90. P-1787/2020

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Amruševa 2/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, ministarstvo, P. U . , Područni ured, Z., OIB:.., zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika Stečajna masa iza P. P. d.o.o., Z., OIB:. . . , zastupanog po stečajnom upravitelju M. E. iz Z., radi utvrđenja osporene tražbine, nakon održane glavne rasprave zaključene 14. rujna 2021., u prisutnosti R. G. G., zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Z., i M. E., tuženikova stečajnog upravitelja, s danom objave 8. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da je tražbina Republike Hrvatske, ministarstva, P. u., Područnog ureda Z., OIB:. . . u iznosu od 50.272,58 kn priznata i utvrđena kao tražbina prvog višeg isplatnog reda. II Utvrđuje se da je tražbina Republike Hrvatske, ministarstva, P. u., Područnog ureda Z., OIB:. . . u iznosu od 172.312,67 kn priznata i utvrđena kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.“.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.500,00 kn.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu.

Obrazloženje

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za utvrđenje da je tražbina tužitelja u iznosu od 50.272,58 kn priznata i utvrđena kao tražbina prvoga višeg isplatnog reda te za utvrđenje da je tražbina tužitelja u iznosu od 172.312,67 kn priznata i utvrđena kao tražbina drugoga višeg isplatnog reda. Takav zahtjev tužitelj postavlja jer mu je stečajni upravitelj tuženika u stečajnom postupku osporio navedene tražbine navodeći da je za iste prema poreznim propisima nastupila apsolutna zastara.

S tim u svezi tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da zastara nije nastupila s obzirom na to da pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, ali da je u konkretnom slučaju došlo do zastoja zastare zbog činjenice da je društvo P. P. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-14/2305-28 od 25. rujna 2014. brisano iz sudskog registra, slijedom čega tužitelju kao vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Zbog toga tužitelj smatra za osporene tražbine iz 2008., 2009., 2010., 2011., 2012., i 2013. nije nastupila zastara.

Nasuprot tome, tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da brisanje društva iz sudskog registra nije razlog za zastoj zastare navodeći da je tužitelj upravno tijelo koje za naplatu svojih tražbina prema tuženiku nije niti trebalo pristupiti sudu, već ih je moglo provesti kroz upravni postupak koji se vodi pred upravnim tijelima, a ne pred sudom. Ujedno ističe da je tužitelj mogao pokrenuti postupak likvidacije ili naknade diobe poglavito iz razloga jer je tužitelju bilo poznato da tuženik ima imovinu u vidu nekretnine. Naime, tuženik tvrdi da je tužitelj na temelju podataka ISPU mogao utvrditi da je tuženik dana 31. srpnja 2001. stekao vlasništvo nekretnine upisane u zk.ul. 6241, etaža 2, k.o. Grad Zagreb, te da tuženik tu nekretninu nakon stjecanja nikada nije otuđio, već da ju je založio kao osiguranje potraživanja vjerovnika P. b. d.d., Z., koji vjerovnik u stečajnom postupku, sukladno članku 150. Stečajnog zakona ima pravni položaj razlučnog vjerovnika.

Pored toga, tuženik je tijekom postupka osporio i aktivnu legitimaciju tužitelja u odnosu na utvrđivanje osporene tražbine prvoga višeg isplatnog reda kao i za tražbine drugoga višeg isplatnog reda pod rednim brojevima 2., 3., 4., 5. i 6. prijave tražbine, navodeći da tražbine prvoga višeg isplatnog reda u iznosu od 50.272,58 kn predstavljaju tražbine poreza i doprinosa koji se obračunavaju na plaće radnika i uplaćuju u korist stvarnih i osobnih vjerovnika tih potraživanja, što nije tužitelj, već jedinice lokalne samouprave u kojoj radnici imaju prebivalište ili boravište, fondovi i zavodi (zavod, zavod), dok da tražbine drugoga višeg isplatnog reda pod rednim brojem 2., 3., 4., 5. i 6., u ukupnom iznosu od 9.059,50 kn, nisu potraživanja čiji je stvarni i osobni vjerovnik tužitelj. Stoga tvrdi da tužitelju, iako on vrši naplatu potraživanja za stvarne i osobne vjerovnike tražbina prvoga višeg isplatnog reda i tražbina pod rednim brojem 2., 3., 4., 5. i 6. drugoga višeg isplatnog reda, sukladno članku 137. Stečajnog zakona nema svojstvo osobnog vjerovnika niti pravo da za te tražbine u svoje ime podnese prijavu tražbine u stečajnom postupku.

Tužitelj je osporio navod tuženika da mu je bilo poznato da tuženik ima imovinu u vidu nekretnine te je u dokaz svoje tvrdnje dostavio ispis iz informacijskog sustava P. u. (ISPU) navodeći kako iz istoga proizlazi da za tuženika ne postoje podaci da je bio otuđitelj ili stjecatelj nekretnine.

Tuženik je tu tvrdnju tužitelja osporio ukazujući da činjenica da je tuženik stekao nekretninu ne može biti vidljiva iz ispisa ISPU koji je dostavio tužitelj jer isti obuhvaća razdoblje od 2002. godine na dalje, a da je tuženik nekretninu stekao 2001. godine.

Sud je u dokaznom postupku pročitao i to: rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. St-1448/19 (list 4 do 8 spisa), ispis iz ISPU (list 19 spisa), prijavu tražbine u stečajnom postupku s prilozima-ovjerenim izlistima iz ISPU (list 21 do 51 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 54 i 55 spisa), Uvjerenje DGU (list 56 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 57 i 58 spisa) te Ugovor o kupoprodaji nekretnine s tabularnom ispravom i izvatkom iz sudskog registra (list 59 i 65 spisa).

Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj u stečajnom postupku nad tuženikom prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 223.101,09 kn, i to iznos od 50.272,58 kn kao tražbinu prvoga višeg isplatnog reda, te iznos od 172.828,51 kn kao tražbinu drugoga višeg isplatnog reda,

- da je stečajni upravitelj u cijelosti osporio tužiteljevu tražbinu prvoga višeg isplatnog reda u iznosu od 50.272,58 kn te da je djelomično osporio tražbinu drugoga višeg isplatnog reda u iznosu od 172.312,67 kn,

- da je tužitelj svoju tražbinu prema tuženiku, u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom, prijavio temeljem Ovjerenih izlista iz ISPU za konta 1201, 1406, 1732, 1902,2003,4251, 8109, 8400, 8559 i 8702 te da se osporene tražbine tužitelja prema tuženiku, temeljem poreza, doprinosa i drugih javnih davanja odnose na razdoblje od 2008. do 2013. godine, dok je priznata tražbina tužitelja za razdoblje iz 2014. godine u ukupnom iznosu od 515,84 kn koja se odnosi na porez na tvrtku za 2014. godinu u iznosu od 340,00 kn te na zatezne kamate na taj iznos u iznosu od 175,84 kn,

- da je kao razlog osporavanja obje tražbine stečajni upravitelj tuženika naveo da je prema Općem poreznom zakonu nastupila apsolutna zastara za naplatu navedenih tražbina,

- da je društvo P. P. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 14/2305-28 od 25. rujna 2014. brisano iz sudskog registra, i

- da je tužitelj pravovremeno, u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, br. St-1448/19 od 23. rujna 2020. pokrenuo ovu parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine.

Sporno je da li je u odnosu na osporene tražbine iz 2008. do 2014. nastupila apsolutna zastara te je li tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati utvrđivanje osporene tražbine prvoga višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 50.272,58 kn i za tražbine drugoga višeg isplatnog reda pod rednim brojevima 2., 3., 4., 5. i 6. prijave tražbine u ukupnom iznosu od 172.312,67 kn.

Najprije valja reći da su porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i porez na tvrtku prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave; doprinosi prema Zakon o doprinosima („Narodne novine“ br. 84/2008, 152/2008, 94/2009, dalje: ZD) su prihod zavoda; porez na dodanu

vrijednost, poseban porez na plaće, mirovine i druge primitke te troškovi postupka prisilne naplate koju provodi p. u. su prihodi proračuna; dok su članarin komore i doprinos za obavljanje javnih ovlasti komore prihodi komore.

Odredbom čl. 2. st. 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 147/2008, 18/2011, 78/2012, 136/2012, 73/2013, dalje: OPZ) propisano je da su porezi novčana davanja i prihod su proračuna koji se koristi za podmirivanje proračunom utvrđenih javnih izdataka, dok je odredbom st. 6. OPZ-a propisano da se drugim javnim davanjima smatraju carine, pristojbe, doprinosi, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela.

Prema Odluci o financiranju komore u 2009. godini ("Narodnenovine" br. 145/08.), Odluci o financiranju komore u 2010. godini ("Narodne novine" br. 140/09.) i Odluci o financiranju komore u 2011. godini ("Narodne novine" br. 146/10.) nadzor obračuna i naplate članarine i doprinosa utvrđenih tom Odlukom (članarina komore i doprinos za obavljanje javnih ovlasti komore) provodi ministarstvo– P. u.

Slijedom navedenog, s obzirom na porezne ovlasti porezne uprave u čiji djelokrug uz ostalo spada i provođenje postupka naplate i ovrhe radi naplate poreza, doprinosa i drugih javnih davanja te poslovi vezani uz stečajni postupak i postupak predstečajne nagodbe, tužitelj je aktivno legitimiran za utvrđivanje osporene tražbine.

Na pitanje zastare primjenjuju se mjerodavne odredbe čl. 94. 95. i 96. OPZ-a.

Člankom 94. OPZ-a uz ostalo je propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.), da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate (st. 2.) te da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (st. 6.) te da se na poreznu zastaru, ako tim Zakonom nije uređeno drugačije, primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (st. 12.).

Člankom 96. st. 1. OPZ-a koji uređuje pitanje apsolutne zastare, propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. toga Zakona (st. 1.).

Uvidom u ovjereni izlist iz ISPU, a sukladno odredbi čl. 94. st. 2. OPZ-a, sud utvrđuje:

- da je na utvrđenu obvezu predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada za 2009. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2010.,

- da je na utvrđenu obvezu predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja doprinosa prema ZD-u za 2009. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2010.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja doprinosa prema ZD-u za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,

- da je na utvrđenu obvezu poreza na dodanu vrijednost za 2009. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2010.,

- da je na utvrđenu obvezu poreza na dodanu vrijednost za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja poreza na tvrtku za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja poreza na tvrtku za 2011. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2012.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja poreza na tvrtku za 2012. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2013.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja poreza na tvrtku za 2013. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2014.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja poreza na tvrtku za 2014. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2015.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja posebnog poreza na plaće, mirovine i druge primitke za 2009. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2010.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja posebnog poreza na plaće, mirovine i druge primitke za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja troškova postupka prisilne naplate koju provodi p. u. za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,

- da je na utvrđenu obvezu članarine komore za 2009. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2010.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja članarine komore za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja članarine komore za 2011. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2012.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja doprinosa za obavljanje javnih ovlasti komore za 2009. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2010.,

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja doprinosa za obavljanje javnih ovlasti komore za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011. i

- da je na utvrđenu obvezu plaćanja doprinosa za obavljanje javnih ovlasti komore za 2011. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2012.

Prema utvrđenju ovoga suda odlučno je je li apsolutna zastara nastupila do trenutka zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici s obzirom na to da se presuda donosi s obzirom na činjenično stanje koje postoji u trenutku zaključenja glavne rasprave. Ako se uzme u obzir da apsolutna zastara nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, te da je glavna rasprava u ovoj parnici zaključena 14. rujna 2021., sud utvrđuje da je za sve osporene tražbine koje su predmet ovoga postupka nastupila apsolutna zastara.

Pritom valja reći da se tijek apsolutne zastare ne može prekinuti tako da do prekida u smislu odredbe čl. 95. OPZ-a nije došlo niti otvaranjem stečajnog postupka, a ne bi došlo niti poduzimanjem bilo kakvih radnji u cilju naplate navedenih javnih davanja, na koje se tužitelj tijekom postupku uostalom nije niti pozivao.

Okolnost da je društvo P. P. d.o.o. brisano iz sudskog registra 25. rujna 2014. po ocjeni ovoga suda ne predstavlja nesavladivu prepreku zbog koje tužitelju nije bilo moguće sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Ovo tim više ako se uzme u obzir činjenica da je tužitelj morao imati podatke o tome da je društvo P. P. d.o.o. vlasnik nekretnine budući je P. u. provela postupak razreza poreza na promet nekretnina što je razvidno iz štambilja P. u. od 26. rujna 2001. na Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 31. srpnja 2001. sklopljenog između V. P. d.o.o. kao prodavatelja i društva P. P. d.o.o. kao kupca, odnosno

da je na tu okolnost mogao izvršiti provjere te potom poduzeti pravne radnje u cilju naplate svojih tražbina.

Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je utvrđen neosnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u vidu sudske pristojbe na odgovor na tužbu odbijen je kao neosnovan jer obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 8. listopada 2021.

Sudac:

Sandra Rotar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Broj zapisa: eb300-8f1de

Kontrolni broj: 07cae-3760a-1f51b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SANDRA ROTAR, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.