REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI U BJELOVARU

J. Jelačića 3, Bjelovar

Posl.br.: 2 P-576/2020-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Nedi Šoli, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., O.: …, B., I. 11a, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B. protiv tuženika M. B., O.: …, B., D. 104, zastupanog po punomćnici V. V. Ž., odvjetnici u B., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave 29. rujna 2021. u prisutnosti tužiteljice osobno i njezina punomoćnika te punomoćnice tuženika, 14. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. K., O.: …, B., I. 11a, koji glasi:

'' Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha predajom u posjed u odnosu na nekretnine upisane u z.k.ul. 712 k.o. Bjelovar, i to čk.br. 1256/1 kuća i dvor u Istarskoj ulici sa 72 m2, a koja je određena Rješenjem o ovrsi naslovnog Suda broj Ovr- 243/2020-5 od 10.03.2020. godine.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.125,00 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 28. svibnja 2020. navodi da je zaključkom ovoga suda posl.br. Ovr-243/2020-10 od 7. svibnja 2020. upućena u roku od 15 dana, od dostave rješenja, pokrenuti postupak protiv ovrhovoditelja (ovdje tuženika) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st.1. t.9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

1.2. S tim u vezi, tužiteljica ističe da je 23. ožujka 2020. podnijela prigovor u ovršnom postupku koji se vodi pod posl.br. Ovr-243/2020 između tužiteljice i tuženika kako stranaka u odnosu na nekretninu upisanu u z.k.ul. 712, k.o. B. i to z.k.č.br. 1256/1 kuća i dvor u Istarskoj ulici površine 72 m2, a povodom kojeg i donesen zaključak opisan u točki 1. ovog obrazloženja presude.

1.3. Tužiteljica ne osporava da joj je pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br.P-728/09-14 od 4. ožujka 2010. naloženo da preda nekretninu opisanu u točki 1.2. ovog obrazloženja, ali ističe da se ne nalazi u posjedu navedene nekretnine niti da u odnosu na nju vrši bilo kakve posjedovne čine već je u njezinom posjedu upravo tuženik.

1.4. Pored navedenoga, ističe da je u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod posl.br. R1-51/2017 u tijeku izvanparnični postupak radi osnivanja nužnog prolaza preko nekretnine tuženika, a u njezinu korist.

1.5. Radi navedenoga, tužiteljica predlaže da se utvrdi nedopuštenom ovrha predajom u posjed u odnosu na nekretninu opisanu pod točkom 1.2. ovog obrazloženja presude uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 12. lipnja 2020. i tijekom postupka, tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Pri tome ističe da tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje da se ne nalazi u posjedu nekretnine koja je opisana pod točkom 1.2. ovog obrazloženja presude i koja je u vlasništvu tuženika, te da je bespravno dogradila dio zgrade na nekretnini u vlasništvu tužiteljice, a koji je građevinski povezan s predmetnom nekretninom.

2.1. Nadalje, tuženik također navodi pravomoćnu presudu posl.br. P-728/09-14 ovoga suda kojom je naloženo tužiteljici da preda tuženiku u posjed nekretninu opisanu u točki 1.2. ovog obrazloženja, a po kojoj presudi tužiteljica nije postupila niti je tuženik stupio u posjed nekretnine.

2.2. Tome u prilog, tuženik ističe da je upravo radi predaje u posjed, a nakon donošenja presude iz točke 2.1. ovog obrazloženja presude, vođeno nekoliko ovršnih i parničnih postupaka. Pri tome navodi nepravomoćnu presudu ovoga suda posl.br. P-1479/2015-78 kojom je naloženo tužiteljici isplatiti naknadu s naslova korištenja predmetne nekretnine za razdoblje od 1. rujna 2010. do 1. travnja 2018. tim više jer je u navedenom predmetu na provedenom očevidu nesporno utvrđeno da nekretninu koristi tužiteljica sa svojim članovima obitelji.

2.3. U odnosu na postupak koji se pred ovim sudom vodi pod posl.br. R1-51/2017 radi osnivanja nužnog prolaza preko nekretnine u vlasništvu tuženika, ističe da ishod navedenog postupka nije bitan niti za provođenje ovrhe niti za ishod ovog postupka, ali je značajno što je i u navedenom postupku proveden očevid na kojem je utvrđeno da je tužiteljica u posjedu nekretnine opisane u točki 1.2. ovog obrazloženja presude.

2.4. Radi navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: zaključak ovoga suda posl.br. Ovr-243/2020-10 od 7. svibnja 2020. (list 3 spisa), Rješenje Ž. suda u B. posl.br. G.- 793/2019-2 od 26. ožujka 2020. (list 5-8 spisa), preslike neslužbenih izvadaka iz zemljišnih knjiga (list 15-16 spisa), Presuda posl.br. P-7258/09-14 od 4. ožujka 2010. (list 17-19 spisa), Zapisnik o održanom uredovanju posl.br. Ovr-2127/10 od 19. svibnja 2011. (list 20-22 spisa), Presudu ovoga suda, S. služba u Č., posl.br. P- 1479/2015-78 od 14. veljače 2020. (list 22-33 spisa), prijepis Zapisnika o održanom uviđaju posl.br. R1-51/2017-23 od 8. lipnja 2018. (list 34-36 spisa), izvršen je uvid u spise ovoga suda posl.br. Ovr-243/20, P-728/09, Ovr-2127/10 i R1-51/17, zapisnik o saslušanju stranaka od 27. siječnja 2020.(list 44-47 spisa) te sva ostala priležeća dokumentacija u spisu.

4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je temeljem Presude ovoga suda posl.br. P- 728/19-14 od 4. ožujka 2010. naloženo tužiteljici da preda tuženiku nekretninu opisanu u točki 1.2. ovog obrazloženja, slobodnu od osoba i stvari.

5.1. Među strankama nije sporno da je radi predaje predmetne nekretnine u posjed tuženiku vođeno nekoliko postupaka između stranaka. Između ostalog, ovršni postupak koji se vodi pred ovim sudom pod posl.br. Ovr-243/2020, a povodom kojeg je tužiteljica zaključkom od 7. svibnja 2020. upućena pokrenuti ovaj parnični postupak.

6. Među strankama je sporno je li nekretnina iz točke 1.2. ovog obrazloženja presude u posjedu tužiteljice odnosno je li tužiteljica predala u posjed navedenu nekretninu tuženiku nakon donošenja pravomoćne Presude ovog suda posl.br. P- 728/09-14 od 4. ožujka 2010.

6.1. S tim u vezi, predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr-243/2020-10 od 7. svibnja 2020. radi ispražnjenja i predaje nekretnine, a koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je predala u posjed tuženiku nekretninu radi koje se vodi ovršni postupak.

7. Uvidom u priklopljeni spis ovoga suda posl.br. Ovr-243/2020 utvrđeno je da temeljem tuženikovog prijedloga za ovrhu doneseno rješenje o ovrsi posl.br. Ovr- 243/2020-5 od 10. ožujka 2020. na temelju ovršne isprave ovoga suda, Presude posl.br. P-728/2009-14 od 4. ožujka 2010., a radi predaje tuženiku u posjed nekretnine opisane u točki 1.2. ovog obrazloženja presude, i to slobodne od osoba i stvari. Nadalje, protiv navedenog rješenja o ovrsi, tužiteljica je izjavila žalbu povodom koje je Zaključkom od 7. svibnja 2020. upućena na pokretanje ovog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga čl. 50. st.1. t. 9. Ovršnog zakona.

8. Uvidom u spis predmeta ovoga suda posl.br. R1-32/2020 utvrđeno je da se predmetni postupak vodio povodom prijedloga tužiteljice radi osnivanja nužnog prolaza preko nekretnine opisane u točki 1.2. ovog obrazloženja presude kao služnost staze u širini jedan metar te služnost kolnika u širini od tri metra za pristup nekretnini koja se nalazi u vlasništvu tužiteljice i koja se nalazi odmah do predmetne nekretnine.

8.1. Na očevidu održanom u navedenom predmetu 8. lipnja 2018. utvrđeno je da se zemljišnoknjižno stanje ne podudara sa stanjem u katastru za nekretninu opisanu u točki 1.2. ovog obrazloženja presude te da ona u naravi predstavlja „ulaz u dvorište koje vodi prema kući od koje se dio objekta nalazi na toj čestici, a preostali dio na čk.br. 1257/1 predlagateljice“. Isto tako je utvrđeno da „dvorište na nekretnini protustranke je omeđeno betonskom ogradom, a između stranaka koje su prisutne na licu mjesta nije sporno da predlagateljica trenutno posjeduje i koristi obje nekretnine.“

8.2. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka L. P. od kolovoza 2017., koji prileži u spisu R1-32/2020, utvrđeno je da su na nekretnini opisanoj u točki 1.2. ovog obrazloženja presude zatečene stvari tužiteljice te da se drugi dio nekretnine koristi kao dvorište i prolaz na ulicu s obzirom na to da tužiteljica nema pristupa preko svoje nekretnine na ulicu.

8.3. Na ročištu održanom 16. svibnja 2019. u spisu R1-32/2020, tužiteljica je navela da „protustranka ne živi u kući u kojoj ja živim, niti koristi dio tih nekretnina, a ne koristi ni nekretninu koja se nalazi ispred moje kuće u koja je upisana u zemljišnu knjigu kao vlasništvo protustranke. Ja taj dio zemljišta koji se nalazi iza ulaznih vrata koja vode prema mojoj kući, gledajući od ceste, koristim za držanje svojih stvari.“ S tim u vezi, tužiteljica je istaknula da ne brani tuženiku posjed predmetne nekretnine te da u ovršnom postupku radi predaje nekretnine nije dopustila sudskom ovršitelju da obavi službenu radnju jer se bojala da će nju i obitelj iseliti iz njihove kuće. Napominje da ne koristi predmetnu nekretninu za svoje stvari već to radi povremeno za smještaj drva za ogrjev i na kraće vrijeme jer nema drugi dio zemljišta koji je okrenut prema cesti te da s time ne sprječava tuženika u korištenju predmetne nekretnine.

8.4. Pravomoćnim rješenjem posl.br. R1-32/2020 (ranije R1-51/2017) od 11. prosinca 2020. utvrđeno je povlačenje prijedloga tužiteljice kao predlagateljice radi osnivanja nužnog prolaza na nekretnini opisanoj u točki 1.2. ovog obrazloženja presude.

9. Uvidom u Zapisnik ovoga suda posl.br. Ovr-2127/10 od 19. svibnja 2011. utvrđeno je da je tužiteljica odbila predati sudskom ovršitelju predmetnu nekretninu iz točke 1.2. ovog obrazloženja presude te da je na navedenom uredovanju poduzimala radnje kojima je ometala provođenje ovrhe.

10. Uvidom u Presudu posl.br. P-1479/2015-78 od 14. veljače 2020. (list 22-33 spisa) utvrđeno je da je tužiteljici naloženo da isplati tuženiku naknadu s naslova korištenja nekretnine opisane u točki 1.2. ovog obrazloženja presude za razdoblje od 1. rujna 2010. do 1. srpnja 2015.

11. Iz iskaza tužiteljice danog na ročištu održanom u ovome predmetu 27. siječnja 2020. (list 44-47 spisa) proizlazi da je „nekretnina tuženika u naravi dvorište i ja ga držim u posjedu sa članovima moje obitelji.“ Navedenu nekretninu koriste samo za prolaz na glavnu ulicu i ne drže svoje stvari jedino drva za ogrjev koja privremeno tamo odloži dok ih ne spremi u podrum kuće u kojoj živi. Ističe da ne brani tuženiku da koristi dvorište svoje nekretnine.

12. Iz iskaza tuženika danog na ročištu održanom u ovome predmetu 27. siječnja 2020. (list 44-47 spisa) proizlazi da je vlasnik predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja dvorište i dio kuće do glavne ulice. Međutim, ta kuća ima jedan ulaz i ne mogu ju posjedovati dvije obitelji kao i da nikad nije bio u posjedu dijela kuće na kojoj je čestica u njegovu vlasništvu. Ističe da mu tužiteljica ne dopušta posjed zbog čega su i vođeni ovršni postupci radi predaje nekretnine njemu u posjed.

13. Tužiteljica je u ovom postupku osnovanost zahtjeva mogla temeljiti samo na dokazivanju razloga nedopuštenosti ovrhe određenim čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, a koje razloge isti činjenično tijekom postupka niti iznosi, odnosno niti tvrdi niti dokazuje.

13.1. Naime, tužiteljica je upućena u ovu parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe samo zbog razloga dokazivanja da je predala predmetnu nekretninu u posjed tuženiku i upravo je to tužiteljica bila dužna dokazati u ovom postupku odnosno opravdati razloge iz žalbe povodom kojih je upućena u ovaj postupak i ne isticati druge činjenice koje nisu s njima u vezi. Pored navedenoga, ističe se da sud nije ovlašten istraživati postoji li razlog zbog kojeg bi eventualno neispunjenje obveze određene pravomoćnom presudom temeljem koje je i pokrenut ovršni postupak čije se proglašenje nedopuštenosti traži u ovom postupku, bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno.

13.2. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir pravomoćnu presudu opisanu u točki 10. ovog obrazloženja, te nije bio dužan izvoditi dokaze koje su stranke predložile u navedenom postupku s obzirom na to da je sud dužan primijeniti obrazloženje ovršne isprave, a ograničiti se na žalbeni razlog zbog kojeg je tužiteljica pokrenula ovopredmetni postupak.

14. U skladu s čl. 52. st.1. do st. 3. Ovršnog zakona, ovršenik iz ovršnog postupka može biti upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, između ostalog, iz razloga zbog kojeg je tužiteljica je upućena u pokretanje ovog postupka zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona koja odredba glasi da protiv rješenja ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

15. Tužiteljica je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a potom i u tužbi u ovom postupku, navela da ovrha radi predaje u posjed predmetne nekretnine nije dopuštena jer se ona ni ne nalazi u posjedu predmetne nekretnine već da je tuženik može koristiti.

16. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u naravi je deklaratorna tužba, a u skladu sa čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku takva se tužba, između ostalog, može podići kad je to posebnim propisima predviđeno. Ovdje je to upravo slučaj obzirom da je odredba čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona dala ovlaštenje ovršnome sudu da određenu osobu uputi na pokretanje parnice, a u kojem slučaju samo zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja od dužnosti da dokazuje svoj konkretan pravni interes, ali to ne znači da taj pravni interes ne treba postojati do zaključenja glavne rasprave.

17. Slijedom navedenoga, a na temelju činjeničnih navoda i materijalnih dokaza iznesenih tijekom ovog postupka, te uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz postupka posl.br. R1-32/2020 (ranije R1-57/2017) kao i provedene ovršne postupke, ovaj sud je utvrdio da potraživanje tuženika nije prestalo odnosno da nakon donošenja pravomoćne presude opisane u točki 10. ovog obrazloženja presude, tužiteljica nije predala u posjed tuženiku nekretninu opisanu u točki 1.2. ovog obrazloženja presude.

17.1. Upravo iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, ali i iz iskaza tužiteljice proizlazi da se predmetna nekretnina još uvijek nalazi u njezinu posjedu te da je sprema predati samo dio nekretnine u posjed, dok preostali ne može jer je na njemu izgrađen dio koji čini sastavni dio građevine u njezinu vlasništvu, izgrađene djelomično i na nekretnini u njezinu vlasništvu.

17.2. Pritom se ističe da tužiteljica tijekom postupka niti tvrdi niti dokazuje da bi u konkretnom slučaju bila i provedena ovrha predajom u posjed predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari u korist tuženika, odnosno ovrhovoditelja što bi pak tužiteljici omogućilo eventualno postupanje u skladu sa odredbom čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona.

18. Nadalje, u parničnom postupku koji se vodio pod posl.br. P-728/09 i u kojem je donesena ovršna isprava temeljem koje je pokrenut ovršni postupak radi ispražnjenja i predaje u posjed predmetne nekretnine, naloženo je tužiteljici da prema predmetnu nekretninu slobodnu od osoba i stvari. Navedena presuda postala je pravomoćna 28. travnja 2010.

19. Dakle, između istih stranaka pravomoćno je odlučeno da tuženiku kao vlasniku sporne nekretnine pripadaju sva vlasnička ovlaštenja iz odredaba čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.) odnosno pravo posjedovanja te nekretnine, dok tužiteljica ničim ne dokazuje da ga ne ograničava u njegovom pravu posjedovanja.

19.1. Naime, upravo temeljem čl. 50. Ovršnog zakona propisano je da je ispunjenje tražbine onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, u ovom konkretnom slučaju, na temelju ovršne isprave, tj. presude iz parničnog predmeta P-728/09, ali navedeno je u suprotnosti sa tvrdnjama tužiteljice, posebice opisanim u točkama 8.3. i 11. ovog obrazloženja presude.

20. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

21. Temeljem odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. imajući u vidu odredbu čl. 160. Zakona o parničnom postupku odlučeno je o parničnim troškovima.

22. Tužiteljica je zahtijevala parnične troškove koji joj ne pripadaju jer nije uspjela u sporu.

23. Tuženik je zahtijevao parnične troškove koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu, zastupanja po punomoćniku na ročištima: 19. listopada 2020., 27. siječnja 2021. i 29. rujna 2021., a koje je sud prema Tbr. 8. st. 1. i st. 3., Tbr. 9. st. 1. i st. 5., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), odmjerio u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn (slovima: tritisućestodvadesetpet kuna).

23.1. Za svaku od pravnih radnji i to za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje po punomoćniku na ročištu: 27. siječnja 2021. odmjerena je nagrada u iznosu od 1.000,00 kn (slovima: tisuću kuna). Za zastupanje po punomoćniku na ročištima: 19. listopada 2020. i 29. rujna 2021., sud mu je odmjerio nagradu od 25% odnosno nagradu od 250,00 kn (slovima: dvjestopedeset kuna). PDV obračunat po stopi od 25% iznosi 625,00 (slovima: šestodvadesetpet kuna).

24. Slijedom čega, sud je odmjerio parnični trošak tuženiku u skladu s vrijednosti predmeta spora, zatim troškovnika punomoćnika tuženika te primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn (slovima: tritisućestodvadesetpet kuna).

25. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela u sporu, dužna je tuženiku naknaditi ukupno odmjerene parnične troškove kako je navedeno u točki II. izreke ove presude.

U Bjelovaru, 14. listopada 2021.

Sudac

Neda Šola, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ove presude, u tri istovjetna primjerka. Smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranka je uredno obaviještena o ročištu.