Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1216/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stelio Lapić, odvjetnik u Rovinju, protiv I- tuženika ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika Hypo- Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Penezić & Kožul iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, ništetnosti ugovora i brisanja uknjižbe prava zaloga, odlučujući o reviziji II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola br. Gž-1575/14-2 od 13. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju – Rovigno br. P-188/12-11 od 28. veljače 2014., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2021.,

p r e s u d i o j e:

Revizija II-tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I – Utvrđuje se da je tužiteljica KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica ½ dijela nekretnina koje se sastoje od:

- 41/683 dijela k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 722 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 12. etaža: 41/683 [broj poduloška] povezano sa suvlasništvom posebnog dijela zgrade označenog sl. „B5“, a koji se sastoji od poslovnog prostora u prizemlju, ukupne površine 41,00 m2, tipa 927;

- 21/1270 dijela k. č. [katastarska čestica] zgrada, terasa, dvorište i pašnjak sa 1270 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 11. etaža: 21/1270 – posebni dio zgrade označenog sl. „G11“ u ukopanom podrumu, površine 20,60 m2, tipa 932.

- 20/1270 dijela k. č. [katastarska čestica] zgrada, terasa, dvorište i pašnjak sa 1270 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 12. etaža: 20/1270 – posebni dio zgrade označenog sl. „G12“ garaža u ukopanom podrumu, površine 14,35 m2, tipa 932,

- 63/1270 dijela k. č. [katastarska čestica] zgrada, terasa, dvorište i pašnjak sa 1270 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 23. etaža: posebni dio zgrade označenog sl. „F“ stambeni prostor na I katu (F1-F11) ukupne površine 83,85 m2, a koji se sastoji od predsoblja, spremišta, WC-a, utility, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, kupaonice, dvije spavaće sobe i balkona, u planu obojenom ljubičastom bojom, tipa 932.

II – Utvrđuje se da su djelomično ništavi/ništetni:

1. Ugovor o kreditu broj 341-73/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine za iznos kredita 550.000,00 eura (petstopedesettisućaeura), kojim ugovorom je 1. tuženik kao založnik dužnik dao 2. tuženiku osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama:

2. Ugovor o kreditu broj 341-74/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine za iznos kredita od 500.000,00 kuna (petstotisućakuna), kojim ugovorom je 1. tuženik kao založni dužnik dao 2. tuženiku osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama:

3. Ugovor o kreditu broj 341-51005817 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine za iznos kredita 28.000,00 eura (dvadesetosamtisućaeura), kojim ugovorom je 1. tuženik kao založni dužnik dao 2. tuženiku osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama:

i to čl. 10. stavak 1. toč. 1. i 5. i st. 2. i 3., čl. 11. navedenih ugovora i to u dijelu koji s odnosi za zasnivanje založnog prava i ovrhom prodajom ½ dijela nekretnine koje se sastoje od:

kojega je vlasnica tužiteljica KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III – Nalaže se brisanje uknjiženog založnog prava na ½ dijela nekretnina koje se sastoje od:

kojega je vlasnica tužiteljica KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

- koje je upisano temeljem ugovora o kreditu broj 341-73/2007 sa sporazumom o osiguranja tražbine od 06. prosinca 2007. godine zasnivanjem založnog prava radi osiguranja i provedeno rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rovinju, posl. broj Z-4441/07 od 18. prosinca 2007. godine;

- koje je upisano temeljem ugovora o kreditu broj 341-74/2007 sa sporazumom o osiguranju tražbine od 06. prosinca 2007. godine zasnivanjem založnog prava radi osiguranja i provedeno rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rovinju posl. broj Z-4441/07 od 18. prosinca 2007. godine;

- koje je upisano temeljem ugovora o kreditu broj 341-51005817 sa sporazumom o osiguranju tražbine od 17. studenoga 2009. godine zasnivanjem založnog prava radi osiguranja i provedeno rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rovinju posl. broj Z-4441/07 od 18. prosinca 2007. godine, sve u roku od 15 dana.“

Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prijedlog tužiteljice za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi (toč. I.), te je naloženo tuženicima da tužiteljici naknade troškove postupka u iznosu od 3.612,50 kn (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba II-tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda, kao i rješenje o troškovima postupka. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja II-tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. II-tuženik predlaže da se revizija prihvati, ukinu obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, te da se tužiteljica obveže na naknadu troškova postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija II-tuženika nije osnovana.

6. Iako je II-tuženik podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, revizijski sud je podnesenu reviziju razmotrio kao reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužiteljice da je ona vlasnica u ½ dijela gore navedenih nekretnina i to s osnova bračne stečevine, a radi čega su ništetni djelomično ugovori o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koje je njezin suprug – I-tuženik ČK sklopio s II- tuženikom.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužiteljica i I-tuženik u braku od studenoga 1993.,

- da su sporne nekretnine stečene za vrijeme trajanja njihova braka,

- da je II-tuženik prilikom odobravanja kredita I-tuženiku imala na raspolaganju i Ugovor o jednokratnom kreditu na iznos od 260.000,00 EUR, zbog čijeg je vraćanja i sklopljen prvi ugovor o kreditu na iznos od 550.000,00 EUR,

- da je II-tuženik znao da su tužiteljica i I-tuženik bračni drugovi, jer je predmet ugovora s austrijskom bankom bila jedna od založenih nekretnina – stan na prvom katu,

- da tužiteljica nije dala suglasnost za raspolaganja svog supruga prema predmetnim ugovorima,

- da tužiteljica nije znala za raspolaganja svog supruga,

- da je II-tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu imao saznanja o ranije sklopljenom ugovoru o kreditu s austrijskom bankom, a koji je sklopila i tužiteljica, kao i I-tuženik.

10. Obzirom na gore navedena činjenična utvrđenja zaključak je sudova da je prilikom sklapanja predmetnih ugovora II-tuženik postupao nesavjesno, odnosno da II-tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer je iz samih ugovora jasno proizlazilo da je i tužiteljica bila ugovorna strana u ugovoru s austrijskom bankom, a upravo su se predmetni krediti i dizali kako bi se zatvorio taj kredit. Stoga su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice primjenom odredbi čl. 122. i 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09, 153/09, 143/12, dalje ZVDSP), u vezi čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, dalje ZZK).

11. II-tuženik u reviziji prije svega tvrdi da je isti na temelju povjerenja u zemljišne knjige stekao založno pravo, kao i da se nikome ne može prigovoriti nedostatak dobre vjere samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje nekretnine.

Kod toga II-tuženik ističe da je prilog sklapanja Ugovora o kreditu s I-tuženikom isti imao na uvidu jedino „Pismo namjere“ Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg- Wolfsberg, a radi refefinaciranja kredita koji je I-tuženik imao u toj austrijskoj banci. II- tuženik u reviziji tvrdi da isti prilikom odobravanja kredita nije imao na uvidu Ugovor o kreditu koje je I-tuženik ranije sklopio s austrijskom bankom.

Navedena tvrdnja II-tuženika predstavlja osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP). Pri tome valja naglasiti da je utvrđenje nižestupanjskih sudova da je II-tuženik znao da su tužitelja i I-tuženik bračni drugovi, da je to vidljivo iz ugovora o kreditu sklopljenog s austrijskom bankom, pa da je radi toga II-tuženik trebao posumnjati radi li se o bračnoj stečevini ili ne.

Pri tome treba naglasiti da II-tuženik niti u žalbi ne iznosi tvrdnje koje ističe u reviziji u smislu da mu nije bila na uvidu sporna dokumentacija – dopis austrijske banke upućen tužiteljice i I-tuženiku, već se u žalbi jedino ističe da II-tuženik nije dužan ulaziti u privatne odnose tužiteljice i njezina supruga, niti istraživati izvanknjižno stanje nekretnina.

12. Kod toga valja naglasiti da su nižestupanjski sudovi postupili u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. te su utvrđivali savjesnost svih sudionika u postupku. Utvrđenje je da tužiteljica nije znala za sporna raspolaganja svog supruga, niti je ista dala suglasnost za ista, a da je II- tuženik znao da je tužiteljica kao supruga potpisala Ugovor o kreditu u austrijskoj banci, da mu je to bilo poznato iz dokumentacije koja mu je bila predočena prilikom odobravanja kredita, pa da se radi toga II-tuženik ne može pozivati na načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, niti istoga štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige.

13. Obzirom na navedeno nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju II-tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 11. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte