Poslovni br. 18 Povrv-424/2020-10

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. M. I. S. d.o.o., S. N., S. , OIB: …, zastupano po T. L. odvjetnici iz S., T. kralja T. , protiv tuženika T. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Č., N. T. 71, OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. K., odvjetniku iz O., radi isplate iznosa od 33.427,61 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 2. rujna 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke 8. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja J. M. I. S. d.o.o., S. N., S., OIB: …, prema tuženiku T. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Č., N. T., OIB: … za isplatu iznosa od 33.427,61 kn (slovima: tridesettritisućečetristodvadesetsedam kuna i šezdesetjedna lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 3.245,45 kn od 11.12.2019. na iznos od 679,00 kn od 18.12.2019., na iznos od 13.869,35 kn od 27.12.2019., na iznos od 5.634,06 kn od 02.01.2020., na iznos od 4.244,35 kn od 05.01. 2020., na iznos od 3.495,99 kn od 06.02.2020. i na iznos od 2.259,41 kn od 13.02.2020., pa do isplate, po stopi koja se obračunava po čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena, te da mu naknadi nastali trošak ovog ovršnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos troškova koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu, uvećane za 5 (pet) postotnih poena, sve u roku od osam dana računajući od dana primitka ovog rješenja, pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. iz O., poslovni broj Ovrv-16/2020 od 19. listopada 2020. ukida u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.784,00 kn (slovima: tritisućesedamstoosamdesetčetirikune) u roku od petnaest dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 kn (slovima: dvjestopedesetkuna), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 33.427,61 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Javni bilježnik A. K. iz O., donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-16/2020 dana 19. listopada 2020.

2. Povodom pravodobnog prigovora ovršenika (tuženika) postupak je nastavljen pred ovim sudom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te je sud sukladno čl.58.st.3 i čl.282.st.3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) dana 9.3.2021. donio rješenje (str. 30 i 31 spisa) kojim je stavljeno izvan snage gore navedeno Rješenje o ovrsi u dijelu u kojemu je određena ovrha, te su ukinute sve provedene ovršne radnje i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem suda stranke su sukladno čl. 461.a.st.5 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), upozorene na dužnost iznošenja činjenica i dostavljanja dokaza u zakonski određenom roku.

3. Tužitelj u tužbi i u daljnjem tijeku postupka u bitnom navodi kako je sa tuženikom bio u poslovnom odnosu, te da je istome vršio uslugu oštrenja, šteliranja, ravnanja, napinjanja, te varenja tračne pile (alata), te ističe kako mu na temelju tih izvršenih usluga tuženik duguje iznos od 33.427,61 kn i to budući da je tužitelj svoj posao izvršio, da je tuženik predmetne popravljene alate od strane tužitelja zaprimio, a da mu tuženik taj posao nije platio. Slijedom iznijetoga svoj tužbeni zahtjev temelji na izdanim računima tuženiku (str. 6 do 12 spisa).

4. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako s tužiteljem nije bio u nikakvom poslovnom odnosu za utužene račune, niti je od tužitelja naručio usluge naznačene u predmetnim računima, a niti su mu takve usluge od strane tužitelja pružene. Nadalje, u odnosu na utužene račune, tuženik priznaje da je od tužitelja naručio uslugu oštrenja glodala za parket (iz računa 1187/1/1) te je isto glodalo dostavio tužitelju, međutim ističe da mu tužitelj nije nikada isporučio, odnosno vratio ta glodala, te se ista još uvijek nalaze kod tužitelja, te stoga tuženik smatra kako niti po tom računu tužitelju tuženik nije dužan platiti uslugu jer ista nije obavljena. U odnosu na ostale utužene račune tuženik ističe kako mu nije poznato na što se drugi računi odnose, s obzirom da je suradnja s tužiteljem završila ispostavom ranije navedenog računa 1187/1/1 od 2.12.2019. i to iz razloga što su usluge tužitelja bile preskupe i vremenski neisplative za tuženika. Navodi da je tužitelj nakon što mu je tuženik saopćio prestanak suradnje, počeo tuženiku sukcesivno izdavati utužene račune za usluge koje tuženik nikad nije naručio i koje usluge tuženiku nikad nisu pružene od strane tužitelja. Također oko istih navoda stranke su vodile i e-mail korespondenciju, te ističe da je tužitelj tuženiku dostavio samo neke dostavnice koje su se mogle povezati sa utuženim računima, da određene dostavnice uopće nisu bile potpisane, dok na preostalim dostavnicama stoje inicijali osobe SB koja je nepoznata tuženiku.

5. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u račun broj 1181/1/1 od 25.11.2019. (str. 6 spisa), 1187/1/1 od 2.12.2019. (str. 7 spisa), 1244/1/1 od 11.12.2019. (str. 8 spisa), 1259/1/1 od 17.12.2019. (str. 9 spisa), 1276/1/1 od 20.12.2019. (str. 10 spisa), 59/1/1 od 21.1.2020. (str. 11 spisa), 84/1/1 od 28.1.2020. (str. 12 spisa), e-mail korespondenciju (str. 23 do 26 spisa), otpremnicu 59 (str. 27 i 60 spisa), otpremnicu 1188 (str. 28 i 61 spisa) i otpremnicu 1182 (str. 29 i 62 spisa), te je saslušao svjedoka E. Š. (str. 79 do 83 spisa), te je saslušao zz tuženika u svojstvu stranke V. Š..

6. Pri donošenju odluke sud nije uzeo u obzir dokumentaciju tužitelja dostavljenu sudu podneskom od 25.6.2021. i to otpremnicu 84 (str. 72 spisa), otpremnicu 1277 (str. 74 spisa), otpremnicu 1260 (str. 75 spisa), otpremnicu 1245 (str. 76 spisa), budući da članak 461a. st.3. ZPP-a određuje da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga, tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

7. Uvidom u sustav e-Spisa sud je utvrdio kako je rješenje ovoga suda od 9. ožujka 2021., tužitelj po punomoćniku zaprimio dana 10. ožujka 2021. te nije u zakonski određenom roku od 15 dana dostavio sudu dokazne prijedloge i činjenice na temelju kojih temelji svoje zahtjeve unatoč činjenici da je istim rješenjem tužitelj bio upozoren na pravne posljedice sukladno čl. 461.a. st.5. ZPP-a. Sud je stoga na ročištu održanom dana 6. srpnja 2021.odbio i dokazni prijedlog tužitelja istaknut u istom podnesku za pribavom podataka od Hrvatske pošte i očitovanje o uručenju predmetnih paketa ili o eventualnom povratu robe tužitelja, saslušanje svjedoka S. B., M. C. i zz tužitelja B. M., iz razloga što ti dokazi nisu pravovremeno predloženi od strane tužitelja, te slijedom toga nisu od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Naime, člankom 461a. st.6. ZPP-a određeno je da stranke u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu ili u podnescima iz st. 3. i 4. ovoga članka. Člankom 461a. st.7. ZPP-a, određeno je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. istoga članka sud neće uzeti u obzir.

9. Na pripremnom ročištu održanom 6.7.2021. na upit suda iz kojeg razloga tužitelj nije u naprijed navedenom zakonskom roku dostavio podnesak sa dokazima i činjenicama, sukladno članku 461.a st.3. ZPP-a, punomoćnik tužitelja je izjavio kako je predmetne otpremnice bilo potrebno pronaći u arhivi tužitelja, te da je to razlog zbog kojeg isti nije to dostavio ranije. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako razlog da je tužitelj tražio dokaze u arhivi nakon podnošenja tužbe (prijedloga za ovrhu) nije dokaz da predložene činjenice i dokazna sredstva dostavljena i predložena podneskom od 25.6.2021. nije mogao ranije u tužbi, odnosno u podnescima iz čl. 461.a.st.3. ZPP-a predložiti bez svoje krivnje, te slijedom toga činjenice i dokazne prijedloge iz tog podneska sud nije uzeo u obzir pri donošenju odluke u ovom postupku.

10. Sud je radi razjašnjenja poslovnog odnosa u ovom postupku na ročištu održanom 2.9.2021. saslušao od strane tuženika predloženog svjedoka E. Š. i zz tuženika V. Š. u svojstvu stranke. Tako je svjedok E. Š., zaposlenik tuženika na radnom mjestu komercijalnog poslovođe, iskazao kako su stranke poslovale od 7. ili 8. mj. 2019. do prosinca 2019., te da je tužitelj za tuženika radio poslove brušenja alata, te ističe kako je tužitelj od tuženika preuzimao alate, te ih je potom vraćao tuženiku bilo osobno bilo preko pošte. Ističe da je problema došlo kada se tužitelj pozvao na određenu robu, koja ili nije dostavljena ili nije valjano zaprimljena, te nije naznačen potpisnik, odnosno tko je tu robu zaprimio u tvrtki. Napominje kako je roba koja je pravilno isporučena tuženiku od strane tužitelja i plaćena, međutim da roba za koju nije bilo dokaza o urednoj isporuci od strane tužitelja, istome nije plaćena. Također ističe da mu nije poznat potpis na otpremnici sa strane 60 i 62 spisa, odnosno da taj potpis nije njegov, a što je vidljivo i iz potpisa na osobnoj iskaznici koja je predočena sudu prilikom identifikacije svjedoka. Nadalje ističe da je do poslovne suradnje došlo tako što je direktor tužitelja osobno došao kod tuženika i nudio svoje usluge, te je tuženik telefonskim putem naručivao predmetnu uslugu od tužitelja, ukoliko su mu bile potrebne, te navodi da usluge od tužitelja nisu naručivali pismenim putem, budući da se poslovna suradnja bazirala na povjerenju između stranaka, te nije bilo potrebe za pismenim narudžbama. Također je istaknuo kako je S. B. povremeno znao obavljati određeni posao popravljanja nekog od strojeva kod tuženika, međutim da ta osoba nije zaposlenik tuženika, pa stoga nema niti ovlaštenje za izdavanje ili preuzimanje robe, već to ovlaštenje imaju jedino V. Š. (direktor), M. Š. (suvlasnik firme) i predmetni svjedok. Također ističe da nema saznanja da li su predmetni utuženi računi vraćeni tužitelju budući da taj posao radi računovodstvo tuženika, međutim da je on poslao mailove sa stranica 23 do 26 spisa.

11. Sud je također na istom ročištu saslušao i zakonskog zastupnika V. Š. u svojstvu stranke, a na okolnost utvrđivanja poslovnog odnosa između stranaka, te je isti u iskazu također naveo kako je u poslovne prostorije tuženika pristupio zz tužitelja ponudivši svoje usluge brušenja alata i izrade tračnih pila iz razloga što isti ima suvremene strojeve za taj posao, te je tada dogovoren način isporuke, cijena, vrijeme isporuke, te je tuženik tada dao određene alate tužitelju na popravak. Ističe kako su alati koji su prvotno predani tužitelju na popravak tuženiku vraćeni, te je naknada za obavljeni posao tužitelju i isplaćena. Također navodi kako mu nije poznato da je roba naznačena na otpremnicama sa strane 60 do 62 spisa i zaprimljena od strane tuženika, a niti su mu poznati potpisi na tim otpremnicama, te da su jedino ovlaštenje za izdavanje, predavanje i zaprimanje robe imali on, M. Š. i E. Š.. Ističe da je sva roba koja je naručena i plaćena, a ona koja nije naručena nije niti plaćena, te da tuženik nije vratio tužitelju predmetne račune, međutim da ih je osporio putem e-maila, tražeći otpremnice i saldokartice uz te račune. Također ističe da S. B. nije nikada bio zaposlenik kod tuženika.

12. Budući da je povodom prigovora tuženika (ranije ovršenika) ovršni postupak nastavljen pred ovim sudom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio potraživanje tužitelja, tužitelj je bio dužan sukladno pravilima o teretu dokazivanja dokazati postojanje svoje tražbine, a što isti nije učinio. Naime, sud je utvrdio kako je tužitelj izdao tuženiku utužene račune u ovom postupku, međutim, budući da su isti jednostrane isprave sastavljene od strane tužitelja, a koje je tuženik u ovom postupku osporio, te je predmetne račune tuženik osporavao i prije pokretanja ovršnog postupka u e-mail prijepisci (str. 56 do 58 spisa), tužitelj je bio dužan dokazati da je zaprimio robu (alate) od tuženika, da je isti izvršio usluge specificirane na svakom pojedinom računu, te je bio dužan dokazati da je robu (alate) koji su navedeni na tim računima i uredno vratio tuženiku kao naručitelju predmetnih usluga.

13. Slijedom iznijetoga, iz računa dostavljenih uz prijedlog za ovrhu (str. 6 do 12 spisa) ne proizlazi osnovanost tužiteljeve tražbine, a dokumentaciju predanu sudu podneskom od 25.6.2021. (str. 68) i predložena dokazna sredstva uz isti podnesak - otpremnicu 84 (str. 72 spisa), otpremnicu 1277 (str. 74 spisa), otpremnicu 1260 (str. 75 spisa), otpremnicu 1245 (str. 76 spisa), sud nije mogao uzeti u obzir pri donošenju odluke sukladno čl. 461.a.st.6. ZPP-a.

14. Nasuprot tome, tuženik je pravovremeno predložio dokazna sredstva i to saslušanje svjedoka E. Š. i stranke V. Š., a što je sud i prihvatio i iz čijih iskaza u bitnom proizlazi kako su stranke bile tijekom 2019. godine u poslovnom odnosu, a glede popravaka određenih alata tuženika od strane tužitelja, međutim da isti kao ovlaštene osobe tuženika nisu naručili predmetne usluge specificirane na utuženim računima, a niti im je takva usluga od strane tužitelja i pružena. Također, naprijed navedeni svjedok i stranka iskazali su kako im nije poznat potpisnik otpremnica koji su preuzeli predmetnu robu od tužitelja, te da su ovlaštenje za naručivanje usluga, odnosno predavanja robe i zaprimanja robe dane na popravak tužitelju imali isključivo svjedok E. Š., stranka V. Š. i suvlasnik tvrtke tuženika M. Š., te im stoga nije poznato tko je osoba potpisana na otpremnicama 59 i 1182, a koje je sud mogao uzeti u obzir kao dokazna sredstva u ovom postupku, sa inicijalima SB.

15. Slijedom svega iznijetoga, budući da tužitelj tijekom dokaznog postupka nije dokazao osnovanost svojega zahtjeva, tužbeni zahtjev tužitelja se temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti i platni nalog iz rješenja o ovrsi temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. iz O., poslovni broj: Ovrv-16/2020 od 19. listopada 2020. ukinuti kao u točki I. izreke presude.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 .st.1. i st.2. ZPP- a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

17. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je istome priznao i parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.784,00 kn koji se sastoji od sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 7.12.2020. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.11.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Ot), plaćene pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 784,00 kn, zastupanje na ročištu održanom 6.7.2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.12.t.1. u vezi sa Tbr.9.t.1. i Tbr.7.t.1. Ot) i zastupanje na ročištu održanom 2.9.2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.12.t.1. u vezi sa Tbr.9.t.1. i Tbr.7.t.1. Ot), te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

18. Tuženiku sud nije priznao trošak sastava podneska – izvješća od 10.3.2021. u iznosu od 250,00 kn, budući da isti trošak nije bio potreban za vođenje postupka, te je stoga odlučeno kao u točki III. izreke presude.

19. Slijedom svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 8. listopada 2021.

S U D A C

Augustin Jalšovec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana objave.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19).