1

              Poslovni broj: Gž-517/2022-3

 

 

                                                                                                                             

 

 

 

             

              U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E             

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice N.S. iz P., M., OIB: ...., zastupane po punomoćniku J. V., odvjetniku iz P., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: ...., Z., zastupanog po punomoćniku S. P., odvjetniku u OU P., G., ., K., I. i F. M., iz R., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-308/2021-15 od 11. ožujka 2022., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-308/2021-15 od 11. ožujka 2022. u točki I., II.  i IV. izreke te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke V. izreke do iznosa od 747,03 eura (ranije 5.628,50 kn).

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-308/2021-15 od 11. ožujka 2022. u točki III. izreke te u dijelu odluke o troškovima postupka iz točke V. izreke iznad dosuđenog iznosa od 747,03 eura (ranije 5.628,50 kn) i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 390,66 eura (ranije 2.943,42 kuna) po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

- na iznos od 41,20 kuna počev od 8.12.2007. godine do isplate,

- na iznos od 40,36 kuna počev od 6.2.2008. godine do isplate,

- na iznos od 40,70 kuna počev od 8.3.2008. godine do isplate,

- na iznos od 40,65 kuna počev od 8.3.2008. godine do isplate,

- na iznos od 40,77 kuna počev od 11.4.2008. godine do isplate,

- na iznos od 39,28 kuna počev od 22.5.2008. godine do isplate,

- na iznos od 50,37 kuna počev od 6.6.2008. godine do isplate,

- na iznos od 50,32 kuna počev od 6.7.2008. godine do isplate,

- na iznos od 48,71 kuna počev od 7.8.2008. godine do isplate,

- na iznos od 48,09 kuna počev od 9.9.2008. godine do isplate,

- na iznos od 47,94 kuna počev od 21.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 51,06 kuna počev od 21.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 47,75 kuna počev od 9.1.2009. godine do isplate,

- na iznos od 50,24 kuna počev od 9.1.2009. godine do isplate,

- na iznos od 49,94 kuna počev od 1.2.2009. godine do isplate,

- na iznos od 49,39 kuna počev od 1.3.2009. godine do isplate,

- na iznos od 87,34 kuna počev od 1.4.2009. godine do isplate,

- na iznos od 83,23 kuna počev od 1.5.2009. godine do isplate,

- na iznos od 81,30 kuna počev od 1.6.2009. godine do isplate,

- na iznos od 79,35 kuna počev od 1.7.2009. godine do isplate,

- na iznos od 77,88 kuna počev od 1.8.2009. godine do isplate,

- na iznos od 75,71 kuna počev od 1.9.2009. godine do isplate,

- na iznos od 74,95 kuna počev od 1.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 72,66 kuna počev od 1.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 71,81 kuna počev od 1.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 70,49 kuna počev od 1.1.2010. godine do isplate,

- na iznos od 70,72 kuna počev od 1.2.2010. godine do isplate,

- na iznos od 69,16 kuna počev od 5.3.2010. godine do isplate,

- na iznos od 68,93 kuna počev od 7.4.2010. godine do isplate,

- na iznos od 66,99 kuna počev od 16.6.2010. godine do isplate,

- na iznos od 65,77 kuna počev od 16.6.2010. godine do isplate,

- na iznos od 68,26 kuna počev od 6.7.2010. godine do isplate,

- na iznos od 65,53 kuna počev od 5.8.2010. godine do isplate,

- na iznos od 66,14 kuna počev od 2.9.2010. godine do isplate,

- na iznos od 63,41 kuna počev od 6.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 60,09 kuna počev od 10.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 60,85 kuna počev od 11.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 62,00 kuna počev od 13.1.2011. godine do isplate,

- na iznos od 57,67 kuna počev od 9.2.2011. godine do isplate,

- na iznos od 56,31 kuna počev od 8.4.2011. godine do isplate,

- na iznos od 53,19 kuna počev od 8.4.2011. godine do isplate,

- na iznos od 51,24 kuna počev od 7.5.2011. godine do isplate,

- na iznos od 52,60 kuna počev od 9.6.2011. godine do isplate,

- na iznos od 50,54 kuna počev od 5.7.2011. godine do isplate,

- na iznos od 45,65 kuna počev od 5.8.2011. godine do isplate,

- na iznos od 42,12 kuna počev od 7.9.2011. godine do isplate,

- na iznos od 38,60 kuna počev od 12.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 23,79 kuna počev od 10.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 22,27 kuna počev od 15.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 21,12 kuna počev od 17.1.2012. godine do isplate,

- na iznos od 19,83 kuna počev od 25.2.2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,30 kuna počev od 27.3.2012. godine do isplate,

- na iznos od 16,57 kuna počev od 25.4.2012. godine do isplate,

- na iznos od 15,05 kuna počev od 23.5.2012. godine do isplate,

- na iznos od 13,47 kuna počev od 20.6.2012. godine do isplate,

- na iznos od 11,75 kuna počev od 19.7.2012. godine do isplate,

- na iznos od 10,15 kuna počev od 23.8.2012. godine do isplate,

- na iznos od 8,47 kuna počev od 22.9.2012. godine do isplate,

- na iznos od 6,77 kuna počev od 19.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 5,17 kuna počev od 24.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 3,45 kuna počev od 22.12.2012. godine do isplate

po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 288,21 eura (slovima: dvijestoosamdesetosameuradvadesetjedancent) sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.2. Ugovora o kreditu br. 112-50-3174204, koji je zaključen između tužiteljice i tuženika 05. prosinca 2005., u dijelu koji glasi: « u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora», dok je točkom II. izreke utvrđena ništetnom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima predmetnog ugovora o kreditu sadržana u čl.1. ugovora, pa da stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.943,42 kn, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a točkom IV. izreke da joj isplati iznos od 8.853,54 kn po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 7.800,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u iznosu od 625,00 kn odbijen.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.,70/19., 80/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule), sadržaja navedenog u točki I. i II. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 2.943,42 kn (promjenjive kamatne stope) i u iznosu od 8.853,54 kn (valutne klauzule) s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa je istu moguće ispitati.

 

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, s time da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, kao i početna kamatna stopa od 5,50 % odlukom tuženika, kao i da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika te posljedično tome pravo tužiteljice na povrat preplaćenih iznosa, kao i zastara tražbine tužiteljice.

 

9. Prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 118. u vezi s čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje:ZZP/14) te čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje:ZZP/03), kao i pozivom na Direktivu vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.; u daljnjem tekstu: Direktiva 9/13), te čl.1021.-1025. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje:ZOO), a utvrdivši da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu, da ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope, niti kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule, dok je tuženik znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, kao i utvrdivši da ugovorne strane nisu pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope nit su tužiteljici bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, a čime je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, ujedno imajući u vidu da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutno klauzuli u CHF, zauzima stav da su sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne.

10. Stoga, prvostupanjski sud utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da razlika između naplaćenog iznosa kamate i kamate po stopi od 5,50% iz početnog otplatnog plana prema tečaju na dan korištenja kredita iznosi 2.943,42 kuna, a da razlika zbog promjene tečaja 8.853,54 kuna, obvezuje tuženika na isplatu navedenih iznosa tužiteljici, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike do isplate.

11. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima stav da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku. Stoga, cijeneći da je tužba u ovom postupku podnesena 18. travnja 2021. i to za potraživanja dospjela od 8. prosinca 2007. do 22. prosinca 2012., zaključuje da bi zastara nastupila za tražbine dospjele do 04. prosinca 2007., dakle da tražbina tužiteljice nije u zastari.

 

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

13. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih novčanih iznosa koje je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovorih odredbi.

 

14. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava direktni učinak pravomoćne presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

 

15. Imajući u vidu direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14, a koja presuda se odnosi i na tuženika (točka 4. izreke), ujedno cijeneći da tuženik u ovom postupku nije pružio relevantnih dokaza da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu, ništetne su sporne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim sporne ugovorne odredbe, slijedom čega su bez utjecaja na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

16. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a tužiteljici pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, odnosno razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu utuženih iznosa tužiteljici, visinu kojih je pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koji tuženik u dijelu matematičkog izračuna nije osporio.

17. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava dosuđeni iznos pozivajući se na tzv. negativnu razliku u preplati koja je nastala zbog manje plaćenih iznosa pojedinih mjesečnih anuiteta zbog pada tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, nisu od odlučnog značaja, budući da tuženik u odnosu na tu razliku tijekom postupka nije podnio protutužbu niti  je istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja (compensatio civilis), a niti prigovor radi prebijanja (compensatio per judicem) kao procesni prigovor.

18. Također, tuženik žalbom neosnovano osporava utvrđenu visinu preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi ističući da je nalaz i mišljenje vještaka izrađen kao da su stranke ugovorile kredit s fiksnom kamatom, a što nesporno nije ugovoreno. To iz razloga jer sud nije mijenjao ugovornu volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli, a koje odredbe već po samo zakonu od početka ne proizvode pravne učinke prema ugovornim stranama i nisu sastavni dio ugovora.  Prema odredbi čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.
Stoga se uloga suda u ovom slučaju iscrpila utvrđenjem ništetnosti spornih ugovornih odredbi uz ocjenu da ugovor može opstati bez tih ništetnih odredbi, pa nije riječ o sudskom nadomještanju volje stranaka izmjenom odredaba postojećeg valjanog ugovora.

19. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a tužiteljici pripadaju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama na zakonu osnovana.

20. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima,  odbio prigovor zastare u odnosu na tražbinu tužiteljice s osnove preplaćenih iznosa po osnovi ništetne valutne klauzule.

21. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju  o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91).

22. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena povodom kolektivne tužbe u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018., to u vrijeme podnošenja tužbe 18. travnja 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetne valutne klauzule.

23. Međutim, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara tražbine tužiteljice s osnove preplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. To iz razloga jer je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. pa je do podnošenja tužbe u ovom postupku 18. travnja 2021. protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225.ZOO-a.

24. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava djelomično prihvaćajući tuženikov prigovor zastare, valjalo odbiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od  390,66 eura (ranije 2.943,42 kn prema fiksnom tečaju 1 eur=7,53450 kn ) sa pripadajućim zateznim kamatama.

25. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe kao osnovane pozivom na čl. 373.toč.3. ZPP-a prvostupanjsku presudu preinačiti, kao u točki II. izreke.

26. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena, valjalo je primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka. S obzirom na ishod žalbenog postupka o troškovima postupka valja odlučiti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužiteljica je s osnovom tužbenog zahtjeva uspjela 100%, dok je s visinom uspjela 75,04%, slijedom čega njezin uspjeh u parnici iznosi  87,52%, dok uspjeh tuženika iznosi 24,96%, pa kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, proizlazi da tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 62,56%. Odvjetnički troškovi tužiteljice sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi iznose 663,61 eura (ranije 5.000,00 kn), uz trošak sudskih pristojbi u iznosu od ukupno 106,18 eura (ranije 800,00 kn), kako je to prvostupanjski sud pravilno odmjerio pa tužiteljici pripada naknada tih troškova razmjerno utvrđenom uspjehu u parnici u iznosu od 481,58 eura, kao i troškovi vještačenja u iznosu od 265,45 eura ( ranije 2.000,00 kn) u cijelosti, dakle u ukupnom iznosu od 747,03 eura (ranije 5.628,50 kn). Stoga je odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.

27. Tuženiku pozivom na čl. 154.st.5.ZPP-a ne pripada zatraženi trošak žalbenog postupka, budući da je u tom postupku uspio u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

 

U Rijeci 5. ožujka 2024.

 

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

                                                                                                                      Milena Vukelić-Margan v.r.