REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Jž-1967/2019
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljenog N.G.-S., drugookrivljenog A. G.-B. i trećeokrivljenog J. B. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj:5/90, 30/90, 47/90, 29/94), rješavajući o žalbi drugookrivljenog A. G. zastupanog po braniteljici I. P. R. odvjetnici iz Š., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 12. lipnja 2019., broj: Pp J-304/2019, na sjednici vijeća održanoj dana 11. listopada 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba drugookrivljenog A. G.-B. i prvostupanjska presuda potvrđuje u odnosu na tog okrivljenika.
II Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18), drugookrivljeni A. G.-B. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Presudom Općinskog suda u Šibeniku od 12. lipnja 2019., broj: Pp J-304/2019, proglašeni su krivima prvookrivljeni N. G.-S., drugookrivljeni A. G.-B. i trećeokrivljeni J. B. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci, te su prvookrivljeni N. G.-S. i drugookrivljeni A.G.-B. kažnjeni novčanim kaznama, obadvojica u iznosu od 700,00 kuna koju su kaznu dužni platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i upozoreni ako u tom roku plate 2/3 tog iznosa da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti. Trećeokrivljenom J. B. je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona izrečena uvjetna osuda na kaznu zatvora u trajanju od 10 dana, a koja se kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od godine dana od pravomoćnosti ove presude ne počini isti ili istovrsni prekršaj. Nadalje, okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 400,00 kuna, svaki.
2. Protiv prvostupanjske presude drugookrivljeni A. G.-B. je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj poriče prekršaj, smatra kako su prekršaj počinili samo prvookrivljenik i trećeokrivlenik, te kako se događaj nije zbio na javnoj površini nego u dvorištu njegove kuće. Obadvojica okrivljenika su njega udarali dok ih on ničim nije izazvao nego je u svojem dvorištu prao zid svoje kuće zbog čega smatra da ne može odgovarati za njihova djela i da stoga ne treba niti platiti kaznu i troškove postupka. Smatra da je uvjetna osuda izrečena trećeokrivljenom preblaga kazna i da njome neće biti ostvarena svrha kažnjavanja naročito generalna prevencija i smatra da se radi o težem obliku prekršaja.
6. Međutim, opravdano je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud donio odluku o krivnji svih okrivljenika, pa i žalitelja jer smatra da je nesporno utvrđeno da su se okrivljenici i to N. G.-S. i A. G.-B. fizički sukobili na način da je N. G. S. udario A. G.- B. zatvorenom šakom u predjelu prsišta dok je A. G. B. rukama povukao N.G.-S. za odjeću u predjelu prsa, nakon čega su se rukama međusobno odgurivali. Prvostupanjski sud je do ovog zaključka došao ocjenom obrana okrivljenika i iskaza svjedoka s tim da je vjeru poklonio iskazima svjedoka F. i A. M. ali i A. G. B. supruge žalitelja jer je i ona iskazala da su se okrivljenici preko ograde međusobno odgurivali. Nesporno je utvrđeno i da je trećeokrivljeni J. B. odgurnuo A. G.-B. objema rukama u predjelu prsa, uslijed čega A. G.-B. pada na pod, gdje ga J. B. jednom udara šakom desne ruke u predjelu lijeve strane lica.
Prvostupanjski sud je detaljno proveo dokazni postupak, valjano je ocjenjivao svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te je slobodnom ocjenom istih donio pravilan zaključak o krivnji okrivljenika i žalitelj svojom žalbom takvu odluku nije doveo u pitanje. Žalbeni navodi kojima žalitelj poriče prekršaj i aludira da je postupao u nužnoj obrani su neosnovani i neuvjerljivi jer iz svih iskaza osim njegove obrane proizlazi da je između njega i N. G. došlo do verbalnog (koji sud ne smatra dokazanim) i fizičkog sukoba koji je sud pravilno ocijenio nesporno utvrđenim.
7. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da se sukob odvijao na javnom mjestu i to stoga jer se sukob koji se odigravao na ogradi između dva dvorišta jasno vidio na ulici, dakle, posljedica ponašanja okrivljenika – tuča je bila vidljiva na neograničenom javnom mjestu ulici, što su potvrdili i svjedoci očevici F. i A.M.
8. Žalbeni navodi koji se odnose na ponašanje, djelo i sankciju trećeokrivljenog J. B. su nedopušteni jer žalitelj nije i ovlaštenik podnošenja žalbe na štetu trećeokrivljenog J. B. Naime, odredbom članka 192. Prekršajnog zakona propisano je da žalbu na štetu okrivljenika može podnijeti samo tužitelj, a tužitelj je u konkretnom slučaju Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava šibensko-kninska, Policijska postaja Šibenik s Ispostavom Primošten koji je presudu uredno primio, nije podnio žalbu.
9. Ispitujući potom na temelju članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti odlučne za odluku o kazni sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je opravdano žalitelju izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne u zakonom propisanom rasponu novčane kazne za taj prekršaj (člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisana novčana kazna 50 do 200 DEM ili kazna zatvora do 30 dana) koja je kazna po ocjeni ovog Suda primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti tog okrivljenika, i da će samo ovako izrečenom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja. Okrivljenik je upozoren i na zakonsku pogodnost ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna će se smatrat plaćenom u cijelosti.
10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 300,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
11. Na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. listopada 2021.
ZAPISNIČAR :
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Koraljka Polak Medaković, v. r.
Siniša Senjanović,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
