P-3009/18.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: M. K., OIB: …, S., I. 30, kojeg zastupa punomoćnik

I. Č., odvjetnik iz S., U. s. 43, p.p. 461, protiv tuženika: N.

R., OIB: …, S., K. d. 9, kojeg zastupa

punomoćnica M. J. M., odvjetnica iz S., L. 23, radi prestanka

uznemiravanja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. rujna 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja I. Č. i punomoćnice tuženika M.

J. M., 14. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja u izvršenju njegovih vlasničkih prava na nekretnini opisanoj kao čest. zem. 66/3 z.u. 356 k.o. S. (cijela k.č. zem. 1683), površine 188 m2, a koja je u skici lica mjesta broj 2. u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju A. B., ing. geod., od 27.

ožujka 2019., položajno definirana točkama: 2-3-4-5-6-7-2 i to na način da na predmetnoj nekretnini parkira osobni automobil marke "Citroen", sive boje, registarske oznake … ili prikolicu registarske oznake … ili da na

bilo koji drugi način koristi ili uzurpira bilo koji dio opisane nekretnine te se zabranjuje tuženiku svako daljnje takvo ili slično uznemiravanje tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih prava na opisanoj nekretnini.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 26.235,30 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, dakle od 14. listopada 2021. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.187,50 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 19. lipnja 2018., se navodi kako je tužitelj suvlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. 66/3 z.u. 356 k.o. S., a na kojoj je i izgrađena kuća u kojoj isti stanuje. Tuženik nije suvlasnik predmetne nekretnine. Međutim, na predmetnoj nekretnini u suvlasništvu tužitelja i to baš na njenom sjeveroistočnom dijelu tuženik je ostavio svoj automobil marke Citroen, sive boje s prikolicom, registarske oznake …. Iako je tužitelj u više navrata upozoravao tuženika da ukloni svoje vozilo s predmetne nekretnine u suvlasništvu tužitelja, tuženik to uporno odbija. Utoliko tužitelj kao suvlasnik opisane nekretnine zahtjeva da sud naloži tuženiku neka ukloni predmetno vozilo s tužiteljeve nekretnine te da ubuduće prestane uznemiravati tužitelja u izvršenju njegovih vlasničkih prava na takav ili svaki drugi sličan način te da mu naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 30. kolovoza 2018., tuženik je naveo kako su tužbeni navodi i sam tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani i promašeni te se u konkretnom slučaju ne radi niti se može raditi o smetanju posjeda kako to prikazuje tužitelj. Točni su tužbeni navodi u dijelu u kojem se iznose oznake nekretnine u pitanju suvlasništva tužitelja. Međutim, iz samih tužbenih navoda proizlazi kako je tužitelj pomalo dezorijentiran po pitanju položaja u prostoru nekretnine kao i njenih granica, a koja činjenica istog očito dovodi u zabludu, odnosno uvjerenje da bi čin poduzet od strane tuženika predstavljao smetanje posjeda tužiteljeve nekretnine. Točno je da bi tužitelj imao pravo vlasništva/suvlasništva na predmetnoj nekretnini označenoj kao čest. zem. 66/3 z.u. 356 k.o. S., odnosno kat. čest. 1683, međutim to mu pravo nitko ne spori niti mu ga itko ometa. Točno je da tuženik ponekad parkira svoje vozilo Citroen reg. oznake … na zemljanu površinu ispred ulaza u svoju garažu, da tom prilikom eventualno prođe preko tužiteljeve nekretnine, a sve to obzirom da mu je to jedini pristupni put do njegove nekretnine, ali je netočno da bi ga u njegovu prolasku itko ometao ili se tome protivio. Takav nesmetan prolaz imaju i tuženikovi susjedi/stanari susjednih zgrada koji imaju u vlasništvu garaže do kojih se može doći jedino tim putem. Međutim, za napomenuti je kako u njegovom slučaju prostor na kojem bi ostavljao svoje vozilo nikako ne bi predstavljalo nekretninu čiji je tužitelj suvlasnik. U naravi radi se o makadamskoj površni (platou) sastavljenom od niza katastarskih čestica i to kat. čest. zem. 1681, 1682, 1683 (suvlasništvo tužitelja za 5/20 dijela) i 1693. Jednostavnim pregledom katastarskog plana vidljivo je da samo dio plato čini nekretnina u suvlasništvu tužitelja te da tuženik ima na dispoziciji ostaviti svoje vozilo na bilo kojoj od navedenih nekretnina, a što je u konkretnom slučaju i riječ. Opovrgava navode iz tužbe koji se odnose na to da bi tužitelj u više navrata upozorio tuženika da ukloni svoje vozilo s predmetne nekretnine, da je tuženik to uporno odbijao kao i to da mu je tužitelj branio prolazak. Ističe kako tuženik, kao i ostali stanari susjednih zgrada već duži niz godina neometano prolaze pješice i vozilom do svoje nekretnine, da se parkiraju ispred ulaza u njihove garaže te da ih nitko u tome do sada nije sprječavao, upozoravao, a niti je to činio tužitelj. O tužiteljevom protivljenju saznao je tek po dostavljanju ove tužbe na odgovor, stoga se opravdano postavlja pitanje pravodobnosti zahtjeva za zaštitu prava na posjed (subjektivni rok od 30 dana, objektivni rok od 1 godine) kada je evidentno da je tužitelj te rokove propustio. Naročito ako se uzme u obzir da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi dokazao pravovremenost svog zahtjeva. Osim navedenog, drži se potrebnim istaknuti kako je upravo tužitelj smetao posjed tuženika u posjedu njegova vozila (i ostale osobe koje na navedenim nekretninama imaju svoja vozila) time što je na nekretninama oznake kat. čest. zem. 1683, 1684 i 1693 (a koje nekretnine 1684 i 1693 uopće nisu u njegovom vlasništvu/suvlasništvu ili posjedu), onemogućio tuženika i ostale stanare okolnih zgrada da dolaze do svojih nekretnina na način da je dao nalog da se izgradi zid od betonskih blokova od tri reda visine cca 60 cm čime ih je potpuno isključio u njihovom pravu slobodnog korištenja njihovih osobnih vozila. Osim toga, isti je dao iskopati i kanal duljine 15-ak metara, a sve kako bi potpuno i bezobzirno onemogućio osobe da izađu automobilima na javni put, neovisno o tome što bi to eventualno mogli napraviti i da ne prijeđu preko tužiteljeve nekretnine (iako vrlo otežano). Tuženik je zajedno s ostalim osobama stanarima/vlasnicima "zarobljenih" vozila pokrenuo postupak radi smetanja posjeda (Općinski sud u S. pod poslovnim brojem Psp-49/18.) i to protiv osobe koja je po nalogu tužitelja obavila radove te ih na taj način smetala u njihovom pravu neometanog prolaska i parkiranja vozila na njihovim nekretninama, odnosno garažama. Sve i da se tuženikovo vozilo nalazi(lo) na predmetnoj nekretnini te da je time nastalo smetanje posjeda, zbog prethodno opisanih radnji tuženik je u potpunosti onemogućen ukloniti svoje vozilo. Predlaže odbaciti tužbu kao nepravovremenu, podredno odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na naknadu prouzročenih parničnih troškova.

3. Tužitelj je više puta tijekom postupka uređivao tužbeni zahtjev (16. svibnja 2019., 7. lipnja 2019. i 25. rujna 2019.) i konačno podneskom od 12. veljače 2020. postavio je konačni tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci ove odluke.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zk izvatka za z.u. 356 k.o. S., izvoda iz katastarskog plana Klasa: 935-06/18-01/1628, Ur. broj: 541-26-

01/4-18-2 od 11. lipnja 2018., izvoda iz katastarskog plana mjerilo 1:500, spisa ovog suda pod poslovnim brojem Psp-49/18., saslušanjem tužitelja M. K.,

tuženika N. R. u svojstvu stranaka, svjedoka Z. P., K.

K., I. G., N. S., I. K., J. V., D.

S., nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. od 1. travnja 2019.,

5. Stranke su po punomoćnicima popisale parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom članka 167. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje: ZV) propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimajući stvar, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Prema stavku 2. da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati radnje koje uznemiravaju vlasnika, na njoj je da to dokaže. Prema stavku 4. istog članka pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način stjecanja svog posjeda stvari (predmnijevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošten posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnijevanog vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika.

9. Čitanjem zk izvatka za z.u. 356 k.o. S. utvrđeno je da su na nekretnini označenoj kao čest. zem. 66/3 kao suvlasnici upisani Š. Z. rođ. K. pok. I. za 1/20 dijela, K. M. pok. I. za 5/20 dijela, K. K. ud. B. za 3/20 dijela, K. M. ud. B. za 1/20 dijela, K. N. pok.

B. za 1/20 dijela, K. M. sin A. za 2/20 dijela, K. M. za

1/20 dijela, K. A. za 6/20 dijela.

10. Čitanjem spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Psp-49/18. od 2. svibnja 2019. utvrđeno je da je istom utvrđeno:

- da time što je 16. travnja 2018.g. na nekretnini katastarske oznake k.č.br. 1693 k.o. S. i to na dijelu nekretnine koji odgovara zapadnom dijelu granice zemljišnoknjižne oznake čest. zem. 66/2 u odnosu na čest. zem. 66/3 k.o. S., izgradio zid ukupne dužine 8.65 m, širine 20 cm i visine 60-80 cm, a koji zid je točno označen i prikazan u Elaboratu vještaka D. B. od 2. studenog 2018.,

tuženik Z. P. je izvršio smetanje suposjeda tužitelja pod 1. M.

C., pod 2. N. R., pod 3. A. K., pod 4. D. K.,

pod 5. M. B., pod 6. D. B., pod 7. R. A., pod 8. D.

A. pa mu se nalaže da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi ranije suposjedovno stanje na način da poruši predmetni zid, ukloni sav otpadni i građevinski materijal te omogućiti tužiteljima nesmetan suposjed nekretnina jer će u protivnom to učiniti tužitelji o trošku tuženika te mu se ubuduće zabranjuje takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja.

(tužitelji: 1. M. C., 2. N. R., 3. A. K., 4. D.

K., 5. M. B., 6. D. B., 7. R. A., 8. D. A.,

tuženika: Z. P., radi smetanja posjeda).

11. Iz iskaza tužitelja M. K. proizlazi kako je suvlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. 66/3. U suvlasništvu sa njim su i njegova sestra Š. Z. i A. K.. Parcela ima ukupno cca 220 m2. U trenutku

podnošenja tužbe na predmetnoj parceli bio je parkiran tuženikov Citroen sive boje s prikolicom koja je bila registrirana. U trenutku kada je sud izašao na lice mjesta na predmetnoj parceli više nije bio parkiran Citroen, nego samo registrirana prikolica i stara neregistrirana prikolica od traktora. Nakon očevida, isti dan, tuženik je uklonio registriranu prikolicu tako da se danas na predmetnoj nekretnini nalazi samo stara neregistrirana prikolica od traktora. Ista se nalazi na predmetnoj nekretnini već desetak godina. Njegov brat i sestra nisu ustali tužbom iz financijskih razloga. Tuženik se ponaša bahato, tvrdi da je vlasništvo njegovo jer da se borio u ratu. Jedini način da zaštiti svoje pravo vlasništva je predmetna tužba. Tuženik je uklonio Citroen negdje u kolovozu prošle godine. Tuženik je Citroena parkirao na predmetnoj nekretnini sigurno dvije tri godine prije utuženja. Osim Citroena tuženik je znao parkirati i automobile druge marke. Nije mu poznato kada se tuženik doselio pa tako nije mogao odgovoriti na pitanje je li se isti parkira od trenutka od kada se doselio. Prije nekih četiri, pet godina je primijeti da se tuženik parkira na predmetnoj nekretnini kada je tuženik betonirao dio ispred podruma gdje živi, a koji betonski dio se nalazi na njegovoj parceli.

12. Iz iskaza tuženika N. R. proizlazi kako se 2002. oženio te je došao živjeti u S.. Supruga mu je iz S. te cijeli život živi u kući u kojoj živi i on danas sa svojom obitelji. Supruga je cijeli svoj život kao i njeni roditelji prolazila ne samo preko predmetne parcele označene kao čest. zem. 66/3 već i preko parcela koje graniče, a koje su na skici lica mjesta označene kao čest. zem. 66/4, 66/5, 66/6. Navedene nekretnine služile su kao parking ne samo obitelji supruge već i ostalim susjedima, turistima, radnicima restorana, koji je bio u funkciji sve negdje do rata, za distribuciju restorana. Prikolica koja se spominje i to stara prikolica od traktora bila je na predmetnoj nekretnini kada se doselio, dakle 2002. Radi se o prikolici njegovog pok. punca koja već tada nije bila u voznom stanju. Do nekretnina za koje je naveo da su služile kao parking dolazilo se R. ulicom pored restorana. U blizini se nalazi plinska stanica. 2014. je stavio betonske ploče na put ispred svoje garaže koja dijelom služi kao podrum jer je došlo do poplave odslivnih voda. Tada se prvi put pojavio tužitelj i kazao da se radi o njegovoj zemlji. Do tog trenutka nije znao da bilo tko polaže pravo vlasništva na nekretnine koje su služile kao parking, a ovo stoga jer nitko nikada se nije protivio opisanom korištenju predmetne nekretnine. Citroen je uklonio negdje u jesen 2018. kada je dobio potrebne dijelove iz Z. radi popravka hidraulike. Po zaprimanju hidrauličnih kugli Citroen je odveo u garažu, popravio ga. Citroen sada parkira ispred susjedove garaže i to garaže gospođe M. M. uz njezino dopuštenje jer druge mogućnosti nema. Naime, uz

zapadni rub čest. zem. 66/5 postoji zidić i razlika u terenu tako da je, a da bi mogao izvesti Citroen, morao staviti građevinske oplate. To je razlog zbog kojeg mu je danas nemoguće dolaziti i parkirati se na predmetnu parcelu. Parcela označena kao kat. čest. 1680 je niža u odnosu na ostale parcele sa južne strane. Registriranu prikolicu je dao na korištenje prijatelju, a sve kako bi imao što manje problema s tužiteljem dok se ne riješi predmetni spor. Nakon što ga je tužitelj 2014. upozorio da se radi o njegovoj parceli i dalje je parkirao na predmetnoj nekretnini. Ukoliko bude imao zakonsku mogućnost, a s obzirom da je uvijek koristio ne samo on predmetnu nekretninu za parking, u takvoj situaciji da bi nastavio i dalje se parkirati na predmetnoj nekretnini. Ovo tim više što je to jedini kolni prilaz kući. Sa sjeverne strane kuće se može prići samo pješice, a ako se nose dvije torbe već je problem.

13. S. Z. P. je naveo kako poznaje tužitelja dugi niz godina

još od osnovne škole, a tuženika zadnjih 7-8 godina. Kada mu je predočena skicu lica mjesta broj 2 (list 39 spisa) i dio označen kao čest. zem. 66/3 (kat. čest. 1683) navodi da je ista nekretnina u vlasništvu K. M., A., Š. Z. i još

jedne osobe čijeg se imena nije mogao prisjetiti s time da je K. M. većinski vlasnik. Poznato mu je i to da je tuženik do nedavno imao parkiran na opisanoj nekretnini svoj Citroen sive boje s prikolicom te da je također na predmetu spora bila parkirana i stara prikolica od motokultivatora bez registarskih oznaka. I Citroen i obje prikolice danas se ne nalaze na spornom dijelu. Prikolice su uklonjene prije nekih 7-8 mjeseci, a Citroen i prije toga. Koliko mu je poznato stara prikolica od motokultivatora je bila od pok. punca tuženika, a tko ju je točno ostavio na spornom dijelu nije se mogao izjasniti. Znala su se zateći i druga vozila na kratko u donjem dijelu nekretnina. Zadnjih 10-ak godina se parkiraju automobili na predmetnoj nekretnini, što je posebno izraženo od kada se počeo naplaćivati parking u S., a u zadnje 2 godine jer je parkiranje na spornom dijelu besplatno. Tužitelj i njegova pok. majka su ograđivali svoj posjed prije 20 godina, stavljali natpis: "Privatni posjed, ne ometajte", a na automobile koji bi se zatekli natpis "Molimo da se ukloni automobil s naše zemlje". Posjed je kontinuirano bio ometan, ne samo od tuženika nego i ostalih.

14. Iz iskaza svjedokinje K. K. proizlazi kako su suvlasnici spornog dijela na skici lica mjesta broj 2 (list 39 spisa) označen kao čest. zem. 66/3 (kat. čest. 1683) njen suprug M., njegova sestra Z. i brat A.. Problemi sa tuženikom nastali su prije nekih 10-ak godina kada je pokušao sebi prisvojiti nekih 15 m2 ispred garaže. Naime, išao je staviti ploče pa je navedenih 15 m2 ogradio kolcima, nakon čega je suprug reagirao te je u konačnici reagirala policija. Pokušali su upozoriti tuženika, ali bezuspješno. Jedne prigode je suprugova sestra pitala tuženikovog punca zašto se tu parkira na što je on odgovorio: "Ako vi zemlju prodate mi vam nećemo uzeti novac". Na njeno pitanje tuženiku zašto se tu parkira isti joj je odgovorio da je sve to hrvatska zemlja za koju se on borio. Prije tuženika i od tuženikove supruge brat je također parkirao na spornom dijelu. Stavljali su natpise da se ne parkira na njihovome, čak na automobile, na susjednu garažu. Tuženik je parkirao Citroen sa prikolicom koji je tek naknadno maknuo. Također je bila i jedna stara prikolica, a tko ju je tu ostavio nije se mogla izjasniti. Dakle, naglašava da su više puta u više navrata govorili da se radi o njihovoj zemlji, da se tu ne parkira. Ne žive u blizini pa ne mogu ni svaki dan biti na licu mjesta. Također su s geodetom dva puta iskolčili međe, a sve je uklonjeno s lica mjesta, od koga nije se mogla izjasniti. Na navedenoj nekretnini automobili se parkiraju od prije 10-15 godina. Došli bi ljudi iz S.. Sve se intenziviralo zadnjih godinu, dvije dana od kada se napravio parking u S. pa oni koji se nemaju gdje parkirati parkirali bi se gdje bi našli mjesta pa možda tako bi došli i na njihovu. U vrijeme dok je bilo nacionalizirano, dok je bio restoran je bilo malo automobila, ljudi su imali svoj parking pa nije bilo potrebe za parkiranjem u vrijeme kada je restoran radio. Tuženikov punac je vrata otvorio na gradski put da tuda može ući u svoju konobu, a ne garažu, pok. punac nije nikada parkirao auto jer ga nije ni imao. Radi se o pješačkom putu koji vodi na njihovu zemlju.

15. Iz iskaza svjedokinje I. G. proizlazi kako su suvlasnici spornog dijela na skici lica mjesta broj 2 (list 39 spisa) označen kao čest. zem. 66/3 (kat. čest. 1683) njen zet M., tužitelj, njegov brat i sestra s time da je pretežni vlasnik sam tužitelj. Još pok. majka tužitelja V. je pokušala zaštiti svoje vlasništvo tako da je stavljala razne stupove, stijene koje bi svi bili nestali. I njen zet je isto pokušavao na način da bi stavio stijene, tabelu "Privatni posjed". Na garažu od Z. P.

je također stavljao natpis da se radi o privatnom posjedu. Dva puta je izvodio geometra na teren koji bi sve iskolčio, ali bi sutradan sve bilo uklonjeno. Prije više godina, nije se mogla točno prisjetiti kada, tuženik je htio betonirati dio zemljišta pri samom vrhu. Prisjeća se da je tada sestra pronašla sve papire i donijela i kazala tuženiku da se radi o njihovoj zemlji, na što je tuženik odgovorio da je to hrvatska zemlja i da se on za to borio. I sestra tužitelja je reagirala prilikom betoniranja. Naime, došla je kod tuženikovog punca u kuću i rekla mu što radi. Poznato joj je i to da je tuženik parkirao svoj automobil i prikolicu na spornom dijelu, njegov šura svoja dva automobila, a koja dva automobila je odvela Porezna uprava. Također je bila i stara freza, misli da je ista vlasništvo punca tuženika. Kako je sestra invalid ona bi je vodila tako da se osobno uvjerila u dosta toga. Također ima u blizini dvije kuće tako da može sve vidjeti. Automobili i nova prikolica su uklonjeni, a nije sigurna za staru. Svakako je stara prikolica dugo tu bila, a tko ju je ostavio nije joj poznato. Citroen i nova prikolica su uklonjene krajem 2018. ili početkom 2019. Osim nje, njenog pok. punca i šure predmetnom nekretninom se najviše koristio tuženik i njegovi i njega se najviše upozoravalo. Ali, kada je napravljen parking u S. onda su i drugi tražili slobodan prostor pa se znalo desiti da se parkiraju i odu, odnosno ne ostavljaju svoje automobile na duže vrijeme. U vrijeme kada je restoran radio nije ni bilo toliko automobila, gosti bi dolazili autobusima i smještali bi se u privatni smještaj.

16. Iz iskaza svjedoka N. S. proizlazi kako isti živi u S., poznaje tužitelja i tuženika iz viđenja. Kada mu je predočena orto-foto skicu navodi kako se osobno znao parkirati na dijelu označenom kao čest. zem. 66/5 sve dok nije postavljen zid sa istočne strane uz garažu P. Z. koji se proteže sve do

zida restorana. Vidio je i druge automobile koji su tu parkirani. Poznato mu je da se i tuženik parkirao. Nitko mu nikada nije rekao da se tu ne smije parkirati, niti je ikada vidio natpis da bi bilo zabranjeno parkiranje ili da bi se radilo o privatnom vlasništvu. Koristio je sporni dio kao parking mjesto kada bi došao kući. Kada ne bi našao mjesto onda bi našao parking mjesto u S.. Što se tiče kat. čest. 1683 sa orto-foto moguće da se i tu parkirao. Sa parkiranjem na navedenom dijelu prestao je negdje možda prije godinu dana kada je podignut zid tako da je onemogućen pristup. Na predmetnoj lokaciji automobili se parkiraju od kada pamti. Vozač je od svoje 18-e godine. Otac mu je znao posuđivati auto s obzirom da nema svoje te bi se uvijek parkirao na naprijed navedenom dijelu.

17. Iz iskaza svjedoka I. K. proizlazi kako problemi sa tuženikom traju već duži niz godina. Negdje 2014. susjedi su zvali majku kada je majka vidjela, a i svi ostali, da je tuženik počeo sa popločavanjem nekih 15-20 m2 njihove zemlje. Zvali su i policiju koja je izašla na lice mjesta. Negdje iste te godine tuženik je počeo parkirati svoj automobil na njihovoj nekretnini, na skici vještva list 40 spisa, označene kao čest. zem. 66/3. Također je ostavljao i svoju registriranu prikolicu. Koliko mu je poznato bila je još jedna stara neregistrirana prikolica, ali ona je bila vlasništvo punca tuženika. Danas na predmetnoj nekretnini se ne nalazi ni Citroen niti navedene 2 prikolice. Otac je više puta upozoravao tuženika što usmeno, što stavljanjem natpisa na susjednu garažu "privatni posjed", ali bezuspješno. 2018. odlučili su ograditi svoj posjed tako da su stavili kolce, odnosno željezne stupove. Doslovno preko noći su nestali. Na njihovoj parceli (čest. zem. 66/3) nitko od ostalih nije parkirao. Susjedi su znali parkirati na čest. zem. 66/5 na skici list 40 spisa. Danas više nema parkiranja nigdje jer je susjed s istočne strane postavio zid tako da se ne može niti pristupiti. U vrijeme kada je restoran radio bio je dijete, sjeća se da su gosti restorana dolazili pješke, a u to vrijeme zasigurno nije bilo toliko automobila. Citroen je uklonjen nakon podnošenja tužbe, negdje početkom 2019. Isto vrijedi i za obje prikolice, koliko mu je poznato sve je uklonio tuženik. Do tada je sve bilo parkirano na predmetnoj nekretnini. Znao se voziti Citroenom i prikolicom i znao se parkirati na kanal. Na parceli su ostali salonitne cijevi i betonski blokovi za popločavanje. Pretpostavlja da je sva ta vozila i prikolice uklonio tuženik. I danas vidi tuženika da vozi svoje vozilo Citroena i prikolicu koji su prethodno bili parkirani na njihovoj zemlji. Još je njegova baka predmetnu nekretninu koristila kao polje te da on osobno danas ima namjeru ograditi je i posaditi masline. Nije mu poznato od kada tuženik živi u S., ali problemi su počeli još prije 2014. Prije 2014. na predmetu spora su pretežito parkirali automobile obitelj C. i R..

18. Iz iskaza svjedoka J. V. proizlazi da mu predmet spora, a nakon što mu je isti predočen, nije poznat. Naime, u S. ne živi više od 10 godina, tako da nema što izjaviti.

19. Iz iskaza svjedoka D. S. proizlazi kako poznaje tužitelja već dugi niz godina, kao i tuženika otkada se doselio u S.. Poznato mu je da je tuženik parkirao svoj automobil Citroen sa prikolicom na nekretnini koja je označena kao čest. zem. 66/3 na orto-foto podlozi (list 40 spisa). Poznato mu je i to da je tuženikov punac parkirao staru prikolicu – frezu, kao i automobile. Danas se na predmetnoj nekretnini ne nalazi niti prikolice, niti Citroen. Je li tužitelj opominjao tuženika da se tu ne parkira, nije se mogao izjasniti jer mu nije poznato, ali potvrđuje da se osobno znao parkirati na predmetnoj nekretnini, kao i ostali susjedi, iako osobno više na parcelama zapadnije. Osobno se parkirao još davnih godina, početkom 80-ih kao i ostali. Blizu predmetne nekretnine je bio restoran, gosti hotela i susjedi su se znali parkirati u cijelom kompleksu koji sa lista 40 spisa. Obitelji C. i K. prolaze preko predmetne parcele do svojih garaža. Nije mu poznato kada je točno maknut Citroen. Od 1976. živi u S..

20. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak A. B. od 1. travnja 2019. je naveo kako je radi što zornijeg prikaza predmeta spora napravljeno više različitih skica i to:

1) Skica mjerenja – prikaz postojećeg stanja s uklopljenim katastarskim planom 2) Tematska skica – prikaz predmeta spora

3) Prikaz na ortofoto podlozi – prikaz predmeta spora na ortofoto snimci visoke rezolucije.

Položaj pokazanog posjeda je na skicama lica mjesta broj 2 (tematska skica sa katastarskim stanjem) i broj 3 (tematska skica sa zemljišnoknjižnim stanjem) prikazan linijom crvene boje, a položajno je definiran točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-1, ukupne površine 244 m2. Pokazani posjed nalazi se na dvije čestice i to:

– na dijelu čest. zem. 66/4 (dijelu kat. čest. zem. 1682) površine 56 m2, a koji je položajno definiran točkama 1-2-7-8-1

– na dijelu čest. zem. 66/3 (cijela kat. čest. zem. 1683) površine 188 m2, a koji je položajno definiran točkama 2-3-4-5-6-7-2.

Na skicama je isprekidanom linijom plave boje pokazan položaj na kojem su bili parkirani automobili i prikolica motokultivatora, a navedeni su se nalazili na čest. zem. 66/3 (kat čest. zem. 1683).

21. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika radi prestanka uznemiravanja na nekretnini označenoj kao čest. zem. 66/3 k.o. S. parkirajući automobil marke Citroen reg. oznake … ili prikolice reg. oznake …

ili na bilo koji drugi način korištenje ili uzurpiranje navedene nekretnine uz zabranu takvog ili sličnog uznemiravanja ubuduće.

22. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja je li tuženik bespravno uznemiravao tužitelja na nekretnini označenoj kao čest. zem. 66/3 k.o. S..

23. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

24. Tuženik tijekom postupka nije osporavao tužitelju aktivnu legitimaciju. Tuženik ne osporava niti to da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. 66/3 k.o. S. parkirao svoj Citroen i registriranu prikolicu te da je jedno i drugo uklonio sa predmetne nekretnine nakon podnošenja tužbe. Tuženik smatra da, a s obzirom na to da je godinama predmetnu nekretninu koristio kao parking i to ne samo on, nego i drugi, ima pravo koristiti i služiti se predmetnom nekretninom i na njoj se i dalje parkirati (utvrđeno je da tuženik nije parkirao staru neregistriranu prikolicu, ali i to da je istu nakon podnošenja tužbe uklonio sa predmetne nekretnine).

24.1. Dakle, tuženik kontinuirano osporava tužiteljeva prava koja proizlaze iz njegovog prava vlasništva, a ne osporava mu pravo vlasništva te iskazuje upornost da i ubuduće uznemirava tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih prava jer smatra da na to ima pravo s obzirom na činjenicu da se godinama tu parkirao.

24.1.1. Takvo ponašanje tuženika nije prihvatljivo i suprotno je naprijed citiranoj odredbi članka 167. ZV-a.

24.2. Iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka K. K., I. G. i I. K. proizašlo je da je tuženik godinama parkirao svoj automobil Citroen (i druge automobile prije) kao i registriranu prikolicu, a za što je tužitelj saznao kad je tuženik betonirao dio ispred podruma (garaže) gdje živi, a koji betonski dio se nalazi na parceli tužitelja. Nadalje, iz iskaza je proizašlo i to da je tužitelj i njegova obitelj upozoravao tuženika da se ne parkira, da se radi o privatnom posjedu, stavljali su natpise da se ne parkira i na automobile i na susjednu garažu, što je tuženik sve ignorirao. Svjedok Z. P. je potvrdio da se tuženik parkirao na

predmetnom dijelu, a da se i drugi znaju parkirati posebno otkada se počeo naplaćivati parking u S. jer je tu besplatno parkiranje, a o čemu su iskazivali i ostali svjedoci. Svjedok P. je potvrdio da su i tužitelj i njegova pok. majka ogradili svoj posjed, stavljali natpise da se radi o privatnom posjedu, da se ne ometa posjed, a na automobile koje bi zatekli natpis da se ukloni automobil s njihove zemlje. Iskazi tužitelja i imenovanih svjedoka se u cijelosti podudaraju, identični su o odlučnim činjenicama te se kao takvi prihvaćaju. J. V. nema saznanja o predmetu spora. D. S. je iskazao da se znalo parkirati na cijelom kompleksu nekretnina.

24.3. Zaključno, predmetna nekretnina tuženiku je duže vrijeme služila kao parking unatoč protivljenju i zabranama tužitelja i njegove obitelji. Točno je i to da su se i drugi znali parkirati i na tužiteljevom vlasništvu i na nekretninama koje graniče, a pozivanje tuženika da zbog toga ima pravo na korištenje iste bez pristanka i suglasnosti vlasnika je neprihvatljivo, kao i upornost tuženika da se i ubuduće tako ponaša. Takvim ponašanjem tuženik uznemirava tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini. Zbog navedenog tužitelj ima pravni interes da se tuženiku naloži prestanak uznemiravanja na opisani način ili bilo koji drugi način u odnosu na nekretninu kao cjelinu, a što je i u skladu sa člankom 46. stavak 2. ZV-a. Naime, svaki suvlasnik je legitimiran na tužbu za zaštitu prava vlasništva na cijelu stvar.

25. Pozivanje tuženika na posjedovnu parnicu Psp-49/18. nema značaja za ovu parnicu. Tužitelj nije bio stranka u tom postupku. Osim toga u tom posjedovnom predmetu je utvrđeno da je treća osoba izvršila smetanje posjeda izgradnjom zida na zapadnoj među nekretnine čest. zem. 66/2 u odnosu na nekretninu čest. zem. 66/3 k.o. S.. Dakle, radi se o drugom mjestu od onoga koji je predmet ove parnice. Utvrđenje da bi treća osoba izvršila smetanje posjeda ovdje tužitelja time što je izgradila zid na zapadnom dijelu granice između druge nekretnine i one koja je predmet ovog postupka, nebitno je za ovu parnicu. Ovdje se radi o vlasničkoj tužbi radi prestanka uznemiravanja pa je irelevantno i bez značaja posjedovna parnica na koju se poziva tuženik.

Iz navedenog razloga sud nije niti prekinuo ovaj postupak do okončanja postupka pod poslovnim brojem Psp-49/18.

26. Isto tako, tuženik se pozvao na to da je dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza i parkiranja na predmetnoj nekretnini u podnesku od 8. svibnja 2019. Sud je prethodni postupak zaključio 18. rujna 2018.

26.1. Odredbom članka 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a) propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (1.).

Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (2.).

26.2. Tuženik sudu nije dokazao iz kojeg razloga nije iznio činjenicu na koju se poziva, odnosno da je dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza i parkiranja prije zaključenja prethodnog postupka. Ne samo što navedeno nije dokazao, nego se nije niti potrudio isto dokazati. Zbog navedenog, a na temelju članka 299. stavak 3. ZPP- a sud navedenu činjenicu nije uzeo u obzir (niti su se izvodili ili predlagali dokazi na navedenu okolnost).

27. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 158. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 3. listopada 2018. 25 bodova, za sastav podnesaka od 16. svibnja 2019., 7. lipnja 2019., 25. rujna 2019., 12. ožujka 2021. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 18. rujna 2018., 12. studenog 2018., 30. siječnja 2019., 5. lipnja 2019., 24. rujna 2019., 16. siječnja 2020., 9. ožujka 2020., 16. rujna 2020., 30. studenog 2020., 17. ožujka 2021., 5. srpnja 2021., 1. siječnja 2021. po 100 bodova, odnosno ukupno 1.725 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 10,00 kuna daje iznos od 17.250,00 kuna, koji iznos je uvećan na ime 25 % PDV-a u iznosu od 4.312,50 kuna pa se dolazi do iznosa od 21.562,50 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati trošak sudske pristojbe tužbe i presude od po 400,00 kuna te na ime troškova vještačenja u iznosu od 3.872,80 kuna, odnosno ukupno 26.235,30 kuna (nije priznat trošak sastava podneska od 19. srpnja 2019. jer je tužitelj bio dužan adresu za svjedoka dostaviti na vrijeme te nije prizna trošak sastava podneska od 12. veljače 2020. jer je tužitelj mogao i trebao u ranijim podnescima potpuno i ispravno postaviti tužbeni zahtjev, a nakon vještačenja, za koje podneske mu je priznat puni iznos naknade, dakle radi se o tužiteljevom propustu).

27.1. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.187,50 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

27.2. Suprotno tvrdnjama tuženika, tužitelj nije povukao dio tužbenog zahtjeva, već je isti uredio nakon provedenog vještačenja i nakon što je tuženik uklonio i prikolice i Citroen. S obzirom na navedeno primijenjena je i odredba članka 158. stavak 2. ZPP- a pa tužitelj nije dužan naknaditi tuženiku trošak postupka.

28. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 14. listopada 2021.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb300-c11a6

Kontrolni broj: 0bd27-e55bb-d9a7a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JELENA LONČAR, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.