Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj 2 Gž-380/2021-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari tužiteljice N. C. iz I.-G., OIB: …, zastupane po punomoćniku N. D., odvjetniku iz I.-G., protiv tuženika H. o. k. d.d., Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku odvjetniku Ž. O., odvjetniku iz OD O., P. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-62/2019-8 od 7. listopada 2020. i dopunske presude poslovni broj Pn-62/2019-13 od 12. veljače 2021., 14. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-62/2019-8 od 7. listopada 2020. u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-62/2019-8 od 7. listopada 2020. u dijelu pod točkom II. izreke.

III. Preinačava se dopunska presuda poslovni broj Pn-62/2019-13 od 12. veljače 2021. kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženiku H. o. k. d.d., Z., OIB: … da tužiteljici N. C. iz I.-G., OIB: … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.368,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena počev od 7. listopada 2020. do isplate, a sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Nalaže se tuženiku H. o. k. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljici N. C., iz I.-G., OIB: … isplati iznos od 24.684,95 kn (slovima: dvadeset četiri tisuće šesto osamdeset četiri kune i devedeset pet lipa), zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015 g., a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena koja teče:

- na iznos od 22.300,00 kn počev od 02. srpnja 2014. g. do isplate ,

- na iznos od 1.700,00 kuna počev od dana 07. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 684,95 kuna počev od 17.listopada 2012. g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na isplatu:

- iznosa naknade štete od 55.315.05 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos,

- zakonske zatezne kamate na iznos od 22.300,00 kn počev od 17. listopada 2012. do 02. srpnja 2014.g. i

- zakonske zatezne kamate na iznos od 1.700,00 kn počev od 17. listopada 2012. do 07.listopada 2020.g.''

2. Prvostupanjskom dopunskom presudom presuđeno je:

''I Nalaže se tuženiku H. o. k. d.d., Z., OIB: … da tužiteljici N. C., iz I.-G., OIB: … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.953,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena počev od 07. listopada 2020. do isplate, a sve u roku 15 dana.

II Preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa u toč. I izreke ove dopunske presude odbija se kao neosnovan. III Nalaže se tužiteljici N. C. iz I.-G., OIB: … da tuženiku H. o. k. d.d., Z., OIB: … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.584,87 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena počev od 07. listopada 2020. do isplate, a sve u roku 15 dana.

IV Preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa u toč. III izreke ove dopunske presude odbija se kao neosnovan.'' 3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog činjenice da prvostupanjski sud presudom nije odlučio o svim zahtjevima stranaka u svezi parničnih troškova. Dosuđujući tužiteljici presuđeni iznos prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer iznos koji je dosuđen ne proizlazi iz nalaza mišljenja vještaka, pa je samim time pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a nije objašnjeno zbog čega je nakon drugostupanjske odluke, prvostupanjski sud dosudio znatno više iznose pravične novčane naknade. Osporava se dosuđena imovinska šteta, te navodi da sud uopće nije odlučivao o troškovima parničnog postupka. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje, sve uz zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka

4. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o parničnom trošku. Tužiteljica je kao iznimno mlada osoba teško stradala, te zbog prometne nezgode, čak i izgubila godinu na studiju, a po mišljenju tužiteljice prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio pravičnu novčanu naknadu, kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 55.315,05 kn, a kako je to presuđeno pod točkom II izreke prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud nije pravilno valorizirao činjenicu da tužiteljica u svom tijelu trajno ima metalne dijelove – šipke, te da je imala više operacija, što je u bitnome umanjilo njezinu životnu radnu sposobnost, a nanijelo joj teške, trajne psihičke bolove i strah. Jednako tako, u pogledu zatražene imovinske štete prvostupanjski sud nije tužiteljici priznao sve zatražene troškove imovinske štete koju je dokazano podmirivao otac tužiteljice. Prvostupanjski sud propustio je u presudi odlučiti o parničnom trošku tužiteljice, jer je tužiteljica bila prisiljena pokrenuti parnični trošak s obzirom da tuženik u mirnom postupku prije podnošenja tužbe, nije pristao dragovoljno platiti bilo koji iznos na ime naknade štete. Predlaže se prihvatiti žalbu tužiteljice te ukinuti pobijanu presudu u odbijajućem dijelu, te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka, te da se istog obveže da u cijelosti snosi trošak parničnog postupka.

5. Protiv točaka II i III izreke dopunske presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku. Tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud bez razloga odbio dio zahtjeva tužiteljice za naknadom parničnog troška, dok je dosudio tuženiku trošak, iako je on prouzročio vođenje spornog postupka. Smatra da je odluka o troškovima postupka u pobijanom dijelu neosnovana, te predlaže prihvatiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu u pobijanom dijelu, predmet vratiti na ponovni postupak sve uz zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Protiv točaka I i IV izreke dopunske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a kada je tužiteljici dosudio trošak u omjeru od 31 %, jer je prije toga trebao utvrditi postotak u kojem je svaka stranka uspjela u postupku i zatim od postotka uspjeha stranke koja u većoj mjeri uspjela u postupku oduzeti postotak druge strane. Osporava se dosuda troškova vještačenja, jer je u postupku bila sporna isključivo visina tužbenog zahtjeva, a tužiteljica je s većim dijelom tužbenog zahtjeva odbijena. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti sve uz zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Žalbe stranaka protiv presude nisu osnovane, dok su osnovane žalbe protiv dopunske presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti.

9. Tužiteljica tužbom traži naknadu štete zbog povrede fizičkog i duševnog zdravlja izazvanog prometnom nezgodom od 17. ožujka 2012. Tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev na ročištu 19. rujna 2013. te od tuženika traži isplatu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 80.000,00 kn.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je potrebno činjenično stanje za pravilno presuđenje prijepora, nakon što je proveo sve potrebne i predložene dokaze za utvrđivanje spornih činjenica.

11. Tijekom postupka prvostupanjski sud utvrdio je:

- da je tužiteljica zadobila brojne povrede u prometnoj nezgodi 17. ožujka 2012.; za tu prometnu nezgodu je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Ivanić-Gradu poslovnog broja K-284/12 oglašen krivim osiguranik tuženika A. M.;

- da je nakon podnošenja tužbe 30.8.2013. tuženik isplatio tužiteljici iznos od 50.000,00 kuna;

- na temelju nalaza i mišljenja, prof.dr.sc. B. Š. spec. općem kirurgu traumatologu, te prof. dr sc. V. Š., spec. neurologu koji su na temelju priležeće dokumentacije i pregleda tužiteljice utvrdili da je tužiteljica zadobila prijelom kirurškog vrata desne nadlaktične kosti, prijelom unutarnjeg maleola desnog gležnja, manje krvarenje ispod mekane moždane ovojnice, udarnorazderotne rane iznad i ispod lijevog oka i ispod desne nosnice oguljotine po licu, prijelom nosnih kostiju bez pomaka, ulomaka i manje nakupljanje slobodnog zraka u vršku desnog prsišta, teške tjelesne ozljede; prijelom u desnom ramenu i desnom gležnju liječeni su tužiteljici operativno, osteosintezom, te je postoperativno nosila imobilizaciju desnog gležnja kroz 4 tjedna i provela fizikalnu terapiju; u lijevoj obrvi tužiteljice nastale su dvije male ciste koje su odstranjene; da su zbog prijeloma u desnom ramenu kod tužiteljice zaostali bolovi u ramenu kod većeg naprezanja ruke, gruba mišićna snaga ruke je oslabljena u manjem stupnju zbog manje hipotrofije mišića ramenog obruča, antefleksija i abdukcija u ramenu su ograničene u manjem stupnju, kod pokreta u ramenu javljaju se krepitacije;

- da su ukupno umanjene životne aktivnosti od 17 %, uslijed čega tužiteljica trpi i odgovarajuće duševne boli; da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 56 dana (8 tj.) kumulativno; da zaostali kronični bolovi trajnog karaktera ulaze u trajne posljedice; da je tužiteljica trpjela primarni strah, koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, koji je bio kratkotrajan ali vrlo intenzivan, a sekundarni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja trajao je u jakom stupnju 3-4 dana, srednjem stupnju 15 dana, te slabom stupnju kroz 42 dana (6 tjedana); da je kod tužiteljice prisutno naruženje srednjeg stupnja radi kojeg tužiteljica trpi duševne boli; da se radi o ožiljcima na glavi u području iznad lijevog oka, u lijevoj obrvi dva manja ožiljka duljine oko 1,5 cm; ispod lijevog oka prema korijenu nosa ima mali, zadebljali ožiljak duljine 1 cm boje okolne kože; ispod desne nosnice nepravilan ožiljak duljine 1,5 cm, širine do 3 mm, nešto svjetliji od okolne kože, na desnom ramenu i to prednjoj strani ramena postoperativna ožiljak duljine 11 cm, širine 0,5 cm, nešto svjetliji od okolne kože i desnom gležnju i to na medijalnoj strani postoperativan lagano lučan ožiljak duljine 9 cm i širine oko 3 mm crveniji od okolne kože;

- tuđa pomoć i njega je tužiteljici bila potrebna u smanjenom opsegu od 6 sati dnevno tijekom 6 tjedana (razdoblje kada se kretala u kolicima), u opsegu od 4 sata dnevno kroz 4 tjedna, u opsegu od 3 sata dnevno 4 tjedna te u opsegu od 2 sata dnevno 8 tjedana za pomoć kod osobne higijene u prvom periodu liječenja, za dovoženje na fakultet, na kontrolne preglede, za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl.;

- iz iskaza tužiteljice kako joj je najprije napravljen medicinski zahvat na oku, šivano oko, te u istoj operaciji rame desne ruke i desni koljeni zglob; u siječnju 2013., vađen osteosintetski materijal iz noge i to vijci iz koljenog zgloba; u veljači 2013. imala je drugi zahvat na oku radi zaostalog dijela koji je trebalo ukloniti; u invalidskim kolicima bila je od 4. mjeseca 2012. do zaključno 6. mjeseca 2012., a pomagala (štake) koristila je do zaključno 10. mjeseca 2012.; da (trajno) tužiteljica ima šipke u desnom laktu, a na fizikalne terapije išla je u 2012. godini dva puta po 10 dana i 2013. godini 10 dana.

12. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13. Temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te posebno cilju kojemu služi ta naknada. Ranije postojeće pravne osnove temeljem kojih je dosuđivana pravična novčana naknada nematerijalne štete, postale su kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu pravične naknade, a pravni temelj postaje povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta (čl. 1046. ZOO-a).

14. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. g. pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-5 zauzeto je novo pravno shvaćanje u pogledu primjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje glasi: "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., broj Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50 %) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

15. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.) Određivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete ne vrši se po nekim egzaktnim tržišnim vrijednostima, već temeljem kriterija koji se u određenom trenutku smatraju važećima, a koje u osnovi određuje VSRH Orijentacijskim kriterijima.

16. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te se uvijek u svakom slučaju uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a što je sve sud prvog stupnja i učinio uzimajući u obzir vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, jačinu i trajanje štetnih posljedica, protek vremena od štetnog događaja do presuđenja, životnu dob tužitelja.

17. Pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve relevantne činjenice, okolnosti slučaja, dosudio neimovinsku štetu u pogledu povrede prava osobnosti tužiteljici. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, koje je tužiteljica trpjela te intenzitet i trajanje duševnih bolova, kako zbog umanjenja opće, životne i radne sposobnosti od 17 %, tako i zbog naruženja zbog zaostalih ožiljaka vidljivih u susretu s drugim ljudima. Pravilno je sud uzeo u obzir i jačinu pretrpljenog straha, zatim dob tužiteljice koja je rođena 1992. godine da je u vrijeme ozljeđivanja (19 godina) bila studentica, tijek liječenja i neugodnosti koje je ista trpjela zbog hospitalizacije, imobilizacije noge longetom, zbog nemogućnosti kretanja koje je u početnom periodu bilo kretanje u kolicima, kasnije uz pomagala, primanja injekcija, infuzija i provođenja fizikalne terapije.

18. Tužiteljici u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć pa i onda kada joj je ta pomoć pružena besplatno. Glede potrebne tuđe pomoći utvrđeno je da su joj tu pomoć pružali roditelji, a u dijelu vremenskog razdoblja i druge osobe prilikom prevoženja do fakulteta, a kako to proizlazi iz njena iskaza i iskaza njenih roditelja. Prvostupanjski sud je cijenu jednog sata odmjerio temeljem odredbe čl. 223 ZPP-a u iznosu od 10,00 kn po jednom satu (netto iznos). Imajući u vidu 560 sati potrebne pomoći i cijenu jednog sata od 10,00 kn, tužiteljici po osnovi imovinske nenovčane štete pripada iznos od 5.600,00 kn, no ostajući u granicama tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a) tužiteljici je po tom osnovu priznat traženi iznos od 5.000,00 kn.

19. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske nenovčane štete u iznosu od 74.000,00 (69.000,00 kn+5.000,00 kn). Navedeni iznos valjalo je umanjiti za nesporno isplaćeni iznos od 50.000,00 kn, pa je tako tužiteljici valjalo priznati isplatu još i preostalog iznosa od 24.000,00 kn.

20. Nadalje, tužiteljici je kao opravdan dosuđen i trošak prijevoza za odlazak na liječenja i kontrolne preglede u ukupnom iznosu od 684,95 kn.

21. Završno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske nenovčane štete u ukupnom iznosu od 24.000,00 kn i imovinske novčane štete od 684,95 kn, pa je tuženiku naloženo da iznos od 24.684,95 kn isplati tužiteljici (toč. I izreke prvostupanjske presude).

22. Iz istih razloga, preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 55.315.05 kn (preko dosuđenog iznosa od 24.684,95 kn, do ukupno zatraženog iznosa od 80.000,00 kn, pravilno je odbijen kao neosnovan (toč. II izreke prvostupanjske presude).

23. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude, glede dosuđivanja pravične novčane naknade, pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

24. Zbog navedenog, žalbe stranaka nisu uvažene, već je presuda suda prvoga stupnja temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrđena kao zakonita.

25. Odlučujući o troškovima postupka, u dopunskoj presudi, sud prvoga stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo, a na što osnovano ukazuju stranke u žalbama.

26. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

27. Prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, a što je prvostupanjski sud i učinio u dopunskoj presudi.

28. Tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 20.937,50 kn, koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 5.234,37 kn ukupno iznosi 26.171,87 kn. Obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici sa 31 % zahtjeva, valjalo je istoj priznati 31 % troškova parničnog postupka, odnosno iznos od 8.113,28 kn.

29. Pri obračunu troškova postupka u omjer uspjeha u sporu treba uzeti troškove zastupanja i trošak sudske pristojbe za tužbu, dok nema osnove za uspjeh u sporu obračunavati troškove vještačenja.

30. Zbog navedenog tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 12.840,00 kn koji troškovi vještačenja su bili potrebni, pa je tako tužiteljici sveukupno priznat i dosuđen iznos od 20.953,28 kn. Troškovi vještačenja tužiteljici pripadaju u cijelosti, jer se radi o troškovima potrebnim za vođenje parnice između stranaka, nadoknada kojih ne ovisi o omjeru uspjeha stranaka u parnici (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

31. Tuženiku je priznat trošak u iznosu od 16.250,00 kn, koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 4.062,50 kn i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu od 825,00 kn ukupno iznosi 21.137,50 kn. Obzirom da je tuženik uspio u parnici sa 69 %, valjalo je istom priznati 69 % troškova parničnog postupka u iznosu od 14.584,87 kn.

32. Oduzimanjem od ukupno dosuđenog troška tužiteljici iznosa dosuđenog troška tuženiku, dobiva se iznos od 6.368,41 kn, koji iznos je naložen tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. da plati tužiteljici N. C., a kako je to presuđeno pod točkom III izreke ove drugostupanjske presude.

33. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je njegova žalba protiv presude odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP- a), a preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka.

34. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je njezina žalba protiv presude, odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP- a), a preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka.

U Velikoj Gorici 14. listopada 2021.

Sudac

Vitomir Boić, v.r.