Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 37 Gž Ovr-612/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H.-T. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. & K. Z., protiv ovršenika S. O. iz Z., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2021. poslovni broj: Ovr- 1892/2021-2, 14. listopada 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1892/2021-2 od 17. lipnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I/ izreke odbačen je prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 7. lipnja 2021. kao nedopušten. U točki II/ izreke obustavljena je ovrha određena rješenjem poslovni broj: Ovr-1884/16 od 31. kolovoza 2016. te su ukinute sve provedene radnje.
2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj „zbog svih zakonom propisanih razloga“ predlažući da nakon provedenog postupka prvostupanjski sud usvoji žalbu i ukine pobijano rješenje, odnosno da drugostupanjski sud usvoji žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovi postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Iznoseći razloge zbog kojih je odbacio prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na mirovini ovršenika, prvostupanjski sud se poziva na članak 197. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ) kojim je propisano da se rješenjem o ovrsi na plaći određuje pljenidba određenog dijela plaće i nalaže poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja, a iz koje odredbe zaključuje da se ovrha na plaći ili drugom stalnom novčanom primanju koji se isplaćuje na račun banke ne može tražiti na način da se naloži ovršenikovom dužniku da novčani iznos za koji je određena ovrha isplaćuje ovrhovoditelju već na način koji je propisan za ovrhu na novčanoj tražbini po računu. Budući da je iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrdio da ovršenik prima mirovinu i to na račun otvoren u banci to ocjenjuje da nisu ostvarene pretpostavke za određivanje ovrhe na mirovini ovršenika.
5.1. Ovrhu određenu na novčanim sredstvima određenu rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-1884/16 od 31. kolovoza 2016. prvostupanjski sud obustavio je primjenom članka 72. stavak 2. OZ jer je sukladno odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18 – dalje u tekstu: ZPONS) Agencija prestala s izvršenjem tog rješenja kao osnove za plaćanje, pa je stoga ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća.
6. U žalbi, osporavajući točku I/ izreke pobijanog rješenja, ovrhovoditelj smatra da su razlozi za primjenu članka 197. stavka 1. OZ neosnovani te da je drugostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede postupka odnosno stoga što je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako pogrešno i nepotpuno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Poziva se i dostavlja sentencu Županijskog suda u Varaždinu od 20. srpnja 2017. u kojoj se navodi: „Sud će dopustiti ovrhu na dijelu mirovine ovršenika ako je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu dostavio obavijest FINA-e o vraćanju osnove za plaćanje s napomenom da ovršenik nema aktivnog računa s kojeg bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima.“. Iz te sentence smatra razvidnim da je trebalo dopustiti ovrhu na dijelu mirovine ovršenika obzirom na Obavijest FINA-e od 22. siječnja 2021. prema kojoj je FINA prestala s izvršenjem osnove za plaćanje broj OVR -1884/16 jer po istoj nije bilo naplate. Ističe da je pogrešno primijenjena odredba članka 197. stavak 1. OZ jer je prijedlog protiv ovršenika podnio na mirovinu i na temelju ovršne isprave sukladno članku 23., 39., 204. i 14. OZ a što nije suprotno članku 197. OZ na koji se poziva sud. Tvrdi i da je sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) obzirom je izreka rješenja proturječna razlozima navedenim u obrazloženju te nema razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi.
7. Prije svega ovaj sud ispitao je pobijano rješenje u pravcu istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koji Zakon svoju primjenu u ovršnim postupcima nalazi u članku 21. stavku 1. OZ te je utvrdio da protivno navodima žalbe, izreka presude nije proturječna razlozima navedenim u obrazloženju, prvostupanjski sud iznio je razloge o odlučnim činjenicama te o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi, a ujedno je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku primjenom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
7.1. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u vezi kojeg ovrhovoditelj u žalbi ne iznosi konkretne žalbene razloge, time da ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o sadržaju potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao i činjenicu da je Agencija prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje broj Ovr-1884/16 sukladno članku 12. ZPONS.
7.2. Konačno neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u Glavi trinaestoj Ovršnog zakona naziva Ovrha na novčanoj tražbini ovršenika u točki 4. Posebne odredbe o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima u članku 196. određeno je da se u ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima primjenjuju odredbe odjeljka 1-3 ove Glave ako odredbama tog odjeljka nije drugačije određeno. Člankom 197. određeno je da se rješenjem o ovrsi na plaći određuje pljenidba određenog dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti tog rješenja dok je člankom 203. OZ određeno da se odredbe ovog odjeljka na odgovarajući način primjenjuju i na ovrhu na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika. Dakle, iz naprijed navedenih odredaba jasnim proizlazi da se ovrha na mirovini kao stalnom novčanom primanju ovršenika može odrediti pljenidbom određenog dijela mirovine i naložiti isplatitelju (poslodavcu) koji ovršeniku ne isplaćuje mirovinu (plaću) na račun kod banke. U konkretnom slučaju, a prema Potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 7. lipnja 2001. ovršeniku se mirovina isplaćuje na račun otvoren u banci, pa stoga nisu ostvarene pretpostavke za određivanje ovrhe na mirovini ovršenika određena člankom 197. stavak 1. u vezi članka 203. OZ.
7.3. Pozivanje ovrhovoditelja na sentencu u svezi rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž Ovr-980/2016 u potpunosti je promašeno jer je prema izraženom stajalištu u toj sentenci, ovrha na mirovini moguća u slučaju kada ovršenik nema aktivnih računa s kojeg bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima što nije činjenično identično u predmetnom postupku u kojem ovršenik nedvojbeno ima otvoreni račun u banci na koji mu se isplaćuje mirovina.
8. U odnosu na točku II/ izreke ovrhovoditelj ne iznosi nikakve razloge pobijanja pa je ispitavši pobijano rješenje s aspekta pravilne primjene materijalnog prava na koju pravilnost na temelju članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ ovaj sud pazi po službenoj dužnosti utvrđeno da je ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-1884/16 od 31. kolovoza 2016. obustavljena pravilnom primjenom članka 72. stavka 2. OZ.
9. Obzirom na iznesene razloge valjalo je na temelju članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.
U Varaždinu 14. listopada 2021.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec v.r.
