R. H.

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 Povrv-1941/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu D. B., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. OIB: … ,

zastupan punomoćniku T. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika

R. K., OIB: …, radi isplate, nakon

javne glavne rasprave, održane i zaključene 6. rujna 2021. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, M. V., odvjetnice u S. i izočnosti tuženika, 15. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika P. Ž. iz T., poslovnog broja Ovrv-111/2018 od 29. lipnja 2018. kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 243,66 kn (dvjestočetrdesettri kune i šezdesetšest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

-na iznos od 243,66 kn od 17. srpnja 2017. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju iznos od 800,00 kn (osamsto kuna) kuna na ime troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate i to na način da se ista određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu traženja u iznosu od 168,75 kn (stošezdesetosam kuna i sedamdesetpet lipa) više od dosuđenog zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, u svojstvu ovrhovoditelja 29. lipnja 2021. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika (sada tuženika) R. K.,

radi naplate novčanog iznosa od 243,66 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačna potraživanja po osnovi duga po neplaćenim računima za odvoz otpada.

2. Prihvaćajući prijedlog kao osnovan, javni bilježnik P. Ž. iz T. je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-111/2018 od 29. lipnja 2018. protiv kojeg naloga je tuženik, tada u svojstvu ovršenika, podnio prigovor pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti.

3. Tuženik u prigovoru od 19. srpnja 2018. (list 8-9 spisa) u bitnom navodi da tužitelj nema osnov za naplatu, jer nije učinjena usluga, da tužitelj nikakvom ispravom ne dokazuje, niti može dokazati da je uslugu učinio. Navodi da je odbio plaćati nezakoniti namer jer se usluga odvoza otpada od njegove kuće za odmor na adresi nije dogodila. Obitelj da rijetko dolazi u prigodu da koristi tu

kuću, ne iznajmljuju je turistima i ne stvaraju otpad. O tome da je u nekoliko navrata informirao odgovorne u Rudej d.o.o., a oni to prihvatili i iskazali mogućnost da ga svrstaju u „neaktivne korisnike” usluga. Tužitelj da od njegove kuće za odmor nije odvozio niti jednu litru smeća-otpada, tako da mu nije učinio nikakvu uslugu te nama pravo tražiti naplatu, a njegov iskaz da mogu potvrditi zaposlenici tužitelja koji obavljaju odvoz.

4. Zbog tuženikovog pobijanja u cijelosti citiranog rješenja o ovrsi, Općinski sud u Splitu je rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-1941/18 od 30. kolovozaa 2019. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj u podnesku od 12. studenog 2019. (list 13-15 spisa) očitujući se na navode iz tuženikova prigovora ističe kako se potraživanje tužitelja temelji na pruženoj usluzi skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada. Sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. U Zakonu o komunalnom gospodarstvu u čl. 18.st.5. stoji da je obveznik plaćanja utužene naknade vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika. U odnosu na visinu potraživanja ističe kako se sukladno odredbi čl. 187.st.3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom za određivanje cijene usluge skupljanja, prijevoza i odlaganja komunalnog otpada primjenjuju cjenici komunalne usluge donijeti na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na sakupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada.

5.1. Za određivanje cijene navedenih usluga u općini O. za 2017. da se primjenjivao C. usluga sakupljanja, prijevoza i deponiranja komunalnog otpada za fizičke osobe trgovačkog društva R. d.o.o. Cjenikom i temeljem Općih uvjeta isporuke javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada koja je vrijedila u razdoblju u kojemu je nastala obveza tuženika da je određeno da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja usluge gospodarenja komunalnim otpadom određuje cjenikom isporučitelj usluge uz suglasnost Općine Okrug kao osnivača tužitelja.

5.2. Opći uvjeti isporuke javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada trgovačkog društva R. d,o.o., kao i cjenik za obavljanje usluga da su objavljeni u službenom glasilu O. O. i na mrežnim stranicama tužitelja te na taj način bili javno dostupni svim korisnicima komunalnih usluga. Za nastajanje obveze bilo kojeg korisnika usluge odvoza komunalnog otpada u općini O. da su ispunjeni svi zakonski uvjeti obzirom da nije potrebno donositi nikakvo posebno rješenje koje bi bilo dostavljeno korisnicima, odnosno tuženiku, već potrebna samo javna objava propisa kao i vlasništvo, odnosno korištenje građevina na području O. O.. Dalje navodi da su svi korisnici nekretnina na području

O. O.. dužni plaćati tužitelju naknadu za usluge sakupljanja, odvoza i deponiranja komunalnog otpada.

5.3. Kao jedan od parametara za izračun cijene sukladno čl. 12. Općih uvjeta da se uzima površina nekretnine kojom se tuženik koristi, a za podatke o površini nekretnina da je korištena nova baza podataka Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i prostorno uređenje O. O. i podatke Odjela za komunalno gospodarstvo O. O..

6. Tuženik u podnesku od 30. siječnja 2021. (list 36-38 spisa) predlaže sudu odbaciti tužbu jer je neosnovana. Osporava vjerodostojnu ispravu, jer ista nema dokaz pružene usluge odvoza smeća i u kolikom obujmu, jer mu tužitelj nije pružio takvu uslugu. Osporava navode iz tužiteljevog podneska.

7. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u podnijetom prijedlogu za ovrhu i navodima iz citiranog podneska.

8. Tuženik nije pristupio na pripremno ročište 6. rujna 2021. te je podneskom od 27. kolovoza 2021. opravdao izočnost navodeći da ne može više sudjelovati na ročištima zbog bolesti i starije životne dobi.

9. Prihvaćajući prijedlog tužitelja koji je predložio zaključenje prethodnog postupka i održavanje glavne rasprave, to je sud smatrajući da postoje svi zakonski uvjeti određeni odredbom čl. 292. st. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), koja propisuje da, ako ocijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja moguće, sud može na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, sud je na ročištu od 6. rujna 2021. zaključio prethodni postupak i održao glavnu raspravu.

10. Sud je u dokazne svrhe pročitao ispis otvorenih stavaka kupca K. R. od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. izdano od R. d.o.o. od 1. lipnja 2018. (list 4 spisa), račun R. d.o.o. br. 135208 na ime kupca K. R. od 1. srpnja 2017. (list 17 spisa), Cjenik usluga R. d.o.o. u primjeni od

1. siječnja 2017. (list 18-22 spisa), Opće uvjete isporuke javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada donijeto po R. d.o.o. od 20. ožujka 2015. (list 23-29 spisa).

11. Predmet spora je utvrđivanje postojanja tražbine tužitelja prema tuženiku u konačnom iznosu od 243,66 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime neplaćenog računa za uslugu odvoza otpada i zahtjev tužitelja za isplatu tog iznosa.

12. Kako se radi o sporu male vrijednosti, to su u postupku primijenjene odredbe čl. 457. do 467.a ZPP-a, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.

13. Sud naglašava da se o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju činjenica koje se utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a, a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

14. Nakon ocjene izvedenih dokaza, čitanjem isprava koje prileže spisu, primjenjujući odredbu čl. 8. ZPP-a, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Tijekom postupka nije bila sporna aktivna legitimacija tužitelja, koji je ovlašten na području O. O. za korisnika usluge odvoza komunalnog otpada, kao i da tuženik utuženi račune nije podmirio, ali je sporno je li tuženik u obvezi platiti utuženu tražbinu. Naime, tuženik osporava da je u obvezi podmiriti uslugu odvoza otpada iz razloga što tužitelj nije ispunio obvezu odvoza otpada, budući nitko ne koristi tuženikovu kuću za odmor, pa da otpad nije niti nastao.

16. Kao mjerodavno pravo sud upućuje na sljedeće zakonske odredbe primjenjive u vrijeme nastanka utužene obveze tuženika;

17. Odredbom čl. 6. st. 1. t. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/2013, dalje: ZOGO) je propisano »načelo onečišćivač plaća« – proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad;

17.1. Odredbom čl. 30. st. 5. ZOGO-a je između ostaloga propisano: „Korisnik usluge iz stavka 1. toga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.“

17.2. Odredbom čl. 30. st. 6. ZOGO-a se propisuju dužnosti korisnika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, pa tako i točkom 3. snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge, dok st. 9. Istog članka propisuje da se iznos jedinične naknade za litru, odnosno kilogram otpada, ako se radi o slučaju propisanom člankom 31. stavkom 2. toga Zakona utvrđuje odlukom davatelja usluge po ishođenoj suglasnosti izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave.

17.3. Odredbom čl. 33. st. 1. ZOGO-a je propisano: „Davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.“

17.4. Odredbom čl. 33. st. 2. ZOGO-a je propisano: „Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.“

17.5. Odredbom čl. 33. st. 3. ZOGO-a je propisano: „Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz stavka 2. ovoga članka.“

18. Čitanjem računa Rudej d.o.o. br. 135208 na ime obveznika K. R. od 1. srpnja 2017. utvrditi je na njemu označen datum dospijeća 16. srpnja 2017., opis usluge: odvoz otpada za 2017., litra kao jedinična mjera, količina 99,84, cijena 0,36 kn po jediničnoj mjeri, ukupni iznos od 243,66 kn za platiti .

18.1. Sud utvrđuje da obračun izvršen po tada važećem Cjeniku usluga R. d.o.o. za sakupljanje, prijevoz i deponiranje komunalnog otpada za fizičke osobe (kućanstva) te je obračun u skladu sa čl. 12. i čl. 13. Općih uvjeta isporuke javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada donijeto po R. d.o.o. od 20. ožujka 2015. (dalje: Opći uvjeti).

19. Uputiti je na odredbu čl. 3, Općih uvjeta „Ugovor o isporuci komunalne usluge” koja propisuje da se ugovor o isporuci komunalne usluge smatra zaključenim na temelju podnesenog zahtjeva korisnika prema davatelju usluge. Dalje, da se smatra da je ugovor o isporuci komunalne usluge zaključen i u slučajevima kada korisnik nije podnio zahtjev za zaključenje ugovora, ali je prihvatio isporuku i korištenje komunalne usluge ili ne koristi uslugu, a po ZOGO-u ju je obvezan koristiti.

20. Zaključiti je stoga, da tuženik ima svojstvo ugovorne stranke kao kupca u ugovoru o isporuci komunalne usluge, sklopljenim sa tužiteljem kao davatelju javne komunalne usluge te je stoga upoznat sa obvezom plaćanja računa za komunalnu uslugu odvoza otpada. Dakle, sukladno odredbama ZOGO-a i odredbama Općih uvjeta proizlazi da tuženik ima svojstvo korisnika javne usluge tužitelja te u tom svojstvu kao ugovorna stranka podliježe naprijed propisanim obvezama, tako i plaćanju računa za izvršenu uslugu odvoza otpada.

21. Primijetiti je, što je bitno za odlučivanje, da tuženik, na kojemu je u postupku bio teret dokaza navoda da ne bi da ne bi koristio predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju, time niti tužitelj mogao izvršiti uslugu odvoza otpada, a tuženik svojstvo obveznika prema tužitelju, pa stoga niti dugovanje prema tužitelju, dakle, nije u korist takvih navoda pridonio kakav dokaz, kako to propisuje odredba čl. 7. ZPP-a, jer nije dostatan dokaz samo takav navod tuženika, već je u tome smislu tuženik bio dužan dokazati takvu činjenicu.

22. Dalje, tuženik ne dokazuje niti da bi kao korisnik usluge iskoristio mogućnost pisanog prigovora Povjerenstvu za reklamacije korisnika na adresu davatelja usluge, sukladno odredbi čl. 17. Općih uvjeta, ukoliko je smatrao da tužitelj nije izvršio obvezu ili da je došlo do nepoštivanja odredaba Općih uvjeta, pa ne dokazuje niti da je iskoristio s opisane osnove mogućnost prigovora po čl. 10. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 41/14, 110/15).

23. Slijedom naprijed utvrđenog, proizlazi svojstvo tuženika kao korisnika, niti svojstvo tužitelja kao davatelja usluge, oboje kao ugovorne stranke, sukladno citiranim odredbama ZOGO-a i Općih uvjeta, a koji tužitelj i tuženik su sa navedene osnove u ugovornom i obveznom odnosu.

24. Odredbom čl. 9.Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisuje se kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a odredbom čl. 65. st. 1. ZOO-a propisuje kako je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Nadalje, odredba čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

25. Sud je čitanjem ispisa otvorenih stavaka kupca K. R. od 1.

siječnja 2017. a koji izvod kao vjerodostojna isprava po čl. 31 Ovršnog zakona predstavlja ispravu koja se može koristiti u dokazne svrhe u postupku jer su u istom naznačeni vjerovnik odnosno u ovom predmetu tužitelj, dužnik odnosno ovdje tuženik, predmet obveze, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Dodatno se postojanje tužiteljeve tražbine potvrđuje i čitanjem računa tužitelja od 1. srpnja 2017. kao računa za pruženu uslugu odvoza otpada za 2017. u ukupnom iznosu od 243,66 kn, sa dospijećem plaćanja 16. srpnja 2017. zbog čega se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se zahtijeva isplata tog iznosa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ukazuje osnovanim.

26. Na dosuđeni iznos tuženik je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a obvezan tužitelju platiti i zakonsku zateznu kamatu, kako je ista i zatražena od dana nakon dana dospijeća plaćanja predmetnog računa, pa do isplate.

27. Slijedom naprijed utvrđenog i obrazloženog, a sukladno odredbi čl. 451. st 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika P. Ž.

poslovnog broja Ovrv-111/2018 od 29. lipnja 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 243,66 kn je održan na snazi kako je to u izreci presude pod I.

28. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

29. Odluka o parničnom trošku, dakle, odluka o troškovima čitavog postupka temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužitelja i u granicama istog, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

29.1. Tužitelju se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti u postupku priznaje i dosuđuje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak zastupanja u cijelom postupku u iznosu od 50 bodova (Tbr.7.t.8.Tarife) kao jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 500,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (125,00 kuna) što čini ukupan iznos od 625,00 kuna kao trošak zastupanja. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 3. ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11, 112/12, 114/12) a odnosi se na javnobilježničku nagradu u iznosu od 75,00 kn s uključenim PDV-om od 25% (čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, Narodne novine, br. 8/11 i 114/12). Tužitelju se priznaje i iznos od 100,00 kuna na ime sudske pristojbe presude po Tar. br. 2. u svezi sa Tar.br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019). Tužitelju je dakle, priznat ukupan trošak u iznosu od 800,00 kuna koji se dosuđuje tužitelju na ime parničnog troška i koji iznos je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju. Tužitelju na dosuđeni iznos troška pripada i zatražena zatezna kamata sukladno čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16 i 73/17) koja teče od dana donošenja presude.

29.2. Za više traženo od naprijed priznatog i dosuđenog troška, za koji tužitelj nije dokazao da mu je nastao u vidu materijalnog troška, troškova javnobilježničke dostave, kao i troška sastava prijedloga za ovrhu, budući da se stavljanjem rješenja o ovrsi izvan snage, prijedlog za ovrhu ima smatrati tužbom, a prigovor odgovorom na tužbu pa time postaju sastavnim dijelom parničnog troška, sve u ukupnom iznosu od 168,75 kn se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

29.3. Slijedom naprijed opisanog i utvrđenog, odlučeno je kao u izreci pod II. U Splitu, 15. listopada 2021.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

- punomoćniku tužitelja,

- tuženiku,

- u spis.

.