REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 442/2019-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. M., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15-ispravak. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnijetim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 22. svibnja 2019. broj K-4/18-36, u sjednici održanoj 14. listopada 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se žalba opt. B. M., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod. I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku opt. B. M. je proglašen krivim zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11. za koje je uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik za vrijeme provjeravanja u trajanju tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku se za slučaj opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 7. lipnja 2016. do 9. lipnja 2016.
I Kž 442/2019-7
1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.- dalje: ZKP/08.) optuženik je djelomično oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08., dok je obvezan platiti paušalnu svotu 1.000,00 kuna, te na račun opunomoćenika nagradu i nužne izdatke opunomoćenika ošt. M. P. u iznosu 8.000,00 kuna, sve u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda preinači „izricanjem kazne zatvora.“
2.1. Optuženik je podnio žalbu putem branitelja F. B., odvjetniku u Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka. Prijedlog je da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.
2.2. Državni odvjetnik je odgovorio na optuženikovu žalbu.
3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, optuženika i branitelja.
5. Žalba optuženika je osnovana uslijed čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.
6. Premda se optuženik neosnovano žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, napose osporavanjem zakonitosti psihologijskog vještačenja oštećenice po dr. sc. A. R., osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog, za sada, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrđuje na temelju personalnih dokaza, prihvaćanjem iskaza oštećenice M. P. pri čemu razlike u njenom iskazu u odnosu na oblik poduzete spolne radnje (penetracija prstom/penisom) obrazlaže argumentacijom iz nalaza i mišljenja kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja dr. T. F. i dr. sc. A. R., a prema kojem kod oštećenice „ne postoje tendencije iskrivljavanja događaja već poteškoće u reprodukciji utuženog događaja upravo zbog njenih značajki ličnosti (pasivno ovisnim) sa intelektualnim funkcioniranjem u donjim granicama prosjeka“. Pored toga, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude prenosi bitne dijelove kombiniranog psihijatrijsko (dr. S. B.) psihologijskog (mr. D. D.) vještačenja koje je provedeno tijekom istrage, time da su spomenuti vještaci ispitani i na raspravi, pri čemu je po ocjeni psihologijskog vještaka mr. D. D. „iskaz oštećene...u kategoriji nevjerodostojnih“ odnosno „navodi
I Kž 442/2019-7
oštećene ne upućuju na autentičnost događaja“. U ovom vještačenju sud prvog stupnja nalazi nedostatke koji se nisu mogli otkloniti ponovnim ispitivanjem istih vještaka jer je vještak psihijatar povodom predmetnog događaja kao ordinirajući liječnik u dva navrata pregledao optuženika i odredio mu medikamentnu terapiju, dok je vještak psiholog, dao „svoju ocjenu iskaza oštećene u pismenom nalazu i mišljenju, što nesporno nije u nadležnosti vještaka“. Ovo su ujedno razlozi zbog kojeg je prvostupanjski sud naložio novo vještačenje po dr. T. F. i dr. sc. A. R., koje u cijelosti prihvaća „kao stručno, detaljno i vjerodostojno.“
8. Nasuprot tome, uz zamjerke na ocjenu personalnih dokaza, poglavito glede pozitivnog vrednovanja iskaza oštećenice, optuženik u žalbi prigovara kvaliteti i stručnosti psihologijskog vještaka dr. sc. A. R. argumentima koji su isticani i tijekom rasprave uz prijedlog za novo vještačenje, a što je kao i ostali dokazni prijedlozi obrane, po mišljenju žalitelja neosnovano odbijeno. Žalitelj navodi da prema Zakonu o psihološkoj djelatnosti (važećem u vrijeme provođenja radnje "Narodne novine" broj 47/03.) za obavljanje psihološke djelatnosti osoba mora biti psiholog, imati završeno odgovarajuće dodiplomsko obrazovanje, biti učlanjena u Hrvatsku psihološku komoru (dalje: Komora) te od Komore izdanu osnovnu dopusnicu za obavljanje bilo kakve psihološke djelatnosti koja se izdaje nakon položenog stručnog ispita (čl. 1.-3., čl. 6., čl. 25., čl. 26. st. 2., čl. 58.). Međutim, prema podacima pribavljenim od nadležne Komore vještakinja dr. sc. A. R. nije član Komore jer nema završeno dodiplomsko obrazovanje namijenjeno izobrazbi psihologa, nema dopusnicu i nije ovlašteni psiholog slijedom čega ne smije obavljati psihološku djelatnost, ni provoditi testove, tumačiti ih, niti ih kupovati (podaci u spisu list 216-219).
9. Imajući na umu ovako iznesene žalbene navode koji su popraćeni odgovarajućom priloženom dokumentacijom, da se optuženik tereti za seksualni delikt za koji, osim iskaza oštećenice, nema drugih izravnih dokaza, a da se ocjena vjerodostojnosti njenog iskaza gradi upravo na osporenom nalazu i mišljenju vještaka, premda u spisu egzistira i suprotno mišljenje, to se činjenično stanje za sada ukazuje pogrešno i nepotpuno utvrđenim pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova provesti raspravu na kojoj stranke mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze. Ne ulazeći u opravdanost odluke državnog odvjetnika da u fazi istrage naloži vještačenje dvadesetogodišnje oštećenice valja voditi računa da u spisu predmeta egzistira vještačenje koje ne ide u prilog optužbi, a da je obrana s uspjehom osporila kompetentnost, time i pouzdanost vještačenja provedenog po nalogu prvostupanjskog suda u raspravnoj fazi postupka. Stoga će sud u ponovljenom postupku provesti novo vještačenje oštećenice vodeći računa o odredbama čl. 317. i čl. 318. ZKP/08. te će po potrebi dokazni postupak dopuniti ispitivanjem osoba koje prema iskazu oštećenice imaju posredna saznanja o predmetnom događaju. Nakon tako provedenog postupka i ponovne ocjene dokaza prvostupanjski sud će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.
I Kž 442/2019-7
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08.-VIII, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. listopada 2021.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
