REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4348/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. S. iz Č., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik u Č., protiv tuženika S.-I. t. s. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I., O. & Partneri d.o.o. Z., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-140/2018-2 od 22. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-45/16-16 od 3. studenoga 2017., u sjednici održanoj 13. listopada 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-140/2018-2 od 22. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-45/16-16 od 3. studenoga 2017.
2. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije.
3. Pored toga što je tužbeni zahtjev odbijen zbog toga što se u konkretnom slučaju ne bi radilo o stjecanju bez osnove, uz obrazloženje da prijelaz imovine ima osnovu u ugovoru o radu koji je između stranaka sklopljen 1998. za obavljanje poslova radnog mjesta vozača teretnog vozila C kategorije, sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao, sve i kad bi imao pravo na isplatu utuženog osnova temeljem pravila o stjecanju bez osnove, visinu svog zahtjeva, jer je odustao od izvođenja dokaza provođenjem knjigovodstvenog vještačenja, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen i primjenom odredbe članka 221.a ZPP.
4. Budući da tužitelj u odnosu na potonji razlog odbijanja tužbenog zahtjeva nije postavio odgovarajuće pravno pitanje (postupovnopravnim pitanjem tužitelj isključivo ukazuje na propust suda da cijeni od kakva je značenja što tuženik nije podnio isprave koje se kod njega nalaze), a niti je određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o odgovoru na prvo pitanje, kojim se problematizira shvaćanje nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o stjecanju bez osnove, ne ovisi odluka u sporu, pa pitanje nije i ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Napominje se pritom da niti odluka ovog suda poslovni broj Rev-296/04-2 od 12. svibnja 2004., na koju se tužitelj poziva u obrazloženju prvog pitanja, nije odgovarajući razlog važnosti, jer je ista donesena u primjeni odredbe članka 137. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 i dr.), kada je ispunjenje ugovorne obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna nijedna ugovorna strana, u kojem slučaju dolazi do gašenja obveza i druge strane, a ukoliko je ona nešto ispunila od svoje obveze, ima pravo zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 13. listopada 2021.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.
