REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U

SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ,

Dračevac

Dračevac bb 21 000 Split

Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz S., V., OIB: …, zastupane po

punomoćniku M. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. & p. d.o.o., P. S., protiv tuženika ad 1. M. O. iz S., K., OIB: …., ad 2. F. O. iz S., F. B. R., OIB: …. i ad 3. M. O. iz S., I., OIB: …, svi

zastupani po punomoćnici I. Z. S. odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 30. kolovoza 2021. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 12. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o najmu stana kojeg je zamijenila presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: IP-1578/97 od 23. svibnja 2000. godine, sklopljen između tužiteljice A. B., iz S.,

V. , OIB: … kao najmodavca i sada pok. A. O. OIB: …, K., S., kao zaštićenog najmoprimca, u dijelu u kojem je određeno pravo najmoprimca na plaćanje zaštićene najamnine.

II. Utvrđuje se da tuženici M. O. OIB: …, F. O. OIB: …, M. O. OIB: …, nemaju pravo na zaštićenu

najamninu u odnosu na stan u vlasništvu A. B., koji se nalazi u zgradi u S. izgrađenoj na čest. zgr. 1112 k.o. S. upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, zk. ul. 11201, k.o. S., anagrafske oznake K. , a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, hodnika, WC-a, ukupne površine 64,60 m2 i drvarnice.

Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

III. a.) Dužni su tuženici M.O. OIB: …., F. O. OIB: …, M. O. OIB: …, u roku od 15 dana solidarno

naknaditi tužiteljici A. B. iz S., V., OIB:….,

iznos od 117.267,28 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na:

iznos od 1.401,16 kn počevši od 01.03.2011.g., pa do isplate

iznos od 1.401,16 kn počevši od 01.04.2011.g., pa do isplate

iznos od 1.401,16 kn počevši od 01.05.2011.g., pa do isplate

iznos od 1.401,16 kn počevši od 01.06.2011.g., pa do isplate

iznos od 1.401,16 kn počevši od 01.07.2011.g., pa do isplate

iznos od 1.401,16 kn počevši od 01.08.2011.g., pa do isplate

iznos od 1.401,16 kn počevši od 01.09.2011.g., pa do isplate

iznos od 1.401,16 kn počevši od 01.10.2011.g., pa do isplate

iznos od 1.401,16 kn počevši od 01.11.2011.g., pa do isplate

iznos od 1.401,16 kn počevši od 01.12.2011.g., pa do isplate

iznos od 1.701,16 kn počevši od 01.01.2012.g., pa do isplate

iznos od 1.701,16 kn počevši od 01.02.2012.g., pa do isplate

iznos od 1.701,16 kn počevši od 01.03.2012.g., pa do isplate

iznos od 1.701,16 kn počevši od 01.04.2012.g., pa do isplate

iznos od 1.701,16 kn počevši od 01.05.2012.g., pa do isplate

iznos od 1.701,16 kn počevši od 01.06.2012.g., pa do isplate

iznos od 1.701,16 kn počevši od 01.07.2012.g., pa do isplate

iznos od 1.701,16 kn počevši od 01.08.2012.g., pa do isplate

iznos od 1.701,16 kn počevši od 01 .09.2012.g., pa do isplate

iznos od 1.701.16 kn počevši od 01.10.2012.g., pa do isplate

iznos od 1.701,16 kn počevši od 01.11.2012.g., pa do isplate

iznos od 1.701 16 kn počevši od 01.12.2012.g., pa do isplate

iznos od 2.001,16 kn počevši od 01.01.2013.g., pa do isplate

iznos od 2.001,16 kn počevši od 01.02.2013.g., pa do isplate

iznos od 2.001,16 kn počevši od 01.03.2013.g., pa do isplate

iznos od 2.001,16 kn počevši od 01.04.2013.g., pa do isplate

iznos od 2.001,16 kn počevši od 01.05.2013.g., pa do isplate

iznos od 2.001,16 kn počevši od 01.06.2013.g., pa do isplate

iznos od 2.001,16 kn počevši od 01.07.2013.g., pa do isplate

iznos od 2.001,16 kn počevši od 01.08.2013.g., pa do isplate

iznos od 2.001,16 kn počevši od 01.09.2013.g., pa do isplate

iznos od 2.001,16 kn počevši od 01.10.2013.g., pa do isplate

iznos od 2.001,16 kn počevši od 01.11.2013.g., pa do isplate

iznos od 2.001,16 kn počevši od 01.12.2013.g., pa do isplate

iznos od 2.301,16 kn počevši od 01.01.2014.g., pa do isplate

iznos od 2.301,16 kn počevši od 01.02.2014.g., pa do isplate

iznos od 2.301,16 kn počevši od 01.03.2014.g., pa do isplate

iznos od 2.301,16 kn počevši od 01.04.2014.g., pa do isplate

iznos od 2.301,16 kn počevši od 01.05.2014.g., pa do isplate

iznos od 2.301,16 kn počevši od 01.06.2014.g., pa do isplate

iznos od 2.301,16 kn počevši od 01.07.2014.g., pa do isplate iznos od 2.301,16 kn počevši od 01.08.2014.g., pa do isplate

Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

iznos od 2.301,16 kn počevši od 01.09.2014.g., pa do isplate

iznos od 2.301,16 kn počevši od 01.10.2014.g., pa do isplate

iznos od 2.301,16 kn počevši od 01.11.2014.g., pa do isplate

iznos od 2.301,16 kn počevši od 01.12.2014.g., pa do isplate

iznos od 2.601,16 kn počevši od 01.01.2015.g., pa do isplate

iznos od 2.601,16 kn počevši od 01.02.2015.g., pa do isplate

iznos od 2.601,16 kn počevši od 01.03.2015.g., pa do isplate

iznos od 2.601,16 kn počevši od 01.04.2015.g., pa do isplate

iznos od 2.601,16 kn počevši od 01.05.2015.g., pa do isplate

iznos od 2.601,16 kn počevši od 01.06.2015.g., pa do isplate

iznos od 2.601,16 kn počevši od 01.07.2015.g., pa do isplate

iznos od 2.601,16 kn počevši od 01.08.2015.g., pa do isplate

iznos od 2.601,16 kn počevši od 01.09.2015.g., pa do isplate

iznos od 2.601,16 kn počevši od 01.10.2015.g., pa do isplate

iznos od 2.601,16 kn počevši od 01.11.2015.g., pa do isplate

iznos od 2.601,16 kn počevši od 01.12.2015.g., pa do isplate

po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, a stopa kojih kamata se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. b.) Dužna je tužena M. O. OIB: …, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici A. B. iz S., V., OIB: …, iznos od

173.759,18 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na:

iznos od 2.901,16 kn počevši od 01.01.2016.g., pa do isplate

iznos od 2.901,16 kn počevši od 01.02.2016.g., pa do isplate

iznos od 2.901,16 kn počevši od 01.03.2016.g., pa do isplate

iznos od 2.901,16 kn počevši od 01.04.2016.g., pa do isplate

iznos od 2.901,16 kn počevši od 01.05.2016.g., pa do isplate

iznos od 2.901,16 kn počevši od 01.06.2016.g., pa do isplate

iznos od 2.901,16 kn počevši od 01.07.2016.g., pa do isplate

iznos od 2.901,16 kn počevši od 01.08.2016.g., pa do isplate

iznos od 2.901,16 kn počevši od 01.09.2016.g., pa do isplate

iznos od 2.901,16 kn počevši od 01.10.2016.g., pa do isplate

iznos od 2.901,16 kn počevši od 01.11.2016.g., pa do isplate

iznos od 2.901,16 kn počevši od 01.12.2016.g., pa do isplate

iznos od 3.201,16 kn počevši od 01.01.2017.g., pa do isplate

iznos od 3.201,16 kn počevši od 01.02.2017.g., pa do isplate

iznos od 3.201,16 kn počevši od 01.03.2017.g., pa do isplate iznos od 3.201,16 kn počevši od 01.04.2017.g., pa do isplate

Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

iznos od 3.201,16 kn počevši od 01.05.2017.g., pa do isplate

iznos od 3.201,16 kn počevši od 01.06.2017.g., pa do isplate

iznos od 3.201,16 kn počevši od 01.07.2017.g., pa do isplate

iznos od 3.201,16 kn počevši od 01.08.2017.g., pa do isplate

iznos od 3.201,16 kn počevši od 01.09.2017.g., pa do isplate

iznos od 3.201,16 kn počevši od 01.10.2017.g., pa do isplate

iznos od 3.201,16 kn počevši od 01.11.2017.g., pa do isplate

iznos od 3.201,16 kn počevši od 01.12.2017.g., pa do isplate

iznos od 3.501,16 kn počevši od 01.01.2018.g., pa do isplate

iznos od 3.501,16 kn počevši od 01.02.2018.g., pa do isplate

iznos od 3.501,16 kn počevši od 01.03.2018.g., pa do isplate

iznos od 3.501,16 kn počevši od 01.04.2018.g., pa do isplate

iznos od 3.501,16 kn počevši od 01.05.2018.g., pa do isplate

iznos od 3.501,16 kn počevši od 01.06.2018.g., pa do isplate

iznos od 3.501,16 kn počevši od 01.07.2018.g., pa do isplate

iznos od 3.501,16 kn počevši od 01.08.2018.g., pa do isplate

iznos od 3.501,16 kn počevši od 01.09.2018.g., pa do isplate

iznos od 3.501,16 kn počevši od 01.10.2018.g., pa do isplate

iznos od 3.501,16 kn počevši od 01.11.2018.g., pa do isplate

iznos od 3.501,16 kn počevši od 01.12.2018.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01.01.2019.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01.02.2019.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01.03.2019.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01.04.2019.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01.05.2019.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01 .06.2019.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01.07.2019.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01.08.2019.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01.09.2019.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01.10.2019.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01.11.2019.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01.01.2020.g., pa do isplate

iznos od 3 901,16 kn počevši od 01.02.2020.g., pa do isplate

iznos od 3.901,16 kn počevši od 01.03.2020.g., pa do isplate

po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a buduće obroke kako budu dospijevali, dužna je tužena M. O. OIB: …, naknađivati tužiteljici A. B. iz

S., V., OIB: … do svakog 5-og u mjesecu za tekući

mjesec u iznosu od 3.901,16 kn mjesečno, i to do predaje stana tužiteljici, slobodnog od tuženikovih osoba i stvari, u slobodan i neposredan posjed tužiteljici, koji stan se nalazi u zgradi u S., anagrafske oznake K., koji se sastoji od tri sobe,

kuhinje, hodnika, WC-a, ukupne površine 64,60 m2 i drvarnice, upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, zk. ul, 11201, k.o. S., čest. zgr. 1112, dok se u Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

odnosu na tuženike pod 2. F. O. i pod 3. M. O. tužbeni zahtjev u ovome dijelu odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženoj M. O. O.: …. da naknadi tužiteljici A.

B. iz S., V. , OIB: … trošak ovog postupka u

iznosu od 14.665,81 kunu, uvećan za zakonsku zateznu kamatu od dana 12. listopada 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

V. Tužiteljica i tuženici pod 2. i 3. u odnosu jedni na druge sami snose troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 21. veljače 2014. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika pod 1. A. O. i dr. radi raskida-gubitka prava, utvrđenja ništetnosti ugovora o najmu stana kojeg je zamijenila presuda Općinskog suda u Splitu posl.br. IP-1578/97 od 23. svibnja 2000., te radi plaćanja iznosa u visini slobodno ugovorene najamnine. U tužbi se navodi da je dana 23.svibnja 2000. pred Općinskim sudom u Splitu posl.br. IP-1578/97 donesena presuda koja je zamijenila ugovor o najmu stana, te je istom zamijenjen ugovor o najmu stana sklopljen između A.O. kao zaštićenog najmoprimca i A. B. kao najmodavca. Iz točke 4.i.5. te presude da je razvidno da je ugovoreno da će stan tužiteljice-trosoban stan koji se nalazi u zgradi u S., anagrafske oznake K., koji se sastoji od tri sobe,

kuhinje, hodnika, WC, ukupne površine 64,60 m2 i drvarnice, osim prvotuženika A. Olujića koristiti i njegovi članovi obiteljskog domaćinstva, tužena ad 2. M. O., supruga, te tuženici ad 3. F. O. i ad 4. M. O., sinovi. Tužiteljica dalje navodi kako su članovi obiteljskog domaćinstva prvotuženika A.O., tuženici od ad 2. do ad 4. vlasnici brojnih nekretnina u S., S., I., M. i

L. i to: tužena ad 2. M. O. nekretnine koja je upisana u zk.ul. 9721,

podul.4, k.o. S. čest.zgr. 3181 u naravi dvor površine 87 m2 i kuća površine 200 m2 i to 4.etaža 0/0, u naravi četverosoban stan sa nusprostorijama na …. katu lijevo od ulaza, koje nekretnine je vlasnica u 1/1 dijela; tuženik ad 3. M. O. nekretnine upisane u zk.ul. 4798, podul. 2, k.o. S., čest.zgr. 3362 u naravi kuća površine 142 m2 i to 2.zk. tijelo I-etaža 0/0, stan u potkrovlju PK, označen br. 6., u površini od 73,60 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika i hodnika, koje nekretnine je isti vlasnik u 1/1 dijela; tuženik ad 4. F. O. nekretnine koja je upisana u zk.pod.ul.884, k.o. S., sagrađena na čest.zem. 7298/4/6 (kat.čest. 4962 i 4963), u naravi zgrada u S., F. B. R., kućni broj … i to stan na V. katu, lijevo od ulaza, u površini od 41,08

m2, m2, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika, lođe, koje nekretnine je isti vlasnik u 1/1 dijela; tuženici ad 3. i 4. vlasnici su nekretnine koja je upisana u zk.ul. 13776, podul. 21. k.o. S., čest.zem. 9970/576, u naravi zgrada površine 332 m2, i to 21. etaža 0/0, 1. stan na V.katu, označen brojem 19, površine 58,74 m2, orijentacije jugozapad, anagrafske oznake Š., koje nekretnine je M. O. vlasnik u ½ dijela, te F. O.

Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

vlasnik u ½ dijela. Tužiteljica je navela da s obzirom na to to da članovi obiteljskog domaćinstva prvotuženika A. O., tuženici od 2. do 4. supruga i sinovi imaju u vlasništvu brojne nekretnine, od kojih su mnoge useljive, to da se gubi smisao odredaba o zaštićenom najmoprimcu iz Zakona o najmu stanova, neovisno o tome što kći tužiteljice nema riješeno stambeno pitanje i ima namjeru useliti u stan kojeg koristi A. O. i njegova obitelj, pa tužiteljica smatra su se ispunili uvjeti iz odredbe čl. 31. st.2. Zakona o najmu stanova prema kojoj pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan, kao što je ovdje slučaj. Zbog navedenoga je tužiteljica tužbom tražila raskid ugovora o najmu stana kojeg je zamijenila presuda Općinskog suda u Splitu br. IP-1578/97 od 23.svibnja 2000., s obzirom da radi novih činjenica i saznanja o stjecanju vlasništva mnogih useljivih stanova u korist tuženika više nije ispunjen socijalni smisao ugovaranja prava na zaštićenu najamninu. Osim toga, tužiteljica je zatražila od tuženika solidarno plaćanje iznosa u visini slobodno ugovorene najamnine i to unatrag tri godine od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok je bilo koji od tuženika u posjedu stana tužiteljice, jer su tuženici postali vlasnici i korisnici svojih stanova, a svejedno su koristili i predmetni stan tužiteljice, bez da su za to imali osnove i suprotno ZNS pa da su na taj način oštetili tužiteljicu i neosnovano se obogatili, radi čega drži da su joj po tom osnovu dužni platiti iznos koji predstavlja razliku slobodno ugovorene najamnine u visini od 360,00 eur-a mjesečno i zaštićene najamnine za period od 3 godine od dana podnošenja tužbe pa nadalje do iseljenja svakog od tuženika i ubuduće solidarno da joj plaćaju slobodno ugovorenu najamninu u iznosu od 350,00 eur-a mjesečno u protuvrijednosti kuna. Također je navela i da je predmetni ugovor o najmu stana ništetan, jer da prilikom sklapanja ugovora, prvotuženik i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva nisu imali valjanu i dopuštenu činidbu, te su imali lažnu pobudu za sklapanje ugovora, da su iskoristili pravni sustav u RH, jer se u tom periodu nije moglo utvrditi ili doći do saznanja da članovi obiteljskog domaćinstva tuženika vlasnici drugih useljivih stanova, pa se stoga radi o nedopuštenosti činidbe, pa je tako sklapanje predmetnog ugovora protivno društvenim uređenjima pravne države, a naročito moralu društva u cjelini, dakle navodi da se radi se o pravnom poslu koji je protivan prisilnim propisima pravnog poretka i predstavlja svojevrsno pravno nasilje. Osim toga, navodi da su tuženici u ranijem sudskom postupku – 2000.g. podnosili dokaze i navodili sud na pogrešan zaključak da članovi obiteljskog domaćinstva nemaju u vlasništvu useljivu kuću ili stan, dok je tužena ad 2. još od 1978. u naravi vlasnica stana upisanog u zk.ul. 13776, podul. 21. k.o. S., čest.zem. 9970/576, u naravi zgrada površine 332 m2, i to 21. etaža 0/0, 1. stan na …. katu, označen brojem 19, površine 58,74 m2, kojeg je 4.siječnja 2013.god. darovala sinovima, a ista je danas samovlasnica stana upisanog u zk.ul. 9721, podul. 4, k.o. S. čest.zgr. 3181 u naravi dvor površine 87 m2 i kuća površine 200 m2 i to 4.etaža 0/0, i to na način da je još od 1984.god. postala suvlasnik u ½ dijela, a 2003.god. postala je vlasnik u ½ dijela. Tužiteljica navodi kako ove informacije nije imala u vrijeme donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, s obzirom da 2000.god. zemljišne knjige nisu bile u digitalnom obliku. Temeljem prednjeg tužiteljica je predložila donošenje presude kojom će se izmijeniti presuda ovog suda pod br. IP-1578/97 od 23.svibnja 2000. na način da se ukida pravo A. O. na plaćanje zaštićene najamnine, te se ukida status A. O. kao zaštićenog najmoprimca u odnosu na trosoban stan tužiteljice koji se nalazi u zgradi u S., anagrafske oznake K., koji se sastoji od tri sobe, kuhinje,

hodnika, WC, ukupne površine 64,60 m2 i drvarnice, upisano u zk knjige ovog suda zk.ul. 11201 k.o. S., čest.zgr. 1112 (točka I. tužbenog zahtjeva); da se raskine Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

ugovor o najmu stana kojeg je zamijenila presuda ovog suda pod br. IP-1578/97 od 23.svibnja 2000.god. sklopljen između tužiteljice kao najmodavca i prvotuženika kao najmoprimca (točka II.tužbenog zahtjeva); da se obvežu tuženici solidarno naknaditi tužiteljici iznos od 12.600,00 eur-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 350,00 eur-a teku od dospijeća do isplate, a buduće obroke kako budu dospijevali (točka III. tužbenog zahtjeva), sve to uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Tužiteljica je postavila i alternativni tužbeni zahtjev kojim tražila da se izmijeni presuda ovog suda pod br. IP-1578/97 od 23.svibnja 2000. na način da se ukida pravo A. O. na plaćanje zaštićene najamnine, te se ukida status A. O. kao zaštićenog najmoprimca u odnosu na trosoban stan tužiteljice koji se nalazi u zgradi u S., anagrafske oznake K., koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, hodnika, WC,

ukupne površine 64,60 m2 i drvarnice, upisano u zk knjige ovog suda zk.ul. 11201 k.o. S., čest.zgr. 1112 (točka I. alternativnog zahtjeva); da se utvrdi ništetnim ugovor o najmu stana kojeg je zamijenila presuda ovog suda pod br. IP-1578/97 od 23.svibnja 2000. sklopljen između tužiteljice kao najmodavca i prvotuženika kao najmoprimca (točka II. alternativnog tužbenog zahtjeva); da se obvežu tuženici solidarno naknaditi tužiteljici iznos od 12.600,00 eur-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 350,00 eur-a teku od dospijeća do isplate, a buduće obroke kako budu dospijevali (točka III. alternativnog tužbenog zahtjeva), sve to uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 15. siječnja 2016. tuženici ad 1. i 2. su se u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu te su naveli da je tuženik ad 1. pravomoćnom presudom ovog suda pod posl.br. IP-1578/97 od 23.svibnja 2000. utvrđen nositeljem statusa zaštićenog najmoprimca na stanu u vlasništvu tužiteljice lociranom u S., K., na prvom katu, a tužena ad 2. M. O. da je kao supruga član obiteljskog domaćinstva, dok da su tuženici ad 3. i 4., sinovi tuženika ad 1. i 2., odavno su prestali biti članovi obiteljskog domaćinstva tuženika i to pred 9 godina. F. O. da ne stanuje u K. u. od 31.siječnja 2006., jer je isti od svoje tetke,

očeve sestre I. O., kao oporučni nasljednik naslijedio privatni stan ostaviteljice u S., u zgradi anagrafske oznake F. B. R.. i od tada

pa do danas u istome živi sa članovima svojeg obiteljskog domaćinstva, sa svojom obitelji, pa stoga nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a da nije pasivno legitimiran ni tuženik ad 4. M. O., jer da je isti od svoje bake J. M.

naslijedio stan u S., anagrafske oznake I., u koji stan je uselio 30.siječnja 2006. i danas u istome živi sa članovima svojeg obiteljskog domaćinstva već više od osam godina. U vrijeme kada je donesena pravomoćna presuda ovog suda pod br. IP-1578/97 od 23.svibnja 2000. ista da je pravilno oslikavala činjenično stanje, jer su osobe nabrojane u presudi osobe koje su na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova imale pravni položaj članova obiteljskog domaćinstva, a nakon toga promjena stanja da je u tome što se obiteljsko domaćinstvo tuženika ad 1. smanjilo za dvoje, jer su punoljetni sinovi zasnovali svoje obitelji i odselili. Dalje su naveli se da nije točno da je stan u S., u G. u. useljiv jer su u istome zaštićeni najmoprimci i to obitelj N.. Glede stana u Š.naveli su da je isti kupio D. M. temeljem ugovora br. 07-2684/164 od 15.prosinca 1969. od Poduzeća za izgradnju S.-S. za ukupan iznos od 97.207. dinara i novac da je Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

uplaćen na žiro-račun GP „R.“ B., o čemu je izdan račun br 9/s od

15.travnja 1973., a M. O. da je platila iz svojih sredstava polovinu kupoprodajne cijene stana u iznosu od 50.979. dinara, jer su, tijekom višegodišnjeg razdoblja (oko šest godina) D. M. i M.O. živjeli su izvanbračnoj zajednici. Kada je 1974. nastupio sporazum i miran raskid izvanbračne zajednice D. M. i M.O. da su imali usmeni dogovor da je njihovo suvlasništvo nad predmetnim stanom

u ½ dijela svakome, pa je, glede osiguranja tog usmenog dogovora, D. M.

Miri O. priznao vlasništvo za cijelo presudom IIP-1494/77 od 29.ožujka 1978.., ali bez dozvole uknjižbe, jer je zadržao kod sebe jedini izvornik ugovora o kupnji stana, te se M. vratila u stan svoje majke J. M. u I. u.. Tužena ad 2. M.

O. tako navodi da nikada nije bila vlasnica stana u Š. ulici, niti da je ikada smjela u isti useliti jer joj je to branio D. M.. Navode da su naknadno tuženici ad 3. i ad 4., znajući za problem oko neriješenog vlasničkog statusa tog stana, ponudili D. M. otkup njegova suvlasničkog dijela stana na što je ovaj pristao te da su izvršili isplatu M. suvlasničkog dijela u ratama te je isplata potpuno završena 2012. nakon čega da im je tužena ad 2. darovala svoju ½ dijela stana Š. ulici u S. te su se tuženici ad 3. i 4. uknjižili na ovome stanu kao suvlasnici svaki za po ½ dijela. Također su osporili da bi tužiteljica imala pravo na naplatu slobodno ugovorene najamnine pozivajući se na odredbu čl. 31. st.2. Zakona o najmu stanova smatrajući da nije ispunjen niti jedan od zakonskih uvjeta.

3. Tuženici ad 3. i 4. su se u svom odgovoru na tužbu od 28. siječnja 2015. u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu, a sadržaj njihovog odgovora na tužbu identičan je odgovoru na tužbu tuženika ad 1. i 2.

4. Presudom Općinskog suda u Splitu, posl. broj Po-18/14, od 2. studenog 2016., pod točkom I. izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, a radi mijenjanja presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP- 1578/97 od 23. svibnja 2000. na način da se ukida pravo prvotuženika na plaćanje zaštićene najamnine, te status prvotuženika kao zaštićenog najmoprimca u odnosu na trosobni stan tužiteljice pobliže preciziran u izreci, te radi raskida ugovora o najmu sklopljenog između tužiteljice kao najmodavca i prvotuženika kao zaštićenog najmoprimca kojeg je zamijenila naprijed navedena presuda, a tužiteljica je odbijena i s tužbenim zahtjevom radi isplate iznosa od 12.600 € u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. Ujedno je pod točkom II. izreke odbijen u cijelosti kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužiteljice radi mijenjanja naprijed navedene presude, te ukidanja prava prvotuženika na plaćanje zaštićene najamnine, te statusa zaštićenog najmoprimca u odnosu na naznačenu nekretninu tužiteljice, a ista je odbijena i sa dijelom podrednog tužbenog zahtijeva radi utvrđenja ništetnosti ugovora o najmu kojeg je zamijenila navedena presuda Općinskog suda u Splitu sklopljenog između tužiteljice kao najmodavca i prvotuženika kao zaštićenog najmoprimca, kao i sa dijelom podrednog tužbenog zahtjeva radi isplate 12.600 € u protuvrijednosti u kunama uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. Točkom III. izreke naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn.

5. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, posl. broj 9 Gž- 2969/16-4, od 28. rujna 2018. presuda Općinskog suda u Splitu, broj: Po-18/14 od 2. studenog 2016. potvrđena je u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke u svezi dijela tužbenog zahtjeva radi izmjene presude Općinskog suda u Splitu broj IP-1578/97 od Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

23. svibnja 2000. na način da se ukida pravo prvotuženika na plaćanje zaštićene najamnine, kao i status prvotuženika kao zaštićenog najmoprimca u odnosu na trosobni stan tužiteljice u S., K. te u odnosu na dio tužbenog zahtjeva vezanog za raskid ugovora o najmu stana kojeg je zamijenila naprijed navedena presuda, sklopljena između tužiteljice kao najmodavca i prvotuženika kao zaštićenog najmoprimca. Međutim, prvostupanjska presuda je ukinuta u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na isplatu 12.600 € u protuvrijednosti u kunama, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, te u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke koji se odnosi na podredni tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju odluke višeg suda iznosi se slijedeće: „ polazeći od utvrđenja da pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji ima u vlasništvu stan ili kuću za stanovanje primjenom odredbe čl. 31. st. 2. toč. 2. ZNS-a, koje mu pravo zaštićenog najmoprimca time nije prestalo, a kraj činjenice da prvostupanjski sud tijekom postupka uopće nije raspravio navode tužiteljice da su tuženici nakon sklapanja ugovora o najmu stekli u vlasništvo više nekretnina koje su podobne za stanovanje, jer bi u tom slučaju isti trebali plaćati slobodno ugovorenu najamninu, koju razliku od zaštićene potražuje tužiteljica u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu“. Radi navedenoga ovome je sudu dana uputa da na osnovu odgovarajućih dokaza na adekvatan i pouzdan način utvrdi jesu li tuženici nakon zaključenog Ugovora o najmu stekli u vlasništvo nekretnine podobne za stanovanje, te ovisno o utvrđenjima odluči o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva za isplatu, a nakon toga i u odnosu na podredni tužbeni zahtjev.

6. Raspravnim rješenjem ovog suda posl. broj P-4709/18. od 29. studenoga 2018. prekinut je postupak u odnosu na tuženika ad 1. A. O. te je nakon što je tužena M. O. preuzela postupak na istom ročištu postupak i nastavljen.

7. Podneskom predanim na ročištu od 29. studenoga 2018. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev tako da glasi kako je to navedeno pod točkom I. i II. izreke, dok je tužbeni zahtjev pod točkom III. konačno uredila po zaprimanju vještačenja sudskog vještaka za graditeljstvo Mije Tadinca podneskom od 2. ožujka 2020., tako da glasi kako je to navedeno u izreci pod točkom III.

8. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom preslika presude ovog suda pod br. IP-1578/97 od 23. svibnja 2000., vjenčanog lista od 4.travnja 2013., rodnog lista od 7.veljače 1996. za F. O., izvatka iz zemljišne knjige od 21.kolovoza 2013., izvatka iz zemljišne knjige od 21.kolovoza 2013., izvatka iz knjige položenih ugovora od 19.kolovoza 2013., izvatka iz zemljišne knjige od 19.kolovoza 2013., uredovne potvrde Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4.listopada 2013., uvjerenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 23.rujna 2013., potvrde ovog suda od 9.listopada 2013., uvjerenja Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split od 9.listopada 2013., uvjerenja o boravištu Ministarstva unutarnjih poslova od 23.rujna 2013., izvatka iz matice rođenih za Teu Barac, rodnog lista za T. B., potvrde o prijavi boravišta Ministarstva unutarnjih poslova od 17.prosinca 2012., uvjerenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici od 7.listopada 2013., uvjerenja Državne geodetske uprave, područni ured za katastar-Zagreb od 7.listopada 2013., uredovne potvrde Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7.listopada 2013.god., uvjerenja Grada Zagreba, Gradski ured za katastar i geodetske poslove od 7.listopada 2013., potvrde o prijavi boravišta Ministarstva unutarnjih poslova od 17.prosinca 2012., presude na temelju priznanja ovog suda br. IIP-1494/77 od 29.ožujka 1978., ugovora o darovanju Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

od 3.siječnja 2013., uvjerenja Ureda za katastarsko-geodetske poslove od 25.siječnja 2000., uredovne potvrdnice ovog suda br. SI 717/00 od 25.siječnja 2000., potvrde o imovnom stanju Ministarstva financija-Porezna uprava od 14.listopada 1997., preslika podneska tuženika u predmetu pod br. R1-129/2014, izvatka iz lista Slobodne Dalmacije uvjerenja o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova od 12.ožujka 2014., izvatka iz knjige položenih ugovora od 4.travnja 2013., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-2404/02 od 13.siječnja 2003., uvjerenja o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova od 13.ožujka 2014., izvatka iz zemljišne knjige od 3.srpnja 2012., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1400/03 od 2.studenoga 2004., ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 25.rujna 1997., dopisa Dušana Niseteo od 19.lipnja 2013., upućen tuženoj ad 2., izračuna mjesečne zaštićene najamnine od 9.svibnja 2008., kupoprodajnog ugovora br. 07-2684/164 od 15.prosinca 1969., računa br 9/s od 15.travnja 1973., uplatnica od 23.siječnja 1970., rješenja ovog suda br. Z-3772/13 od 8.travnja 2013., izjave zamjenika gradonačelnika J. Š. od 29.siječnja 2013., rješenja Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo, komunalne poslove i saobraćaj od 22.kolovoza 1978., računa HEP-a, Operator distribucijskog sustava d.o.o. od 6.veljače 2013., potvrde predsjednice kućnog savjeta V. M. od 6.kolovoza 2014., obračuna troškova struje za skale, potvrde S.

G.-S. banke d.d. od 16.siječnja 2015., medicinske dokumentacije za tuženu ad 2., računa Č. S.od 13.siječnja 2015., računa HEP-a, Operatora distribucijskog sustava d.o.o. od 25.listopada 2014., od 30.travnja 2014., opomene Grada Splita od 26.studenoga 2013., računa od 1.rujna 2013., 1.srpnja 2013., 3.siječnja 2012., 1.kolovoza 2013., 1.listopada 2013., 30.siječnja 2012., 1.svibnja i 1.lipnja 2013.,., 1.rujna i 1.listopada 2012., 10.siječnja 2013., računa Čistoće od 13.siječnja 2015., računa HEP-a, Operatora distribucijskog sustava d.o.o. od 8.studenoga 2012., obračuna vode, rješenja ovog suda pod br. Ovr-2871/14 od 14.siječnja 2015., podneska tuženika od 27.ožujka 2015.god. u predmetu R1- 129/2014, ugovora od 18.listopada 1933., uvjerenja Skupštine općine Split od 26.veljače 1969., uvjerenja o prebivalištu MUP-a od 30.rujna 1997., potvrde o učinjenoj prijavi od 18.rujna 1947., rješenja Općine S. od 29.ožujka 1978., uvjerenja Općine I. od 24.siječnja 1978., rješenja Sekretarijata za opću upravu od 19.svibnja 1978., rješenja Sekretarijata za upravno –pravne poslove od 7.kolovoza 1980., presude Upravnog suda br. Us-6144/1980-8 od 4.veljače 1981., dopisa Ministarstva financija-Porezna uprava od 22.travnja 2015., izjave V. M. od 16.travnja 2016., dopisa Ministarstva financija-Porezna uprava od 1.srpnja 2016., saslušanjem svjedoka J. B. B.,V. M.,

tužiteljice i tuženika, čitanjem priložene sudske prakse i ovjerene izjave D. M. od 29. kolovoza 2016. Nakon donošenja ukidnog rješenja izvedeni su i dokazi čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika I. Š. br. O-4654/18 UPP/OS-93/18, od 25. listopada 2018., izvatka iz zemljišne knjige od 28. studenoga 2018. za Z.U. 6504 i 6505 K.O. M., dopisa C. nekretnine od 27. studenoga 2018., dopisa B. nekretnine , dopisa A.nekretnine od 26. studenoga 2018.,

izračuna sačinjenog po tužiteljici, uvjerenja DGU Područnog ureda za katastar Split, od 20. studenoga 2018., izvatka iz zemljišne knjige od 21. studenoga 2018. za Z.U. 9721 K.O. S., spisa ovog suda posl. broj R1-129/14, P-11270/15, II P-1494/77, IIP- 1578/98, uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, vještačenjem po sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina M. T., dipl. ing. grad., pregledom po tuženima priloženih fotografija uz podnesak od 16. ožujka 2020., čitanjem ugovora o korištenju zaključenog između Š.

Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

M. i M. O., uvidom u https://oss.uredjenazemlja.hr te dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku M. T..

9. Stranke su popisale trošak.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Člankom 31. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine broj": 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 – dalje ZNS) stavkom 1. propisano je da je vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama ovoga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu. Stavkom 2. je propisano da pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji: -u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost, -ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

Prema tome, a kako je to i ranije tijekom postupka navedeno, zakonska odredba čl. 31. ZNS-a o zaštićenoj najamnini ima na umu imovinsko stanje najmoprimca na dan stupanja na snagu navedenog zakona (5. studenog 1996.), te je smisao te odredbe o zaštićenoj najamnini rješavanje stambenog problema samo za one najmoprimce čije imovinsko stanje ne omogućava rješavanje njihovih stambenih problema na neki drugi način, kao npr. kupnjom ili izgradnjom stambenog prostora, odnosno sklapanjem ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom.

Presudom Općinskog suda u Splitu, posl. broj IP-1578/97, od 23. svibnja 2000. između tužiteljice, kao najmodavca, i A. O., kao najmoprimca, sklopljen je ugovor o najmu stana. Istim ugovorom, točkom 4. je ugovoreno da će pored najmoprimca stan u S., K.koristiti i M. O., M. O. i F.

O..

Iz uvjerenja Ureda za katastarsko – geodetske poslove u S. te potvrdnice Općinskog suda u Splitu, obje od 25. siječnja 2000. proizlazi da A., M., F. i

M. O. nisu bili upisano kao posjednici nekretnina u katastarskom operatu, a ni kao nositelji stvarnih prava u zemljišnim knjigama.

U zemljišnim knjigama kao vlasnica 4. etaže i to četverosobnog stana sa nusprostorijama na prvom katu, u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. 3181 K.O. S. ( dvor 87 m2 i kuća 200 m2) na dan 21. kolovoza 2013. bila je upisana O. M.. Isti upis je bio i na dan 21. studenoga 2018., međutim sada je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan F. O. što je utvrđeno uvidom u zemljišnu knjigu

( https://oss.uredjenazemlja.hr). Dakle, tužiteljica je tijekom postupka raspolagala i pravom vlasništva ove nekretnine. Međutim, ovaj stan tuženici ne mogu koristiti jer u istomu stanuju zaštićeni najmoprimci. Naime, spisu prileži i ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 25. rujna 1997. kojeg su zaključili J. M. i

D. N. ( uz nju pravo korištenja imaju D. N., S. T. –

N. i A. N.), a glede stana u S., G. broj, površine 85,39 m2. Iz obavijesti D. N. od 19. lipnja 2013. proizlazi da je D. N. umrla

8. lipnja 2013. te da on preuzima sve obveze iz naprijed navedenog ugovora. Izračunata mjesečna najamnina za taj stan iznosi 223,18 kuna.

Iz uvjerenja Područnog ureda za katastar nekretnina S., od 20. studenoga 2018. proizlazi da M. O. ponovno nije upisana u katastarskom operatu na području za koje evidenciju vodi Područni ured za katastar S..

Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

Prema podacima iz Z.U. 13776, poduložak 21, K.O. S., čest. zem. 9970/57, u zemljišnim knjigama su M. O. i F. O., na dan 19. kolovoza 2013. bili upisani kao suvlasnici svaki za po ½ dijela, stana na ... katu površine 58,78 m2, anagrafske oznake Š. Iz rješenja ovog suda posl. broj Z-3772/13, od 8.

travnja 2013. razvidno je da je izvršena uknjižba posebnog dijela zgrade Š. 14, sagrađene na čest. zem. 9970/57, Z.U. 13776, stana na … katu površine 58,78 m2 na ime M. O. i Frane O., svakoga za po ½, i to temeljem kupoprodajnog ugovora broj 07-2684/164 od 15. prosinca 1969., izjave od 29. siječnja 2013., presude na osnovu priznanja Općinskog suda u Splitu, posl. broj IIP- 1494/77, od 29. ožujka 1978., vjenčanog lista i ugovora o darovanju od 3. siječnja 2013.

Ovome spisu priložene su sve isprave temeljem kojih je izvršena uknjižba i to:

-kupoprodajni ugovor broj 07-2684/164 od 15. prosinca 1969. između prodavatelja Poduzeća za izgradnju S. i M. D. – V., a glede

stana površine 58,74 m2, …. kat u objektu E-732 te račun o uplaćenoj cijeni izdan dana 15. travnja 1973. D. M.- V. zajedno sa priznanicama od 23.

siječnja 1970. ( 39.180 i 11. 799 uplaćenima po M. M.).

-presuda na osnovi priznanja Općinskog suda u Splitu, posl. broj IIP-1494/77, od 29. ožujka 1978. kojom je M. M. prema D. M., utvrđena isključivom vlasnicom stana u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 9970/57 K.O. S.. U samoj izreci se navodi kako je stan plaćen Pis-u sredstvima M. M. te je tuženik obvezan izdati tabularnu ispravu jer će u slučaju bezuspješnog proteka roka tu ispravu zamijeniti ta presuda.

- vjenčani list Klasa: 223-06/13-08/2002, od 4. travnja 2013. iz kojega proizlazi da su dana 10. lipnja 1978. A. O. i M. M. sklopili brak te da je prezime koje nakon braka koriste O., odnosno da je upravo tužena pod 1. osoba na koju se odnosi presuda ovog suda posl. broj IIP-1494/77, od 29. ožujka 1978. i koja na čije su ime uplaćeni računi za stan iz kupoprodajnog ugovora od 15. prosinca 1969.

- izjava zamjenika gradonačelnika G. S., od 29. siječnja 2013. kojom se potvrđuje da je L. M. svojeručno potpisao kupoprodajni ugovor broj 07- 2684/164 od 15. prosinca 1969. i da je bio ovlašten za potpis, da je G. S. pravni slijednik Poduzeća za izgradnju S. i da je D. M. u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu, a izjava je dana radi ovjere potpisa prodavatelja i zemljišnoknjižne oznake zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, a u svrhu uknjižbe istog.

-ugovor o darovanju od 3. siječnja 2013. kojim je M. O. u svojstvu darovateljice darovala daroprimcima M. O. i F. O. stan na …. katu površine 58,78 m2, u zgradi anagrafske oznake Š.

…, sagrađenoj na čest. zem. 9970/57 K.O. S..

Dakle, iz naprijed navedenih isprava je razvidno da je tužena pod 1. M. M. već u trenutku donošenja presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj IP- 1578/97, od 23. svibnja 2000. bila izvanknjižna vlasnica stana na …. katu površine 58,78 m2, u zgradi anagrafske oznake Š., sagrađenoj na čest. zem. 9970/57 K.O. S., a da vlasništvo na istome nije uknjiženo sve do 8. travnja 2013. kada je upisan kao suvlasništvo tuženika pod 3. i 4. temeljem raspolaganja tužene pod 1., darovnog ugovora od 03. siječnja 2013.

Sud je utvrdio da se pred ovim sudom vodi postupak posl. broj P-11270/15 po tužbi tužiteljice A. B. protiv tuženika 1. M. O., 2. F. O. i 3.

Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

Marka Olujića, a tužbenim zahtjevom se traži: 1. poništenje ugovora o darovanju od dana 03. siječnja 2013. sklopljenog između darovateljice M. O. i obdarenika F. O. i M. O., a kojim je raspolagano stanom u S. u zgradi

anagrafske oznake Š.; 2. uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja; 3.

naknada troškova parničnog postupka. Rješenjem ovog suda posl. broj P-11270/15, od 13. listopada 2016. određen je prekid postupka do okončanja predmetnog postupka.

Iako je tužena pod 1. M. O. tijekom postupka tvrdila da nije bila u posjedu stana u Š…. u S. prije nego li je izvršena uknjižba istog te u ovu svrhu prilagala rješenje Općine S. od 22. kolovoza 1978. kojim je D. M. utvrđen obveznikom doprinosa za korištenje gradskog zemljišta te račune HEP-a od 6. veljače 2013. koji su naslovljeni na D. M., a pored ovoga su i ona i tuženici pod 2. i 3. pred sudom svjedočili o postojanju nekakvog dogovora između M. O. i D. M., kao i otplati ½ stana, sud u ovome dijelu ne poklanja vjeru tuženicima jer njihovi iskazi nisu ni logični ni uvjerljivi ( tuženici prilikom davanja iskaza nisu mogli niti opisati gospodina M.), a ni u skladu sa drugim priloženim dokazima. Tako spisu prileži ovjerena izjava D. M. od 29. kolovoza 2016. iz koje proizlazi da je novčana sredstva za kupnju stana u P. ulici broj …, …. kat, financirala majka M. M., a nakon tužbe M. M. da joj je on taj stan 1978.

priznao njezinim i da nakon toga nema nikakve veze sa tim stanom. Navedeno je da nakon toga ni jednog trenutka nije ušao u taj stan niti je imao ključeve od tog stana niti je od M. M. tražio bilo kakvo obeštećenje bez obzira što je i on ulagao u taj stan. Naveo je kako je 12. travnja 2016. upoznao jednog sina M. M. te da su oni zajedno sa savjetnikom V. M. od njega tražili da potpiše izjavu da je

primio novce za stan u P., ali da on tu izjavu nije potpisao jer nikakve novce za stan nije primio. Naveo je da i danas aktivno radi kao zastupnik P. b. Z. za radnu organizaciju A. express PBZ card. Ova izjava u skladu je sa utvrđenjima priložene pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj IIP- 1494/77, od 29. ožujka 1978. radi čega je sud drži istinitom.

Dakle, tek od 8. travnja 2013. godine navedeni stan u Š. ulici u

S. uknjižen je kao vlasništvo tuženika pod 2. i 3., ali temeljem darovanja njihove majke, tužene pod 1.

Ovdje će se sud pozvati na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog u presudi posl. broj Rev 448/12-2, od 29. lipnja 2016. gdje se navodi slijedeće: „Stoga revizijski sud ocjenjuje da je tužitelj, koji je u pravno mjerodavno vrijeme prodajom vrijedne suvlasničke kuće u M. raspolagao novčanom masom dovoljnom za stjecanje useljive kuće ili stana, u jednakoj pravnoj situaciji kao da je imao useljivu kuću ili stan iz članka 31. stavak 2. podstavak 2. ZN-a. Zato ga ne pripada pravo na zaštićenu najamninu.“

Uzimajući u obzir smisao odredbe članka 31. stavka 2. podstavka 2. ZNS te naprijed iznijeti zaključak ovaj sud je stava da je tužena pod 1. sačinivši ugovor o darovanju raspolagala vrijednom imovinom, useljivim stanom podobnom za stanovanje ( ovo se navodi na listu 5. rješenja Općinskog suda u Splitu, posl. broj R1- 129/2014, od 19. veljače 2019. te su to predloženici, ovdje tuženici, i tvrdili tijekom tog postupka), pa da je ne pripada pravo na zaštićenu najamninu.

Nadalje, a s obzirom na rezultate ovog dokaznog postupka kao i na činjenicu da je tužena pod 1. M. O. supruga tadašnjeg najmoprimca i da je činjenicu Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

postojanja izvanknjižnog vlasništva zatajila u vrijeme donošenja presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj IP-1578/97, od 23. svibnja 2000., da je ista čitavi niz godina propustila očito s namjerom poduzeti radnje nužne za uknjižbu stana u Š.

ulici u S., da je taj stan koristila to se zaključuje se da je od strane tužene pod 1. propuštanje uknjižbe učinjeno namjerno te da je i od strane M. O. i pok. A.

O. povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja, odnosno da se radilo o nemoralnom postupanju koje je rezultiralo sklapanjem ugovora o najmu, ali sa plaćanjem zaštićene najamnine, pa je pozivom na odredbu članka 103. stavka 1. i 105. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ( Sl.l 29/78, 39/85, 57/89, „Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I. i II. unatoč činjenici što je člankom 120. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

Pored ovoga iako je raniji tuženik pod 1. A. O. prilikom davanja iskaza 2016. godine naveo kako u svom vlasništvu nema nikakve stanove niti nekretnine niti ih je ikada imao upravo iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. A. O. proizlazi da je isti bio suvlasnik za 4/9 nekretnina upisanih u K.O. M. Z..U. 6505, 6504 jer ih je naslijedio iza M. M. O. još 1978. ( U Z.U. 6505 K.O. M. na čest zgr. 96/1 i 96/2 ukupne površine 281 m2 te u Z.U. 6504 K.O. M. na čest. zgr. 97 površine 50m2 i čest. zem. 126 površine 43 m2 kao suvlasnici su upisani O. A. za 4/9, O. F. za 1/9 i O. M. za 1/9.), od kojih su neke označene kao zgrade. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. broj Rev-x 906/2014-3, od 30. lipnja 2020. navodi: „ Kada imovinske prilike najmoprimca i veličina njegovog suvlasničkog dijela na useljivoj kući ili stanu, daju objektivnu mogućnost najmoprimcu ostvariti vlasništvo na useljivoj kući ili stanu tada se najmoprimcu ne bi moglo priznati pravo na zaštićenu najamninu jer bi se na taj način nepotrebno pogodovalo najmoprimce u odnosu na vlasnika stana ili kuće, a s druge strane vlasniku stana ili kuće nametnuo bi se nerazmjeran teret ograničenja uživanja njegova prava vlasništva.“

12. Nadalje, a glede utvrđenja jesu li tuženici pod 2. i 3. korisnici predmetne nekretnine i imaju li i tuženici pod 2. i 3. svome vlasništvu određene nekretnine navodi se slijedeće:

U zemljišnim knjigama kao vlasnik stana u potkrovlju, označenog brojem 6, sagrađenog na čest. zgr. 3362, Z.U. 4798 K.O. S., poduložak 2, u površini od 73,60 m2 na dan 21. kolovoza 2013. bio je upisan O. M., a koliko je moguće utvrditi provjerom putem Interneta u zemljišnim knjigama trenutno egzistira aktivna

Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. J. M., umrle 15. svibnja 2003.,

ovog suda posl. broj O-1400/03, od 2. studenoga 2004. proizlazi da su njezinim nasljednicima proglašeni kći M. M. na nekretninama upisanima u Z.U. 825, 1465, 1888,1979,3053 K.O. S. te M. O. na stanu u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. 3362, Z.U. 4798 K.O. S.. Dakle, M. O. je ovaj stan stekao nasljeđivanjem iza bake po majci ( tužene pod 1.), dok je tužena pod 1. naslijedila određene nekretnine u K.O. S. kao suvlasnica sa više osoba, uglavnom se radi o nekretninama oznake čest. zem., samo je jedna nekretnina oznake čest. zgr. 836 Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

K.O. S., a sa jednom od ovih nekretnina je i raspolagala i to čest. zem. 2750/341 Z.U. 1888., a što je utvrđeno uvidom u zemljišne knjige ( https://oss.uredjenazemlja.hr).

U knjizi položenih ugovora broj 884 K.O. S. kao vlasnik stana na ... katu, površine 41,08 m2, u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 7298/4 K.O. S. , anagrafske oznake F. B. R. 11, na dan 19. kolovoza 2013. bio je upisan F.

O..

Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. I. O., umrle 13. studenoga 2002.,

posl. broj O-2404/02, od 13. siječnja 2003. razvidno je da je F. O. proglašen oporučnim nasljednikom na stanu u S., u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 7298/4/6 K.O. S., anagrafske oznake F. B. R. 11. Istim rješenjem su

Frane O., A. O. i M. O. naslijedili, svaki za po 1/3 i nekretnine na području K.O. I. (koje su naslijeđene iza pok. Ive Olujić prema rješenju Općinskog suda u Imotskom posl. broj O-445/59, od 15. siječnja 1962., ispravljeno 31. kolovoza 1973.), te nekretnine na području K.O. M. (koje su naslijeđene iza pol. M. M. O. prema rješenju ovog suda O-696/77, od 24. ožujka 1978).

Dakle, tuženici su nakon donošenja presude ovog suda posl. broj IP-1578/97, od 23. svibnja 2000. stekli u vlasništvo nasljeđivanjem svaki po jedan naprijed navedeni stan ( položeni u Istarskoj ulici, i ulici F. B. R. …), nekretnine položene u K.O. I. te darovanjem od majke 2013. stan u Š. u..

Međutim, među strankama je sporno jesu li unatoč ovome nastavili stanovati u predmetnom stanu i do kada.

Iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da M. O. od 30. siječnja 2006. ima prijavljenu adresu prebivališta u S., I..

Spisu prileže preslik plaćenog računa za odvoz komunalnog otpada za siječanj i veljaču 2015., za el. energiju od 8. studenoga 2012. ( za pola godine 456,31 kn), obračun vode za 2011. i 2012., za nekretninu oznake I. .. .

Iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da F. O. od 31. siječnja 2006. ima prijavljenu adresu prebivališta u S., F. B. R. ….

Spisu prileži preslik plaćenog računa za odvoz komunalnog otpada za siječanj i veljaču 2015., za el. energiju od 15. listopada 2014. ( za pola godine 458,95 kn), 17. travnja 2014. ( za pola godine 234,29 kn), opomena pred ovrhu G. S. za neplaćenu komunalnu naknadu od 26. studenoga 2013., računi plaćene vode, zajedničke struje i održavanja zgrade za 2012. i 2013., sve za nekretninu anagrafske oznake F.B. …, S..

Iz dopisa Porezne uprave Ispostave S., od 1. srpnja 2016. proizlazi da A. O. i M. O. nisu evidentirani kao obveznici poreza na dohodak od iznajmljivanja vlastitih nekretnina, dok je F. O. evidentiran kao obveznik plaćanja poreza na dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima ( paušal) za 2 kreveta na adresi S., F. B. …, rješenjem Službe za gospodarstvo od 26. travnja 2013. godine…… M. O. evidentiran je kao obveznik poreza i prireza na dohodak od iznajmljivanja nekretnine u S., I.,

temeljem Ugovora o najmu sklopljenog sa Ž. B. za razdoblje od travnja 2009. do studenoga 2015.

Iz potvrde predsjednice kućnog savjeta V. M. od 6. kolovoza 2014.

proizlazi da obitelj O. redovito plaća vodu i struju na zajedničkom stubištu kuće na adresi K. . S. za 4 osobe ( M., A., F. i M. O.). P. je i

obračun troškova struje za skale za period od 10. ožujka 2009.- 21. prosinca 2013. iz kojega je navedeno da O. plaća za 4 člana.

Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

Svjedokinja V. M., vlasnica stana na drugom katu, u iskazu danom 2016. je navela kako je na traženje tužiteljice, prije par godina, kao predsjednica kućnog savjeta istoj izdala potvrdu glede broja članova kućanstva obitelji O. te da joj je izdala potvrdu za četvero članova jer ih je i bilo četvero. Navela je kako F. viđa kada ide na gimnastiku ili teretanu, ali da ga sada u posljednje vrijeme rijetko viđa, dok je M. prije češće viđala, a sada rijetko, da ga zadnja dva do tri mjeseca nije uopće vidjela. Navela je kako na sušilu tuženika bude dosta robe te da gospođa M. kaže da uvijek ima dosta muške robe iz teretane. Naknadno je svjedokinja navela:„ moja pretpostavka je da su oni tu, njih četvero, a sigurnošću ne mogu ništa reći. Ta pretpostavka je temeljem vode koja se plaća za njih četvero članova i povremeno što sam viđala tu djecu. Dakle, povremeno sam viđala jednog i drugog sina, pa mogu pretpostaviti da su oni bili tu. Kao što sam već rekla sada ih rjeđe viđam.“

Analiziranjem navedenih dokaza, kako pojedinačno, a tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud zaključuje da su tuženici pod 2. i 3. boravili svakodnevno u predmetnom stanu, tj. stanovali u istome do kraja 2015. godine. Ovo ponajprije jer je svjedokinja V. M. u svome iskazu navela kako ih je ranije viđala, a da ih sada rjeđe viđa. Iskazu ove svjedokinje sud vjeruje u cijelosti, a naročito što njezine navode potvrđuje i priloženi dopis Porezne uprave Ispostave S., od 1. srpnja 2016. tj. potvrđuje da je M. O. do studenoga 2015. imao prijavljenu podstanarku što znači da nije mogao stanovati u tom stanu, a da je F. O. evidentirani iznajmljivač što opet ukazuje na to da mora negdje boraviti za to vrijeme ( na činjenicu iznajmljivanja stana u ulici F. B. .. ukazuje i oglas sa lista 246 spisa).

13. Člankom 1120. Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano da kad netko upotrijebi tuđu stvar u svoju korist, vlasnik može zahtijevati neovisno o pravu na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe. Pretpostavka za primjenu ove materijalno-pravne odredbe jest upotreba tuđe stvari u svoju korist, što pretpostavlja da je druga osoba tom stvarju neovlašteno (nepravično, nesrazmjerno) gospodarila, raspolagala, koristila se njome i onemogućila vlasnika da za određeno vrijeme sam ne može rabiti istu, dakle onemogućila mu ostvarivati plodove koje je mogao ostvariti da ga druga osoba nije u tom spriječila, dok je iste te plodove, ostvarivala ta druga osoba.

U konkretnom slučaju korist bi predstavljala razlika slobodno ugovorene najamnine i zaštićene najamnine koja se plaćala za predmetni stan u predmetnom razdoblju.

Kako su tuženici istaknuli prigovor zastare za navesti je kako je u smislu odredbe članka 229 ZOO-a kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za tri godine ovaj prigovor neosnovan.

S obzirom da su tuženici prigovorili i visini tužbenog zahtjeva za kazati je da iz dopisa Porezne uprave, Ispostave S., od 22. travnja 2015. proizlazi da se tržišna cijena zakupnine za stambene prostore u II. zoni ( ulice susjedne K. ulici) kreću u rasponu od 16 kn do 80 kn po m2. Usporedni podaci dostavljeni su za razdoblje od 2008. – 2014.

Iz dopisa C. Nekretnine, B. nekretnine, A. nekretnine proizlazi da bi za predmetni stan procijenjena dugoročna cijena najma bila 450 – 550 Eur/ 400-600 Eur/ 450-500 Eur mjesečno, odnosno u slučaju iznajmljivanja turistima tijekom ljetnih mjeseci 100 Eur dnevno / 1000-2000 Eur mjesečno.

Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

U vještačkom nalazu od 5. veljače 2020. sudski vještak M. T. utvrdio je da vrijednost zakupa na predmetnom području iznosi: za 2011. godinu 18.000,00 kuna, za 2012. godinu 21.600,00 kuna, za 2013. godinu 25.200,00 kuna, za 2014. godinu 28.800,00 kuna, za 2015. godinu 32.400,00 kuna, za 2016. godinu 36.000,00 kuna, za 2017. godinu 39.600,00 kuna, za 2017. godinu 43.200,00 kuna, za 2018. godinu 43.200,00 kuna, za 2019. godinu 48.000,00 kuna, odnosno sveukupno za određeno razdoblje 292.800,00 kuna. Na ročištu od 16. veljače 2021. vještak je naveo kako u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju te naveo da je isto izrađeno na temelju Zakona i Pravilnika o procjeni vrijednosti nekretnina te da su uzeti u obzir svi čimbenici i značajke koje su odlučne o samoj procjeni visine najma. Vještak je naveo da procijenjene vrijednosti predstavljaju najniže vrijednosti koje bi se mogle postići za predmetni stan u stanju kojem se nalazio tijekom predmetnih godina, a da je stan bio uređen kao što su poredbene nekretnine tada da bi visina procjene iznosila najmanje dvostruko veću vrijednost.

Sud u potpunosti prihvaća vještački nalaz i mišljenje kao stručan i objektivan te navodi kako isti nije u protivnosti tj. ne premašuje iznose koji se navode u podacima dostavljenim u spis od strane porezne uprave te podacima agencija za promet nekretninama. Zbog navedenoga sud smatra da je tužiteljica dokazala i visinu potraživanja.

14. Odluka o trošku u odnosu na tužiteljicu i tuženu pod 1. donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ( " Narodne novine" broj: 53/91,91/92,58/93,112/99,88/01,117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP). Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe, sastava 4 obrazložena podneska ( 26.01.2015., 02.02.2015.,05.03.2015., 19.01.2015.), zastupanja na 8 ročišta ( 30.03.2015., 01.03.2016., 21.04.2016., 15.06.2016., 07.09.2016., 29.11.2018., 30.01.2019., 05.04.2019.) u iznosu od po 3.125,00 kuna za svaku radnju, sastava žalbe protiv presude u iznosu od 3.906,25 kuna, zastupanja na 2 ročišta ( 16.02.2021., 30.08.2021.) u iznosu od po 6.250,00 kuna za svako ročište, pristupa na ročište od 04.02.2015. u iznosu od 625,00 kuna, pristupa na 2 ročišta za objavu odluke u iznosu od po 625,00 kuna za svaku radnju, sastava 14 ostalih podnesaka ( 11.11.2014., 16.12.2014., 26.05.2014., 21.11.2015., 26.11.2015., 17.12.2015., 23.05.2016., 02.09.2016., 29.11.2018., 11.12.2019., 02.06.2020., 28.08.2020., 22.09.2020., 23.10.2020.), u iznosu od po 625,00 kuna za svaki podnesak, a što zbrojeno iznosi 67.656,25 kuna. Pored ovoga tužiteljica je imala trošak sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od po 1.350,00 kuna kao i trošak vještačenja u iznosu od 2.972,80 kuna, što znači da je imala sveukupni trošak od 73.329,05 kuna. Kako je međutim tužiteljica odbijena sa 2 tužbena zahtjeva, te prihvaćena sa 3 tužbena zahtjeva to sud drži da je uspjeh tužiteljice u ovome postupku 20% što znači da bi je pripadao u odnosu na tuženu pod 1. trošak u iznosu od 14.665,81 kunu. Nadalje, a u odnosu na trošak tužiteljice prema tuženicima pod 2. i 3. za kazati je da sud drži da je uspjeh ovih stranaka podjednak ( 2 tužbena zahtjeva prihvaćena, 2 odbijena, sa jednim uspjeh djelomičan ) pa je pozivom na odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučeno da svaka od ovih stranaka jedna prema drugoj snosi svoje troškove.

U Splitu, 12. listopada 2021.

S u t k i n j a

Irma Dujić, v.r.

Posl. broj: Ref. 51P: P-4709/2018-34

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tuženika

- spis