Poslovni broj: 6 UsImio-107/19-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke N. R., u upravnom sporu tužiteljice B. B. iz Z., Z. D. …, zastupana po opunomoćeniku I. S.,

odvjetniku iz Z., U. s. L.B. M. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi utvrđenja tjelesnog oštećenja i priznanja prava na naknadu, nakon javne rasprave zaključene 7. listopada 2021. u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice i nazočnosti generalnog opunomoćenika tuženika Ž. M., objavljene 14. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-06/19-01/03170086886, Urbroj: 341-99-05/3-19-987 od 21. ožujka 2019. i donošenje meritorne odluke.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-06/19-01/03170086886, Urbroj: 341-99-05/3-19-987 od 21. ožujka 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 141-06/17-01/03170086886, Urbroj: 341-24-05/3-17-23040 od 12. prosinca 2018., kojim je tužiteljici i nadalje utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30%, nije joj priznato pravo na tjelesno oštećenje zbog ozljede na radu i novčanu naknadu za isto, te je odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara kako tuženik u potpunosti ignorira navode iz žalbe u kojoj tužiteljica osporava nalaz i mišljenje vještaka te traži da joj se omogući na uvid predmetni nalaz i mišljenje kako bi mogla istaknuti svoje prigovore i kako bi se mogla provesti nova ocjena njenog tjelesnog oštećenja uz obavljanje kliničkog pregleda. Prigovara kako joj kao stranci u upravnom postupku nije omogućeno raspravljanje i dokazivanje, te smatra kako joj je neopravdano ukinuto pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja nastalog uslijed ozljede na radu. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak javnopravnom tijelu.

3. Podneskom od 11. studenog 2019. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je zatražila poništenje osporenog rješenja tuženika i da sud sam riješi upravnu stvar.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je osporeno rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, što je u skladu s odredbom članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku, a osporeno rješenje je obrazloženo i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. spomenutog Zakona. U bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja, te navodi kako razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže da se donese presuda kojom će se odbiti tužbeni zahtjev.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Tijekom upravnog spora provedeno je kombinirano medicinsko vještačenje po sudskom vještaku doc. dr. sc. D. P., dr. med., specijalistu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju i sudskom vještaku doc. prim. dr. sc. Ž. Š., dr. med. spec. internistu – gastroenterologu.

6. U sporu su održane rasprave 17. listopada 2019. i 7. listopada 2021. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu sa člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je utvrđenje tjelesnog oštećenja i prava na novčanu naknadu, u smislu odredbe 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj:157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., dalje u tekstu: ZOMO-a).

9. Odredbom članka 61. stavka 1. ZOMO-a propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika.

10. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

11. Stavkom 3. istog članka propisano da vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom.

12. Iz sadržaja spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja podnijet 10. travnja 2017.

13. U postupku je pribavljen nalaz i mišljenje Zavoda za medicinsko vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split, Klasa: 141-06/15-01/19754, Urbroj: 426-04-05-03/ od 22. veljače 2018., temeljem kojeg je utvrđeno kako kod tužiteljice i dalje postoji tjelesno oštećenje i iznosi 30% prema Gl. VIII t.1 b LTO.

14. Kako je u postupku utvrđeno da je tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću, odlučeno je kako tužiteljici ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja prema odredbi članka 61. stavka 2. ZOMO-a.

15. U postupku po žalbi tužiteljice pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Klasa: 141-06/15-01/19754, Urbroj: 426-04-01/7-19- 12 od 20. ožujka 2019.

16. Vijeće viših vještaka, nakon uvida u cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu, anamnestičke podatke i klinički status opisan po vještaku - specijalistu, utvrdilo je kako je nalaz i mišljenje vijeća vještaka pravilan, te kako su žalbeni navodi tužiteljice neosnovani.

17. Utvrdili su kako promjene u zdravstvenom stanju tužiteljice, koje su posljedica politraume u prometnoj nezgodi od 28. ožujka 2001. u opisanom stanju izraženosti za sada nisu u opsegu obuhvaćenom Listom oštećenja organizma- Listom 1 iz Uredbe o metodologijama vještačenja NN 153/14, kao niti važećom Uredbom o metodologijama vještačenja NN 67/17.

18. Tuženo je tijelo u cijelosti prihvatilo opisani nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka i na temelju istog odbilo žalbu.

19. Tijekom sudskog spora, po prijedlogu tužiteljice izveden je dokaz kombiniranim medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku doc. dr. sc. D. P., dr. med. specijalistu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju i sudskom vještaku doc. prim. dr. sc. Ž. Š., dr. med. specijalistu internistu – gastroenterologu,

na okolnost stupnja tjelesnog oštećenja kod tužiteljice na dan pregleda od strane prvostupanjskog tijela vještačenja (22. veljače 2018.) i uzroka nastanka tjelesnog oštećenja, sa osvrtom na nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Klasa: 141-06/15-01/19754, Urbroj: 426-04-01/7-19-12, evidencijski broj vještačenja: 224827 od 20. ožujka 2019., a sve u skladu sa mjerilima Liste oštećenja organizma iz Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" broj: 67/17, 153/14) i važećom Uredbom o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" broj: 67/17).

20. Sudsko-medicinsko vještačenje Sud je proveo radi ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 113/20., 28/01., 76/10. i 5/14.) i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, kako tužiteljica u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku od strane ovlaštenih vještaka tuženog tijela, prema stajalištu ovog Suda, jedino dokazno sredstvo kojim tužiteljica može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja u upravnom sporu od strane neovisnog sudskog vještaka.

21. Sudski vještak doc. dr. sc. D. P., dr. med. specijalistu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u svom nalazu i mišljenju od 21. lipnja 2021., koji je utemeljio na medicinskoj dokumentaciji taksativno navedenoj u nalazu i mišljenju (str. spisa 33- 35), utvrđuje kako je ozljeda koju je tužiteljica zadobila u vidu prijeloma palca dovela do smanjenja pokretljivosti u I MCP zglobu za 1/3 fiziološke gibljivosti (nalaz fizijatara od 29. kolovoza 2016., abdukcija 0/60). Utvrđuje kako u listi oštećenja organizma – Lista I nije predviđena ovakva vrsta invalidnosti već je predviđena prema odjeljku VII točka 5 gubitak prstiju šake, stoga se strogo primjenom navedene liste kod tužiteljice ne može utvrditi postojanje stanja ozljede palca. Utvrđuje kako je isto tako i s ozljedom MC kosti, koja nema trajnih posljedica u vidu funkcionalnog ispada prema Listi I TO. Utvrđuje kako navedene ozljede i posljedice su u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedom iz ožujka 2001.

22. Što se tiče vratne kralježnice i koljena vještak utvrđuje kako je prometna nesreća mogla djelovati na način da dovede do pogoršanja degenerativnih promjena te je u širem smislu utjecala na pogoršanje funkcijskog ispada.

23. Sudski vještak utvrđuje kako je rješenje i nalaz viših vještaka u drugostupanjsko postupku od 20. ožujka 2019. provedeno sukladno stupnju tjelesnog oštećenja navedenog u Listi TO, a sve u skladu s mjerilima Liste oštećenja organizma Uredbe o metodologijama vještačenja (NN broj 153/14) i važećom Uredbom o metodologijama vještačenja (NN broj 167/17).

24. Nadalje, sudski vještak doc. prim. dr. sc. Ž. Š., dr. med. specijalist internist – gastroenterolog u svom nalazu i mišljenju od 23. srpnja 2021., koji je utemeljio na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu predmeta, vezano za okolnost stupnja tjelesnog oštećenja, utvrđuje kako je prvostupanjsko tijelo vještačenja pravilno odredilo da je stupanj TO 0%, te navodi kako prema Pravilniku LTO kod tužiteljice ne postoji nekompenzirano stanje sa reperkusijama na opće tjelesno stanje i neishranjenost nakon većih abdominalnih operacija pri čemu nema gubitak, tj. težine veće od 20% (gastroenterološki nalaz od 13. listopada 2016.). Utvrđuje da kod tužiteljice ne postoji malapsorpcijski sindrom jer to podrazumijeva nesposobnost apsorpcije hranjivih tvari putem crijeva, te pojašnjava da do razvoja ovog malapsorpcijskog sindroma pri ozljedi crijeva prvenstveno dolazi zbog strukturalnih promjena i skraćivanja (resekcije) dužine crijeva na manje od 100 cm, što ovdje nije slučaj (tzv. u sindromu kratkog crijeva).

25. Sudski vještak dr. Ž. Š., vezano za okolnost uzroka nastanka tjelesnog oštećenja, utvrđuje kako je vijeće viših vještaka Zavoda pravilno donijelo ocjenu, jer navedene promjene u zdravstvenom stanju tužiteljice kao posljedica politraume zadobivene u prometnoj nesreći od 28. ožujka 2001. su po stupnju i opsegu izraženosti u skladu s mjerilima Liste oštećenja organizma iz Uredbe o metodologijama vještačenja (NN 67/17, 153/14). Utvrđuje kako su u postoperativnom tijeku rane razasle ožiljno, a za ostale komplikacije su u vidu funkcionalnih poremećaja probavnog trakta. Navodi kako tegobe poput želučanih smetnji, smetnje pasaže, nadutosti, ispuštanja crijevnih plinova, povremenih bolova u vidu grčeva, smanjuju kvalitetu života.

26. Sudski vještak je naveo kako nije potreban pregled tužiteljice s obzirom na odmak vremena od predmetnog događaja (2001.), a tužiteljica je u više navrata pregledana od liječnika različitih specijalisti kao i od tijela vještačenja.

27. Nalaz i mišljenje sudskih vještaka dostavljen je strankama na očitovanje te im je rješenjem od 16. kolovoza 2021. udijeljen rok od 20 dana radi dostavljanja očitovanja, ukoliko su to smatrali potrebnim. Sud je istim rješenjem upozorio stranke da ukoliko svoje očitovanje ne dostave u udijeljenom roku, isto se neće razmatrati niti uvažiti.

28. Stranke nisu dostavile očitovanja na nalaz i mišljenje sudskih vještaka.

29. U skladu sa navedenim i utvrđenim, prema ocjeni ovog Suda, tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je na nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka od 20. ožujka 2019. utemeljio svoje rješenje, budući je ocjenu iz istog nalaza i mišljenja da kod tužiteljice i nadalje postoji tjelesno oštećenje od 30 %, te da promjene u zdravstvenom stanju, koje su posljedica politraume u prometnoj nezgodi od 28. ožujka 2001. u opisanom stanju izraženosti, za sada nisu u opsegu obuhvaćenom Listom oštećenja organizma- Listom 1 iz Uredbe o metodologijama vještačenja NN 153/14, kao niti važećom Uredbom o metodologijama vještačenja NN 67/17, potvrdili sudski vještaci doc. dr. sc. D. P., dr. med. specijalist za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u svom nalazu i mišljenju od 21. lipnja 2021. i doc. prim. dr. sc. Ž. Š., dr. med. specijalist internist – gastroenterolog u svom nalazu i mišljenju od 23. srpnja 2021., zbog čega Sud nema osnove zaključiti da je ocjena ovlaštenih vještaka nepravilna.

30. Prema ocjeni ovog Sud, nalazi i mišljenja navedenih sudskih vještaka stručna su i uvjerljiva, utemeljena su na pravilima struke, valjano su obrazložena u skladu sa Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 67/17., 56/18.) te sadržavaju sve činjenice koje su sa medicinskog stajališta važne za donošenje pravilne odluke o stupnju i uzroku nastanka tjelesnog oštećenja tužiteljice.

31. Imajući u vidu da se radi o primjeni stručno-medicinskog znanja iz područja fizikalne medicine i rehabilitacije, i gastroenterologije, to Sud nema osnove zaključiti da su nalazi i mišljenja sudskih vještaka nepravilni te iste u cijelosti cijeni vjerodostojnim.

32. Osim toga, valja napomenuti kako niti stranke nisu imale primjedbe na dostavljene nalaze i mišljenja sudskih vještaka.

33. Slijedom navedenoga, prema stajalištu ovog Suda, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, a tužbeni prigovori nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

34. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 14. listopada 2021.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja I. S., odvjetniku iz Z., U. s. L. B.

M. …,

2. Tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a).

2. Nema naplate sudske pristojbe na temelju odredbi ZOMO-a i ZSP-a

3. Kalendar 30 dana.