Poslovni broj Gž-2613/2019

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sucu dr. sc. Vladi Skorupu u pravnoj stvari tužitelja N. S. iz M., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku C. R., odvjetniku u D., protiv tuženika RH, OIB: ..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u D., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 46 P-216/2016 od 4. listopada 2019., 14. listopada 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 46 P-216/2016 od 4. listopada 2019.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja obacuje se tužba tužitelja N. S. podnesena protiv tuženika RH kao nedopuštena i ujedno nalaže se tužitelju da nadoknadi trošak parničnog postupka tuženiku RH u iznos od 1.000,00 kn u roku od petnaest dana.

2. Protiv tog rješenja žalbu pravovremeno podnosi tužitelj, pozivajući se na sve zakonom propisane žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. tč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list“ SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; “Narodne novine” br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., u nastavku: ZPP).

3. U žalbi ističe da se on usmeno i 25. studenog pismeno obratio tuženici sa zahtjevom u kojem je iznio sve potrebne činjenice, stoga zaključuje da je podnio valjani zahtjev prije podnošenja predmetne tužbe i da sud je sud bez pravne osnove odbacio njegovu tužbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja u pobijanoj odluci utvrđuje da tužitelj i tužbi ne navodi da se je prije podnošenja predmetne tužbe ovom sudu, obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora niti tužbi prilaže podnesak naslovljen kao zahtjev za mirno rješenje spora, već navodi to da se 25. studenog 2015. pismeno obratio tuženoj putem Općinskog državnog odvjetništva u D. sa zahtjevom za otkup predmetnog zemljišta temeljem odredbe čl. 17. Uredbe o načinu raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH, a koji zahtjev i prilaže tužbi.

6. U skladu s time sud zaključuje da se taj zahtjev tužitelja za otkup ne može smatrati prijedlogom za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP, zato jer tim zahtjevom tužitelj ne traži da mu RH prizna pravo vlasništva koje bi stekao kupoprodajom odnosno građenjem i da mu izda tabularnu ispravu pogodnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, dakle ne predlaže mirno rješenje spora, već traži otkup predmetnog zemljišta od tuženika kao vlasnika istog. Osim toga, sud utvrđuje da se zahtjev za otkup zemljišta temelji na odredbi čl. 17. Uredbe o načinu raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH, a ne na Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na kojem se zakonu temelji tužbeni zahtjev postavljen u tužbi.

7. Prema odluci suda prvog stupnja prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba, a to znači da zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, što tužbi priloženi zahtjev za otkup nedvojbeno ne sadrži.

8. Zbog toga jer iz sadržaja tužiteljevog zahtjeva za otkup proizlazi da ne sadrži sve ono što mora sadržavati tužba odnosno i ono što sadrži predmetna tužba, suda je zaključio da se zahtjev za otkup (list spisa 7) ne može smatrati zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP i odbacio je tužbu protiv RH.

9. Odluka o troškovima postupka donesene je uz primjenu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

10. Odlučujući u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći istovremeno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u svezi čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. , 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, prema stajalištu ovog suda prvostupanjski sud naveo je opravdane razloge koji se u cijelosti prihvaćaju, odnosno pravilno je odlučio kada je odbacio tužbu tužitelja, pri čemu nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz navedenog čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Prema normativnom sadržaju odredbe čl. 186. a ZPP-a, osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv RH dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv RH, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

12. Podnositelj zahtjeva može biti svaka fizička ili pravna osoba koja ima parničnu sposobnost i koja namjerava podnijeti tužbu protiv RH.

13. Zahtjev se podnosi građansko-upravnom odjelu stvarno nadležnog državnog odvjetništva prema prebivalištu podnositelja zahtjeva.

14. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba koju tužitelj namjerava podnijeti protiv RH.

15. Tužba se može podnijeti tek ako zahtjev ne bude prihvaćen ili ako o njemu ne bude odlučeno u roku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva. U protivnom, ako bi tužba bila podnesena bez podnesenog zahtjeva ili prije donošenja odluke o zahtjevu ili prije isteka navedenog roka, sud će tužbu odbaciti.

16. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o zakonom propisanoj iznimci od prethodno navedenog pravila.

17. S pravnog motrišta ovog suda drugog stupnja pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se zahtjev za otkup, kojeg je tužitelj podnio 25. studenog 2015., ne može smatrati zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186. a st. 1. ZPP, jer u njemu tužitelj ne traži da mu RH prizna pravo vlasništva koje bi stekao kupoprodajom odnosno građenjem i da mu izda tabularnu ispravu pogodnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao što to čini u predmetnoj tužbi, već se pismeno obratio tuženoj putem Općinskog državnog odvjetništva u D. sa zahtjevom za otkup predmetnog zemljišta temeljem odredbe čl. 17. Uredbe o načinu raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH.

18. Dakle, ne radi se o tome da tužitelj nije postavio zahtjev koji bi bio identičan onom kojeg navodi u petitu tužbe, već se zahtjev za otkup, od 25. studenog 2015. po sadržaju pravne zaštite, za razliku od onog kojeg traži tužbom, bitno razlikuje od činjeničnog i pravnog supstrata zahtjev za otkup, od 25. studenog 2015., koji onda ne može biti supstitut zahtjevu za mirno rješenje na način kako je to propisano čl. 186. a ZPP-a.

19. Tužitelj u žalbi ne navode razloge koji bi osporavali odluku o troškovima parničnog postupka, koja je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

20. Zbog toga je prema čl. 380. tč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 14. listopada 2021.

Sudac

dr. sc. Vlado Skorup, v.r.