Poslovni broj: Usž-2375/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. V. I., zastupane po opunomoćenici M. B., odvjetnici u S., protiv tuženika Grada Splita, S., zbog šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIzs-76/19-5 od 10. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2021.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIzs-76/19-5 od 10. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Upravnog suda u Splitu odbačena je tužba tužiteljice na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi pravnoodlučne činjenice koje se odnose na propuštanje javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o pravu tužiteljice na najam gradskog stana po objavljenom natječaju i po njezinom zahtjevu. Naime, javnopravno tijelo ne spori da je tužiteljica podnijela zahtjev, međutim, svoje propuštanje opravdava time da Grad Split nije imao dovoljno sredstava za kupovinu stanova radi čega nije formirao red prvenstva pa stoga nije niti donio zaključak o davanju u najam socijalnog stana. Pritom ističe da u prilog svojim navodima nije dostavio nikakve dokaze. Navodi da tužiteljici nije dostavljen odgovor na tužbu tuženika. Zahtjev za dodjelu u najam stana podnijela je majka tužiteljice te, budući da o njemu tuženik nije odlučio, tužiteljica je 30. kolovoza 2019. podnijela zamolbu o ishodu natječaja kako bi dobila informaciju o listi prioriteta. Međutim, odgovor nije dobila, radi čega tužbu smatra utemeljenom. Propust javnopravnog tijela vidi u tome što je Grad Split prvo proveo natječaj, a tek tada utvrdio da nema sredstava. Navodi da je prvostupanjski sud trebao primijeniti članak 12. stavak 1. i stavak 2. točke 2. i 3. ZUS-a te članak 2. stavak 1. i članak 3. stavak 3. ZUS-a. Radi navedenog, predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno ukloniti nedostatke i pobijano rješenje preinačiti na način da usvoji tužbu.
3. Tuženik, iako pozvan sukladno odredbi članka 71. stavku 3. ZUS-a, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, koja se primjenjuje sukladno odredbi članka 67. stavka 3. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Ispitujući osporavanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ne nalazi nezakonitosti pobijanog rješenja prvostupanjskog suda.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica Upravnom sudu u Splitu podnijela tužbu zbog šutnje uprave tuženika jer tuženik nije odlučio o zahtjevu majke tužiteljice za davanje u najam stana u vlasništvu Grada Splita socijalno ugroženoj osobi, odnosno jer nije odgovorio na podnesak od 30. kolovoza 2019. kojim je majka tužiteljice zatražila dostavu informacije o listi prioriteta za davanje stana u najam.
8. Prvostupanjski sud je navedenu tužbu odbacio na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
9. Upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (članak 2. stavak 1. ZUP-a).
10. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako se, suprotno tvrdnjama tužiteljice, u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari jer se u biti radi o raspolaganju vlasničkim pravima koja pripadaju tuženiku pa je stoga sudska zaštita u ovom, najamnom odnosu, osigurana izvan upravnog spora (članak 34. stavak 1. točka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.).
11. Prema tome, eventualna odluka tuženika o najmu stana koji je njegovo vlasništvo, nema karakter upravnog akta, radi čega ne može doći ni do šutnje uprave na koju upire tužiteljica ako tuženik ne donesene takvu odluku.
12. Kraj navedenog, okolnost što prvostupanjski sud nije dostavio tužiteljici odgovor na tužbu tuženika nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, imajući pritom na umu i pravo stranke obavijestiti se o tijeku spora i razgledati spis u smislu odredbi članka 53. ZUS-a.
13. Kako, dakle, tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 67. stavka 3. u vezi s člankom 74. stavkom 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 8. listopada 2021.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković, v.r.
