REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 41 Pž-2688/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja BRA-MA kreditna unija u stečaju, OIB 96497966580, Split, Put Firula 53, kojeg zastupa punomoćnik Mario Boras, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstva pravosuđa, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB 26635293339, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-806/2013 od 31. kolovoza 2015., 14. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-806/2013 od 31. kolovoza 2015. i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 108.939,43 kn (stoosamtisućadevetstotridesetdevet kuna i četrdesettri lipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. studenog 1999. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena:

- na iznos od 63.466,35 kn od 1. siječnja 1999. do isplate;

- na iznos od 5.061,90 kn od 11. studenog 1999. do isplate;

- na iznos od 3.380,28 kn od 9. srpnja 2002. do isplate;

- na iznos od 6.171,00 kn od 28. travnja 2005. do isplate;

- na iznos od 1.210,00 kn od 29. lipnja 2011. do isplate;

- na iznos od 28.150,00 kn od 25. siječnja 2012. do isplate;

- na iznos od 1.500,00 kn 15. siječnja 2014. do isplate;

2. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 14.375,00 kn (četrnaesttisućatristosedamdesetpet kuna).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom tuženici je naloženo platiti tužitelju iznos od 108.939,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, tuženici je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 37.340,00 kn.

2. Tužitelj zahtijeva naknadu štete koja mu je nastala nezakonitim radom Općinskog suda u Splitu. Naime, tužitelj tvrdi da je vodio ovršni postupak protiv ĆE te je imao upisanu zabilježbu ovrhe na nekretnini ovršenika. Općinski sud u Splitu je neosnovano izbrisao zabilježbu ovrhe nakon čega je ovršenik raspolagao nekretninom na način da je na polovicu stana svoje pravo vlasništva uknjižila ovršenikova supruga. Nakon toga je ovrhovoditelj Kreditna banka Zagreb d.d. upisala zabilježbu ovrhe na ½ stana koji je u vlasništvu ĆE zbog čega je tužitelj izgubio svoj red prvenstva u naplati svog potraživanja.

3. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine" broj 150/11 i 12/13) kojom je propisano da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

4. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te na temelju odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 170/15).

5. Protiv te presude tuženica je podnijela žalbu navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, tuženica smatra da se odredba čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ne može primijeniti na rad i odgovornost sudova. Nadalje, tuženica smatra da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu, prije svega protupravnost tužiteljice i nastalu štetu.

6. Tuženica je predložila da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Tuženičina žalba je osnovana.

8. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 467. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita.

9. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Među strankama su nesporne sljedeće činjenice:

- tužitelj je 2. srpnja 2002. Općinskom sudu u Splitu podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini protiv ĆE radi naplate tražbine u iznosu od 68.528,25 kn koja se vodila pod brojem Ovr-1302/02,

- na istoj toj nekretnini je već bio pokrenut ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-537/99 koji je pokrenuo ovrhovoditelj EE, a koji je upisao zabilježbu ovrhe na nekretnini pod brojem Z-7714/00,

- tužitelj je 22. srpnja 2002. pristupio u ovršni postupak Ovr-537/99 koji je pokrenuo EE, sukladno odredbi čl. 80. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96 i 29/99) koji je tada bio na snazi, a u kojem je propisano da se nakon upisa zabilježbe ovrhe ne može za namirenje druge tražbine istoga ili drugoga ovrhovoditelja na toj nekretnini provesti poseban ovršni postupak. Ovrhovoditelj za čiju je tražbinu kasnije određena ovrha na istoj nekretnini stupa u već pokrenuti ovršni postupak,

- ovrhovoditelj EE je 16. lipnja 2008. povukao prijedlog za ovrhu koji se vodio pod polovnim brojem Ovr-537/99,

- Općinski sud u Splitu je 17. studenoga 2008. donio rješenje kojim je obustavio ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Ovr-537/99 od 14. travnja 1999. budući da je ovrhovoditelj EE povukao prijedlog za ovrhu te je u obrazloženju rješenja naveo da je izvanraspravno rješenjem razdvojio spis Ovr-1302/02 od spisa broj Ovr-537/99,

- Općinski sud u Splitu, zemljišno knjižni odjel je brisao zabilježbu ovrhe pod rednim brojem Z-7714/00 koja je bila upisana na temelju ovrhe poslovni broj Ovr-537/99,

- nakon brisanja zabilježbe, supruga ovršenika ĆE je uknjižila pravo vlasništva nad polovinom stana nad kojim je tužitelj vodio ovrhu,

- ovrhovoditelj Kreditna banka Zagreb d.d. je 29. travnja 2011. pred Općinskim sudom u Splitu pokrenula ovršni postupak protiv ovršenika ĆE, **.**.2011. doneseno je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2135/11 te je 20. svibnja 2011. upisana zabilježba ovrhe na njegovoj polovini stana,

- tužitelj je 22. ožujka 2011. pokrenuo novi ovršni postupak protiv tuženika pred Općinskim sudom u Splitu, poslovni broj Ovr-1513/11 te je 29. lipnja 2011. doneseno rješenje o ovrsi i izvršena je zabilježba ovrhe 5. srpnja 2011.

11. Među strankama je sporno je li tužitelj oštećen brisanjem zabilježbe ovrhe na nekretnini na kojoj je vodio ovrhu, je li mu i u kojem iznosu nastala šteta te je li tuženica odgovorna za tu štetu.

12. Prema odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj: 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 199/03 i 79/07; dalje: ZSDU) za štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

13. Nadalje, odredbom čl. 67. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 150/05, 16/07, 113/08; dalje: ZS) propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.

14. Dakle, za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu u smislu citiranih odredbi, moraju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke: prvo nezakoniti ili nepravilan rad tijela državne uprave, odnosno suda (u konkretnom slučaju zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu), drugo, postojanje štete koja je zbog toga nastala oštećeniku i treće, postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, odnosno suda i nastale štete oštećeniku, pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, odnosno suda, tj. da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.

15. Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007. za štetu počinjenu nezakonitim ili nepravilnim radom državnih tijela Republika Hrvatska odgovara po načelu uzročnosti (cause), dakle po načelu objektivne odgovornosti.

16. U postupku poslovni broj Ovr-537/99 koji se vodio prije brisanja zabilježbe ovrhe su sudjelovala dva ovrhovoditelja – VE i tužitelj koji je stupio u već pokrenuti postupak sa svojom ovrhom poslovni broj Ovr-1302/02. Na ročištu određenom za prodaju nekretnine 12. studenoga 2008. utvrđeno je da se ovrha obustavlja u odnosu na ovršenika VE te da se razdvaja postupak u odnosu na drugog ovrhovoditelja (ovdje tužitelja). Nakon toga je zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Splitu brisao zabilježbu ovrhe koju je vodio VE. Na ročištu održanom 23. travnja 2009. po razdvojenom postupku poslovni broj Ovr-1302/02 sud je utvrdio da zemljišno-knjižni odjel suda nije postupio po nalogu suda „radi rješavanja plombi po spisima Ovr-537/99 i Ovr-1302/02". U spisu se nalazi žalba ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda Ovr-1302/02 od 4. prosinca 2009. kojim je obustavljena ovrha, međutim u spisu nema tog pobijanog rješenja kao ni odluke višeg suda o ovrhovoditeljevoj žalbi.

17. S obzirom na to da je ovrha poslovni broj Ovr-1302/02 obustavljena 4. prosinca 2009., tužitelj je pokrenuo novu ovrhu, međutim sada na polovini stana u vlasništvu ĆE budući da je na drugoj polovini svoje vlasništvo uknjižila njegova supruga ĐE. Osim tužitelja, ovrhu je na toj polovini pokrenulo i društvo Kreditna banka Zagreb d.d. te je vođen jedinstveni postupak prodaje nekretnine pod poslovnim brojem Ovr-1513/11. Taj postupak je obustavljen 25. listopada 2016., jer se nakon dvije neuspješne dražbe ovršena polovina stana nije uspjela prodati.

18. Dakle, tužitelj je vodio dva ovršna postupka protiv tuženika. Prvi postupak Ovr-1302/02 je obustavljen 4. prosinca 2009., dok je drugi postupak poslovni broj Ovr-1513/11 obustavljen zbog neuspjele prodaje.

19. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, zemljišno knjižnog odjela, poslovni broj Z-15373/08 je zabilježeno odbijanje provedbe rješenja o ovrsi Ovr-1302/02 od 9. srpnja 2002. Navedena zabilježba je vidljiva iz zemljišno knjižnog izvatka od 11. prosinca 2009. (list 12. spisa). Protiv tog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu i ona je odbijena rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž x-820/10.

20. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije propustio odlučiti o zabilježbi, kako to tvrde tužitelj i prvostupanjski sud nego je taj prijedlog za zabilježbu odbio.

21. Dakle, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Splitu nije postupio po predmetnom rješenju pod poslovnim brojem Ovr-537/99, jer je izbrisao zabilježbu ovrhe na predmetnom stanu, a da pri tom nije zabilježio da se ovrha sada nastavlja po rješenju o ovrsi tužitelja u predmetu pod br. Ovr-1302/02. Naime, sud je odlučio o tužiteljevom prijedlogu i odbio ga.

22. Da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Splitu propustio npr. upisati zabilježbu ili je upisao ne poštujući pravila o prvenstvenom redu upisa, tada bi se moglo raditi o propustu i nezakonitom radu suda. Međutim u slučaju kada je sud meritorno odlučio o zahtjevu, ne mogu se primijeniti citirane odredbe Zakona o sudovima i Zakona o sustavu državne uprave.

23. Zato je odluka prvostupanjskog suda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

24. Napominje se da je tužitelj tijekom postupka postavio još jedan (alternativni) tužbeni zahtjev o kojem prvostupanjski sud nije odlučio. Prema odredbi čl. 339. ZPP-a ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od 15 dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena.

25. Odlučujući o troškovima postupka ovaj sud je primijenio odredbu čl. 154. st. 1., čl. 162. i čl. 163. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15). Tuženica ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 14.375,00 kn koji se odnose na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr 8.1), trošak sastava podneska od 6. listopada 2014. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 8.3), trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. veljače 2014., 20. lipnja 2014., 7. svibnja 2015. i 30. lipnja 2015., svaki u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9.1.) te trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. studenoga 2014. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9. 2.).

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude (čl. 373. ZPP-a)

Zagreb, 14. listopada 2021.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović