REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp-1/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1 F. V. iz K., OIB …, pod 2

M. K. iz V., OIB … i pod 3 D. H. iz V., OIB …, koje zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., protiv tuženih pod 1 K. B. iz S., OIB …, koju zastupa punomoćnica A. M., odvjetnica u S.,

pod 2 B. Š. iz S., OIB …, kao vlasnika

obrta B.-K. iz S. i pod 3 V. S. iz S.,

OIB …, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. rujna 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljica I. A., odvjetnika u V. i zamjenice punomoćnice tužene pod 1 I. I. R., odvjetnice u S., na ročištu radi objave, dana 15. listopada 2021.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje se da su tuženici K. B. iz S., OIB …, B. Š. iz S., OIB …, kao vlasnik obrta B.-K. iz S. i

V. S. iz S., OIB …, smetali

tužiteljice F. V. iz K., OIB …, M. K. iz V., OIB … i D. H. iz V., OIB … u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dijela

nekretnina oznake čest. zem. 5960/3, 12355 i 5960/15 K.O. V., sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika "U V., kolovoz 2020. godine", koji se proglašava sastavnim dijelom ove odluke, na način što su nepoznatog dana u tijeku prosinca 2019., po angažiranim radnicima i strojevima, tužena K. B. kao nalogodavac i investitor, putem tuženika pod 2 i pod 3, obavili poravnavanje ("planiranje terena") svoje i susjednih nekretnina, među kojima i nekretnina u posjedu tužiteljica kako je gore označeno, a kojim radovima su uništeni nasadi na parceli tužiteljica, odnosno iščupana tri stabla badema starih više od 20 godina, tri stabla maslina starih preko 10 godina i jedno stablo šipka starog preko 5 godina te je porušen objekt u ruševnom stanju - "ruševina", izgrađen od originalnog i starinskog kamenog materijala na jugozapadnom dijelu nekretnina tužiteljica, tako da se nalaže tuženicima ubuduće kloniti bilo kakvog takvog ili sličnog smetanja posjeda tužiteljica ili zadiranja na gore označene nekretnine i nasade.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje da su tuženici solidarno uklonili stare suhozide "kolnjike" tako da nije više vidljiva južna međa između čest. zem. 5960/3, 12355 i 5960/15 i susjednih čestica 5960/4 i 5960/14 K.O. V. u obliku starog kamenog suhozida koji se protezao po toj međi kako je prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika "U V., kolovoz 2020. godine" pravcem označenim slovima H-A-D-F, a u visini od 50 cm i širinom od 50 cm cijelom dužinom međe, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženicima solidarno uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da tužiteljicama vrate oduzeti posjed prijepora te da se uvedu u nesmetani posjed gore označenih nekretnina i svih nasada u cijelosti, da sa ovih nekretnina udalje sve svoje osobe, strojeve, stvari i opremu, da obnove ruševinu od originalnog i starinskog kamenog klesanog materijala (facodi), na jugozapadnom dijelu nekretnine, u obliku i položaju kako je prikazano u nalazu vještaku "U V., siječanj 2007. godine" u privitku ove tužbe, kao i da po graničnoj crti, kako je prikazana i označena slovima H-A-D-F u nalazu i mišljenju vještaka mjernika "U V., kolovoz 2020. godine", izgrade stari kameni suhozid koji se protezao po toj međi u visini od 50 cm i širini od 50 cm.

III Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Dana 2. siječnja 2020. tužiteljice su ustale protiv tuženika tužbom radi smetanja posjeda nekretnina oznake čest. zem. 5960/3, 12355 i 5960/15 K.O. V. Navode kako su suposjednice ovih nekretnina i s takvim statusom utvrđene pravomoćnim odlukama ovog suda, a da su tužena pod 1, kao investitor i nalogodavac, tuženik pod 2 kao vlasnik obrta i tuženik pod 3 kao izvođač, nepoznatog dana u tijeku prosinca 2019. izveli radove na poravnavanju nekretnine tužene pod 1, ali i onih u posjedu tužiteljica. Dodaju kako su ovim radovima uništena, odnosno iščupana tri stabla badema starih više od 20 godina, tri stabla maslina starih preko 10 godina i jedno stablo šipka starog preko 5 godina te je porušen objekt u ruševnom stanju, izgrađen od starog kamenog materijala na jugozapadnom dijelu nekretnina, a pored toga uklonjeni stari suhozidi, tako da na licu mjesta više nema međe koja je od zapada prema istoku fizički razdvajala predmetnu nekretninu čest. zem. 5960/3 od susjednih 5960/4 i 5960/14. Na kraju navode kako su tuženoj pod 1 ponudile sporazum radi naknade nastale štete, ali nisu dobile odgovor u roku predviđenom za podnošenje posjedovne tužbe.

2. U svom odgovoru od 19. veljače 2020. tužena pod 1 osporila je tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljica. Također je navela kako svojim postupanjem nije doprinijela niti imala saznanja o smetanju posjeda tužiteljica, stoga je u cilju mirnog rješenja pokušala postići sporazum isplatom novčanog iznosa radi naknade nastale štete, što su tužiteljice odbile zahtijevajući iznos koji je značajno viši od stvarne štete. Pored svega ističe kako ispunjenje dijela tužbenog zahtjeva postavljenog radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja objektivno nije moguć jer se posjed navodno uništenih nasada ne može vratiti, niti se može obnoviti objekt koji je prije predmetnih radova bio u ruševnom stanju, tako da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za posjedovnu zaštitu.

3. U svom odgovoru od 20. veljače 2020. tuženik pod 2 navodi kako su radovi na spornim nekretninama izvedeni nenamjerno i propustom te kako su strojevi uklonjeni s prijepora odmah po saznanju da se ne radi o parceli tužene pod 1. Dodaje kako je tužiteljicama odmah ponuđena sadnja maslina i stabala za koje su tvrdile da su rasle na zemljištu te ponuđen značajan novčani iznos u svrhu naknade nastale štete, što su tužiteljice odbile kao nedostatan zahtijevajući veće iznose.

4. Tuženik pod 3 u svom odgovoru od 20. veljače 2020. usprotivio se tužbi ističući kako u vrijeme izvođenja spornih radova nije bio na licu mjesta, već uz obalu gdje je lovio ribu, a djelatnici policije zatekli su ga uz bager tuženika pod 2 koji je čuvao dok je on tražio vlasnika zemljišta i na temelju toga ga legitimirali, iako s ovim sporom nema nikakve veze.

5. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom potvrde PUSD, PP V. od 27. prosinca 2019., nalaza vještaka za geodeziju R. R. izrađenog 26.

veljače 2007. za potrebe parnice broj IIP-687/06 i priložene skice lica mjesta "U V. siječanj 2007. godine", pregledom dopisa punomoćnika tužiteljica tuženoj pod 1 putem elektronske pošte, očevidom održanim na licu mjesta 3. lipnja 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i pregledom njegovog nalaza od 24. kolovoza 2020. s prilozima, pregledom rješenja ovog suda broj IIP- 687/06 od 24. srpnja 2009. i presude broj IIP-442/03 od 24. srpnja 2009., saslušanjem svjedoka I. M., M. M. i J. B. te parničnih

stranaka.

6. Podneskom od 25. listopada 2020. tužiteljice su konačno postavile tužbeni zahtjev koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove odluke, a sud smatra kako u ovom slučaju nije bilo preinake tužbe, već je njihov zahtjev usklađen s nalazom vještaka za geodeziju, stoga nije bilo potrebe odlučivati o prigovoru tužene pod 1.

7. Tužiteljice i tužena pod 1 zatražile su naknadu parničnog troška.

8. Tužbeni zahtjev dijelom je osnovan.

9. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje aktivne legitimacije tužiteljica, pasivne legitimacije tuženika pod 3 te osnovanosti zahtjeva postavljenog radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, budući između tužiteljica te tuženih pod 1 i pod 2 nije sporno izvođenje radova koji su predmet parnice niti je sporno da je tužena pod 1, kao investitor, nalogodavac tuženika pod 2.

10. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

11. Odredbom iz članka 441. ZPP propisano je kako će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

12. Odredbom iz čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano je kako pravo na zaštitu posjeda ima osoba koju drugi samovlasno smeta u tom posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. istog članka. Odredbom iz čl. 22. st. 1. propisano je kako je samovlasno smetani posjednik ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući utvrđenje čina smetanja njegova posjeda, naređenja uspostave ranije posjedovnog stanja, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

13. Pregledom potvrde PUSD, PP V. od 27. prosinca 2019. razvidno je kako je 5. prosinca 2019. zaprimljena prijava tužiteljice pod 3 D. H., jer je na nekretninama u suvlasništvu tužiteljica katastarske oznake čest. zem. 5960/3 i 5960/15, položenim u gradu V., predio L., od strane nepoznatih osoba bagerom raskopana površina zemljišta. Po prijavi stranke policijski službenici pristupili su na lice mjesta i utvrdili kako su radovi na predmetnoj parceli obavljeni po tuženiku pod 3 V. S., kao zaposleniku poduzeća B. -K. sa sjedištem u

S.

14. Pregledom rješenja ovog suda broj IIP-687/06 od 24. srpnja 2009. razvidno je kako su ovdje tužiteljice protiv trećih osoba, kao tuženika, vodile parnični postupak radi smetanja posjeda nekretnina koje su predmet i ovog spora. Taj postupak okončan je označenom odlukom kojom je utvrđeno da su tužiteljice posljednje mirne i faktične posjednice nekretnina te da su ih tamo označeni tuženici u ožujku 2006. smetali na način što su pristupili na njihov posjed te započeli s radnjama čišćenja i uređivanja zatečenih stabala maslina, smokava i badema, radi čega im je naloženo prestati s takvim radnjama uznemiravanja posjeda.

15. Na okolnost utvrđenja izgleda i stanja nekretnina koje su predmet ovog spora, dana 3. lipnja 2020. proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. Tužiteljice su kao predmet spora pokazale zemljište položeno u gradu V., predio L., koje se proteže u smjeru zapad-istok i po njihovom kazivanju oblika nepravilnog pravokutnika koji se sužava u smjeru istoka. Površina ovog zemljišta zatečena je očišćena i preorana bagerom,

stoga je ovom prilikom bilo teško utvrditi njezine granice. U takvim okolnostima utvrđeno je kako među sa sjeverne strane predstavlja suhozid i metalni stupovi, dok je istočna strana materijalizirana jer graniči s javnom makadamskom V. zaobilaznicom i njezinim pokosom. Zapadnu granicu predstavlja javna cesta, odnosno rubni suhozid, a sporna površina položena je istočno od te granice, dok južna granica nije vidljiva. Na spornoj površini nisu zatečena nikakva stabla, suhozidi ili ostatci kakvog ruševnog objekta.

16. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 24.

kolovoza 2020. identificirao pokazano zemljište i utvrdio kako je predmet spora položen na čest. zem. 5960/3 površine 384 m2, koju je na skici lica mjesta označio slovima A-B-G-H-A, na dijelu čest. zem. 12355 površine 213 m2, koji je na skici lica mjesta označio slovima A-B-C-D-A te na dijelu čest. zem. 5960/15 površine 253 m2, koji je na skici lica mjesta označio slovima C-D-F-E-C, a koji je položen ispod, odnosno zapadno od zaobilazne ceste. Na njegovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao stručno i objektivno, a već je navedeno kako su tužiteljice u skladu s nalazom vještaka konačno postavile svoj tužbeni zahtjev.

17. Na okolnost utvrđenja posljednjeg mirnog posjeda i stanja predmetnih nekretnina, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka I. i M. M. te J.

B.. Svjedok I. M. tvrdi kako je prije izvođenja spornih radova na predmetnom zemljištu raslo više stabala badema čije su plodove brale tužiteljice uz pomoć njegove obitelji, međutim nije u mogućnosti očitovati se o njihovom točnom broju i ne sjeća se drugih stabala koji bi urodili kakvim plodovima. Sjeća se da je na licu mjesta bilo pregradnih suhozida – pristava i na dijelu parcele ruševni ostaci kamene štale, ali nije siguran u odnosu na ogradne suhozide. Svjedokinja M. M. također navodi kako je na ovom, godinama zapuštenom zemljištu, raslo

nekoliko stabala badema i maslina čije su plodove brali tužiteljice i njihovi pravni prednici. Sjeća se pregradnih suhozida – pristava, a ne sjeća se ogradnih zidova, već pamti na istočnom dijelu površine kamenu štalu bez krova visine oko 1,20-1,50 m, ali u to nije potpuno sigurna, jer je taj objekt godinama prekriven makijom i visokim raslinjem. Svjedokinja J. B. navodi kako su roditelji tužiteljica prije 50 i više godina s djecom brali plodove jednog stabla badema, a za više njih nije sigurna i tome dodaje kako su P. imali štalu za kozu položenu uz njihovu obiteljsku

kuću, a ne na predmetnom zemljištu i ne sjeća se ogradnih ili pregradnih suhozida, jer je prije spornih događaja predmetna površina desetljećima poljoprivredno nekorištena, neprohodna i sustavno zapuštena, tako da se po njoj nije moglo kretati.

18. Uzimajući u obzir navode označenih svjedoka, ali i rješenje ovog suda broj IIP-687/06 od 24. srpnja 2009., sud smatra kako su tužiteljice aktivno legitimirane u ovoj pravnoj stvari i kako taj prigovor tužene pod 1 nema osnove. Naime, izneseni dokazi ukazuju na zapuštenost površine nekretnina koje su predmet spora, međutim činjenica je da su tužiteljice barem povremeno pristupale na ovo zemljište i vodile brigu o njemu, budući su svoju faktičku vlast prethodnih godina štitile sudskim putem pa tako u označenom sudskom sporu ishodile pravo na zaštitu posjeda čest. zem. 5960/3, 5960/15 i 12355. Iz obrazloženja gore označene odluke, ali i iskaza ovdje saslušanih svjedoka, proizlazi kako su njihovi pravni prednici P., a danas tužiteljice, sve vrijeme bili upisani kao posjednici u službenoj katastarskoj evidenciji, kako su predmetne nekretnine članovi te obitelji koristili berući plodove badema i drugih stabala te da su tužiteljice i nakon smrti roditelja nastavile samostalno i povremeno koristiti nekretnine na istovjetan način. Ovome valja dodati kako su svjedoci domaći ljudi, odnosno susjedi, stoga je logično i očekivano da su prije spornih radnji imali barem povremena neposredna opažanja i saznanja o nekretninama o kojima su govorili i osobama koje su ih koristile, tako da im se poklanja vjera u cijelosti, posebno što njihovi iskazi imaju uporište i u službenoj katastarskoj evidenciji. Konačno, iznesenom u prilog ide i činjenica da su se tužena pod 1 i tuženik pod 2 obratili upravo tužiteljicama radi popravka nastale štete, što ukazuje da su i sami utvrdili tko je oštećen ovim radovima. U skladu s iznesenim okolnostima, sud smatra kako su tužiteljice bile posljednje mirne posjednice spornih čestica zemlje, stoga su nedvojbeno legitimirane zahtijevati sudsku posjedovnu zaštitu, a među strankama nije bilo sporno kako je tužba podnesena u roku propisanom citiranom odredbom iz čl. 21. st. 3. ZV, što jasno proizlazi i iz spisa. Naime, tužiteljica pod 3 u svom iskazu spominje kako je za radove saznala 4. prosinca 2019., a tužena pod 1 u svom iskazu te navode ne čini spornim, dok iz potvrde PP V. proizlazi kako je tužiteljica pod 3 prijavila smetanje dana 5. prosinca 2019., tako da je tužba od 2. siječnja 2020. zaprimljena u roku od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja.

19. Što se tiče spornih radova, iz odgovora na tužbu tužene pod 1, ali i tuženika pod 2, jasno proizlazi kako je tužena naložila ovom tuženiku izvođenje pripremnih građevinskih radova koji su očitom pogreškom izvedeni i na prostoru za koji tužena nema interesa, a u posjedu je tužiteljica. Dakle, radi se o propustu prilikom planiranog poravnanja terena, stoga je jasno kako radovi izvedeni bagerom tuženika u ovom slučaju predstavljaju čin smetanja posjeda nekretnine tužiteljica. Također je razvidno kako su tužena i tuženik ponudili tužiteljicama naknadu nastale štete, međutim njihova ponuda nije bila prihvatljiva tužiteljicama, radi čega su se i odlučile na pokretanje ove parnice, ali u svakom slučaju sve jasno ukazuje na odgovornost tužene kako nalogodavca i tuženika pod 2 kao izvođača predmetnih radova, jer u suprotnom ne bi se osjećali obveznim nuditi odgovarajuću odštetu za učinjeno. Što se tiče tuženika pod 3, valja navesti kako osporava svoju odgovornost, a time i pasivnu legitimaciju, međutim sud smatra kako je upravljao bagerom tuženika pod 2 i izvodio radove koji su predmet ovog spora, odnosno barem sudjelovao u njima, izmjenjujući se na bageru s tuženikom pod 2. Ovaj zaključak temelji se na potvrdi PP V. od 27. prosinca 2019. iz koje je razvidno kako su policijski službenici prilikom dolaska na lice mjesta zatekli ovog tuženika i po obavljenom obavijesnom razgovoru utvrdili kako je upravo V. S. izvodio radove na predmetnoj parceli kao zaposlenik poduzeća tuženika pod 2. Dakle, doista bi bilo nelogično i neživotno da su djelatnici policije ovog tuženika zatekli na licu mjesta kao pukog promatrača radova ta ga samo po toj osnovi povezali kao upravitelja bagera. Njegove tvrdnje kako se radi o proizvoljnom zaključku policijskog službenika kojeg poznaje desetak godina, nemaju nikakvog činjeničnog uporišta, stoga sud prihvaća policijsku potvrdu kao vjerodostojan dokaz, koji tuženik nije na nedvojben način osporio ili kako doveo u sumnju, a što je mogao i bio dužan u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP.

20. U skladu s iznesenim utvrđenjima, jasno je kako su tužena, kao nalogodavac te tuženici kao izvođači radova, odgovorni za radnje koje u konkretnom slučaju predstavljaju čin smetanja posjeda, tako da su pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari.

21. Slijedom ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je kako predmetna tužba i dio tužbenog zahtjeva postavljenog radi utvrđenja smetanja posjeda tužiteljica i zabrane takvog budućeg postupanja ima zakonsko uporište u citiranim odredbama ZV. Dakle, valjalo je utvrditi kako su tuženici poravnavanjem terena smetali tužiteljice u posljednjem mirnom posjedu čest. zem. 5960/3, 12355 i 5960/15, kako su tom prilikom iščupali tri stabla badema starih više od 20 godina, tri stabla maslina starih preko 10 godina i jedno stablo šipka starog preko 5 godina te u potpunosti porušili objekt u ruševnom stanju, izgrađen od kamenog materijala, položen na jugozapadnom dijelu nekretnina tužiteljica. Kod donošenja ove odluke valjalo je cijeniti sadržaj rješenja ovog suda broj IIP-687/06 od 24. srpnja 2009. iz kojeg jasno proizlazi kako je na spornoj površini raslo više stabala badema, maslina i šipka, a ovo utvrđenje ne čini spornim u svom iskazu i tuženik pod 2 kada spominje da je prilikom izvođenja radova vidio nešto od tih stabala. U odnosu na kameni objekt, valja navesti kako o njemu, odnosno ostatcima nekadašnje štale, govore svjedoci I. i M. M., ali i tuženik pod 2 kada spominje uočenu gomilu

kamenja. Međutim, nema dokaza o postojanju ogradnog suhozida koji bi se protezao južnom međom predmetnih nekretnina po trasi koju je sudski vještak za geodeziju R. R. na skici lica mjesta označio slovima H-A-D-F. Naime, svjedoci se ne sjećaju takvog suhozida niti o njemu ima spomena u rješenju broj IIP-687/06 od 24. srpnja 2009., a osim toga tužiteljice ne prilažu konkretne dokaze na okolnost njegovog postojanja i to upravo duž čitave međe prema nespornim nekretninama oznake čest. zem. 5960/4 i 5960/14 te u dimenzijama visine 50 cm i širine 50 cm. U svakom slučaju, radi se o navodima koji nemaju pouzdanu dokaznu osnovu, stoga taj dio tužbenog zahtjeva postavljenog radi utvrđenja smetanja posjeda rušenjem ogradnog suhozida, nije bilo moguće prihvatiti. Dakle, prihvaćen je veći dio deklaratornog tužbenog zahtjeva, a s tim u vezi nije bilo zapreke prihvatiti i dio kondemnatornog zahtjeva postavljenog radi zabrane budućeg smetanja, kako je i odlučeno u točki I izreke rješenja.

22. U odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, prije svega valja navesti kako nije bilo moguće prihvatiti nalaz sudskog vještaka za geodeziju R. R. označenog "U V., siječanj 2007. godine", jer se tužena pod 1 protivila korištenju dokaza koji nije izveden u ovom postupku, već u parnici IIP-687/06, tako da je izostavljen iz izreke ove odluke. Nadalje, iz stanja u spisu jasno je kako su predmetni radovi na nekretnini tužiteljica počinjeni greškom, odnosno zabludom i nisu bili usmjereni na oduzimanje posjeda. Kod takvog stanja stvari, neutemeljeno je zahtijevati od tuženika vraćanje posjeda, jer on nije oduzet, već je smetan, a iz istog razloga nema osnove za udaljavanjem osoba te uklanjanja strojeva, stvari i opreme,

jer su tuženici napustili predmetnu površinu i uklonili strojeve, opremu i druge stvari, odmah nakon što su utvrdili kako su radove izveli na pogrešnom terenu. Osim toga, sud je prilikom očevida održanog na licu mjesta utvrdio kako na spornom prostoru nema ljudi, strojeva ni stvari. Konačno, neutemeljen je i zahtjev za obnovom objekta tužiteljica na jugozapadnom dijelu nekretnine, jer se radi o činidbi koja nije moguća ni jasna. Naime, izreka sudske odluke mora biti određena i služiti kao ovršna isprava, što znači da mora sadržavati sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, a u ovom slučaju tužiteljice zahtijevaju uspostavu ranijeg stanja obnovom ruševine, što je samo po sebi apsurdno i neprovedivo. Sud je na temelju raspoloživih dokaza utvrdio kako su se prije spornih događaja, na licu mjesta nalazili ruševni ostatci nekadašnje manje štale, u potpunosti prekriveni makijom i visokim raslinjem, a bez točno ili barem približno utvrđenih dimenzija tlocrta i visine. Dakle, ostaje nejasno kako se može obnoviti ruševina, pogotovo u situaciji kada neophodni tehnički podaci nisu utvrđeni niti razjašnjeni, uz napomenu kako je teret dokaza na tužiteljicama, stoga je i ovaj dio kondemnatornog zahtjeva kao neosnovanog valjalo odbiti, radi čega je na kraju svega odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

23. S obzirom na ishod ove parnice, odluka o trošku postupka donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 4. ZPP. Naime, tužiteljice su u odnosu na deklaratorni dio uspjele u pretežitom dijelu svog zahtjeva, a nisu uspjele u njegovom kondemnatornom dijelu, što znači da su stranke djelomične uspjele u parnici i to u približno jednakim dijelovima, tako da svaka stranka treba snositi svoj parnični trošak, kako je i odlučeno u točki III izreke rješenja.

Split, 15. listopada 2021.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljica

- pun. tužene pod 1

- tuženima pod 2 i pod 3