REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-6226/2018-29

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda, M. P. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. B., OIB: …., iz P. D., P.

D. bb, zastupan po punomoćniku D. Č., odvjetniku u K. K. i tužene

R. A. d.d. Z., OIB: …, M. cesta .., Z.,

zastupana po punomoćniku OD G. & G., T. ž. f. ., Z. nakon

zaključene glavne rasprave dana 26. srpnja 2021. i po objavi presude dana 15. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 29. ožujka 2007. broj:..-

..-… zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao B. –kreditora i koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku N. K. iz S. pod brojem OV-../.., i to:

-odredba čl.1.kojom je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja

-odredba čl.2.kojom je ugovorena promijenjivost redovne stope kamate u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, te iste odredbe ne proizvode pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od ukupno 34.944,10 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate i to :

do 30.lipnja 2011.po stopi od 14%godišnje;

od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015.po stopi od 12% godišnje;

od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2015. po stopi od 8,14%godišnje;

od 1.siječnja 2016. do 30.lipnja 2016. po stopi od 8,05%godišnje;

od 1.srpnja 2016. do 31.prosinca 2016. po stopi od 7,68% godišnje;

od 1.srpnja 2017. do 31.prosinca 2017. po stopi od 7,41%godišnje; od 1.siječnja 2018. do 30.lipnja 2018. po stopi od 7,09 %godišnje;

od 1.srpnja 2018. pa do isplate po stopi od 6,82 % godišnje,

a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos od : 5,30kn od dana 30.11.2007.;

25,41kn od dana 31.01.2008.;

40,91 kn od dana 29.02.2008.;

67,47kn od dana 31.03.2008.;

27,55 kn od dana 30.04.2008.;

36,35 kn od dana 31.05.2008.;

56,10kn od dana 30.06.2008.;

27,11 kn od dana 31.07.2008.;

28,54 kn od dana 31.08.2008.;

45,73 kn od dana 30.09.2008.;

175,90 kn od dana 31.10.2008.;

88,69 kn od dana 30.11.2008.;

199,55 kn od dana 31.12.2008.;

216,59 kn od dana 31.01.2009.;

224,29 kn od dana 28.02.2009.;

246,63 kn od dana 31.03.2009.;

250,78 kn od dana 30.04.2009.;

217,52 kn od dana 31.05.2009.;

193,03 kn od dana 30.06.2009.;

199,55 kn od dana 31.07.2009.;

212,45 kn od dana 31.08.2009.;

211,33kn od dana 30.09.2009.;

198,28 kn od dana 31.10.2009.;

222,77kn od dana 30.11.2009.;

242,40 kn od dana 31.12.2009.;

270,32 kn od dana 31.01.2010.;

263,92kn od dana 28.02.2010.;

301,81kn od dana 31.03.2010.;

294,63 kn od dana 30.04.2010.;

308,63 kn od dana 31.05.2010.;

429,92kn od dana 30.06.2010.;

404,95 kn od dana 31.07.2010.;

481,22 kn od dana 31.08.2010.;

454,87 kn od dana 30.09.2010.;

412,48 kn od dana 31.10.2010.;

501,91kn od dana 30.11.2010.;

615,69 kn od dana 31.12.2010.;

535,13 kn od dana 31.01.2011.;

563,38 kn od dana 28.02.2011.;

527,45 kn od dana 31.03.2011.;

533,90 kn od dana 30.04.2011.;

686,43 kn od dana 31.05.2011.;

701,29 kn od dana 30.06.2011.;

820,45 kn od dana 31.07.2011.;

755,22 kn od dana 31.08.2011.;

683,81 kn od dana 30.09.2011.;

654,74 kn od dana 31.10.2011.;

649,29 kn od dana 30.11.2011.;

683,02 kn od dana 31.12.2011.;

712,43 kn od dana 31.01.2012.;

716,37 kn od dana 29.02.2012.;

696,03 kn od dana 31.03.2012.;

709,66 kn od dana 30.04.2012.;

719,66 kn od dana 31.05.2012.;

703,35 kn od dana 30.06.2012.;

707,51 kn od dana 31.07.2012.;

695,65 kn od dana 31.08.2012.;

670,04 kn od dana 30.09.2012.;

697,34 kn od dana 31.10.2012.;

710,45 kn od dana 30.11.2012.;

701,26 kn od dana 31.12.2012.;

649,75kn od dana 31.01.2013.;

693,51 kn od dana 28.02.2013.;

697,34 kn od dana 31.03.2013.;

680,19 kn od dana 30.04.2013.;

626,84kn od dana 31.05.2013.;

625,48 kn od dana 30.06.2013.;

638,58 kn od dana 31.07.2013.;

659,59 kn od dana 31.08.2013.;

688,69 kn od dana 30.09.2013.;

673,68 kn od dana 31.10.2013.;

684,31 kn od dana 30.11.2013.;

696,36 kn od dana 30.12.2013.;

703,84 kn od dana 31.01.2014.;

719,68 kn od dana 28.02.2014.;

714,50 kn od dana 31.03.2014.;

696,95 kn od dana 30.04.2014.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.812,50 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, pa do isplate po stopi od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje:

1. Dana 31.prosinca 2018. tužitelj je podnio tužbu ovom sudu u kojoj navodi da je dana 29.ožujka 2007. kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu pod brojem ugovora … i koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku

N. K. iz S. pod brojem OV-…/… dana 30.ožujka 2007. Tim ugovorom tuženik da je tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 23.950,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Predmetni kredit da je otplaćen u cijelosti u rokovima predviđenim otplatnim planom.

2. Tuženik da je povrijedio interese i prava tužitelja prilikom sklapanja toga ugovora koristeći u istome nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama tuženika, a da prije sklpanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima . Tim slijedom da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika .Naglašava se u tužbi da prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac sa tužiteljem kao potrošačem nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promijeni stope ugovorene kamate i sve to da je imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa a na štetu potrošača. Tužitelj tvrdi da je tuženik kao financijska ustanova znao i po redovnom tijeku stvari morao znati kakav će u budućem ugovorenom razdoblju biti smjer kretanja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti uz primjenu valutne klauzule u smislu postojanja naznaka na globalnom i svjetskom planu kao i u gospodarstvu RH koje bi upućivale na okolnosti koje će izvjesno utjecati na tečaj tih valuta prema kuni u budućem razdoblju.Tužitelj tvrdi da su ništetne odredbe iz članka 1. i članka 2.Ugovora o kreditu jer da su iste tužitelju kao prosječnom potrošaču nerazumljive, imajući u vidu da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, pa da stoga ima mjesta ispitivanju njihove nepoštenosti, u smislu utvrđenja je li taj propust obavještavanja potrošača bio počinjen u dobroj vjeri ili suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je li sklapanjem ugovora čiji su sastavni dio odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima stvorena značajna neravnoteža između ugovornih strana na štetu potrošača.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istako prigovor mjesene nenadležnosti Općinskog suda u Splitu jer da su stranke odredbom čl.12.Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost prema mjestu sjedišta kreditora tj. tuženika, te da bi prema stavu tuženika stvarno nadležan bio sud u Zagrebu. Tuženik je ukazao da postoje drugačiji pravni stavovi sudova koji su zauzeti od strane sudova nadležnih u mjestu različitom od mjesta sjedišta tuženika u sličnim parnicama koje potrošači pokreću protiv tuženika. Tuženik ističe da pozivanje tužitelja na presude Visokog trgovačkog suda nije dostatno, jer da tužiteljeva tužba se odnosi na povredu interesa pojedinačnog potrošača dok spomenute presude VTS proizlaze iz postupaka kolektivne zaštite koja se pruža na općenitoj i apstraktnoj razini, i neovisno o tome jesu li povrijeđena pojedinačna prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. Tuženik tvrdi da se navedene sudske odluke ne odnose na auto kredite, jer je tužitelj predmetni ugovor zaključio radi kupnje vozila.

4.U dokaznom postupku sud je pregledao:

- Ugovor o kreditu od 30.03.2007.g. ovjerovljen, solemniziran od strane javnog bilježnika N. K. pod br.OV-…/..;

- Otplatni plan po navedenom kreditu;

- Otplatnu tablicu - informativni izračun banke;

- Izračun razlika kamata po kreditu od strane sudskog vještaka za financije i računovodstvo J. D. dipl.oec.;

- Financijsko - knjigovodstveno vještačenje M. T., stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije.

Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga ,a sud nema ovlasti izvoditi dokaze po službenoj dužnosti.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak .

6. Među strankama nije prijeporno da su stranke zaključile predmetni ugovor o kreditu dana 29. ožujka 2007. kojim je korisniku kredita – tužitelju odobren kredit od 23.950,00 CHF s rokom otplate u 84 mjeseca uz obračun kamate po godišnjoj stopi od 5,20% koja je promjenjiva.

7. Kao prijeporno ostalo je za raspraviti :

- jesu li zaključenju ugovora prethodili pregovori i jesu li ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promijeni

stope ugovorene kamate;

- je li to imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa a na štetu potrošača;

- je li tuženik kao financijska ustanova znao i po redovnom tijeku stvari morao znati kakav će u budućem ugovorenom razdoblju biti smjer kretanja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti uz primjenu valutne klauzule u smislu postojanja naznaka na globalnom i svjetskom planu kao i u gospodarstvu RH koje bi upućivale na okolnosti koje će izvjesno utjecati na tečaj tih valuta prema kuni u budućem razdoblju;

- jesu li ništetne odredbe iz članka 1. i članka 2. Ugovora o kreditu i da li su iste tužitelju kao prosječnom potrošaču nerazumljive;

- ima li mjesta ispitivanju njihove nepoštenosti, u smislu utvrđenja je li bilo propusta u obavještavanju potrošača;

- ako je bilo propusta je li bio počinjen u dobroj vjeri ili suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je li sklapanjem ugovora čiji su sastavni dio odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima stvorena značajna neravnoteža između ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene sukladno čl.8.ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Sud je pregledao i presude Visokog Trgovačkog suda br.Pž-6632/2017 od 14.6.2018.g., te presudu TS u Zagrebu br.P-1401712 od 4.7.2014.g. Sud je pregledao i stavove Vrhovnog suda RH u predmetima Rev-3142/18 i Rev-18/18.

10. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo M. T. proizlazi da je kreditor sačinio otplatni plan i to baš iz prvog otplatnog plana da proizlazi da bi tužitelj s naslova Ugovora o kreditu, uz obračun kamata po ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,20 % i otplatu u 84 mjesečna anuiteta, platio ukupno 23.950,00 CHF na ime glavnice i 4.673,84 CHF na ime kamate. Vještakinja je utvrdila da iz drugog otplatnog plana proizlazi visina anuiteta po kojima je tužitelj vršio plaćanja s osnove otplate kredita po Ugovoru u visini anuiteta od 340,76 CHF, kao i to da je tužitelj 30. travnja 2014. u cijelosti otplatio kredit, pa je vještakinja izvršila izračun razlike između iznosa koji je tužitelj platio i obveze po Ugovoru utvrđene Prvim otplatnim planom. Vještakinja je izračun razlike izvršila na 2 načina i to izračun razlike samo zbog promjene kamatne stope te izračun razlike zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule. Kod izračuna razlike zbog promjene kamatne stope vještakinja je utvrdila da obveza tužitelja po anuitetima od broja 1 do 84 iznosi 28.623,84 CHF po prvom otplatnom planu uz obračun kamata po stopi od 5,20%, a po drugom otplatnom planu uz obračun kamata po promijenjivim kamatnim stopama da je ta obveza iznos od 30.249,00 CHF, pa da je u konačnici razlika koliko je više plaćeno zbog promjena kamatne stope iznos od 1.625,16 CHF i ta razlika preračunata u kune po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća svakog anuiteta da iznosi 8.573,94 kn, koliko je tužitelj zbog promjene kamatne stope više platio. Kod izračuna razlike zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule, vještakinja je utvrdila da je tužitelj u razdoblju od 31. svibnja 2007. do otplate kredita u cijelosti 30. travnja 2014., po ugovoru o kreditu broj 418-50-4005590 trebao platiti iznos od 130.482,89 kn uz obračun kamata po stopi od 5,20% i po početnom tečaju na dan odobrenja kredita. No tužitelj je platio 165.476,99 kn uz obračun kamata po promijenjivim kamatnim stopama i uz primjenu valutne klauzule, tako da je razlika koliko je tužitelj zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule više platio, iznos od 34.994,10 kn od čega se 8.573,94 kn odnosi na više plaćeno zbog promjene kamatne stope, a iznos od 26.420,16 kn da se odnosi na više plaćeno zbog primjene valutne klauzule. Nakon sudskog vještačenja tužitelj je uredio tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju sudske vještakinje, ističući kako je vještvo izrađeno na način kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Tuženik je naveo da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovrali o valuti uz koju će vezati tužiteljev ugovor o kreditu, te da je tužitelj tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili ugovora bez valutne klauzule, tako da je tužitelj po navodima tuženika imao utjecaja na spornu ugovornu odredbu. Tuženik smatra da ta ugovorna odredba nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja,tvrdeći da tuženik nije ostvario dodatni profit na temelju valutne klauzule u CHF. Tuženik tvrdi da u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu postojale naznake na tržištu da postoji mogućnost značajnog porasta vrijednosti CHF u odnosu na kunu, te da je tuženik tužitelja informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF o kojima je sam imao saznanja. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed sastavljenih ugovornih odredaba koje su dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora. Tužitelj tvrdi da nije bilo pregovaranja o kojem je on mogao utjecati na sadržaj tih odredaba. Dakle, ovaj sud utvrđuje da se o spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo, jer da jeste onda bi tužitelju kao potrošaču bio ponuđen ugovor o kreditu koji sadrži odredbe o promijenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli. Naime, prosječni potrošač ako nije u razumnoj mjeri obaviješten budući sam ne raspolaže stručnim znanjem, ne samo da ne razumije, nego ne može ni biti svjestan, da ne razumije određenu ugovornu odredbu. Prosječni potrošač može uzeti u obzir samo informacije koje mu je banka dala i primijeniti ih na svoju ekonomsku situaciju kako bi donio odluku hoće li prihvatiti sporne ugovorne odredbe koje nisu zajednički sastavili on i banka pojedinačno pregovarajući o njima, nego ih je banka sastavila unaprijed. No ako nije dobio dostatne informacije, ne može donijeti informiranu odluku, jer sam ne raspolaže stručnim znanjem.

Radi navedenog ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje po sudskoj vještakinji M. T., kao stručno, pravilno i izrađeno po pravilima struke.

11. Ocjena suda proizlazi iz materijalnopravnih propisa :

- Čl.81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača(NNbr.41/14, 110/15,14/19) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesti i poštenja , uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

- Čl.96.st.2. u vezi sa čl.81.st.2. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da kada je riječ o unaprijed formuliranom ugovoru automatski treba zaključiti kako o određenoj odredbi strane nisu pojedinačno pregovarale.

- Čl.328. ZOO-a (NNbr.35/05,41/08,25/11,78/15,29/18) propisuje da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi odnosno ne podliježe nikakvim zastarnim rokovima.

- U smislu odredbe članka 219. Zakona o parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a čl.299. istog zakona propisano je da su stranke dužne već u tužbi, i na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve ,te predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

- Čl.221.a ZPP-a propisano je da će sud ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti će primjenom pravila

o teretu dokazivanja . Dakle , tužitelj na kojem je teret dokaza je dokazao pravni osnov iz kojega proizlazi obveza tužene te visinu tužbenog zahtjeva. Stoga je utemeljen zahtjev tužitelja da mu je tužena u obvezi platiti iznos na način kako to iznosi u tužbi.

12. Slijedom navedenih utvrđenja sud zaključuje da je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti te odlučiti kao u toč.1.2.i 3.izreke presude.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP-a (NNbr.53/91, 91/92, 58/93, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 187/11, 148/14, 70/19), obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pa je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova valjalo u cijelosti mu obistiniti i to : za sastav tužbe od 31.12.2018. 100b Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem OT), zastupanja na ročištu od dana 05.11.2019. 100b OT, sastava obrazloženog podneska od 30. prosinca 2019. 100 bodova OT, zastupanja na ročištu od 25. veljače 2020. 100 bodova OT, sastava podneska od 2. ožujka 2020. 25 bodova OT, sastava obrazloženoga podneska od 8.veljače 2021.100 bodova OT, zastupanja na ročištu 6. travnja 2021. 100 bodova OT, zastupanja na ročištu dana 1.lipnja 2021. 100 bodova OT, sastav obrazloženog podneska od 7.lipnja 2021. 100 bodova OT, zastupanja na ročištu dana 26. srpnja 2021. 100 bodova OT, odnosno ukupno 1025 bodova OT što pomnoženo s vrijednošću boda od 10 kn daje iznos od 10.250,00 kn i s pridodanim PDV (25%) od 2.562,50 kn, te uvećano za sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, sudsku pristojbu presude u iznosu od 1.000,00 kn i troškove vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, daje sveukupan iznos od iznosu od 16.812,50 kn.

Split, 15. listopada 2021.

SUDAC

Mislav Polić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka odluke.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika