Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Posl. broj: 18 Pn-56/2021-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu Zdenki Kudović- Husain, u parničnom predmetu tužiteljice S. B. OIB … iz , zastupane po punomoćnicama M. M. i Lj. B., odvjetnicama iz V., protiv tuženika A. o. d.d. Z. OIB … , zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva G. i P. iz Z., radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 20. rujna 2021. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude 18. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I

Nalaže se tuženiku A. o. d.d. Z., OIB …, , isplatiti tužiteljici S. B. OIB … iz , zakonske zatezne kamate na iznos od 20.200,00 kn koje teku od 22. ožujka 2017. pa do 7. srpnja 2020., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime troškova liječenja iznos od 9.952,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od 12. listopada 2017. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.249,50 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Posl. broj: 18 Pn-56/2021-54

1. U ovom parničnom predmetu tužiteljica je podnijela tužbu za naknadu nastale joj neimovinske i imovinske štete kao posljedica prometne nesreće u kojoj je sudjelovala 28. listopada 2015. kao vozač, a koju je uzrokovao osiguranik tuženika Ž. Đ. upravljajući teretnim vozilom reg. oznake ZG ...

2. Presudom ovog suda poslovni broj Pn-423/2019-4 od 8. srpnja 2020. utvrđena je odgovornost tužene za nastalu štetu te je tužiteljici dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 37.752,00 kn i to:

- iznos od 20.200,00 kn na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i nenovčane imovinske štete za primljenu tuđu pomoć i njegu, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2015. pa do isplate, te

- iznos od 17.552,00 kn na ime troškova liječenja sa zakonskim zateznim kamatama od 12. prosinca 2017. pa do isplate, a

- iznos od 7.812,00 kn na ime troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2020. pa do isplate.

3. Po žalbi tuženika navedena presuda je djelomično ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1109/2020-2 od 24. svibnja 2021. i to u odnosu na zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete od 20.200,00 kn dosuđene od 18. prosinca 2015. do isplate, zatim za iznos od 9.952,00 kn na ime imovinske štete za troškove liječenja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2012. pa do isplate, kao i za dosuđeni trošak parničnog postupka od 7.812,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2020. do isplate te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

4. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u sve izvedene dokaze, posebice zahtjev tužiteljice za naknadu štete u mirnom postupku od 11. prosinca 2015. sa odgovorom tuženika (list 17-18), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 19-72), nalaz i mišljenje sudskog vještaka prim. dr. M. A. (list 90-92 i 115-116 ), zatim je izvršen uvid u dopis T. o. d.d. upućen tužiteljici 11. listopada 2018. pozivom na znak 2018/0014500E s prilozima (list 155-157), a saslušana je i tužiteljica kao parnična stranka (list 147-149 te list 210-211) te izvršen uvid u prijavu o ozljedi na radu (list 213).

5. Tuženik je u ponovljenom postupku naveo da je tužiteljici po donesenoj prvostupanjskoj presudi u ovom predmetu isplatio ukupno iznos od 34.197,53 kn od čega na ime neimovinske štete iznos od 20.200,00 kn, na ime imovinske štete iznos od 7.600,00 kn, kamate na imovinsku štetu iznos od 1.312,35 kn, kamate na neimovinsku štetu od presuđenja pa do isplate iznos od 68,28 kn, te iznos od 5.000,00 kn na ime troškova postupka.

6. Tužiteljica je potvrdila primitak navedene isplate i nadalje ostajući kod zahtjeva za plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete od 20.200,00 kn sa početkom tijeka 22. ožujka 2017. koji datum su stranke učinile nespornim prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka kao dan završetka njezinog liječenja jer je to datum zadnje učinjene medicinske pretrage. Također je ostala i kod preostalog dijela tužbenog zahtjeva za naknadu troškova liječenja u

Posl. broj: 18 Pn-56/2021-54

iznosu od 9.952,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama od podnošenja tužbe 12. listopada 2017. pa do isplate, a i naknadu troškova parničnog postupka.

7. Sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje ZOO) kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, sud smatra osnovanim njezin sniženi zahtjev za plaćanjem zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu od 22.200,00 kn od dana završetka liječenja 22. ožujka 2017. jer su po završetku liječenja mogli biti poznati svi elementi štete.

8. Naime, odštetni zahtjev je podnijela 11. prosinca 2015. uputivši ga tuženiku poštom preporučeno, a on se dopisom od 18. prosinca 2015. očitovao priznavši joj na ime cjelokupne štete iznos od 4.800,00 kn uz trošak postupka, koji joj je i isplaćen prije podnošenja tužbe što je nesporno. Tuženik smatra da joj pripada pravo na zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude 8. srpnja 2020. koje joj je i podmirio.

9. Sud smatra osnovanim zahtjev tužiteljice za zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od završetka liječenja 22. ožujka 2017. obzirom da je tuženik već od primitka obavijesti o nastanku osiguranog slučaja odnosno podnošenja odštetnog zahtjeva bio u obvezi i sam prikupljati od nadležnih tijela, pa i zdravstvenih ustanova, podatke koji mu pružaju potpuniji uvid u za zaključivanje o pravu tužiteljice na naknadu štete, dakle kako o postojanju njegove obveze tako i visine štete. Takvo postupanje je u skladu s načelom savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. ZOO-a te načelom dužnosti suradnje iz odredbe članka 5. istog Zakona, kao i odredbama članka 943. toga Zakona.

10. Tuženik se nakon primitka odštetnog zahtjeva i isplate iznosa od 4.800,00 kn još u srpnju 2016. nije ponašao sukladno tim načelima te ni nakon primitka nalaza vještaka 12. rujna 2019. iz kojeg je imao potpuni uvid u tijek liječenja tužiteljice, nije ispunio svoju obvezu.

11. Nadalje, što se tiče dijela tužiteljičinog zahtjeva za naknadu troškova liječenja u vidu prijevoznih troškova i manjeg obroka kod putovanja na MR kralješnice u O. od 1.100,00 kn, zatim za 40 odlazaka u Z. na pretrage i kontrolne preglede iznos od 8.000,00 kn (200,00 kn po jednom putovanju), kao i za putne troškove 71 odlaska na fizikalne terapije u M. V. kod V. u iznosu od 852,00 kn (12,00 kn po jednom putovanju), sud smatra i taj dio njezinog zahtjeva osnovanim.

12. Iz odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a proizlazi da joj je tuženik dužan naknaditi sve potrebne troškove koje je tužiteljica imala u vezi liječenja zbog štetnog događaja, u što spadaju i putni troškovi radi odlaska na pretrage, liječenje i kontrolne preglede pa i ostale troškove povezane s duljim putovanjem (primjerice manji obrok i okrepa).

13. Iz iskaza tužiteljice kao parnične stranke proizlazi da joj je predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu, ali da je bila na bolovanju u vezi te ozljede samo 2 i pol mjeseca. Međutim, kako joj i dalje zdravstveno stanje nije bilo dobro, morala je ponovo na bolovanje ali se ono dalje vodilo ne zbog ozljede na radu već kao bolest

Posl. broj: 18 Pn-56/2021-54

te je tako dobivala i naknadu plaće za vrijeme bolovanja. Tvrdi kako je od liječnika tražila putni nalog za putovanje u O. radi medicinske pretrage MR kralješnice ali joj je rekao da ne može dobiti jer ne boluje od raka ili neke druge slične bolesti. Dalje tvrdi da je najprije u drugim bližim zdravstvenim ustanovama tražila obavljanje te pretrage (u Z., K., G., misli i B.) te je svagdje morala čekati slobodan termin više od godine dana, a da je u O. dobila termin najranije. Zato nije tražila ni putne naloge za odlazak na terapije u V. kao i u vezi odlazaka u zdravstvene ustanove u Z. u vezi sa liječenjem od ozljeda zadobivenih u spornoj nesreći.

14. Uvidom u nalaz Thalassotherapie O. od 23. ožujka 2016. proizlazi da je u toj ustanovi obavljena magnetna rezonanca lumbosakralne kralješnice, a iz specijalističkog nalaza Ordinacije fizikalne medicine V. potpisanog po spec. fizijatru Z. B. od 18. veljače 2016. proizlazi uputa na izvođenje te pretrage, budući da se tužiteljica i dalje žalila na bolove u križima i duž lijeve noge kao i slabost i trnce u nozi.

15. Stoga proizlazi da je navedenu pretragu u O. ishodila za oko mjesec dana, a obzirom na općepoznatu situaciju zdravstvenog sustava Republike H. sa vrlo dugim listama čekanja na medicinske pretrage i zahvate, posebice kompliciranije pretrage kao što je primjerice i magnetna rezonanca, vjeruje se tužiteljici da doista nije mogla dobiti u blizini svojeg mjesta stanovanja raniji termin od toga, pa je, obzirom da je evidentno da se i dalje nakon gotovo četiri mjeseca od nesreće nije osjećala dobro, opravdano prihvatila obavljanje te pretrage u O., u svrhu što bržeg izlječenja.

16. Zato sud smatra opravdanim u vezi s tim nastale joj putne troškove. Također smatra opravdanim i zatražene putne troškove za odlaske u Z. u zdravstvene ustanove u vezi saniranja posljedica sporne nesreće, a i putne troškove nastale odlaskom na fizikalne terapije u ambulantu Đ. (M. V.) koja pripada Domu zdravlja V. 17. Dano obrazloženje tužiteljice u vezi sa uskraćivanjem liječnika na davanje putnog naloga za put u O. radi obavljanja MR kralješnice sud drži sasvim mogućim te joj u potpunosti poklanja vjeru, pa je logično da zbog takvog uskraćivanja nije tražila putne naloge za kraća putovanja radi odlazaka na liječenje izvan mjesta stanovanja. Naime i iz osobnog iskustva sudu je poznato da liječnici uopće ne nude izdavanje putnog naloga, dakle to je gotovo praksa.

18. Osim toga, prema odredbi članka 136. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 i 137/13) koji je bio na snazi u sporno vrijeme, sve i da je tražila te troškove na teret obveznog zdravstvenog osiguranja, zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe, a temeljem odredbe članka 140. toga Zakona dužan je tu štetu tražiti neposredno od osiguratelja.

19. Dakle, tuženik bi u svakom slučaju bio dužan nadoknaditi i tu štetu, a kako je utvrđeno da ju tužiteljica nije ostvarila od zavoda, čemu nije bilo prigovora tuženika, dužan je tu štetu podmiriti njoj.

20. Budući da je medicinskom dokumentacijom potkrijepljen broj odlazaka tužiteljice u vezi sa obavljanjem medicinskih postupaka kao i mjesto njihova obavljanja, a da je razumno postavila svoj zahtjev za naknadom i troškova prijevoza po jednom odlasku računajući cijenu goriva od 2,00 kn po kilometru što je uobičajeni

Posl. broj: 18 Pn-56/2021-54

način obračuna putnih troškova kod prijevoza vlastitim vozilom računajući cijenu goriva i amortizaciju, zatraženi troškovi kako su specificirani u tužbi sudu su uvjerljivi i realni. Kako tužiteljica zbog svog stanja kralješnice zasigurno nije bila sposobna koristiti javni prijevoz, notorno je da nema ni materijalnih dokaza o obavljenim putovanjima u vidu računa za gorivo kao i cijeni obroka koje si je kupovala u takvim putovanjima.

21. Za dodati je da je vrlo uvjerljivo i životno iskazala o svojoj nemoći prilikom prijevoza osobnim automobilom sa djelomično spuštenim sjedalima, kako ju je vozio suprug. Realnim se smatra i njezin zahtjev za naknadu štete po osnovi troškova jela i pića po jednom odlasku u Z. zatraženih u iznosu od 40,00 kn, a na dalje putovanje u O. koje je trajalo možda i cijeli dan 100,00 kn. Da je doista savjesno postavljala taj dio zahtjeva govori u prilog i činjenica da za odlaske na fizikalne terapije nije tražila te troškove budući da su ipak blizu njezinog mjesta stanovanja.

22. Ne smatra se opravdanim prigovor tuženika da joj ne pripada pravo na naknadu troškova u vidu kupnje jela i pića radi odlaska na ta putovanja, budući da je notorno kako kod kuće osoba može podmiriti te potrebe konzumacijom onog čega ima u kućanstvu, dok se za putovanja ipak mora spremiti prikladan i obrok i piće, što uglavnom zahtijeva izvanredni trošak.

23. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a dosuđuje joj se po slobodnoj ocjeni zatraženi iznos na ime naprijed opisanih troškova liječenja ukupno iznos od 9.952,00 kn (pored već pravomoćno dosuđenog iznosa imovinske štete od 7.600,00 kn) te na taj iznos i zakonske zatezne kamate zatražene od 12. prosinca 2017. jer je očito da su svi ti troškovi nastali prije toga datuma kada i njezini odlasci na liječenja, pretrage i kontrolne preglede.

24. Odluka o zakonskim zateznim kamatama zasniva se na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

25. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,dalje:Tarifa).

26. Tužiteljici su opravdani troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 1.000,00 kn po Tbr. 7/1 Tarife, za zastupanje na ročištima 11. prosinca 2017., 26. rujna 2018., 19. studenoga 2019., 9. lipnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kn po jednoj radnji po Tbr. 9/1 Tarife, a za zastupanje na ročištu 20. rujna 2021. u iznosu od 750,00 kn obzirom na vrijednost predmeta spora od 9.952,00 kn, što je uz primjenu Tbr. 50. Tarife, što je ukupno 5.750,00 kn na ime troškova zastupanja. Primjenom Tbr. 42. Tarife pripada joj pravo na PDV od 25% što čini iznos od 1.437,50 kn. Nadalje, opravdan joj je zahtjev za plaćeni predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od 1.500,00 kn, pristojbe na tužbu u iznosu od 727,00 kn i presudu u istom iznosu, a i za izrade preslika dokumentacije predane u tužbu za sud i protivnu stranu u iznosu od 108,00 kn jer se radi o obimnoj dokumentaciji (preko 120 listova). Dakle, ukupno joj je opravdan trošak postupka u iznosu od 10.249,50 kn.

Posl. broj: 18 Pn-56/2021-54

27. Budući da je tužiteljica učinila nespornom tvrdnju tuženika da joj je nakon donošenja prvostupanjske presude isplatio na ime troškova postupka iznos od 5.000,00 kn, dosuđuje joj se još iznos od 5.249,50 kn.

U Vrbovcu 18. listopada 2021.

Sudac

Zdenka Kudović-Husain, v.r.

Uputa o pranom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka putem e-komunikacije. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu, pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. ZOU M. M. i Lj. B., V.

2. OD G. i P., Z.