Poslovni broj: 3 UsI-2070/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Luciji Justić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz M., koju zastupa opunomoćenik K. P. odvjetnik u

O. d. L. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika

Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenik Ž. M., u predmetu ostvarivanja prava na doplatak za djecu, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 8. listopada 2021., a objavljene 18. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, Klasa:143-02/21-02/03538221336, URBROJ:341-99-06/2-21-000500 09.04.2021., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, Klasa:143-02/18- 02/03538221336, Urbroj:341-25-06/2-18-125070 od 03.12.2020.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka.“

II. Odbija se zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Klasa:143-02/21-02/03538221336, URBROJ:341-99-06/2-21- 000500 09.04.2021., odbijena je žalba M. M., ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa:143-02/18-02/03538221336, Urbroj:341-25-06/2-18-125070 od 03.12.2020., kojim rješenjem se tužiteljici odbija zahtjev za priznanje prava na doplatak za djecu. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede postupka, u bitnom navodeći da pobijano rješenje nije valjano obrazloženo, da ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji se navode da su protivni sadržaju isprava u spisu; da tuženik nije dao jasne odgovore na konkretne žalbene razloge već da je svoju odluku utvrdio na određenim činjenicama koje je utvrđivao (i to pogrešno) nakon ulaganja žalbe. Navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u prosincu 2020.g., a protiv tog rješenja da je tužiteljica uložila žalbu u siječnju 2021., međutim da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je izvršena terenska provjera 05.04.2021., a što da je nekoliko mjeseci nakon donošenja prvostupanjskog rješenja i podnošenja žalbe, a da je tuženik mogao na brz i jednostavan način utvrditi da je tužiteljica sa svojom obitelji još u ožujku 2021. preselila u I., gdje i danas ima prebivalište.

Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na preslike osobnih iskaznica, preslike uvjerenja o prebivalištu te preslike potvrda o školovanju.

Nadalje navodi da je obrazloženje rješenja u kojem se navodi da je terenska provjera izvršena na adresi u M., da je navedena kuća u

vlasništvu obitelji J., te da istima nisu poznati predmetni članovi obitelji M., neprihvatljivo, nejasno i nelogično te da nije jasno tko je od obitelji J. navodno dao ovakvu izjavu, a da je notorna činjenica da prijava prebivališta nije moguća bez odgovarajuće suglasnosti vlasnika nekretnine. Također navodi da je bitno napomenuti da se radi o velikoj kući s velikim brojem ukućana, pa da nije jasno tko je i s kim obavio ovakav razgovor jer da je u konkretnom slučaju, S. J. tužiteljici i članovima njene obitelji dala sve potrebne suglasnosti koje su bile nužne u nadležnoj Policijskoj postaji, a što da se brzo i jednostavno može utvrditi i pribavom odgovarajućih isprava i podataka iz Policijske postaje M., jer da je nemoguće da se netko prijavi na adresi tuđe nekretnine bez znanja i suglasnosti vlasnika.

Kao dokaz predlaže službenim putem od Policijske postaje M. pribaviti podatke o prijavi tužiteljice i djece na adresi u M. 28, kao i

saslušanje S. J..

Ističe da je u međuvremenu tužiteljica preselila u I., a iz Uvjerenja o prebivalištu da je vidljivo da su djeca i prije prebivališta u M., prebivala na području Republike Hrvatske; da su Uvjerenja o prebivalištu javne isprave, pa ukoliko netko tvrdi suprotno, da je onda valjanim dokazima to trebao dokazatí. Da se u konkretnom slučaju nedvojbeno može zaključiti da tužiteljica s djecom živi u Republici Hrvatskoj te da nema osnove za donošenje osporavanih rješenja, radi čega je predložila da Sud poništi osporavano Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa:143-02/21-02/03538221336, URBROJ:341-99-06/2-21-000500 09.04.2021., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: 143-02/18- 02/03538221336, Urbroj:341-25-06/2-18-125070 od 03.12.2020. te da tuženiku naloži da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora.

Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 21. srpnja 2021. navelo kako tužiteljica u bitnom ponavlja navode koje je iznijela u žabi protiv prvostupanjskog rješenja Područne službe u Zagrebu, Klasa: 143-02/18-02/03538221336, Urbroj:341- 25-06/2-18-125070 od 03.12.2020., međutim da je osporavano rješenje doneseno u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u sladu sa zakonskim propisima, a da navodi i razlozi u tužbi nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

Tuženo tijelo je nadalje navelo da se prema školskim potvrdama, djeca F. M. I F. M redovito školuju u Bosni i Hercegovini, a drugo dvoje maloljetne

djece, J. M. i L. M., koji su u dobi od četiri i dvije godine, da se ne nalaze na redovitom školovanju u 2018. godini. Da je terenskom provjerom podataka od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske postaje M. od 15.5.2018,. o prebivalištu tužiteljice, njenog supruga i djece, utvrđeno da je kuća na prijavljenoj adresi prebivališta u M.

28, u vlasništvu obitelji J. i da istima nisu poznati članovi obitelji M., pa da je stoga u drugostupanjskom postupku potvrđeno da je prvostupanjskim rješenjem pravilno utvrđeno da djeca podnositeljice zahtjeva (tužiteljice) borave u Bosni Hercegovini duže od 3 mjeseca te da im ne pripada pravo na doplatak za djecu prema članku 9. Zakona o doplatku za djecu. Stoga je predložilo da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 8. listopada 2021. u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice koja svoj izostanak nije opravdala, opunomoćenik tuženika je naveo da u cijelosti ustraje u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja, ističući da je temeljem terenske provjere MUP-a, PU Splitsko- dalmatinske, PP M. nedvojbeno utvrđeno da podnositeljica zahtjeva M. M. ne živi na prijavljenoj adresi u M. 28. Također da je

utvrđeno da djeca F. M. i F. M., u prijepornom razdoblju redovito

pohađaju osnovnu školu Fra S. V. u S., Federacija BiH. Stoga, a kako

isti ne prebivaju na teritoriju Republike Hrvatske te kako pohađaju školu u drugoj državi, da je pravilno odbijen zahtjev za priznavanje prava na dječji doplatak temeljem propisa Republike Hrvatske. Također je istakao da je spisu priložena Izjava tužiteljice koja te činjenice potvrđuje. Stoga je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice, kao suvišan ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

Opunomoćenik tužiteljice je u tužbi popisao trošak zastupanja tužiteljice (list 3 spisa). Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka i održane usmene i javne rasprave, te savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Odredbom članka 1. Zakona o doplatku za djecu (Narodne novine, broj: 94/2001, 138/2006, 107/2007, 37/2008, 61/2011, 112/2012, 82/2015 i 58/2018, dalje Zakon) propisano je da je doplatak za djecu novčano primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena ovim Zakonom, radi potpore uzdržavanja i odgoja djece. Odredbom članka 2. Zakona je propisano da se pravo na doplatak za djecu stječe i ostvaruje ovisno o visini ukupnog dohotka članova kućanstava korisnika i drugih uvjeta utvrđenih ovim Zakonom, dok je stavkom 2., istog članka, propisano da se za ostvarivanje prava na doplatak za djecu izvanbračna zajednica, u smislu ovoga Zakona, izjednačava s bračnom zajednicom.

Odredbom članka 5. Zakona je propisano da o pravu na doplatak za djecu rješava Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

Odredbom članka 6. st. 1. Zakona je propisano da pravo na doplatak za djecu može ostvariti roditelj, posvojitelj, skrbnik, očuh, maćeha, baka, djed i osoba kojoj je na temelju rješenja nadležnog tijela za poslove socijalne skrbi dijete povjereno na čuvanje i odgoj (u daljnjem tekstu: korisnik) za svu djecu koju uzdržava, pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom.

Odredbom čl. 7. stavkom 1. Zakona je propisano da korisnik iz članka 6. ovoga Zakona može biti hrvatski državljanin koji ima neprekidno prebivalište u Republici Hrvatskoj najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva i ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom.

Nadalje, odredbom čl. 9. Zakona je propisano da za djecu s prebivalištem u inozemstvu i za djecu s boravkom u inozemstvu dužim od 3 mjeseca neprekidno, korisniku ne pripada pravo na doplatak za djecu, osim ako međunarodnim ugovorom ili pravilima EU o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti nije drukčije određeno. Odredbom čl. 14. Zakona je propisano da doplatak za djecu ne pripada za vrijeme dok se dijete nalazi na školovanju u inozemstvu, osim ako međunarodnim ugovorom ili pravilima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti nije drukčije određeno.

Iz sadržaja spisa upravnog tijela razvidno je:

- da je predmetni upravni postupak proveden na zahtjev tužiteljice od 21. veljače 2018.,

- da kućanstvo podnositeljice zahtjeva, ovdje tužiteljice, ima 6 članova,

- da je prema dopisu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske postaje M., broj 511-12-29-02/8-53-16/18 od 15.05.2018 godine, na traženje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 05.04 2021. obavljena terenska provjera podatka o prebivalištu podnositeljice zahtjeva i njezinog supruga i djece na prijavljenoj adresi prebivališta u M.(obiteljska kuća), kojom prilikom nije zatečen nitko od članova obitelji

M., te kojom prilikom je utvrđeno da je navedena kuća u vlasništvu obitelji J. te da istima nisu poznati predmetni članovi obitelji M., a do kojih su saznanja došli i obavljenim razgovorima sa stanarima susjednih kuća, koji dopis je priložen spisu tuženog tijela;

- da djeca F. M. rođ. …, F. M., rođ. ... te

J. M. rođ. ... godine, redovito pohađaju Osnovnu školu F. S.

V., S. koja se nalazi u Zapadnohercegovačkoj županiji, Federacije Bosne i

Hercegovine,

- da prema čl.14. Zakona o doplatku za djecu doplatak ne pripada za vrijeme dok se dijete nalazi na školovanju u inozemstvu osim ako međunarodnim ugovorom ili pravilima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti nije drukčije određeno,

- da djeca F. M, F. M., J. M. i L. M. , rođ. …

godine ne borave u Republici Hrvatskoj već u Federaciji Bosne i Hercegovine u G.

- da prema čl. 9. Zakona o doplatku za djecu za djecu s prebivalištem u inozemstvu i za djecu boravkom u inozemstvu dužim od 3 mjeseca neprekidno, korisniku ne pripada pravo na doplatak za djecu, osim ako međunarodnim ugovorom ili pravilima EU o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti nije drukčije određeno,

- da je slijedom naprijed navedenih utvrđenja doneseno prvostupanjsko rješenje Područne službe u Zagrebu, Klasa:143-02/18-02/03538221336, Urbroj:341-25-06/2- 18-125070 od 03.12.2020., kojim rješenjem se tužiteljici odbija zahtjev za priznanje prava na doplatak za djecu;

- da je tužiteljica protiv citiranog rješenja podnijela žalbu;

- da su u postupku povodom izjavljene žalbe utvrđene sljedeće činjenice: da prema dopisu O. š. F. S. V., S., Federacija Bosne

Hercegovine od 13.01.2021. godine te naknadno pribavljene školske Potvrde o redovnom školovanju za F. M. o završenom 2. i 3. razredu školske godine 2018./2019. i 2019./2020. i redovnom pohađanju nastave u školskoj godini 2020./2021. godini, a za dijete F. M. o završenom 1. razredu u školskoj godini 2019./2020., te o redovnom školovanju u 2020./2021. godini;

- dakle, da je prema školskim Potvrdama za djecu F. M. i F. M.

utvrđeno da se redovito školuju u Bosni i Hercegovini, te da su drugo dvoje maloljetne djece J. M. i L. M. u dobi od četiri i dvije godine te da se ne nalaze na redovnom školovanju u 2018. godini,

- da je slijedom naprijed navedenih utvrđenja tuženo tijelo odlučujući o žabi tužiteljice donijelo rješenje Klasa:143-02/21-02/03538221336, URBROJ:341-99-06/2- 21-000500 09.04.2021. kojim je odbilo žalbu kao neosnovanu, a protiv kojeg rješenja je tužiteljica podnijela tužbu i pokrenula predmetni upravni spor.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice kako to ista neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Ovo stoga što je i pored naprijed navedenih nespornih utvrđenja spisu tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, priložen i Zapisnik MUP-a, PU SD, PP M., Broj: 511-12-29-05-88/41-2020od 30. studenog 2020. o uzimanju Izjave od M. M., ovdje tužiteljice, u postupku pokrenutom radi odjave prebivališta, a u kojoj Izjavi na Zapisnik pod materijalnom i kaznenom odgovornošću je tužiteljica, između ostalog, u bitnom izjavila da se na adresi … u

M. nalazi obiteljska kuća u vlasništvu njene rodbine i da je tu prijavljena zajedno sa svim članovima svoje obitelji ( suprug i maloljetna djeca F., F., J.

i M.) oko 5 godina; da je suprug pronašao posao u SR Njemačkoj te da je podnio prijavu privremenog odlaska zbog rada u inozemstvu; da ona (tužiteljica) i djeca žive na relaciji G.-M. budući da od proljeća do zime radi tj. pomaže na poslovima u turizmu, najviše kod svojih stanodavaca koji se bave iznajmljivanjem apartmana; da obzirom da je suprug na radu u Njemačkoj, a kako je njegovim roditeljima potrebna tuđa pomoć i njega, da je stoga odlučila da djeca F., F. i J. idu u školu u

G. i da budu kod njegovih roditelja, a da ona (tužiteljica) dolazi i pomaže sve što im je potrebno, a koji Zapisnik je M. M., ovdje tužiteljica, nakon dane Izjave vlastoručno potpisala.

Nadalje, spisu tuženog tijela, pored ostalih, priložene su i naknadno pribavljene školske Potvrde o redovnom školovanju i to Potvrde O. š. F. S.

V., S., Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne Hercegovine od 13.01.2021.godine i to Potvrde Broj: 10/21, Broj: 10-1/21, Broj: 10-2/21, Broj: 10-2/21, Broj: 11/21, Broj: 11-1/21, sve od 13. siječnja 2021. iz kojih je razvidno i kojima se potvrđuje da su izdane uvidom u Matičnu knjigu učenika broj XII pod rednim brojem 88 te uvidom u Matičnu knjigu učenika broj XIII pod rednim brojem 5, na zahtjev HZMO- a, a u svrhu ostvarivanja prava dječjeg doplatka, a kojim Potvrdama se potvrđuje da je F. M. završio 2. i 3. razred školske 2018./19. i 2019./20. godine te da redovno pohađa 4. razred u školskoj 2020./21. godini, te da je F. M. završio 1. razred u školskoj 2019./20. godini te da redovno pohađa nastavu u školskoj 2020./21. godini. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja te posebno cijeneći činjenicu da se prema naprijed citiranim školskim potvrdama O. š. F. S. V.,

S., Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne Hercegovine od 13.01.2021.godine, djeca F. M. i F. M. redovito školuju u Bosni i Hercegovini, te da su drugo dvoje maloljetne djece J. M. i L. M., u dobi od četiri i dvije godine da

se ne nalaze na redovnom školovanju u 2018. godini, to je pravilno postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je osporavanim prvostupanjskim rješenjem utvrdilo da djeca podnositeljice zahtjeva borave u Federaciji Bosne i Hercegovine duže od 3 mjeseca neprekidno, te da im stoga ne pripada pravo na dječji doplatak u skladu s odredbom članka 9. Zakona o doplatku za djecu.

Stoga je tuženo tijelo pravilno postupilo kada je osporavanim rješenjem odbilo žalbu žaliteljice, ovdje tužiteljice, uz valjano, argumentirano i na Zakonu utemeljeno obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

Slijedom svega naprijed navedenog, ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, kako drugostupanjskog tako i prvostupanjskog, a imajući pri tome u vidu citirane zakonske odredbe i utvrđeno činjenično stanje, to po utvrđenju ovog Suda nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice.

Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), a na koje ovaj sud, temeljem članka 31. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10 i 143/12; dalje ZUS-a), pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučiti kao u točci I. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, Sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo primjenom odredbe 79. st. 4. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova predmetnog upravnog spora, kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 18. listopada 2021.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje odluke o trošku, a sve na temelju odredbe članka 79. st. 6. i 7. ZUS-a.

DNA:

1.Tužiteljci po opunom. uz Zapisnik s ročišta i Zapisnik o objavi

2. Tužiteljica nije u obvezi plaćanja pristojbi po čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama 3. Tuženiku uz Zapisnik o objavi

4. Tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom. 5. U

spis

6. kal. pravom. 10.12.2021.