REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pnš-52/2012-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja I. G., S. zastupanog po punomoćniku I. R., protiv

tuženika F. M., S. zastupanog po punomoćniku M.

J.; P. - T. M. S. zastupanog po punomoćniku

M. J.; R. M., S. zastupanog po punomoćniku M.

J., radi Naknada štete - ostalo, dana 14. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Dužni su tuženici u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 35.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos od 70.000,00 teku od 25. lipnja 2010. pa do isplate, a koje zatezne kamate se obračunavaju po stopi, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet

postotnih poena.

Dužni su tuženici u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužiteljici parnični trošak.“

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 platiti tuženicima parnični trošak u iznosu od 19.250,00 kuna.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužiteljice za određivanje privremene mjere kao neosnovan.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena 1. veljače 2012. godine tužba tužitelja I. G.

protiv tuženika 1. mldb. I. R., 2. P. R., 3. N. R., 4.

F. M., 5. P.-T. M. i 6. R. M. radi

naknade štete.

U tužbi se navodi da su dana 25. lipnja 2010. godine u stanu tužiteljice, za vrijeme proslave rođendana, tuženi pod 1) i 4) ušli su u spavaću sobu tužiteljice i tom prigodom otuđili zlatni nakit i to:

zlatnu ogrlicu debljine 1 cm, zlatni broš sa zelenim okom veličine 2x3 cm i težine 3,00 grama, zlatni prsten s figurom čovjeka - crnca težine 3,5 grama, dvije zlatne vere ukupne težine 7 grama, zlatnu narukvicu s posvetom »E. od bake i dida«

težine 3 grama, dječju zlatnu narukvicu težine 3 grama, zlatne naušnice težine 3,80

grama, zlatni prsten s kupolom težine 3 grama, zlatni prsten u obliku tigra s cirkonima težine 3,50 grama, zlatni prsten s kamen težine 3 grama, zlatni prsten u obliku cvijeta s plavim kamenom težine 3,80 grama, zlatne naušnice u obliku cvijeta s plavnim kamenom težine 4 grama, zlatni prsten sa zelenim kamenom težine 3 grama, zlatni zeleni privjesak s posvetom »I. od Z.« težine 1,50 grama, zlatni privjesak

G. težine 2 grama, zlatni prsten od bijelog i žutog zlata težine 4 grama, dva zlatna lanca ukupne težine 6 grama, više dječjih zlatnih naušnica ukupne težine 7 grama, zlatnu narukvicu s ukrasom od bijelog zlata težine 5 grama i zlatne naušnice težine 3 grama.

Prema procjeni PU otuđeno zlato vrijedno je najmanje 40.000,00

kuna, pa je tužiteljica prethodno opisanim otuđenjem zlatnog nakita, pretrpjela štetu u iznosu od najmanje 40.000,00 kn.

Pored gore popisanog nakita prema Policijskoj zabilješci otuđili su zlatnu ogrlicu sa narukvicom komplet od težine 11 do 13 grama, ogrlicu uz vrat težine 8 grama i veliku zlatnu ogrlicu težine 13 do 15 grama. Ovaj nakit nije procijenjen po P. pa predlaže vještačenjem utvrditi njegovu vrijednost. Njegova vrijednost je najmanje 30.000,00 kuna.

Zbog otuđenja prethodno opisanog zlatnog nakita tužiteljici, pred ODO u S., vodio se kazneni postupak protiv tuženika pod 1) i

4) radi kaznenog dijela krade iz čl. 216. st. 1 Kaznenog zakona. U navedenom postupku, tuženi pod 1) i 4) priznali su počinjenje navedenog kaznenog djela, odnosno su baš oni otuđili predmetni zlatni nakit od tužiteljice.

Općinsko državno odvjetništvo je dana 16. lipnja 2011. izvijestilo tužiteljicu da se protiv tuženika pod 1) i 4) neće voditi kazneni postupak, jer su djelo priznali, i uredno izvršavali obveze predviđene Zakonom o sudovima za mladež, te da tužiteljica kao oštećenica predmetnog kaznenog djela, svoj imovinsko-pravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Tuženik pod 1) rođen je 11. srpnja 1994., a tužena pod 4) 9. veljače 1994. Tuženici pod 2) i 3) su roditelji tuženog pod 1), a tuženici pod 5) i 6) su roditelji tužene pod 4).

S obzirom da je kazneno djelo kojim je tužiteljici pričinjena prethodno opisana šteta počinjeno 25. lipnja 2010. to se ukazuje da su tuženi pod 1) i 4) iako maloljetnici, u trenutku počinjenja štete imali više od 14 godina, te stoga za štetu odgovaraju prema općim pravilima odgovornosti za štetu sukladno čl. 1051. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.

Tuženici pod 2), 3), su roditelji tuženika pod 1), a tuženi pod 5) i 6) su tuženika pod 4), pa isti odgovaraju za štetu što su je njihova maloljetna djeca starija od 7 godina počinila tužiteljici, sukladno čl. 1056. st. 4. Zakona o obveznim odnosima.

Solidarna odgovornost svih tuženih temelji se na odredbi čl. 1057. Zakona o obveznim odnosima. Tuženi pod 1) i 4) otuđeno zlato su prodali kao rabljeno zlato, te usprkos tomu što su od policije otkriveni, tužiteljici ništa nije vraćeno. Slijedom svega navedenog, predlaže se Sudu, donijeti slijedeću

Presudu

Dužni su tuženici u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 70.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos od 70.000,00 teku od 25. lipnja 2010. pa do isplate, a koje zatezne kamate se obračunavaju po stopi, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena.

Dužne su tuženici u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužiteljici parnični trošak.

Tužiteljica je zatražila izdavanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine Tuženik pod 2) upisan je vlasnik stana, a kako je potraživanje tužitelja visoko tužitelj ima pravni interes zatražiti od suda zabranu raspolaganja ovim stanom, a radi osiguranja potraživanja tužitelja. Prema saznanjima tužitelja tuženik pod 2) namjerava ovaj stan prodati o čemu je već oglašavao preko agencija odnosno preko svojih poznanika, pa stoga postoje razlozi za donošenje privremene mjere kojim će se tuženiku pod 2) zabraniti raspolaganje sa stanom odnosno zabilježiti postojanje ovog spora u zemljišnim knjigama, a sve radi osiguranja potraživanja tužiteljice.

Tužiteljica je učinila vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine, a s obzirom kako postoji opasnost da će tuženi, koji su solidarno odgovorni spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine tužiteljice time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a tuženi pod 2) kao protivnik osiguranja, predloženom mjerom ne trpi gotovo nikakvu, odnosno neznatnu štetu, tužiteljica predlaže sudu donijeti slijedeće

Rješenje

1. Određuje se tuženiku pod 2) privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja stana što se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zem. 6475/64, zgrada, 346 m2, baš na stanu na IV. (četvrtom) katu, označen br. 15, površine 73,73 m2, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija, sve upisano u poduložak 26, zk. ul, 14215, k.o. S. te svako raspolaganje ovim stanom do pravomoćnog okončanja ovog

spora.

2. Ova privremena mjera zabilježit će se u zemljišnoj knjizi u ZU 14215 poduložak 26 k.o. S..

3. Dužni su tuženi solidarno naknaditi tužiteljici trošak sastava privremene mjere.

Podredno ukoliko sud ne prihvati predloženu privremenu mjeru zabranom otuđenja i opterećenja stana, predlaže se zabilježiti postojanje ovog spora te donijeti slijedeće

Rješenje

1. Određuje se privremena mjera zabilježbe spora što se vodi između tužiteljice I. G. i tuženika mldb. I. R. i dr., radi isplate iznosa od 70.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamata koje na navedeni iznos teku od 25.06.2010, do isplate, na stanu u vlasništvu tuženika ad 2 što se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zem 6475/64, zgrada 346 m2, i baš na stanu na I.. (četvrtom)

katu, označen br. 15, površine 73,73 m2, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija, sve upisano u poduložak 26. zk. ul. 14215, k.o. S.. koja privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti presude.

U odgovoru na tužbu tuženici pod 4, 5 i 6 navode da osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

Tužena pod 4. nije malodobna. Tužena pod 6. ne preziva se M. pa se ističe prigovor neurednosti tužbe u subjektivnom dijelu.

Nije istina da je dana 25.1ipnja 2010.g. tužena pod 4. ušla u spavaću sobu tužiteljice. niti je istina da je bilo što otuđila, pa tako ni predmete koji se nabrajaju u tužbi.

Radi opreza, budući da na te okolnosti tužiteljica nije ponudila nijedan dokaz, tuženici osporavaju tvrdnju da je tužiteljica imala u vlasništvu predmete koji se nabrajaju u tužbi.

Prema tome, budući da tužena pod 4. nije uzela niti otuđila bilo koju stvar, mije ni prouzročila štetu, pa nije odgovorna za naknadu štete.

Obzirom na činjenicu da tužena pod 4. nije odgovorna za štetu, slijedom toga ni tuženi pod 5. i 6. ne mogu biti odgovorni za naknadu štete.

Osim toga, da je šteta i počinjena, tuženi pod 5. i 6. ne bi bili odgovorni za naknadu štete jer roditelji za koju prouzroči maloljetno dijete iznad četrnaest godina života za štetu odgovaraju po principu krivnje. Da je šteta i nastala, što tuženici osporavaju, nikakvu krivnju nemaju tuženi pod 5. i 6.

Maloljetnik s navršenih četrnaest godina života po zakonu stječe potpunu deliktnu sposobnost i odgovara za štetu koju je prouzročio. U odgoju tužene pod 4. nije bilo nikakvih propusta, loših primjera ili poročnih navika koje su roditelji dali maloljetnici, a niti inače u ovakvom slučaju šteta ne može biti pripisana krivnji roditelja. Na okolnosti ovih tvrdnji i oslobođenja roditelja odgovornosti za naknadu štete predlaže se izvesti dokaz saslušanjem tuženika od 4. do 6., pregled obavijesti školskih ustanova koje je tužena pod 4. pohađala, pregled svjedodžbi o uspjehu u školi, obavijesti nadležnih sudova o kažnjavanosti odnosno nekažnjavanosti, izricanju zaštitnih mjera, a po potrebi i saslušanje svjedoka.

Podneskom od 7. ožujka 2012. godine punomoćnica tužiteljice navodi da su dana 6. Ožujka 2012. Godine tuženici od 1 do 3 isplatili tužiteljici na ruke polovicu utuženog iznosa kao i polovicu parničnih troškova. Stoga tužiteljica protiv tuženika od 1 do 3 povlači tužbu.

Također se povlači i prijedlog za određivanje privremene mjere na nekretnini tuženika pod 2 jer tužiteljica više nema pravnog interesa za donošenje privremene mjere.

Tužiteljica ustraje u tužbenom zahtjevu protiv tuženika od 4 do 6 time da uređuje tužbeni zahtjev na iznos od 35.000,00 kuna.

Podneskom od 11. Travnja 2012. Godine punomoćnica tužiteljice navodi da umjesto ranije tuženika od 4 do 6 sada označava kao tuženike pod 1 mal. F.

M., 2. P.-T. M. i 3. R. M..

Tužiteljica predlaže sudu da radi osiguranja nenamirenog dijela utužene tražbine sud odredi privremenu mjeru radi osiguranja tužiteljičine novčane tražbine prema ostalim tuženicima.

Raspravnim rješenjem od 17. prosinca 2013. godine sud je primio na znanje povlačenje tužbe tužiteljice u odnosu na tuženike pod 1, 2 i 3.

U dokaznom postupku sud je pregled priznanicu od 6. Ožujka 2012. Godine, izvadak iz knjige položenih ugovora od 21. Ožujka 2012. Godine, spis ODO broj KMP – DO – 205/10, Diplomu F. M. od 2012.

G., 2013. G., pohvalnicu iz 2012. G. i 2013. G., priznanje od

16. travnja. 2013. Godine, svjedodžbu o završenom radu, Foto dokumentaciju, vješto sudskog vještaka M. S. od 21. Ožujka 2019. Godine, te nalaz mišljenje sudskog vještaka V. C. od 9. Lipnja 2020. Godine.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužba tužiteljice nije osnovana.

Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice.

Kako bi sud utvrdio visinu štete tužiteljice proveo je vještačenje po sudskim vještacima zlatarske struke i to M. S. iz S. i V. C. iz

Z..

U vještvu sudskog vještaka M. S. od 21. Ožujka 2019. Godine

vještak navodi da je izbrojio opisane predmete i ustanovio da se radi od 22 predmeta ukupne težine 108,10 Grama. Po njegovoj procjeni, a prema tadašnjoj tržišnoj vrijednosti od 350,00 kn za gram, vrijednost otuđenih predmeta iznosila je 37.835,00 kn.

U vještvu sudskog vještaka V. C. od 9. Lipnja 2020. Godine vještak navodi da je pregledom nakita na fotografijama zaključio da se radilo o tzv. svakodnevnom nakitu, ne posebno zahtjevne izrade i prosječne cijene. Stoga vještak u svom izračunu navodi da 22 komada različitog nakita sveukupne težine 106,10 g + 12 g za ogrlicu je ukupno 118,10 g.

U vrijeme otuđenja tržišna vrijednost nakita prosječno se kretala oko 350,00 kuna za 1 Gram sa svim porezima uključenim u cijenu što bi u konačnici iznosilo 118,10 g x 350,00 kn iznosi 41.335,00 kn.

Vještak napominje da je iznesena tržišna vrijednost za potpuno novi nakit, a sudeći prema slikama otuđeni nakit to nije bio. Koliko je vidljivo radilo se o nošenom nakitu pa je za takav uobičajeno umanjiti vrijednost za minimalno 30 % što bi u konačnici iznosio iznos od 28.934,50 kn.

Citirana vještva sud ocjenjuje da su provedena sukladno pravilima struke, logična i cjelovita, međutim, budući da je sudski vještak V. C. pri izradi

svog vještva pregledao fotografije na kojima su se nalazili ukradeni zlatni predmeti sud je njegovom nalazu mišljenju poklonio vjeru kao točnijem i preciznijem.

U svom iskazu kao parnična stranka na raspravi dana 17. Ožujka 2014. Godine tužiteljica navodi između ostalog i sljedeće:

"ja sam ustanovila da u kutijama nema zlatnine koja je bila moje vlasništvo, vlasništvo moga supruga, te vlasništvo moga sina J. i kćeri E.." "Tu je bilo svo moje zlato. Radilo se o zlatnoj ogrlici, brošu sa zelenim okom, dvije vere, narukvica dječja sa posvetom E. od bake i dide, prsten u obliku tigra, prsten sa kupolom, prsten sa cirkonima, prsten sa zelenim okom u obliku cvijeta i takve naušnice, prsten sa plavim okom, zeleni privjesak sa posvetom I. od Z., par dječjih naušnica, dva lančića, privjesak G., narukvica i prsten sa bijelo-žutim zlatom. Pored ovoga fale i još dvije ogrlice ali ta druga imala ju još i narukvicu. Radilo se o zlatu različite težine. Od ovog nabrojenog baš moje vlasništvo su bili: ogrlica, prsten sa cirkonom, privjesak I. od Z., prsten bijelo-žuto zlato, narukvica bijelo-žuto zlato i prsten sa cirkonima-sa zelenim okom, prsten u obliku tigra, prsten sa kupolom. Ja ne znam koliko to sve vrijedi, ali mi je poznato da kada mi je majka kupila ogrlicu da je otplaćivala to godinu dana."

Iz citiranog iskaz je razvidno da tužiteljica navodi da je od ukradenih zlatnih predmeta u njenom vlasništvu bilo 8 zlatnih predmeta i to: ogrlica, prsten sa cirkonom, privjesak I. od Z., prsten bijelo-žuto zlato, narukvica bijelo-žuto zlato i prsten sa cirkonima-sa zelenim okom, prsten u obliku tigra, prsten sa kupolom.

Pregledom priznanice od 6. ožujka 2012. godine sud je utvrdio da je punomoćnica tužiteljice od obitelji R. za tužiteljicu primila iznos od 35.000,00 kuna na ime isplate glavnice po predmetnoj tužbi.

Budući je po nalazu i mišljenju sudskog vještaka V. C. vrijednost 22

ukradena zlatna predmeta iznosila ukupno 28.934,50 kn, u koje spada i 8 zlatnih predmeta koji su bili u vlasništvu tužiteljice, a tužiteljica je za predmetnu štetu već naplatila 35.000,00 kuna, proizlazi da je tužiteljica naknadila svu štetu koju je pretrpjela zbog krađe njenog nakita.

Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti trebalo odbiti kao neosnovan. Budući je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo je kao neosnovan odbiti i njen prijedlog za određivanje privremene mjere.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tuženicima je sukladno važećoj odvj. Tarifi, vps-u i popisanom trošku trebalo obistiniti trošak sastava odgovora na tužbu 1.000,00 kuna, sastav tri podneska po 1.000,00 kuna, zastupanje po punomoćniku na 9 ročišta po 1.000,00 kuna, ukupno 13.000,00 kuna. Utvrđeni iznos trebalo je uvećati za zastupanje više tuženika 20 % i PDV-a 25%, ukupno 19.250,00 kuna.

U Splitu, 14. listopada 2021.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana

od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.