Pr-988/20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac (ex vojarna Sv Križ)

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužitelja G. K., O.: …, iz S., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., protiv tuženika H.

P.P. d.o.o., O.: …, Z., zastupanog

po punomoćniku M. S., dipl.pr., radi sklapanja ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. rujna 2021., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, objavljene dana 18. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana s tužiteljem sklopi Ugovor o radu, slijedećeg sadržaja,

»H. P. P. d.o.o., O.: …,

Z., kao poslodavac (dalje: Poslodavac) s jedne strane,

i

G. K., OIB: …, S. kao radnik (dalje: radnik) s druge strane, sklapaju slijedeći

UGOVOR O RADU

1. Radnik zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme.

2. Radnik na temelju ovoga ugovora započinje radom danom sklapanja ugovora.

3. Mjesto rada radnika je S..

4. Radnik će obavljati poslove radnog mjesta – Samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u jedinici URJ HŽ PP S..

5. Sadržaj poslova: izrađuje podloge na temelju kvantitativno - kvalitativnih pokazatelja rada za sastave vlakova i vlakopratnog osoblja, svakodnevno prati kvantitativne i kvalitativne pokazatelje rada, obrađuje i sastavlja rekapitulacije popisa putnika i prihoda po vlakovima, u PJ provodi analizu iskoristivosti WL i Bc vagona i dostavlja profitnim jedinicama, analizira osnovne elemente rada putničkih vagona i poduzimanje mjera za skraćivanje zadržavanja vagona u kolodvoru, daje prijedlog za izradu Malih uputa, obrađuje reklamacije i pritužbe putnika, sudjeluje u izradi prijedloga za vozni red, prati odstupanje od voznog reda i sastava vlakova u PTU, analizira izvješća revizora vlakova i dostavlja očitavanja u poduzetim mjerama, obavlja kontrolu pružanja ugovorenih usluga i radova, sudjeluje u istražnom postupcima, obavlja kontrolu rada osoblja RJ, sudjeluje u provođenju školovanja,

Pr – 988/20

periodičnih i stručnih ispita, objedinjuje komercijalne iskaze i dostavlja ih u profitne centre, obavlja i druge poslove po nalogu nadređenog.

6. Radnik će raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno. Raspored radnog vremena utvrđuje se jednokratno.

7. U tijeku radnog vremena radnik ima pravo na odmor – stanku od 30 minuta, u skladu s Kolektivnim ugovorom. Vrijeme odmora utvrđuje se odlukom poslodavca.

8. Radnik ima pravo na odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju od najmanje 12 stati neprekidno.

9. Radnik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno.

10. Radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenom Kolektivnim ugovorom.

11. Za poslove iz točke 4. ovoga Ugovora cijena sata rada iznosi 43,11 kn (četrdeset tri kune i jedanaest lipa).

Plaća radnika i pravo na povećanu plaću za radni staž, otežane uvjete rada, prekovremeni rad, rad noću, rad nedjeljom ili drugim neradnim danom, te naknade za pripravnost i dežurstvo, dnevnice, kilometražu, terenski dodatak i druge naknade, utvrđeni su Pravilnikom o radu ili Kolektivnim ugovorom.

Poslodavac je dužan radnik izdati rješenje o plaći sa izraženom ukupnom cijenom sata rada.

Poslodavac je dužan isplatiti plaću jedan put mjesečno, najkasnije do 15. u mjesecu za rad obavljen u prethodnom mjesecu, a terenski dodatak, naknadu za odvojeni život, naknadu za službeno putovanje voznog osoblja do 10. u mjeseca, te naknadu za prijevoz na posao i s posla do 5. mjesecu za tekući mjesec.

12. Poslodavac se obvezuje isplati radniku jednokratno povećanje plaća godišnji odmor, otpremninu prigodom odlaska u mirovinu, jubilarne nagrade za godine rada u HŽ, pomoć obitelji umrlog radnika, pomoći radniku u slučaju smrti člana obitelji i druga materijalna prava u visini utvrđenoj Pravilnikom o radu ili Kolektivnim ugovorom.

13. U slučaj redovitog otkaza ugovora o radu otkazni rok i otpremnina utvrđuju se u skladu sa Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu.

14. Radnik se obvezuje da bez odobrenja poslodavca neće za svoj i tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti poslodavca.

15. Ako se utvrdi da je odredba pojedine točke ovog ugovora suprotna zakonu ili drugom propisu, umjesto te odredbe primjenjivati će se odgovarajuća odredba zakona odnosno drugog propisa. U slučaju da je pojedinom odredbom ovog ugovora određeno pravo radnika utvrđeno nepovoljnije od prava utvrđenih naknadno zaključenim Kolektivnim ugovorom ili Sporazumom između poslodavca i sindikata ili naknadno donesenim Pravilnikom o radu umjesto te odredbe ugovora o radu neposredno će se primjenjivati odreda Kolektivnog ugovora ili sporazuma ili Pravilnika o radu koja je povoljnija za radnika.

16. Stranke su suglasne da sklapanjem ovoga Ugovora o radu, prestaje vrijediti Ugovor o radu broj 286/16 od 1. travnja 2016.« jer će u protivnom taj ugovor zamijeniti ova presuda."

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12.8.2020. podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom kao poslodavcem 14.1.2014. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad na

Pr – 988/20

radnom mjestu samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u RJ S.. Napominje da je na navedenom radnom mjestu radio kod tuženika na

neodređeno vrijeme još od 2001. godine. Međutim, radno mjesto samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u RJ S. da je 2015. godine

ukinuto i da je tužitelj proglašen tehnološkim viškom, a što je između stranaka uređeno Aneksom Ugovora o radu. Tužitelju da je kao tehnološkom višku dana 23.3.2016. godine ponuđen otkaz ugovora o radu s ponudom za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto pratitelj vlaka - vozni manipulant u jedinci K. S. predgrađe, što je tužitelj dana 30.3.2016.

prihvatio te dana 1.4.2016. taj ugovor i potpisao. Tužitelj napominje, iako je potpisao ugovor o radu za radno mjesto pratitelj vlaka - vozni manipulant u jedinci K. S. predgrađe, da je cijelo vrijeme obavljao iste poslove koje je i ranije obavljao kao samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u R.J. S.

1.1. Pravilnikom o X. Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji, ("SV" br. 8/2020) od 20.3.2020., a nakon što je isto bilo ukinuto 2015. godine,

ponovno je sistematizirano radno mjesto (7857) samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u RJ S.. Člankom 82. Kolektivnog ugovora tuženika ("SV" br. 2/2019) od 6.2.2019. propisano je kako je poslodavac obvezan radniku koji je kao tehnološki višak prihvatio sklapanje novog ugovora o radu, u slučaju ponovnog sistematiziranja radnog mjesta na kojem je utvrđen tehnološkim viškom, ponuditi sklapanje ugovora o radu za to radno mjesto.

1.2. Tužitelj da se dana 3.7.2020. godine obratio tuženiku s zahtjevom za sklapanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto (7857) samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u RJS. Dana 9.7.2020. godine tužitelj da je primio Odluku tuženika broj 1347 od 8.7.2020. u kojoj se navodi kako se zahtjev tužitelja ne prihvaća iz razloga što nema potrebe da se navedeno radno mjesto popunjava i da će isto to radno mjesto u slijedećim izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji biti ukinuto. Protiv navedene Odluke tužitelj je dana 16.7. 2020. preporučeno s povratnicom podnio zahtjev za zaštitu prava, a koji zahtjev je tuženik primio 20.7.2020. Tuženik da nije u roku 15 dana od dana primitka zahtjeva za zaštitu prava o istom odlučio.

1.3. Tužitelj smatra da je tuženik na temelju odredbe članka 82. Kolektivnog ugovora bio dužan ponuditi tužitelju sklapanje ugovora o radu za radno mjesto (7857) samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u RJS,

budući je tužitelj proglašen tehnološkim viškom baš na tom radnom mjestu zbog ukidanja istog, a to radno mjesto je naknadno ponovno sistematizirano. Kako je tužitelj zahtjevom od 3.7.2020. iskazao volju za sklapanjem ugovora o radu za radno mjesto (7857) samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u RJS, a tuženik odbija ponuditi tužitelju sklapanje tog ugovora, tužitelj

predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana s tužiteljem sklopi ugovor o radu za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta u jedinici Uprava regionalne jedinice HŽ PPS.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu podnesenom 8.12.2020. navodi da osporava osnovanost tužbe u cijelosti pa istu predlaže odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tužitelj da poslove radnog mjesta samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza obavlja tek od 14.1.2014., a do tada, u razdoblju od 20.6.2001. do

Pr – 988/20

13.1.2014. da je obavljao poslove radnog mjesta samostalni referent poslovnice odnosno samostalni referent regionalne jedinice.

2.1. Nadalje, tuženik ističe da je netočna tvrdnja tužitelja da je odnos između stranaka nakon što je utvrđen tehnološkim viškom uređen aneksom ugovora o radu. Naime, tuženik da je tužitelju sukladno Ugovoru o radnopravnoj zaštiti radnika od poslovno uvjetovanih otkaza (Sl. vj. HŽ br. 7/07., 8/07., 11/10. i 5/13.) i Odluke o utvrđivanju Liste konačnog tehnološkog viška D. broj: UP-38-11/15. od 17.9.2015. i članka 12. Pravilnika o radu Ž. fonda, ponudio sklapanje aneksa ugovora o radu, temeljem kojeg bi se isti nakon što su iscrpljene sve druge mogućnosti (sporazumni prestanak ugovora o radu uz isplatu poticajne otpremnine) rasporedio u Ž. fond kako bi se na taj način riješio njegov radno pravni status. Tužitelj da je navedeni aneks zaprimio 23.11.2015., ali da ga nije nikada prihvatio odnosno potpisao, odnosno ukoliko i jest isti potpisao, da potpisani aneks nije nikada dostavio tuženiku. Tuženik je mišljenja, da je tužitelj potpisao aneks kako to navodi odnosno da je odnos između tuženika i tužitelja uređen temeljem istog, da bi u tom slučaju tužitelj bio raspoređen u Željeznički fond i da bi mu radno pravni status bio uređen na način kako je to navedeno u spornom aneksu. Potvrda mišljenja tuženika da je sklopljeni ugovor o radu broj: 286/16. od 1.4.2016. temeljem kojeg tužitelj nakon što je utvrđen tehnološkim viškom obavlja poslove radnog mjesta pratitelj vlaka – vozni manipulant te da nikada nije bio raspoređen u Željeznički fond. 2.2. Tuženik navodi da je netočna tvrdnja tužitelja kako mu je 23.3.2016. ponuđen otkaz ugovora o radu prvenstveno, što je nejasno na koji se to način može ponuditi otkaz, a drugo kako nikada nije donesena odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nego da je tužitelju 31.3.2016. u mirnom postupku ponuđen ugovor o radu broj: 286/16. za obavljanje poslove radnog mjesta pratitelj vlaka – vozni manipulant koji je tužitelj potpisom od 1.4.2016. prihvatio.

2.3. Tuženik napominje kako se tuženik prilikom ponovnog sistematiziranja radnog mjesta samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza rukovodio povećanjem opsega rada u RJS do kojeg je trebalo doći uslijed planiranog povećanja broja vlakova i putnika u gradsko prigradskom prijevozu grada S.. Međutim, zbog proglašenja pandemije COVID – 19 ne samo da je navedeno povećanje izostalo već da je došlo do smanjenja broja vlakova i putnika u brzim i IC vlakovima koji prometuju na relaciji S.- Z.- S.. Navedeno radno mjesto da nije niti će biti popunjeno jer ne postoji potreba za popunjavanjem istog.

2.4. Slijedom navedenog, tuženik smatra da nije povrijedio odredbe članka 82. Kolektivnog ugovora na koje se tužitelj poziva, a kojima je utvrđeno da je „Poslodavac obvezan radniku koji je kao tehnološki višak prihvatio sklapanje novog ugovora o radu, u slučaju ponovnog sistematiziranja radnog mjesta na kojem je utvrđen tehnološkim viškom ponuditi sklapanje ugovora o radu za to radno mjesto.“

3. Tužitelj u podnesenom podnesku 9.1.2021. navodi kako je u razdoblju od 20.6.2001. do 13.1.2014. naziv njegovog radnog mjesta bio samostalni referent poslovnice odnosno samostalni referent regionalne jedinice, ali poslovi koje je obavljao da su bili istovjetni poslovima radnog mjesta samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza, a što da je razvidno iz opisa poslova koji su po tuženiku priloženi u spis uz svaki ugovor o radu. Nadalje, tužitelj tvrdi da mu je kao proglašenom tehnološkom višku, dana 29.3.2016. ponuđeno sklapanje ugovora o

Pr – 988/20

radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto pratitelj vlaka - vozni manipulant u jedinci K. S. predgrađe. Točno je, navodi tužitelj, da se u Ponudi tuženika od

29.3.2016. kojom se tužitelju nudi sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto, izričito ne navodi da se radi o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. Međutim, u situaciji kada je na snazi Odluka tuženika od 17.9.2015. kojom je tužitelj proglašen tehnološkim višom, tužitelj da nije spomenutu ponudu mogao razumjeti na drugačiji način, osim da će mu, ako ponudu ne prihvati biti otkazan ugovor o radu kao tehnološkom višku, radi čega je ponudu i prihvatio. Uz navedeno se ističe kako je u ponuđenom i prihvaćenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto pratitelj vlaka - vozni manipulant u jedinci K. S.

predgrađe, u točki 11. navedeno da tužitelj zadržava plaću dosadašnjeg radno mjesta na kojem je proglašen tehnološkim viškom, a što da dodatno nedvojbeno ukazuje da je način na koji je tužitelj shvatio spomenutu ponudu, sasvim opravdan i razumljiv. Međutim, predmetnim ugovorom zadržavanje plaće ranijeg radnog mjesta da je vremenski ograničeno pa s obzirom da je plaća tužitelja na radnom »pratitelj vlaka – vozni manipulant« značajno manja od plaće radnog mjesta »samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza«, to nakon što se ponovno sistematiziralo radno mjesto »samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza«, tužitelj da ima pravni interes ishoditi primjenu članka 82. Kolektivnog ugovora. Nadalje, tužitelj smatra da za ovaj postupak nije bitno je li Ponuda tuženika od 29.3.2016. bila otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora ili kako tuženik navodi »ponuda u mirnom postupku« iz razloga što je člankom 82. Kolektivnog ugovora tuženika propisano da je poslodavac obvezan radniku koji je kao tehnološki višak, prihvatio sklapanje novog ugovora o radu, u slučaju ponovnog sistematiziranja radnog mjesta na kojem je utvrđen tehnološkim viškom, ponuditi sklapanje ugovora o radu za to radno mjesto. Dakle, spomenuta odredba Kolektivnog ugovora da ne zahtjeva da radnik sklopio novi ugovor o radu u postupku otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora već da isključivo traži da je radnik kao tehnološki višak prihvatio sklapanje novog ugovora o radu, a ovdje da nije sporno da je radnik prihvatio sklapanje novog ugovora kao proglašeni tehnološki višak i da nije sporno da je tuženik ponovno sistematizirao radno mjesto na kojem je tužitelj ranije utvrđen tehnološkim viškom. Konačno, navodi tuženika o tomu kako nema namjeru popunjavati sistematizirano radno mjesto samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza u RJS, da nisu relevantni za ovaj postupak jer da je tuženik dužan pridržavati

se odredbi Kolektivnog ugovora i primjenjivati ih, a iste ne propisuju da je za primjenu članka 82. Kolektivnog ugovora mjerodavno postoji li ili ne namjera i volja poslodavca da popunjava radno mjesto koje je ranije bilo ukinuto pa ponovno sistematizirano. 4. Sud je izveo dokaze čitanjem Ugovora o radu broj 130/14 od 15.1.2014., Opisa poslova radnog mjesta broj 7857-Samostalni referent za logistiku prijevoza, Rješenja o plaći radnika broj 130-1 od 14.1.2014., Aneksa Ugovora o radu broj 130 od 15.1.2014., Ponude broj 286-1/16 od 29.3.2016., Službenog vjesnika HŽ PP broj 2 od 6.2.2019., dopisa tužitelja tuženiku od 3.7.2020. s pozivom na urudžbeni broj 388/20, dopisa tuženika tužitelju broj 1347 od 8. srpnja 2020., dostavnice od 9.7.2020., Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 16.7.2020. s potvrdom o primitku, Opisa poslova radnog mjesta broj 5528-Samostalni referent regionalne jedinice, Ponude za obavljanje drugih poslova broj 2384/07 od 25.9.2007., Dostavnice broj 1508-1/15 od 23. 11. 2015., Ugovora o radno pravnoj zaštiti radnika od poslovno uvjetovanih otkaza objavljenog u Službenom vjesniku HŽ HŽH d.o.o. broj 7. od 24.8.2007., Pravilnika o radu i Pravilnika o organizaciji i načinu obavljanja kontrole nad sigurnim tijekom prometa u HŽ

Pr – 988/20

Infrastrukturi d.o.o. objavljenog u Službenom vjesniku HŽ Infrastrukture d.o.o. broj 6. od 15.4.2013., formulara sporazumnog prestanka Ugovora o radu (list 61-62 spisa), Odluke o utvrđivanju Liste konačnog tehnološkog viška od 17.9.2015., Ponude broj 286-1/16 od 29.3.2016., Kolektivnog ugovora HŽ Putničkog prijevoza d.o.o. objavljenog u Službenom vjesniku HŽ PP d.o.o. broj 17. od

11.11.2013., Kolektivnog ugovora tuženika objavljenog u Službenom vjesniku HŽ Putničkog prijevoza d.o.o. broj 2. od 6.2.2019., Zaključka uprave tuženika od 5.2.2021. s priloženim prijedlogom odluke, Prijedloga pravilnika o XI. Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ PP d.o.o. s prilogom 4.,

Odluke o XI. Izmjena i dopuna Pravilnika o organizaciji HŽ PP d.o.o. i Pravilnika o organizaciji HŽ PP d.o.o. objavljenih u Službenom

vjesniku HŽ PP d.o.o. broj 9. od 26.3.2021. s prilogom 4., izveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tužitelj traži sklapanje ugovora o radu sudskom presudom.

7. Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj s tuženikom dana 14.1.2014. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza s mjestom rada u S., u URJ HŽ

putničkog prijevoza S.,

- da je tuženik Odlukom o utvrđivanju Liste konačnog tehnološkog viška od 17.9.2015. ubrojio tužitelja u tehnološki višak radnika (prema Odluci tuženika, list 63- 64spisa) jer je njegovo radno mjesto ukinuto (prema iskazu tužitelja),

- da tužitelj nije prihvatio sklapanje Aneksa Ugovora o radu (prema iskazu tužitelja) koji mu je tuženik ponudio u 2015., a kojim bi stranke suglasno utvrdile da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za radom tužitelja kod tuženika pa da ga se na temelju odredaba točke V. Ugovora o radno pravnoj zaštiti radnika od poslovno uvjetovanog otkaza (Službeni vjesnik HŽH d.o.o., br. 7. od 24.8.2007.) zaključenog između tuženika i sindikata,

raspoređuje u Ž. fond,

- da je točkom XI. Ugovora navedenog u prethodnoj točci propisano, ukoliko radnik pisanim pute bude obaviješten da se nalazi na listi tehnološkog viška, a isti odbije uključivanje u Ž. fond, da istom prestaje zaštita od otkaza,

- da tuženik nije otkazao tužitelju ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom (čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu, "NN" br. 93/2014, dalje ZR/14) niti mu je otkazao ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (čl. 123. ZR/14), a kako to proizlazi iz stranačkog iskaza tužitelja,

- da su tužitelj i tuženik dana 1.4.2016. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Pratitelj vlaka –vozni manipulant s mjestom rada u S., u jedinici K. S. P.,

- da je radno mjesto Samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza s mjestom rada u S., a na kojem je tužitelj utvrđen tehnološkim viškom, ponovno

Pr – 988/20

sistematizirano X. Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ Putničkog prijevoza d.o.o. objavljenog u Službenom vjesniku tuženika br. 8 od 20.3.2020.,

- da tuženik nije ponudio tužitelju sklapanje ugovora o radu za ponovno sistematizirano radno mjesto Samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza s mjestom rada u S.,

- da je XI. Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ PP d.o.o. objavljenog u Službenom vjesniku tuženika br. 9 od 26.3.2021., radno mjesto

Samostalni referent za logistiku i izvršenje prijevoza s mjestom rada u Splitu, ponovno ukinuto.

8. Cijeneći utvrđene činjenice sud zaključuje da tuženik nakon što je u 2020. ponovno sistematizirao radno mjesto na kojem je tužitelj u 2015. utvrđen tehnološkim viškom, nije ponudio tužitelju sklapanje ugovora o radu za to radno mjesto pa je tuženik postupio protivno odredbi čl. 82. st. 4. Kolektivnog ugovora (objavljeno u Službenom vjesniku, HŽ PP br. 2/2019.).

8.1. Međutim, pogrešno je, a za to ne postoji niti uporište u zakonu, tražiti sklapanje ugovora o radu sudskom presudom, kao što je to zatražio tužitelj. Naime, odredbama Zakona o radu ("NN" br. 93/14, 127/17, dalje ZR/14) i to od čl. 10. do čl.

14. propisano je na koji način se zasniva radni odnos na neodređeno i određeno vrijeme, oblik ugovora o radu i obvezni sadržaj ugovora o radu. Tim odredbama nije propisano da sud može donijeti odluku kojom se nadomješta ugovor o radu. Stoga proizlazi zaključak da se u ovakvom slučaju poslodavca ne može prisiljavati na sklapanje novog ugovora o radu jer je radni odnos ugovorni odnos, zasniva se na ugovoru o radu kojim se suglasnošću volja stranaka uređuju prava i obveze radnika i poslodavca.

9. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. 10. Prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93, 112/99., 88/01., 117/03, 88/05, 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., u tekstu ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu, ali kako tuženik u skladu s odredbama čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a nije određeno naveo za koje troškove traži naknadu, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan.

Split, 18. listopada 2021.

s u t k i nj a:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjera