Poslovni broj: Usž-2825/21-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja U. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik Z. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Z., radi izdavanja isprava za druge osobe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2521/20-6 od 15. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2521/20-6 od 15. lipnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-223-01/20-01/17, URBROJ: 514-07- 01/2-20-2 od 31. kolovoza 2020. i rješenja Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba, Četvrtog područnog odsjeka M., KLASA: UP/I-223-06/20-003/14, URBROJ: 251-07-21/5-20-4 od 14. srpnja 2020. (točka I izreke) te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II izreke).

2. Predmetnim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 14. srpnja 2020. (točka 1. izreke) te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka (točka 2. izreke).

3. Navedenim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rodnog lista za M. M. M. te rodnih i smrtnih listova roditelja navedene osobe.

4. Prvostupanjski upravni sud ocijenio je rješenje tuženika zakonitim radi čega je presudio na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba upravnosudskog postupka.

5.1. U žalbi u bitnom navodi da je pobijanom presudom odlučeno samo o dijelu tužbenog zahtjeva jer je prvostupanjski sud odlučio o zakonitosti rješenja javnopravnih tijela, a ne i o oglašivanju rješenja ništavim.

5.2. Nadalje, tužitelj navodi da je zatražio izdavanje rodnih i smrtnih listova isključivo radi pribave onih osobnih podataka dužnika (M. M. M.) koji bi bili dostatni za identifikaciju dužnika i njegovih roditelja u zemljišnoknjižnim i katastarskim evidencijama odnosno radi pribave podataka o dužnikovim nekretninama i knjižnim pravima općenito. Navodi da se na izdavanje isprava iz državnih matica, suprotno navedenom u obrazloženju pobijane presude, ne primjenjuju samo odredbe Zakona o državnim maticama, već i druge zakonske odredbe pa tako primjerice i Ovršnog zakona. Pravomoćna sudska presuda kojom je dužniku naložena isplata novčanog iznosa koji prelazi iznos od 20.000,00 kuna tužitelju predstavlja dokaz pravnog interesa u smislu članka 43. Zakona o državnim maticama, neovisno o tome je li u samoj presudi utvrđena potreba pribave takvih izvadaka. Pravni interes za izdavanje traženih izvadaka je sadržan u pravu tužitelja da sazna osobne podatke po kojima bi potom mogao doći do podataka o imovini dužnika podobnoj za provedbu ovrhe radi naplate tužiteljeve novčane tražbine prema dužniku. Podaci o dužniku i najbližim članovima obitelji potrebni su tužitelju zbog učestale situacije da se naslijeđena (ostavinska) imovina ne evidentira u državnim evidencijama, a moguće je i postojanje (izvan) bračne stečevine bračnih drugova na kojoj je upisan samo jedan (izvan) bračni drug. Iz rodnog lista se može saznati je li dužnik promijenio osobno ime.

5.3. Konačno, navodi kako postoji različita praksa matičnih ureda glede navedenog pitanja jer su kao prvostupanjska tijela udovoljavala identičnim zahtjevima i na temelju istog pravnog interesa kao što je i u ovom slučaju, što prvostupanjski sud ne smatra relevantnim. Prema tome, tužitelj je u ovom postupku, s obzirom na usporedive situacije, diskriminiran. U prilog navedenoj tvrdnji ponavlja navode svog podneska od 12. siječnja 2021. te se poziva na priloge dostavljene uz navedeni podnesak.

5.4. Zaključno navodi kako prvostupanjski sud, suprotno prijedlogu tužitelja, nije održao ročište u ovoj upravnoj stvari.

5.5. Navodi i da u situaciji kada stranci u upravnom postupku javnopravno tijelo ne izda isprave koje joj je bilo dužno izdati, pripada pravo na naknadu procesnog troška takvog upravnog postupka, osobito troškova odvjetničkog zastupanja.

5.6. Slijedom navedenog, predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se udovolji tužbenom zahtjevu, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi izvođenja dokaza predloženih od strane tužitelja, uz naknadu troškova upravnog postupka i spora, kao i troškova sastava žalbe.

6. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da isprave iz državnih matica, konkretno rodni i smrtni listovi, sadrže osobne podatke te su kao takva kategorija podataka/informacija zaštićeni posebnim propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka (Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ).

6.1. Na izdavanje isprava iz državnih matica primjenjuju se isključivo odredbe Zakona o državnim maticama, a ne drugih propisa, primjerice Ovršnog zakona. Matičar koji izdaje isprave iz državnih matica dužan je prije izdavanja utvrditi pravni interes, sukladno članku 43. Zakona o državnim maticama.

6.2. Napominje da rodni i smrtni list sadrže veći set osobnih podataka nego što je u konkretnom slučaju potrebno za podnošenje prijedloga za ovrhu.

6.3. U slučaju potrebe, stranke mogu dobiti iz državnih matica za treće osobe samo one podatke koji su im nužno potrebni, primjerice informaciju o promjeni osobnog imena treće osobe i datumu promjene, je li treća osoba u braku, kad je nastupila smrt osobe i slično.

6.4. Izdavanje isprava iz državnih matica za treće osobe bez da postoji pravni interes predstavlja povredu kako Zakona o državnim maticama, tako i propisa iz domene zaštite osobnih podataka.

6.5. Utvrđivanje je li za svaki pojedinačni slučaj postojao pravni interes za izdavanje isprava osobama na koje se poziva tužitelj u žalbi, odnosno jesu li tom prilikom matičari postupili u skladu s odredbama Zakona o državnim maticama, nije predmet ovog postupka. Napominje da je pred Upravnim sudom u Zagrebu više identičnih sporova koji se odnose na odbijanje izdavanja isprava iz državnih matica za treće osobe (primjerice predmeti poslovni broj: UsI-1401/20-2, UsI-3104/20-2, UsI- 3374/20-2, UsI-3388/20-2, UsI-3389/20-2) pa ovaj slučaj nikako ne može biti pojedinačna praksa niti se radi o diskriminaciji tužitelja.

6.6. Zaključno, osporava zahtjev za naknadu troškova te predlaže primjenu članka 79. ZUS-a.

7. Žalba nije osnovana.

8. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom.

10. Odredbom članka 43. Zakona o državnim maticama („Narodne novine“, broj: 96/93., 76/13. i 98/19.) propisano je da se izvaci iz državnih matica i potvrde o pojedinim podacima ili o pojedinim činjenicama upisanim u državne matice izdaju na zahtjev osoba koje imaju pravni interes.

11. Odredbom članka 44. stavka 1. istog Zakona propisano je da će se pravo uvida u državne matice, u nazočnosti matičara dopustiti osobi na koju se ti podaci odnose ili članovima uže obitelji ili posvojitelju odnosno skrbniku, a drugoj osobi samo kad ima za to na zakonu zasnovan pravni interes.

12. U ocjeni zakonitosti presude prvostupanjskog suda, a nastavno i rješenja javnopravnih tijela, Sud nalazi da je zakonito odbijen zahtjev tužitelja, kojim je tražio izdavanje rodnog lista za M. M. M. te smrtnih, odnosno rodnih listova njegovih roditelja, za potrebe ovršnog postupka tražbine pravomoćno određene presudama Županijskog suda u Zagrebu i Općinskog radnog suda u Zagrebu.

13. Naime, i po ocjeni ovog Suda, tužitelj nije dokazao pravni interes u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi jer presudama koje je tužitelj dostavio u spis predmeta nije naložena (i) obveza izdavanja traženih isprava. Stoga osnovano prvostupanjski sud i tuženik u obrazloženjima svojih odluka navode kako tužitelj, navodeći namjeru naplate tražbine koju ima prema M. M. M., nije dokazao pravni interes jer se na matice rođenih i umrlih ne može primijeniti obveza iz članka 18. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 55/16. i 73/17.) obzirom da se ne radi o evidenciji imatelja određenih (imovinskih) prava.

14. Nadalje, Sud nalazi pravilnim i obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem se odluku tuženika o troškovima upravnog postupka ocjenjuje osnovanom jer Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.) u mjerodavnim odredbama (članci 161. - 163.) ne predviđa naknadu nagrade za rad odvjetnika kao troškova upravnog postupka.

15. Ujedno, Sud ne nalazi da je tužitelj diskriminiran u svojim pravima jer, prije svega, nije naveo nikakvu osnovu za diskriminaciju, a potom i s obzirom na zakonitu primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o državnim maticama.

16. Valja reći i da u primjeni članka 31. ZUS-a treba imati na umu kako je ovaj Sud u svojoj praksi zauzeo pravno stajalište da kod rješavanja tužbenog zahtjeva u upravnom sporu, a radi osiguranja zakonitosti i sudske zaštite prava i pravnih interesa stranaka, upravni sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva (presuda poslovni broj: Usž-2022/15 od 11. studenoga 2015.) niti je vezan njegovom procesnopravnom kvalifikacijom (presuda poslovni broj: Usž-599/15 od 10. lipnja 2015.). Naime, ovlasti odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 57. i članka 58. ZUS- a i ne mogu ovisiti o dispoziciji tužitelja.

17. Pritom, tužitelj u žalbi, niti tijekom upravnog spora, nije naveo razloge zbog kojih smatra da su rješenja javnopravnih tijela ništava, a niti da je prvostupanjski upravni sud postupio suprotno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a prema kojoj je sud dužan po službenoj dužnosti paziti na razloge ništavosti pojedinačne odluke.

18. Nadalje, iz dokumentacije spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj osporio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku. Naime, tužitelj je tvrdnjom da na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu ima pravni interes za izdavanje traženih isprava propisan člankom 43. i člankom 44. stavkom 1. Zakona o državnim maticama, po ocjeni ovog Suda, osporio primjenu materijalnog prava, radi čega prvostupanjski sud donošenjem odluke bez održavanja rasprave nije počinio povredu članka 36. točke 4. ZUS-a.

19. Dakle, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju ocjenu prvostupanjskog upravnog suda o zakonitosti rješenja javnopravnih tijela, osobito jer i u žalbi ponavlja prigovore istaknute u tužbi, kao i tijekom upravnog postupka, a koje prigovore je prvostupanjski sud osnovano otklonio.

20. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke, dok je odluka o troškovima sastava žalbe (točka II izreke) donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a budući da tužitelj sa žalbom nije uspio. U Zagrebu 8. listopada 2021.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.