REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 Povrv-208/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OT O. O.: …, Z., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. K. & P., Z., protiv tuženika V. S., O.: …, Z.,

radi isplate, i u pravnoj stvari tužitelja V. S., O.: …, Z.,

protiv tuženika O. O. t. d.d., O.: …, Z.,

, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. K.

& P., Z., nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 1. rujna 2021. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, A. T., odvjetnice i tuženika, 11. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi J. V.. M. iz

Z. pod poslovnim brojem O.-1906/17 od 2. svibnja 2017. kojim se nalaže tuženiku V. S. da u roku od osam dana namiri tužiteljevu novčanu tražbinu u iznosu od 3.045,15 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos od 52,64 kn od 15. lipnja 2016.

- na iznos od 273,50 kn od 15. srpnja 2016.

- na iznos od 323,33 kn od 16. kolovoza 2016.

- na iznos od 261.00 kn od 15. rujna 2016.

- na iznos od 2.043,69 kn od 30. listopada 2016.

- na iznos od 90,99 kn od 15. prosinca 2016.

obračunatim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja V. S. koji glasi: „1. Odbacuje se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. M., poslovni broj O.-1906/17 od 2. svibnja 2017. kojim je naloženo tuženiku V. S., Z., O.: … naknaditi tužitelju

O..O. T. d.d. Z., O.: …:

- glavnicu u iznosu od 3.045,15 kn

- zatezne kamate na glavnicu, tekuće na svaki iznos kako slijedi:

- 52,62 kn od 15. lipnja 2016.

- 273,50 kn od 15. srpnja 2016.

- 323,33 kn od 16. kolovoza 2016.

- 261.00 kn od 15. rujna 2016.

- 2.043,69 kn od 30. listopada 2016.

- 90,99 kn od 15. prosinca 2016.

- Troškove određene rješenjem o ovrsi javnog V. M., poslovni broj O.-

1906/17 od 2. svibnja 2017. u iznosu od 906,00 kn uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 2. svibnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tužitelju vratiti uplaćena sredstva u iznosu od 4.916,57 kn uvećano za zatezne kamate koje na uplaćeni iznos teku od datuma pojedinačno uplaćenog računa pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

- 92,55 kn od 21. veljače 2014.

-117,20 kn od 21. veljače 2014.

105,68 kn od 19. svibnja 2014.

105,46 kn od 19. svibnja 2014.

140,96 kn od 22. rujna 2014.

- 252,26 kn od 26. rujna 2014.

- 120,38 kn od 21. studenog 2014

- 506,81 kn od 19. ožujka 2015.

128,71 kn od 15. lipnja 2015.

- 236,95 kn od 7. listopada 2015.

- 155,14 kn od 7. listopada 2015.

- 180,85 kn od 15. veljače 201j6. -

289,88 kn od 14. srpnja 2016. -

226,08 kn od 14. srpnja 2016.

- 240,87 kn od 19. rujna 2016.

- 216,79 kn od 22. rujna 2016.

- 300,00 kn 10. listopada 2016.

- 800,00 kn od 29. studenog 2016.

- 700,00 kn od 29. studenog 2016.

sve u roku od osam dana.”

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik povukao tužbu u zahtjevu za isplatu iznosa od 0,95 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. listopada 2016.do isplate

II. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj H. je u svojstvu ovrhovoditelja 28. travnja 2017.

podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika (sada tuženika) V. S., radi naplate novčanog iznosa od 3.046,10 kn sa pripadajućom zateznom kamatom po pojedinačnim mjesečnim računima, sve po osnovi duga za pružanje komunikacijskih usluga i naknade za prijevremeni raskid ugovora.

2. Prihvaćajući prijedlog kao osnovan, javni bilježnik V. M. iz Z. je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja O.-1906/17 od 2. svibnja 2017., protiv kojeg naloga je tuženik, tada u svojstvu ovršenika, podnio prigovor pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti.

3. Tuženik u prigovoru od 9. svibnja 2017. (list 8 spisa) navodi da je u studenome 2013. sa teleoperaterom H. sklopio ugovor za uslugu telefona i interneta, da je 2015. zatražio putem telefona dodatnu uslugu TV, a H da ga nije obavijestio da se radi o novom ugovoru, niti usmeno, niti pismeno. Novi ugovor da nije dobio, pa nije bio niti potpisan s njegove strane. H. da je na osnovu nepostojećeg ugovora zaračunao iznos od 2.044,64 kn kao naknadu za prijevremeni raskid ugovora, a da se ta naknada nigdje ne spominje u ranijem ugovoru iz 2013. niti u potvrdi koju je dobio nakon aktiviranja dodatne usluge TV. Iznosi od 261,00 kn i 90,99 kn da su fakturirani nakon raskida usluge te da nakon uloženog prigovora operateru nije dobio objašnjenje na koju uslugu se odnose.

4. Zbog pobijanja u cijelosti citiranog rješenja o ovrsi, O. sud u Z. je rješenjem poslovnog broja P.-619/17 od 18. svibnja 2017. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 22. veljače 2018. (list 10-12 spisa) istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti O. suda u Z., zbog ugovorene

nadležnosti O. suda u S..

5.1.Tužitelj, očitujući se na navode iz prigovora tuženika, navodi da su isti neosnovani u cijelosti, da je tuženik prigovorom učinio nespornim postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem, budući se postavlja pitanje kako je mogao raskinuti nepostojeći ugovor.

5.2. Ističe da je s tuženikom 14. ožujka 2016. sklopljen novi ugovor na daljinu telefonskim putem za uslugu tužitelja „T.+T.+s.4 P.”. 19. ožujka 2016.

da je tuženiku poslana potvrda o sklopljenom ugovoru u kojoj su navedene sve relevantne informacije te je usluga aktivirana u sustavu tužitelja. Tuženiku da je 29. kolovoza 2016. upućena opomena pred financijski raskid te je 21. rujna 2016. pokrenut financijski raskid. Tužitelj da je tuženiku odobrio obročnu otplatu dugovanja, koje se tuženik nije pridržavao, pa je tužitelj pokrenuo ovršni postupak.

5.3. Tužitelj upućuje na odredbu čl. 295. st. 1. ZOO. Navodi da je jasno da su stranke zasnovale pretplatnički odnos te je fakturirao

pruženu uslugu koju tuženik nije plaćao, slijedom čega je tužitelj tuženiku odobrio obročnu otplatu dugovanja. Na računima da je jasno vidljiv ispis poziva koji potvrđuje da je tuženik koristio usluge tužitelja.

5.4. Dalje tužitelj navodi da je tzv. financijski raskid ugovora pokrenuo temeljem odredbe čl. 7. Općih uvjeta od 4. srpnja 2016.

5.5. Očitujući se o načinu obračuna naknade za prijevremeni raskid ugovora temeljem računa od 14. listopada 2016. ističe da je naknada za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 1.405,65 kn (bez PDV-a) obračunata u skladu s čl. 17. st. 4. Općih uvjeta tužitelja i Cjenikom. Ista da obuhvaća ili mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu koja podrazumijeva zbroj svih ostvarenih popusta na proizvode i usluge koje je tuženik ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za korisnika. Ukoliko prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora dođe do raskida ugovora krivnjom korisnika, što je slučaj zbog nepodmirenog dugovanja tuženika, da je korisnik dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu koja podrazumijeva zbroj svih ostvarenih popusta na proizvode i usluge koje je ostvario. U konkretnom slučaju da je ugovoreno obvezno trajanje ugovora u razdoblju od 24 mjeseca, do 14. ožujka 2018. kako proizlazi iz Potvrde o sklopljenom ugovoru. Naknada za prijevremeni raskid da je obračunata prema zbroju svih ostvarenih popusta za proizvode i usluge koje je tuženik ostvario, jer je taj način obračuna naknade za njega povoljniji te je naknada obračunata u iznosu od 1.757,06 kn s PDV-om. Ukupna naknada za raskid da iznosi 1.756,11 kn, a da je tužitelj tuženiku na računu omaškom fakturirao nešto veći iznos (1.405,65 kn bez PDV-a), pa sada potražuje manji iznos od 1.404,89 kn bez PDV-a, odnosno iznos od. 1.756,11 kn s PDV-om.

5.6. Tužitelj je podneskom od 22. veljače 2018. tužitelj djelomično povukao tužbu u zahtjevu za iznos od 0,95 kn na ime glavnice tako da precizira tražbinu u glavnici od 3.045,15 kn i u dijelu tražbine zatezne kamate koja na glavnicu od 2.043,69 kn teče od 20. listopada 2016.

6. O. sud u Z. se rješenjem poslovnog broja P.-619/17 od 28.

ožujka 2017. oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj stvari te je predmet ustupljen stvarno i mjesno nadležnom O. sudu u S..

7. Sud naglašava da je 1. kolovoza 2017. došlo do statusne promjene na strani tužitelja, jer je to društvo pripojenu društvu OT O. d.d. Z.,

koje društvo je preuzelo sva prava i obveze svog pravnog prednika te je to društvo aktivno legitimirano za vođenje postupka. Radi lakšeg snalaženja sud će u nastavku sve što se odnosi na prednika tužitelja H. označavati kao "tužitelj".

8. U postupku koji se prethodno vodio pod poslovnim brojem P.-2146/18 donijeta je presuda od 12. travnja 2019. koja je rješenjem Ž. suda u V.

P. broj: 87 Povrv-208/2021

G. poslovnog broja G.-817/2020 od 18. siječnja 2021. ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. U ponovljenom postupku koji se vodi pod gornjim poslovnim brojem odlučiti je o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva za isplatu iznosa od 3.045,15 kn, na ime računa za pruženu ugovorenu uslugu i naknade za raskid ugovora, za sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne tražbine

10. Tuženik u podnesku od 11. ožujka 2021. navodi da je tužitelj u telefonskom razgovoru s N. S., vjerujući da razgovara s tuženikom sklopio nevažeći ugovor za uslugu T.+T.+s. N.4 P.” na teret tuženika. Kako tuženik navedenu uslugu nije tražio niti na nju pristao usmenim, pismenim, niti bilo kojim drugim načinom komunikacije, da se ne smatra odgovornim za troškove proizašle iz navedene usluge. Navodi da je greška tužitelja što je pretpostavio da je tuženik ženska osoba te je na računu i pretpostavke u razgovoru s tuženikovom majkom N. S., sklopio nevažeći ugovor na teret tuženika. Navodi da je s tužiteljem sklopio ugovor za fiksnu telefonsku liniju 17. svibnja 2012. s brojem priključka …. za uslugu H. S. & C. S. U. na adresi Z . P. sklopljenom ugovoru, da je pravo tužitelja da bez obavijesti produži postojeći ugovor, a tužitelj nema pravo dodavati dodatne usluge.

10.1. Dalje navodi da prigovor ovršenika na temelju ovršnog prijedloga poslovnog broja P.-1906/17 smatra nevažećim, jer isti nije pisao, potpisao i poslao, što je utvrdivo usporedbom potpisa, a potpis na žalbi nije njegov potpis. Navodi da ne stanuje na adresi od 24. prosinca 2014.

Zbog radnih obveza nije živio u Z., već je živio kao podstanar na adresi u Z., i radio u Z., kasnije preselio na adresu kao

podstanar, sve do promjene prebivališta nakon kupnje stana na adresi Z..

10.2. Dalje, u pogledu čl. 11. spornog ugovora, da tuženik nije mogao raskinuti ugovor u roku, jer nije znao da je taj ugovor sklopljen na teret tuženika. Po čl. 13. ugovora da pružatelj usluge traži kopiju osobne iskaznice za raskid ugovora radi potvrde identiteta, ali istu ne traži prilikom sklapanja novog ugovora te ugovaranja novih usluga na postojeći ugovor. Uvjeti sklapanja takvog ugovora da stavljaju tuženika u nepovoljan položaj, jer na taj način, ugovor na štetu korisnika može sklopiti bilo koja treća osoba.

10.3. U pogledu ugovora od 14. ožujka 2016. za koji tužitelj ističe da je s tuženikom sklopljen na daljinu, telefonskim putem, navodi da je tada bio na radnom mjestu u Z., O., u svom uredu. Tuženik da nije s tužiteljem razgovarao telefonski, niti na bilo koji drugi način komunicirao, niti tražio predmetnu uslugu, a tužitelj da je komunicirao s N. S.. U dokaz navoda korespondencije u kojoj tuženik navodno traži obročnu otplatu putem elektronske pošte, dostavlja ispis e-mail poruka gdje se vidi da e-mail poruke upućene tužitelju dolaze sa e-mail adrese …. a u zaglavlju je vidljivo da je pošiljatelj N. S..

Tužitelj da je trebao potvrditi identitet osobe s kojom komunicirao. Tužitelj da je s N. S. dogovarao obročnu otplatu dugovanja za usluge i nevažeći ugovor koji tuženik nije naručio, niti tražio. Po čl. 259.st.2. Zakona o obveznim odnosima da tuženik nije izrazio volju, niti želju za navedene usluge, a po čl. 295.st.1. istog zakona, tuženik da nije sklopio ugovor, niti pretplatnički odnos s tužiteljem.

11. Tuženik zahtijeva od tužitelja naknadu svih troškova proizašlih predmetnim postupkom, naknadu štete koju je prouzročio tužitelj svojim lihvarskim ponašanjem, naknadu za narušavanje ugleda tuženika, naknadu za pretrpljeni strah od ovrhe i blokade računa koja bi tuženika dovela u položaj gdje ne bi bio u mogućnosti ispunjavati svoje novčane obveze kreditne stambene i tekuće te bi tuženika dovelo u nepovoljan odnos s bankom i stvorilo dodatne troškove, u iznosu od 50.000,00 kn. Traži od tužitelja obrisati sve privatne podatke koje ima o tuženiku te da tuženika više ne kontaktira telefonski, poštom ili elektroničkom poštom, sukladno Zakonu od GDPR-u.

12. Tijekom dokaznog postupka je sud pročitao ispis otvorenih stavaka H. T. na ime korisnika V. S. od 7. travnja 2017. (list 6 spisa), potvrdu

M.-a R. o prebivalištu V. S. od 2. svibnja 2017. (list 7 spisa), O. uvjete poslovanja H. T. d.d. od 1. svibnja 2015. (14-24 spisa), potvrdu H.

T. o sklopljenom ugovoru od 14. ožujka 2016. (list 29-30 spisa), ispis stavaka izdan od O. T. d.d. na ime korisnika V. S. od 30. kolovoza 2017. (list 31-32 spisa), opomenu H. T. pred raskid pretplatničkog odnosa upućena V. S. s računom od 29. kolovoza 2016. (list 33 spisa), ispis e-

mail komunikacije sa e-mail adresa … od

12. i 15. prosinca 2016.(list 34-35 spisa), Opće uvjete poslovanja H.

od 4. srpnja 2016. (36-45 spisa), račun H. broj … .od 4. lipnja 2016. za svibanj 2016. (list 46- 47 spisa), račun

H. broj … od 4. srpnja 2016.

za lipanj 2016. (list 48-50 spisa), račun H. od 4. kolovoza 2016. za srpanj 2016. (list 51-52 spisa),

račun H. od 5. rujna

2016. za kolovoz 2016. (list 53-54 spisa), račun H. od 14. listopada 2016. za rujan 2016.

(list 55-56 spisa), račun H. od 5. prosinca 2016. za listopad i studeni 2016. (list 57-58 spisa), izvod iz

Cjenika H. bez naznačenog datuma (list 59-63 spisa), Uvjete korištenja paketa T.+T.+N. 4 P. izdane od H. od listopada 2014. (list 64-

66 spisa), potvrdu R. H.. o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa za radnika

V. S. od 1. veljače 2016. (list 120 spisa), pismo dobrodošlice u H.

V. S. od 19. lipnja 2012. (list 121 spisa), elektronički zapis

H. na ime V. S. o podacima

evidentiranim u matičnoj evidenciji u razdoblju od 10. srpnja 2005. do 15. veljače 2019. (list 122-125 spisa), zahtjev V. S. za H. uslugu od 17. svibnja 2012. (list 126 spisa), izvršio uvid u podatke jedinstvenog registra osoba MUP-a RH na ime V. S. i N. S., saslušao tuženike V. S. i

svjedokinju N. S..

13. Tuženik V. S., iskazuje da je, misli 2012, majka trebala fiksnu liniju na adresi u Z., a zbog postojećih dugovanja sa tadašnjim operaterom nije mogla sklopiti ugovor, on ponudio da će na svoje ime sklopiti ugovor za fiksnu liniju sa operaterom H.. U to vrijeme da je živio u Z.. Nakon otprilike dvije godine da je otišao u Z., taj ugovor i tada bio na snazi. Otkada je živio u Z., da nije bio prijavljen te nije znao da je majka sklopila neki novi ugovor, niti za TV program niti za telefon i ona ga o tome nije upoznala, niti mu je išta dolazilo na njegovo ime da bi mu bilo poznato. Napominje da je 2019. imao prijavu boravišta u Z., a od 2020 i prijavu prebivališta u Z..

13.1. Na upit suda, kako je upoznat sa vođenjem ovršnog postupka, tužitelj navodi da je 2018. putem sustava e - građani dobio poruku oko nekog postupka u O. sudu u S., nekoliko puta telefonskim putem pokušao dobiti od suda informacije o predmetu, slao i mail, ali ništa nije mogao doznati, jer nitko nije odgovarao. Kada je bio prijavljen na adresu H. u Z., da je dobio žalbu odvjetnika tužitelja na presudu, gdje su se oni žalili pa je i ona napisao žalbu koja je odbijena i dalje je po povratku spisa sa suda u V. G. nastavljen postupak. Na upit suda, dali mu je majka ikada išta rekla oko tražbine tužitelja i ugovora sa tužiteljem, odgovara da nije. Na upit oko maila koji je majka koristila, dali je isti bio na njegovo ime, tuženik odgovara da nije.

14. Svjedokinja N. S., majka tuženika, iskazuje da je V. prije imao sklopljen ugovor sa O., s tim da su se oni tada zvali drugačije, za fiksnu telefonsku liniju, a oko ugovora od 2016, da je nekako u to vrijeme isticao taj prvi ugovor koji je V. imao sklopljen. U to vrijeme da je ona nazvala operatera u smislu dali bi se postojećem ugovorom mogaoo pridodati još i telefonski program i to je razgovarala sa nekom od operatora putem telefona, da ista nije niti pitala dali je to V., niti tražila ikakve podatke već samo da potvrdi telefonski broj sa kojega je zvala. Nakon nekoga vremena kada ih je zvala da prekine onaj prvi ugovor, operatorka ju je upoznala da je sada na snazi drugi ugovor i ukoliko ga želi raskinuti, da bi trebala platiti penale.

14.1. Na upit suda dali je bio uključen TV program, svjedokinja odgovara da jeste, da je to trajalo par mjeseci dok nije nazvala da raskine onaj prvi ugovor kako je to navela. Dalje navodi da je, kada je upoznata da bi za raskid ugovora trebala platiti penale bila iznenađena, tim više što prilikom razgovora kada je aktiviran TV program nije utvrđen njen identitet, niti je tko pitao za njene podatke, a čitava komunikacija da se odvijala telefonskim putem. Konačno, da nije platila penale, prethodno je slala i prigovor operatoru koji nije prihvaćen, a operator je pokrenuo ovršni postupak na koji je ona podnijela prigovor.

14.2. Na upit suda ,navodi da je u to vrijeme raskinut ugovor. Navodi da je bilo razgovora da joj se odobri obročno plaćanje, ali da je postojala mogućnost obročnog plaćanja računa, a ne penala. Na upit suda, navodi da je kod prvog sklapanja ugovora za fiksnu liniju, sin stanovao u Z. i potpisao ugovor koji je tada došao poštom. Kod drugog ugovora za TV program da sin nije bio upoznat sa istim, tada nije stanovao u Z., nego u Z..

14.3. Na upit zamjenice punomoćnika tužitelja svjedokinji, dali je od tužitelja primila potvrdu o sklopljenom ugovoru, svjedokinja navodi da se ne sjeća dali je primila potvrdu, a sjeća se da je u to vrijeme tražila da joj se dostavi ugovor. Na daljnji upit iste, dali je sa tužiteljem komunicirala, osim telefonskim putem i putem maila svjedokinja odgovara da je bilo i putem maila, samo u onom dijelu koji se odnosio na mogućnost obročne otplate. Na daljnji upit svjedokinji, obzirom da spisu prileži mail kojim je potpisan tuženik, dali se onda svjedokinja lažno predstavila pod njegovim imenom tužitelju, navodi da jeste. Na upit svjedokinji, a kako je rekla da je ona podnijela prigovor na rješenje po ovrsi, dali to znači da ga nije podnio tuženik ista odgovara sa "da".

15. Nakon ocjene izvedenih dokaza, pojedinačno te ih dovodeći ih u međusobnu svezu, primjenjujući odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Kako se radi o sporu male vrijednosti, to su u postupku primijenjene odredbe čl. 457. do 467.a ZPP-a, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.

17. Sud naglašava da se o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju činjenica koje se utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a, a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

18. Predmet spora je utvrđivanje osnovanosti tužiteljeva zahtjeva za isplatu iznosa od 3.045,15 kn na ime neplaćenih računa za pružanje ugovorene usluge „T.+T.+s. N.4 P.”i naknade za za prijevremeni raskid ugovora.

19. Dvojbenim se ukazuje postojanje ugovora između tužitelja i tuženika, time i obveze tuženika iz koje proizlazi tražbina tužitelja koja je predmet spora. Naime, tuženik tijekom postupka navodi da je tužitelj u telefonskom razgovoru s N. S., vjerujući da razgovara s tuženikom sklopio nevažeći ugovor za uslugu T.+T.+s. N. 4 P.” te da tu uslugu nije tražio niti na nju pristao usmenim,

pismenim, niti bilo kojim drugim načinom komunikacije.

20. Sud naglašava da je teret dokaza da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor na daljinu na tužitelju.

21. Sklapanje ugovora je regulirano odredbama čl. 247.-294. Zakona o obveznim odnosima („NN” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,

dalje: ZOO).

21.1. Odredbom čl. 293.st.1. ZOO-a je propisano da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ponuda učinjena elektroničkim putem smatra ponudom nazočnoj osobi, ako se u konkretnom slučaju može na izjavu odmah dati protuizjava.

21.2. Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama („NN” broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17, dalje: ZEK) je propisano da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom (u daljnjem tekstu: pretplatnički ugovor).

21.3. Odredbom čl. 41.st.4. ZEK-a je između ostalog propisano da sastavni dio pretplatničkog ugovora čine opći uvjeti poslovanja, uvjeti korištenja usluga i cjenik usluga za koje se taj ugovor sklapa te da ugovori sklopljeni putem sredstava daljinske komunikacije ili elektroničke trgovine, kao i ugovori sklopljeni izvan poslovnih prostora operatora, moraju sadržavati odredbe u skladu s posebnim propisima.

21.4. Odredbom čl. 66.a st. 1. Zakon o zaštiti potrošača („NN” broj 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP) je propisano da je u slučaju sklapanja ugovora o uslugama na daljinu putem telefona trgovac dužan potrošaču dostaviti ponudu na trajnom mediju na način kojim će nedvojbeno biti moguće utvrditi trenutak zaprimanja ponude.

21.5. Odredbom čl. 66.a st. 2. ZZP-a je propisano da se ugovor iz stavka 1. toga članka smatra se sklopljenim kad potrošač, nakon primitka ponude, dostavi trgovcu potvrdu svoje suglasnosti o sklapanju ugovora.

21.6. Odredbom čl. 66.a st. 3. je propisano da je teret dokaza o zaprimanju potvrde suglasnosti iz stavka 2. toga članka na trgovcu.

21.7. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisuje se kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a odredbom čl. 65. st. 1. ZOO-a propisuje kako je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Nadalje, odredba čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

21.8. Općim uvjetima poslovanja H. od 1. svibnja 2015. u čl.

4.2.7. propisani su uvjeti sklapanja ugovora na daljinu ili izvan poslovnih prostorija H. te je pod b) određeno da će u slučaju sklapanja Pretplatničkog ugovora na daljinu H.., nakon priopćenja predugovornih obavijesti korisniku bez odgode, na prikladnom mediju (koji uz pisanu potvrdu, uključuje elektroničku poštu ili SMS poruku) dostaviti ptvrdu o sklopljenom ugovoru s naznačenim informacijama o ugovorenoj javnoj komunikacijskoj usluzi, trajanju ugovra te o pravu na raskid ugovora, sukladno odredbama propia o zaštiti potrošača te presliku obrasca jedinstvene izjave. Pretplatnički ugovor sklopljen na daljinu (putem interneta ili telefonskim pute i sl.) smatra se sklopljenim s danom slanja potvrde o sklapanju ugovora korisniku.

22. U postupku je utvrditi je li između tužitelja i tuženika zasnovan ugovorni odnos, odnosno 14. ožujka 2016. sklopljen pretplatnički ugovor na daljinu telefonskim putem za uslugu tužitelja „T.+T.+s.N.4 P.” te 19. ožujka 2016. tuženiku poslana potvrda o sklopljenom ugovoru u kojoj su navedene sve relevantne informacije i aktivirana tužiteljeva usluga, čime bi tuženik stekao svojstvo korisnika, a tužitelj pružatelja usluge.

23. Uvidom u podatke iz jedinstvenog registra osoba MUP-a RH, sud utvrđuje da da dan 14. ožujka 2016. ima prijavljeno prebivalište na adresi u Z..

24. Čitanjem potvrde H. o sklopljenom ugovoru od 14. ožujka 2016.

(list 29-30 spisa), proizlazi da je tuženikov zahtjev za sklapanje ugovora prihvaćen, da za valjanost pretplatničkog ugovora nije potreban potpis korisnika te se ugovor smatra sklopljenim danom zaprimanja te potvrde. U potvrdi je označen naziv i sjedište isporučitelja usluge H.., podaci o korisniku i priključku, V. S., Z. i podaci o usluzi, ugovorna obveza 24

mjeseca, označena adresa za dostavljanje računa, opomena i obavijesti Z.. Primijetiti je da nedostaje dokaz o slanju potvrde

tuženiku, na koji način je poslana te dokaz da bi tuženik zaprimio potvrdu.

24.1. U uvodu potvrde je naznačeno da se temeljem telefonskog razgovora obavljenog dana 14. ožujka 2016. dostavlja Potvrda o sklopljenom ugovoru na daljinu sa H. T..

25. Međutim, iz iskaza svjedokinje N. S. proizlazi da je ona nazvala operatora, pridodati postojećem ugovoru telefonski program, razgovarala sa zaposlenicom operatora putem telefona, a ova da nije pitala dali je to tuženik, niti tražila kakve podatke.

26. Uzeti u obzir je i sadržaj pisma dobrodošlice u H.. V. S. od 19. lipnja 2012. (list 121 spisa), čitanjem kojeg proizlazi označena e-

mail adresa korisnika … dok čitanjem ispisa e-mail

komunikacije od 12. prosinca 2016. i 15. prosinca 2016. proizlazi komunikacija tužitelja sa e-mail adrese

… sa N. S. i korisnika sa e-mail

adrese … povodom zamolbe za obročnu otplatu duga.

27. Posebno je uputiti na odgovor svjedokinje S. na upit zamjenice punomoćnika tužitelja, kojim potvrđuje da se lažno predstavila u komunikaciji e- mailom tužitelju pod tuženikovim imenom.

28. Bitna okolnost je da u vrijeme kada bi bio navodno bio sklopljen predmetni ugovor, tuženik ima prijavljeno boravište u Z., ali dokazuje ispisom elektroničkog zapisa Zavoda da je u razdoblju od 1. siječnja

2015. do 31. siječnja 2016. zaposlen kod poslodavca R. H.. d.o.o. sa mjestom rada u Z., a u razdoblju od 1. veljače 2016. do 23. ožujka 2016. zaposlen kod pravne osoba N. D. d.o.o. sa mjestom rada u Z..

29. U vrijeme navodnog sklapanja spornog pretplatničkog ugovora, svjedokinja N. S. ima prijavljeno prebivalište na adresi u Z.

30. Sud smatra da nije dokazano da je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa za uslugu T.+T.+s.N. 4 PLUS.

31. Nesporno je da se utvrđuje sklapanje ugovora na daljinu, pa je u tom smislu tužitelj, na kojemu je sukladno čl. 219. ZPP-a teret dokaza, zbog tuženikovog osporavanja činjenice sklapanja ugovora, za osnovanost tužbenog zahtjeva trebao dokazati da je s tuženikom sklopio ugovor na daljinu o zasnivanju pretplatničkog odnosa.

32. Relevantan dokaz koji bi nedvojbeno upućivao da je tuženik s tužiteljem sklopio sporni ugovor na daljinu o zasnivanju pretplatničkog odnosa, u postupku nije izveden, naglašavajući da izdani računi na ime V. S. kao korisnika

tuženika nisu dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da su parnične stranke sklopile sporni ugovor na daljinu, slijedom čega da tuženik duguje utužene iznose, jer su izdani računi jednostrane isprave tužitelja, a ne javne isprave iz čl. 230. st. 1. ZPP, kojim se dokazuje istinitost što se u njima potvrđuje ili određuje,

33. Dostatan dokaz nije niti Potvrda H. o sklopljenom ugovoru od 14.

ožujka 2016. primjećujući da ne postoji dokaz kada je ista od tužitelja poslana, niti dostavljena tuženiku, posebno uzimajući u obzir da tuženik u to vrijeme prebiva u Z., gdje je zasnovao radni odnos, a ne na prijavljenoj adresi prebivališta u Z..

34. Konačno, sud može utvrditi na temelju iskaza svjedokinje N. S.

koja se predstavljala tužitelju koristeći ime i prezime tuženika s namjerom sklopiti sporni pretplatnički ugovor, da je tužitelj postupao u stvarnosti po njenom zahtjevu.

35. Uzimajući u obzir naprijed opisano, sud je stajališta da u postupku nije dokazano da bi tužitelj s tuženikom 14. ožujka 2016. sklopio predmetni ugovor na daljinu, na temelju kojeg bi bili u obveznom odnosu, a tuženiku kao korisniku tužiteljeve usluge nastala obveza koja je predmet spora.

36. Slijedom naprijed opisanog, to je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, a zbog čega je platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi ukinut u cijelosti i odlučeno kao u izreci presude pod I.

37. Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja V. S., uređen podneskom od 31. kolovoza 2021. je neosnovan.

38. U pogledu protutužbenog zahtjeva pod 1. zahtjeva odbaciti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. M., kako slijedi;

38.1. U predmetnom postupku pokrenutom po prigovoru podnijetog protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud odlučuje o osnovanosti tražbine ovrhovoditelja, sada tužitelja te presudom u cijelosti održava na snazi platni nalog (sadržan u rješenju o ovrsi), ili ukida u cijelosti platni nalog i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, ili djelomično ukida platni nalog a u preostalom dijelu platni nalog djelomično održava na snazi. O odbacivanju platnog naloga sud odlučuje rješenjem, a ne presudom. Razlozi koje opisuje tuženik-protutužitelj kao činjenični osnov zahtjeva pod 1, već su po istome istaknuti u predmetnom postupku u kojemu se kao predmetu spora odlučuje o osnovanosti tražbine tužitelja, dakle, hoće li se platni nalog održati na snazi ili ukinuti te u kojem postupku ovaj aktivno sudjeluje kao tuženik.

38.2. Odlukom pod I. izreke presude je odlučeno ukinuti predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, umanjeno za iznos od 0,95 kn u pogledu kojeg dijela zahtjeva je tužitelj-protutuženik povukao tužbeni zahtjev.

38.3. Slijedom opisanog, kako je sud ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, to je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja pod 1. neosnovan.

39. U pogledu zahtjeva za isplatu iznosa od 4.916,57 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, sud zaključuje da se zahtjev temelji institutu stjecanja bez osnove.te je predmet zahtjev tužitelja V. S. prema tuženiku isplatiti mu iznos koji je tuženiku isplaćen na temelju obveza iz pretplatničkog ugovora koji nije nastao, dakle, bez pravne osnove.

39.1. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a je propisano: „Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.”

39.2. Odredbom čl. 1111. st. 3. ZOO-a je propisano: „Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.”

39.3. Odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano: „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.”

40. Sud je raspravnim rješenjem od 20. srpnja 2021. ostavio tuženiku- protutužitelju rok od 15 dana radi obrazloženja protutužbenog zahtjeva.

41. Tuženik-protutužitelj u podnesku od 31. kolovoza 2021. navodi razloge zbog kojih smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika neosnovan, dok u pogledu zahtjeva za isplatu navodi da traži povrat uplaćenih sredstava za usluge koje tuženik nije sklopio s tužiteljem uvećano za zatezne kamate. Dalje navodi da je tužitelj uredno slao račune za spornu uslugu i ugovor, koje je N. S. plaćala u neznanju zbog čega traži uplaćeni iznos vratiti istoj.

42. Kako je sud vezan činjeničnim osnovom tužbe, primijetiti je da činjeničnom opisu na kojemu se temelji zahtjev, proizlazi da je račune po spornom ugovoru tužitelju-protutuženiku plaćala N. S., a ne tuženik, dok se u tužbenom zahtjevu, zahtijeva isplata predmetnog iznosa tužitelju (tuženiku-protutužitelju).

43. U tom smislu, a kako sam tuženik-protutužitelj opisuje, proizlazi da je isplatu ukupnog iznosa od 4.916,57 kn izvršila N. S., a ne tuženik-

protutužitelj V. S., uslijed čega bi tom isplatom dio imovine iste prešao u imovinu tužitelja-protutuženika, to zahtjev za isplatu zbog stjecanja bez osnove prema tužitelju-protutuženiku isključivo može podnijeti samo N. S., a ne

tuženik-protutužitelj V. S., koji nije izvršavao predmetne isplate svojim novčanim sredstvima, pa da bi zbog toga došlo do neosnovanog umanjenja imovine tuženika-protutužitelja, čime nedostaje bitno zakonsko obilježje instituta tužiteljevog stjecanja bez osnova u odnosu na tuženika-protutužitelka.

44. Slijedom opisanog proizlazi da tuženik-protutužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe zbog čega je protutužbeni zahtjev pod 2. neosnovan.

45. Zbog naprijed opisanog i utvrđenog, sud je odbio u cijelosti kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja i odlučio kao u izreci presude pod II.

46. Kako je tužitelj podneskom od 22. veljače 2018. tužitelj djelomično povukao tužbu u zahtjevu za iznos od 0,95 kn na ime glavnice tako da precizira tražbinu u glavnici od 3.045,15 kn i u dijelu tražbine zatezne kamate koja na glavnicu od 2.043,69 kn teče od 20. listopada 2016. to je sud utvrdio djelomično povlačenje tužbe kako je to u izreci rješenja pod I.

47. Odluka o parničnom trošku, dakle, odluka o troškovima čitavog postupka temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužitelja te u granicama istog, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji. Tuženik-protutužitelj nije zahtijevao naknadu parničnog troška

47.1. Uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio u parnici sa svojim tužbenim zahtjevom, međutim uspio je u dijelu koji se odnosi na odbijanje protutužbenog zahtjeva tuženika-protutuženika, a tuženik je uspio u parnicu u dijelu koji se odnosi na odbijanje tužiteljevog tužbenog zahtjeva, ali nije podnio zahtjev za naknadu parničnog troška, to sud smatra da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, zbog čega je primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove i odlučio kao u izreci rješenja pod II.

U S., 11. listopada 2021.

S U D A C

Daniel Ban, v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja,

- tuženiku,

- u spis.