REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 29 P : P-4785/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja N. B.-J. O. …, S. zastupanog po punomoćniku

D. M.; F. I. Ž., protiv tuženika K.W.S.O.,

R. zastupanog po punomoćniku M. B., radi Obvezno -

isplata, 18. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 3.000,00 kuna na ime naknade imovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28.01.2010.god. pa do isplate.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznos 3.230,50 kuna s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 3. 05. 2010. Godine tužba tužitelja N. B. iz S. protiv tuženika K. W. S.

O. d.d. R., radi naknade štete.

U tužbi se navodi da je dana 20. veljače 2009. god. došlo do prometne nezgode, uslijed koje je oštećeni pretrpio znatnu imovinsku i neimovinsku štetu. Zbog navedenog štetnog događaja tužitelj je zadobio brojne i teške tjelesne povrede u vidu multifragmentalnog prijeloma desne patele, udarac u lijevu stranu prsnog koša, desnu potkoljenicu i lijevi skočni zglob, trzajne ozljede vrata. Obavljen je i operativni zahvat kojim se prijelom reponira s K-žicama i obuhvatnim svezom. Tužitelju je štetnim događajem povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Zbog operativnog zahvata, redovite fizikalne terapije tužitelj je trpio i trpi jake fizičke bolove, intenzivan strah od neizvjesnosti liječenja, strah u prometu, te je niskog raspoloženja. Treba naglasiti da je tužitelj mlađa osoba, koja nakon nezgode vidno šepa na ozlijeđenu nogu, stoga trpi duševne boli u jakom stupnju zbog naruženosti, što je vrlo uočljivo trećima. Uslijed svega naprijed navedenog, kod oštećenog je zaostalo i trajno umanjenje općih životnih aktivnosti u visini od najmanje 30%. Kao dodatni kriterij valja imati na umu i tužiteljevo zanimanje. Naime, tužitelj je zaposlen u brodogradnji, s radnim stažom od 15 godina, te pretrpljena šteta uvelike utječe na njegovu radnu sposobnost. Tužitelj je tuženiku radi naknade pretrpljene štete dana 27.01.2010.god. uputio odštetni zahtjev, te je tuženik djelomično priznao tužiteljev zahtjev i na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplato tužitelju nesporan iznos od 42.000,00 kuna. Obzirom da tužitelj smatra da je nesporan iznos ispod visine stvarne štete, tužitelj po kriterijima neimovinske štete potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 50.000,00 kuna, a iz osnova imovinske štete tužitelj potražuje naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 5.000,00 kuna, te naknadu za troškove liječenja u iznosu od 5.000,00 kuna. Sukladno svemu naprijed navedenom, tužitelj predlaže da sud donese slijedeću p r e s u d u :

1. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 50.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete i 10.000,00 kuna na ime naknade imovinske štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28.01.2010.god., pa do isplate.

2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja, pa do isplate, pod prijetnjom ovrhe.

U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju, štetni događaj – prometnu nezgodu od dana 20.02.2009.god., u kojoj je sudjelovalo vozilo osiguranika tuženika, kao ni odgovornost za štetni događaj i štetu. Tuženik u ovoj pravnoj stvari osporava osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno visinu istog, obzirom je tuženik još prije podnošenja tužbe sudu isplatio na žiro račun punomoćnika tužitelja cjelokupan iznos materijalne i nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 42.000,00 kuna. Tuženik drži isplaćeni iznos pravičnim i primjerenim pretrpljenim ozljedama. Tuženik osporava tužitelju zatraženi tijek zakonskih zateznim kamata obzirom isti zahtjev nije u skladu s važećim propisima. Kako je svoju obvezu iz predmetnog štetnog događaja tuženik izvršio u cijelosti, to predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te da ga obveže na naknadu parničnih troškova tuženiku.

Na ročištu dana 11. veljače 2016. god. tuženik navodi da je tužitelju plaćen iznos od 13.240,80 kuna na ime troška mobitela, totalne štete na vozilu i "šlepanja vozila" dok je navedeni iznos od 42.000,00 kuna nematerijalna šteta.

U dokaznom postupku sud je pregledao zapisnik o očevidu PPP od 20. veljače 2009. god., zdravstveni karton tužitelja, medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev tužitelja od 25.01.2010.god., dopis tuženika od 24.02.2010.god., prigovor tužitelja od 12.03.2010.god., dopis tuženika od 12.04.2010.god., proveo dokaz proveo vještačenjem po sudskim vještacima dr. A. P., specijalistu opće kirurgije – traumatologu i njegovim dopunskim vještačenjem, dr. D. T.,

liječnica ortoped, dr., S. G., liječnik fizijatar i dr. T. G., liječnik neuropsihijatar, te saslušao tužitelja kao parničnu stranku.

Presudom ovog suda br. P 2 - 2311/10 od 2. 03. 2016. Godine sud je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja na način kako glasi:

I Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 18.000,00 kuna na ime naknade nematerijalne štete i 5.450,00 kuna na ime naknade imovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 28.01.2010.god. pa do isplate.

Za više traženi iznos od 36.550,00 kuna tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznos od 2.905,00 kuna s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Po žalbama punomoćnika stranaka Županijski sud u Karlovcu je odlukom od 18. Srpnja 2019. Godine odlučio kako slijedi:

1. Odbijaju se žalbe i to žalba tuženika u odnosu na točku I. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P2-2311/2010 od 2. ožujka 2016. u dijelu u kojem je odlučeno o nematerijalnoj šteti i iznosu imovinske štete od 2.450,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose od 28. siječnja 2010. do isplate, i žalba tužitelja protiv odbijajućeg dijela presude – točka I. stavak drugi izreke, kao neosnovane i u tom dijelu se presuda potvrđuje,

te je

r i j e š i o

Djelomično se usvaja tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P2-2311/2010 od 2. ožujka 2016. u točki I. izreke, u dijelu u kojem je dosuđena naknada imovinske štete u iznosu 3.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. siječnja 2010. do isplate, ukida i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O trošku postupka koji je nastao povodom žalba stranaka odlučit će se u konačnoj odluci.

U obrazloženju svoje odluke Županijski sud u Karlovcu navodi da je žalba tuženika u odnosu na materijalne troškove liječenja i troškove vezane za liječenje u dosuđenom iznosu od 3.000,00 kn osnovana je iz razloga što prvostupanjski sud, iako su mu dostupni podaci o odlascima tužitelja liječniku radi saniranja posljedice nezgode, nije utvrdio koliko su ti troškovi zaista iznosili.

Pri tome se zaključuje da se određeni trošak može utvrditi prema slobodnoj ocjeni suda, ali se takva ocjena ne može iznijeti proizvoljno već su za to potrebni jasni kriteriji jer, u suprotnom, takva bi utvrđenja predstavljala arbitrarnost nedopustivu u radu suda.

Stoga je valjalo dio presude koji se odnosi na naknadu troškova liječenja u iznosu od 3.000,00 kn ukinuti u smislu odredbe članka 370. ZPP-a i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odluka o trošku postupka je također ukinuta zbog toga što je vezana uz odluku o glavnoj stvari, dok se točka 2. izreke rješenja temelji na odredbi članka 166. stavak 4. ZPP-a.

U nastavku postupka će sud, ako to bude moguće, provesti novu glavnu raspravu tijekom koje će dopuniti činjenično stanje kako je upućen ovim rješenjem, nakon čega će donijeti novu odluku kojom će obuhvatiti i trošak ovog žalbenog postupka.

Sukladno traženju iz citirane odluke Županijskog suda u Karlovcu sud je u nastavku postupka održao glavnu raspravu i pregledao cjelokupni raspravni materijal. Ovaj sud ostaje pri u stavu iz svoje prethodne odluke u svezi s dosuđenim iznosom naknade štete u svezi s tužiteljevim liječenjem, a koja tužitelju pripada temeljem odredbe čl. 1095 st. 1. Zakona o obveznim odnosima u zatraženom iznosu od 3.000,00 kuna.

Naime, tužitelj je imao troškove čestog odlaska liječniku, odlaske na kontrolne preglede, plaćanje participacije, prijevoza, a svi ti troškovi su tužitelju bili potrebni i nužni.

Tužitelj je u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozlijede zbog čega je na bolničkom liječenju bio od 20. veljače 2009. Godine do 11. Ožujka 2009. Godine.

Nakon izlaska iz bolnice tužitelj ide na kontrolne preglede što je vidljivo iz spisu priloženih kopija nalaza. U spisu je priloženo 14 takvih nalaza pa je nesporno tužitelj iz S. gdje stanuje, morao imati troškove prijevoza do KBC Split i nazad. Iz priložene kopije bolesničkog terapeutskog kartona vidljivo je da je tužitelj obavljao fizikalnu terapiju u K. S. u periodu od 2. Lipnja 2009. Godine do 16. Lipnja 2009. Godine, te je u periodu od 27. Srpnja 2009. Godine do 10. Kolovoza 2009. Godine. Tužitelj je i tom prigodom imao troškove prijevoz od S. do K. S. i nazad.

S obzirom na česte odlaske liječnicima tužitelj je imao i troškove plaćanja participacija.

Iz medicinske dokumentacije vidljivo je da je tužitelj imao ozljede koji izazivaju jače bolove pa je tužitelji zasigurno koristiti lijekove za ublažavanje bolova. Te lijekove ne pokriva zdravstveno osiguranje već ih se mora posebno plaćati.

Budući da je tužitelj pretrpio znatne ozljede koje je sanirao u dužem vremenskom periodu po ocjeni ovog suda imao je nužne i opravdane troškove liječenja puno veće od zatraženih 3.000,00 kuna. Tužitelj sudu na te okolnosti nije dostavio račune iz jednostavnog razloga što se radi o mnogo računa s manjim iznosima novca.

Slijedom navedenog sud ostaje pri svojoj prethodnoj odluci i tužitelju dosuđuje zatraženi iznos novca kako je to navedeno u izreci.

Na dosuđene iznose tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 25. 01. 2010. god. pa do isplate. Naime, odredbom članka 1103. ZOO-a je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Tužitelju je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, vps-u i popisanom trošku trebalo obistiniti trošak sastava odštetnog zahtjeva 100 bodova, sastav prigovora 100 bodova, sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje po punomoćniku na 9 ročišta po 100 bodova, pristup na dva tri ročišta po 25 bodova, sastav tri podneska po 100 bodova, pristup na dva ročišta za objavu po 50 bodova, trošak sastava žalbe 125 bodova, ukupno 1.800 bodova. Utvrđeni broj bodova pomnožen sa vrijednošću boda sa paušalom od 10,00 kuna daje iznos od 18.000,00 kuna, koji iznos je trebalo uvećati za 25% PDV-a od 4.500,00 kuna i pristojbu odluke od 950,00 kuna, ukupno 23.450,00 kuna.

Tuženiku je također, sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, vps-u i popisanom trošku trebalo obistiniti trošak sastava 3 podneska po 1.000,00 kuna, za zastupanje po punomoćniku na 9 ročišta po 1.000,00 kuna, pristup na 3 ročišta po 250,00 kuna, pristup na 2 ročišta za objavu po 500,00 kuna, ukupno 13.650,00 kuna uvećano za 25% PDV-a od 3.412,50 kuna, ukupno 17.062,50 kuna.

Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog traženja, tužiteljev uspjeh u parnici je trebalo procijeniti sa 40%, a tuženikov uspjeh sa 60%. Kada se od iznosa koji je obistinjen tužitelju na ime parničnog troška odbije iznos koji je priznat tuženiku, te pribroje troškovi vještačenja u iznosu od 4.087,50 kuna, ostaje da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.230,50 kuna.

U Splitu, 18. listopada 2021.

Sudac

Josip Mrkonjić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.