.2011. do prestanka postupanja FINA-e (najranije 4.kolovoza 2018. godine sukladno čl. 12.st.1. u svezi čl. 33.st. i čl. 35. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima "Narodne novine" br 68/18) trajao prekid zastare, to nisu ostvareni uvjeti za proglašenje ovrhe nedopuštenom temeljem zastare, pa je sud odlučio kao u toč. 1. izreke.

14. Ukazuje se ovdje tuženiku na već ustaljenu sudsku praksu u sličnim pravnim situacijama pa ga se pored presude ŽS u Splitu posl. br. Gž-1074/2021 od 1.7.2021.,koju je priložio tužitelj, može uputiti i na presudu ŽS u Varaždinu Gž Ovr- 10672021 od 17.ožujka 2021.

15. Odluka o trošku postupka u toč. 2. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. čl. 155. ZPP-a i Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika jer je tuženik uspio u sporu, pa su mu i priznati troškovi koji su bili nužni i opravdani.

16. Sud je kao osnovane i opravdane priznao troškove tuženika kako je tražio za iznose od po 1.000,00 kuna za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ročištu, te 250 kn za uvid u Očevidnik osnova za plaćanje (vidljivo je da je Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje ishodovana 31.8.2021 – nakon primitka tužbe na odgovor, a bez kojeg dokaza ovrhovoditelj ne bi mogao dokazati svoje tvrdnje) uvećano sve za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 2.812,50 kn, pa je i odlučeno kao u toč. 2. izreke.

Metković, 19. listopada 2021.

S u d a c :

Ante Šprlje

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, a putem ovog suda.

DNA:

1. S. W., odvjetnica u M., M.

2. D. H. Ž., Z.