REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-12/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja Z. Z., OIB:…, iz P., kojeg

zastupa punomoćnik T. J., odvjetnik u S., protiv tuženika C.

o. d.d. Z., OIB …, Podružnice S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. rujna 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika R. G., na ročištu radi objave dana 8. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev sadržan u točki I u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 13.500,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. srpnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena",

dok se u dijelu kojim se zahtijeva isplata glavnice u iznosu od 9.000,00 kn, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.262,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 13. srpnja 2017. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom zavedenom pod poslovnim brojem P-3571/2017 radi isplate iznosa od 22.500,00 kn sa zateznom kamatom od 13. srpnja 2017., a sve temeljem naknade štete. Navodi kako je 30. listopada 2015. bio sudionik prometne nezgode koju je u S., na kolniku ulice …, skrivio A. R. iz N., tako da je tužitelj u toj nezgodi pretrpio teške tjelesne ozljede, radi čega je hospitaliziran i potom obavio rehabilitacijski postupak. Nadalje, navodi kako je student Sveučilišta u S.,

Sveučilišnog odjela za stručne studije, smjer …, koji je s

tuženikom zaključio Policu osiguranja osoba s dnevne naknade uslijed nezgode (dalje Polica) po kojoj je tuženik preuzeo obvezu u okviru ugovorenih osiguranih iznosa isplatiti odštetu s osnova dnevne naknade uslijed nezgode, a sve prema

Posebnim uvjetima za osiguranje djece, učenika i studenata od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) tuženika od 1. rujna 2013. (dalje Posebni uvjeti). Dodaje kako je zbog posljedica prometne nezgode bio privremeno nesposoban pohađati nastavni rad na fakultetu u razdoblju od 60 dana od nezgode, međutim u skladu s tuženikovim Posebnim uvjetima njegova obveza je isplatiti naknadu za razdoblje ne duže od 50 dana. Kako prema Polici dnevna naknada uslijed nezgode iznosi 450,00 kn, potražuje od tuženika naknadu štete u iznosu od 22.500,00 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe.

2. U svom odgovoru od 19. travnja 2018. tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističući kako je u ovom slučaju predmetnom Policom ugovorena visina naknade za razdoblje od 7 dana, radi čega je tužitelj odbijen s odštetnim zahtjevom u mirnom postupku.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Zapisnika o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave …, Postaje

prometne policije S. od 30. listopada 2015., Polica osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja od 27. listopada 2015. i 13. listopada 2016., medicinske dokumentacije tužitelja, tuženikove Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja i Posebnih uvjeta za osiguranje djece, učenika, studenata od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), Potvrde Sveučilišta u

S., Sveučilišnog odjela za stručne studije od 15. svibnja 2018., Indeksa

Sveučilišta u S., Sveučilišnog odjela za stručne studije u S., obavijesti

Sveučilišta u S., Sveučilišnog odjela za stručne studije u S. od 3. listopada 2018., spisa Prekršajnog suda u S. oznake 47. Pp P-1446/16, saslušanjem svjedoka A. R. i R. Š. te tužitelja kao parnične stranke. Ostale dokazne prijedloge i to saslušanje svjedoka N. M. i J. B. te provođenje

prometno-tehničkog vještačenja na okolnost nastanka predmetne nezgode i utvrđenja je li tužitelj tom prigodom upravljao motornim vozilom na protupropisan način, sud je odbio kao suvišne i nepotrebne.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je presudom broj P- 3571/2017 od 23. svibnja 2019. odbio u cijelosti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložio naknadu parničnog troška tuženika u iznosu od 287,50 kn.

5. Postupajući po tužiteljevoj žalbi, Županijski sud u Z. svojim je rješenjem broj 43 Gž-3452/2019-2 od 22. prosinca 2020. ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu, a predmet vratio na ponovno suđenje, nakon čega je zaveden pod novim poslovnim brojem P-12/2021.

6. Pored već nabrojanih, sud je u nastavku postupka, a suglasnošću parničnih stranaka, na okolnost nastanka prometne nezgode, pregledao vještačenje prometne nezgode od 7. studenog 2019., izrađeno po sudskom vještaku za strojarstvo, promet,

motorna vozila, brodove i brodske havarije dipl. ing. N. K. za potrebe parničnog spisa broj Pn-485/2017, a na okolnost osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. D. P.

7. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

8. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

9. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i visine postavljenog tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom iz čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja, osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja obvezuje se platiti osiguratelju premiju osiguranja.

11. Pregledom Police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja od 27.

listopada 2015. razvidno je kako je Sveučilište u S., kao ugovaratelj, sklopio s tuženikom, kao osiguravateljem, policu osiguranja osoba za vrijeme od 1. listopada 2015. do 1. listopada 2016., tako da su svi redoviti i izvanredni studenti Sveučilišta u S. te svi redoviti i izvanredni studenti Sveučilišnog odjela za stručne studije,

osigurani od posljedica nezgode, a tuženik je ovim pravnim poslom preuzeo obvezu u okviru ugovorenih osiguranih iznosa isplatiti po osobi iznose, ovisno o posljedicama, a u ovom slučaju iznos od 450,00 kn na ime dnevne naknade uslijed nezgode.

12. Pregledom odredbe iz čl. 7. st. 1. toč. 4. tuženikovih Posebnih uvjeta za osiguranje djece, učenika, studenata od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) od 1.

rujna 2013. razvidno je kako u slučaju nastanka nesretnog slučaja osiguratelj isplaćuje ugovorenu dnevnu naknadu prema čl. 13. st. 17. ovih Posebnih uvjeta, ako je osiguranik bio privremeno nesposoban za školski rad. Iz odredbe sadržane u čl. 13. st. 7. proizlazi kako u slučaju nesretnog slučaja, koji za posljedicu ima prolaznu nesposobnost osiguranika za pedagoški ili školski/nastavni rad, a ugovorena je isplata dnevne naknade, osiguratelj isplaćuje osiguraniku naknadu u ugovorenoj visini od prvog dana stvarnog izostanka, ali najviše za 100 dana. Za osiguranike studente, osigurane po policama gdje je ugovaratelj fakultet, obveza osiguratelja postoji isključivo ukoliko se radi o ozljedi čije su posljedice obuhvaćene i utvrđene ugovorenom tablicom invaliditeta, ali u tom slučaju najviše do 50 dana, s tim da za studente osiguratelj nije u obvezi u dane vikenda i blagdana.

13. Pregledom Potvrde Sveučilišta u S., Sveučilišnog odjela za stručne studije od 15. svibnja 2018. razvidno je kako tužitelj Z. Z. ima status redovitog studenta od akademske godine 2015./2016., dok iz obavijesti Sveučilišta od 13. listopada 2018. proizlazi kako je polica osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja zaključena s tuženikom 27. listopada 2015. s početkom osiguranja

1. listopada 2015. i trajanjem do 1. listopada 2016.

14. Pregledom spisa Prekršajnog suda u S. oznake 47. Pp P-1446/16

razvidno je kako je tužitelj, kao vozač mopeda marke Yamaha, reg. oznake …, dana 30. listopada 2015. sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila na kolniku ulice … u S., a sudionici su pored njega bili i A.

R., kao vozač osobnog automobila marke Renault Clio, reg. oznake … te

R. Š., kao vozač osobnog automobila marke Opel Corsa, reg. oznake …. Po provedenom sudskom postupku, presudom broj 47. Pp P-1446/16

od 2. veljače 2018. ovdje tužitelj Z. Z. utvrđen je krivim za izazivanje prometne nesreće s ozlijeđenom osobom i materijalnom štetom, čime je počinio prekršaj opisan u čl. 46. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, i 108/17, dalje ZSPC), a kažnjiv po čl. 46. st. 3. ZSPC u svezi s čl. 293. st. 2. ovog Zakona pa mu je temeljem označenih propisa i primjenom odredbi iz čl. 37. st. 2. i 3. toč. 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kn.

15. Na okolnost nastanka štetnog događaja, a po zajedničkog prijedlogu parničnih stranaka, izveden je dokaz pregledom prometno-tehničkog vještačenja od 7. studenog 2019., koje je sudski vještak za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije dipl. ing. N. K. izradio za potrebe parničnog spisa broj Pn-485/2017. Iz njegovog nalaza proizlazi kako se mjesto prometne nezgode nalazi na kolniku ulice … u S. i to nasuprot zgrade anagrafske

oznake …. Kolnik južnog kolničkog traka ove ulice proteže se u smjeru

zapad-istok, gledano iz smjera gibanja sudionika i podijeljen je na tri prometne trake kojima se promet odvija u istom smjeru. Neposredno prije sraza osobno vozilo Renaul Clio reg. oznake … kreće se južnim prometnim trakom iz smjera zapada u smjeru istoka i neposredno prije naleta kreće se brzinom oko 23,3 km/h.

Srednjom prometnom trakom kreće se motocikl Yamaka reg. oznake … , a njegova brzina neposredno prije naleta je 37 km/h. Do prvog kontakta između prednjeg i bočnog desnog dijela motocikla i bočnog dijela osobnog vozila dolazi na udaljenosti od oko 17m od početne točke mjerenja u smjeru istoka i oko 0,4m od isprekidane južne crte srednjeg prometnog, a južnog kolničkog traka ulice … u smjeru sjevera, tako da je primarni nalet definiran kao kutni od oko 15

°. Nakon ovog primarnog naleta motocikl Yamaha pad na desni bok i kliže do sekundarnog naleta na stražnji dio osobnog vozila Opel Corsa na udaljenosti od oko 10m od početke točke mjerenja u smjeru istoka i oko 3m od isprekidane južne crte srednjeg prometnog, a južnog kolničkog traka ulice … u smjeru

sjevera. Vještak smatra kako kritični trenutak predmetne prometne nezgode nastaje neposredno prije primarnog sraza, a kada vozač osobnog vozila Renault Clio počinje prestrojavanje iz južne u srednju prometnu traku južnog kolničkog traka ulice …, vremenski gledano oko 0,2-0,3 sekunde prije naleta, kada se motocikl Yamaha, uz brzinu gibanja od 37 km/h, nalazi približno 2,5 m udaljen od mjesta sraza i oko 0,5 m položen od središnje isprekidane crte koja dijeli srednji i južni kolnički trak ulice … u smjeru sjevera. U skladu s ovim

utvrđenjem, vještak zaključuje kako na označenoj udaljenosti i vremenskom intervalu prije primarnog naleta, vozač motocikla Yamaha nema vremena ni prostora reagirati otklonom volana ulijevo ili intenzivnim kočenjem u cilju izbjegavanja naleta. Nasuprot tome, vozač osobnog vozila Renault Clio, neposredno prije primarnog naleta, okretanjem preko lijevog ramena jasno je mogao uočiti motocikl Yamaha u fazi kretanjem srednjim prometnim trakom, istog propustiti i tako izbjeći njihov sraz. Na nalaz sudskog vještaka parnične stranke nisu iskazale primjedbe ili kako dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, uz napomenu kako je parnični postupak broj Pn-485/2017 pravomoćno okončan sudskom nagodbom koju su Z. Z. i

C. o. d.d sklopili 4. veljače 2020., stoga prometno-tehničko vještvo N. K. sud smatra valjanim dokazom i u ovoj pravnoj stvari.

16. Na okolnost utvrđenja vremena u kojem tužitelj zbog predmetne prometne nesreće nije bio u mogućnosti pohađati nastavni program, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. D. P. koji je na ročištu održanom 4. svibnja 2021. iskazao usmeno mišljenje temeljem raspoložive medicinske i ostale dokazne građe. Vještak navodi kako je tužitelj Z. Z. 30. listopada 2015. zadobio ozljedu mišića vratnog djela kralješnice i napuknuće donje grane pubične kosti, koja ozljeda prijeloma uobičajeno cijeli između osam i dvanaest tjedana, ali je bolesnik kroz to vrijeme pokretan uz pomoć pomagala, što znači da može hodati rasteretno. Nadalje navodi kako je tužitelj redovito provodio preporučenu fizikalnu terapiju, a mišljenja je kako u ovom slučaju nije bilo motoričkog deficita zbog kojeg bi bio nepokretan i spriječen odlaziti na nastavu, jer napuknuće donje grane pubične kosti nema za posljedicu nestabilnost zdjeličnog prstena, stoga je tužitelj bio u mogućnosti stajati na nogama i kretati se uz pomoć štaka ili drugih ortopedskih pomagala. Kako iz stanja u spisu ne nalazi nikakvih posljedica ozljede glave, smatra kako na strani tužitelja nije bilo mentalnih promjena, odnosno spriječenosti pratiti nastavni program. Konačno, zaključuje kako je tužitelj nakon 6 tjedana od ozljeđivanja, uz pomoć ortopedskih pomagala, bio pokretan i s tim u vezi bio u mogućnosti pristupiti svom fakultetu i pored svega sjediti te tako pratiti nastavni program. Ni nalaz ovog vještaka nije osporen, tako da ga sud prihvaća u cijelosti kao objektivnog i vjerodostojnog.

17. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nedvojbeno je utvrđeno kako je tužitelj 30. listopada 2015. bio sudionik prometne nezgode u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede, a nema traga da bi tom prilikom upravljao neispravnim prometnim sredstvom ili bez važeće vozačke dozvole, odnosno za vrijeme pravomoćno izrečene sigurnosne ili zaštitne mjere zabrane upravljanja tim vozilom ili na način koji nije predviđen od strane proizvođača tog prometnog sredstva, uključujući i počinjenje administrativnog prekršaja ili kaznenog djela iz područja ugrožavanja sigurnosti prometa. Dakle, ne proizlazi da bi svojim radnjama skrivio nezgodu ili kako doprinio njezinom nastanku, stoga na njegovoj strani nema odgovornosti ili suodgovornosti za štetni događaj. Ovome valja dodati kako je pogrešan stav tuženika po kojem nije odgovoran za štetu, odnosno kako nema zakonske osnove za tužbu, jer je u ovom slučaju tužitelj pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u S. utvrđen krivim za izazivanje prometne nesreće i počinjenje prekršaja. Naime, ta činjenica nije odlučna za utvrđivanje dinamike nastanka prometne nesreće, već je od presudnog značaja nalaz sudskog vještaka prometno-

tehničke struke N. K. po kojem na strani tužitelja prilikom upravljanja motociklom nema protupravnog postupanja pa s tim u vezi ni odgovornosti ili suodgovornosti za predmetnu nezgodu, već odgovornost za nju nalazi na strani drugog sudionika i to vozača osobnog vozila Renault Clio, koji je sraz s tužiteljem mogao izbjeći na jednostavan način, okretanjem preko lijevog ramena, a na što već na tečaju u auto školi instruktori skreću pozornost svojim polaznicima. U svakom slučaju, pogrešan je stav tuženika kako je u ovom slučaju isključena njegova obveza kao osiguratelja i pozivanje na odredbu iz čl. 9. st. 2. toč. 2. Posebnih uvjeta, odnosno počinjenje administrativnog prekršaja, jer je u ovom slučaju isključivo valjalo cijeniti je li tužitelj počinio kazneno djelo iz područja ugrožavanja sigurnosti prometa. S tim u vezi posebno je valjalo uzeti u obzir odredbu iz čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) po kojoj je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, što znači da ovaj sud prilikom utvrđivanja protupravnosti postupanja tužitelja, a time i njegove odgovornosti za nastalu štetu, nije vezan za pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u S. i odluku kojom je tužitelj utvrđen krivim za počinjenje predmetnog prekršaja.

18. Nadalje, za navesti je kako je u vrijeme nezgode tužitelj bio redoviti student Sveučilišta u S., Sveučilišnog odjela za stručne studije, stoga je jasno kako je na temelju tog statusa bio osigurana osoba, uvažavajući prethodno izneseno utvrđenje o ugovoru koji je Sveučilište zaključilo kod tuženika za vrijeme od 1. listopada 2015. do 1. listopada 2016. Dakle, ostvarile su se pretpostavke propisane citiranom odredbom iz čl. 921. ZOO, stoga je na strani tuženika nastala obveza isplatiti tužitelju osigurninu u slučaju nastanka osiguranog slučaja, a radi se o dnevnoj naknadi uslijed nezgode i to u ugovorenom iznosu od 450,00 kn.

19. Slijedom iznijetog, predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, a na okolnost osnovanosti visine postavljenog tužbenog zahtjeva, valjalo je uzeti u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. D. P. po kojem je tužitelj 6 tjedana, odnosno 42 dana nakon prometne nezgode, bio u mogućnosti pristupiti fakultetu i pratiti nastavni program. Kako se nezgoda dogodila 30. listopada 2015., u ovom slučaju radi se o vremenu od 31. listopada 2015. do 11. prosinca 2015., uz napomenu kako je u skladu s ranije citiranim odredbama Posebnih uvjeta, tuženik u obvezi platiti dnevnu naknadu uslijed nezgode studentima isključivo za radne dane, a njih je u tom razdoblju bilo ukupno 30. Slijedom toga, ugovorenu dnevnu naknadu u iznosu od 450,00 kn valjalo je umnožiti za 30 radnih dana, što daje iznos od 13.500,00 kn i u odnosu na taj iznos tužbeni zahtjev postavljen radi isplate glavnice valjalo je prihvatiti. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja u skladu s odredbom iz čl. 1086. ZOO teče od trenutka nastanka štete,

stoga je tužiteljev zahtjev za tijekom kamate od podnošenja tužbe 13. srpnja 2017. valjalo prihvatiti i to na način i u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Na temelju iznesenog, tužbeni zahtjev dijelom je valjalo prihvatiti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

21. Odredbom iz čl. 154. st. 2. ZPP propisano je kako u slučaju djelomičnog uspjeha stranke u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova.

22. Kako je tužitelju u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 22.500,00 kn djelomično prihvaćen zahtjev i dosuđen iznos od 13.500,00 kn, njegov uspjeh u ovoj pravnoj stvari mjeri se u visini od 80% (100% osnovanost tužbe, a 60% osnovanost visine tužbenog zahtjeva). Za vođenje i okončanje spora priznat mu je trošak sastava tužbe od 13. srpnja 2017. i obrazloženih podnesaka od 4. svibnja 2018. te 1. ožujka i

20. svibnja 2021., kao i trošak zastupanja na ročištima održanim 16. svibnja, 10. srpnja, 25. rujna, 6. studenoga i 6. prosinca 2018., 8. travnja 2019. te 4. ožujka, 4. svibnja i 15. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. toč. 9. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također mu je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 6. lipnja 2018. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT) te sastava žalbe od 4. lipnja 2019. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 50. OT), dok se u odnosu na više zatraženi trošak zastupanja na ročištu 6. lipnja 2018. njegov zahtjev drži neosnovanim, jer je tom prilikom ročište odgođeno, a nije se raspravljalo o glavnoj stvari. Dakle, tužitelju je priznat iznos od 14.250,00 kn, koji je valjalo uvećati za trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.150,00 kn (tužbe i presude po 575,00 kn), što daje ukupan trošak u iznosu od 15.400,00 kn. Ovaj iznos valjalo je umanjiti za neuspjeh u visini od 20%, tako da mu je priznat iznos od 12.320,00 kn.

23. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 288,00 kn, a njega je valjalo umanjiti za neuspjeh u visini od 80%, tako da mu je priznat iznos od 58,00 kn.

24. Tužiteljev trošak u iznosu od 12.320,00 kn valjalo je umanjiti za trošak tuženika u iznosu od 58,00 kn, tako da je tužitelju na kraju svega priznat trošak ovog postupka u iznosu od 12.262,00 kn, a njegovu naknadu valjalo je naložiti tuženiku uz zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 8. listopada 2021.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku