Poslovni broj: 11 Gž R-29/2024-2

 

 

 

Poslovni broj: 11 Gž R-29/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. A. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva H. & p. u Z., protiv tuženika I. d.d. u stečaju, OIB:..., V., zastupanog po stečajnom upravitelju T. Đ., tuženika I. d.d. u stečaju, OIB:..., V., zastupanog po stečajnoj upraviteljici I. K. i tuženika I. G. d.d. u stečaju, OIB:..., V., radi isplate razlike plaće, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-109/2020-84 od 19. prosinca 2023., dana 5. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-109/2020-84 od 19. prosinca 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem nije dopušteno proširenje tužbe na I. P. d.d., P., OIB:..., kao novog tuženika.

             

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija rješenje i navodi da to čini iz svih zakonskih razloga. Predlaže preinačiti pobijano rješenje sukladno navodima žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) jer nema kontradiktornosti u navodima da društva nastala podjelom s osnivanjem nisu univerzalni pravni sljednici društva I. g. d.d. pa pobijano rješenje nije opterećeno nedostatkom zbog kojeg se ne bi moglo ispitati u žalbenom postupku, već je prvostupanjski sud za svoju odluku iznio jasne, relevantne, neproturječne i valjane razloge.

 

5.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a.

 

6. Navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju odlučna činjenična utvrđenja, i to:

- da je tužitelj proširio tužbu na način da je naznačio novog tuženika I. P. d.d., koji se izričito protivio takvom proširenju,

- da je kod tuženika I. d.d. u stečaju, u tijeku ovog postupka izvršena podjela društva prijenosom dijela imovine društva kao društva koje se dijeli i ne prestaje, na novo društvo, koje se osniva radi provođenja podjele s osnivanjem društva.

 

6.1. Prvostupanjski sud zaključuje da kad je u tijeku parnice nad strankom koja je pravna osoba provedena statusna promjena podjele društva odvajanjem s osnivanjem, kad to društvo nije prestalo postojati, da se ne radi o univerzalnoj materijalnopravnoj sukcesiji koja dovodi do ex lege procesnopravne sukcesije novog društva ili društva preuzimatelja u smislu odredbe čl. 550.a st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN br. 111/93; 34/99; 51/00 - odluka US RH; 118/03; 107/07; 146/08; 137/09; 152/11 - pročišćeni tekst; 111/12; 68/13; 110/15; 40/19; 34/22; 114/22; 18/23 i 130/23; dalje: ZTD) kod čega se poziva na pravna stajališta zauzeta u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 625/2021 od 12. travnja 2023. i na 28. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 3. svibnja 2017. Kako I. P. d.d. nije pravni slijednik tuženika I. d.d. u stečaju, već je tužitelj naznačio istog kao novog tuženika, čime je proširio tužbu na novog tuženika čemu se ovaj izričito protivio, prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu odredbe čl. 196. st. 2. ZPP-a odlučuje kao u izreci.

 

7. Tužitelj u žalbi ustraje na tvrdnji da je društvo I. P. d.d. univerzalni pravni sljednik i ističe da univerzalna sukcesija ima za posljedicu procesnopravnu sukcesiju ex lege i nije potrebna suglasnost univerzalnog sukcesora za preuzimanje parničnog postupka.

 

7.1. Opisanim žalbenim tvrdnjama tužitelj nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da se kad je u tijeku parnica nad strankom koja je pravna osoba provedena statusna promjena podjele društva odvajanjem s osnivanjem, a to društvo nije prestalo postojati, ne radi se o univerzalnoj materijalnopravnoj sukcesiji koja dovodi do ex lege procesnopravne sukcesije novog društva ili društva preuzimatelja u smislu odredbe čl. 550.a st. 3. ZTD-a, kod čega sud osnovano zauzima stajalište kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske, izraženo u rješenju poslovni broj: Rev 625/2021 od 12. travnja 2023. Naime, u tom rješenju Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovarajući na pitanje:

 

„Dovode li pravne posljedice provedene statusne promjene i to podjele društva kapitala odvajanja s osnivanjem (čl. 550. a st. 3. Zakona o trgovačkim društvima -„Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11 i 68/13) do univerzalne materijalnopravne sukcesije koja dovodi do ex lege procesnopravne sukcesije novog društva?“

daje slijedeći odgovor:

 

„Obzirom na pitanje radi kojeg je dopuštena revizija valja odgovoriti da kad u tijeku parnice nad strankom koja je pravna osoba provedena statusna promjena podjele društva odvajanjem s osnivanjem, kad to društvo nije prestalo postojati, ne radi se o univerzalnoj materijalnopravnoj sukcesiji koja dovodi do ex lege procesnopravne sukcesije novog društva ili društva preuzimatelja (čl. 550.a st. 3. ZTD). Identično pravno shvaćanje zauzeto je i na 28. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 3. svibnja 2017."

 

U tom kontekstu valja dodati da odredba ZTD-a na koju se referira Vrhovni sud Republike Hrvatske nije promijenjena naknadnim izmjenama i dopunama ZTD-a.

 

7.2. Posljedično, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj proširio tužbu na način da je naznačio novog tuženika I. P. d.d., a koji se izričito protivio takvom proširenju, slijedom čega je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 196. st. 2. ZPP-a, prema kojoj do zaključenja glavne rasprave može, uz uvjete iz stavka 1. tog članka, uz tužitelja pristupiti novi tužitelj ili tužba može biti proširena na novog tuženika s njegovim pristankom, odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

 

8. Obzirom da je pobijano rješenje doneseno nakon zakonito provedenog postupka u kojem su strankama (pa tako i tužitelju) bila dopuštena sva pravna sredstva i da se rješenje temelji na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava te je valjano obrazloženo, tužitelj se u žalbi ne može s uspjehom pozivati da mu je onemogućeno pravo na pristup sudu uslijed čega da je povrijeđeno njegovo pravo na pošteno suđenje i pravo vlasništva.

 

8.1. Nastavno, tužitelj se neosnovano poziva na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Splitu, jer ta praksa nije primjenjiva na konkretni slučaj. U tom kontekstu nije razumljiva njegova tvrdnja da „Pobijano rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu vrijeđa temeljna prava i slobode tužitelja (...)“, jer nema nikakve dvojbe da je pobijano rješenje donio Općinski radni sud u Zagrebu, dok tvrdnja „(...) da kao vjerovnik nikada nije obaviješten na kojega od tuženika je prešla njegova obveza (...)“, nije od značaja u žalbenom postupku u kojem je valjalo ispitati pravilnost i zakonitost rješenja kojim nije dopušteno proširenje tužbe na Industrogradnja Programi d.d., kao novog tuženika.

 

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

U Varaždinu 5. ožujka 2024.