REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 35 Pž-4897/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja B., proizvodnja armiranih plošč d.o.o., R. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i partneri u Z., protiv tuženika S. d.o.o. S., Općina P. jezera, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. - S. J., odvjetnik u Z., radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv- 253/20-14 od 13. rujna 2021., 7. listopada 2021.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-253/20-14 od 13. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odredio je prethodnu mjeru te zabranio bankama da tuženiku ili trećoj osobi po tuženikovom nalogu isplati iznos od 43.220,52 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama s troškovima ovrhe u iznosu od 4.532,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovog postupka u iznosu od 11.841,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Prethodna mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.
2. Prvostupanjski sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 43.220,52 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama. Prema ocjeni prvostupanjskog suda, ne proizlazi veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu, već tužiteljevog.
3. Protiv ovog rješenja, tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ga ovaj sud preinači ili ukine.
4. Tuženik je u žalbi istaknuo da je pobijana odluka neosnovana i nezakonita, jer nisu ispunjeni uvjeti za određivanje prethodne mjere. Uz to, on je istaknuo da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je u ovom slučaju ugovorna nadležnost suda u Republici Sloveniji te primjena odredbi slovenskog Zakona o obveznim odnosima. Prema njegovom mišljenju, prvostupanjski sud se trebao proglasiti se nenadležnim i odbaciti tužbu.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ono pravilno i zakonito.
7. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari odlučivao o tužiteljevom prijedlogu za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a.
8. Cijeneći rezultate provedenog postupka, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o osnovanosti prijedloga za određivanje zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi po tuženikovom nalogu isplati iznos od 43.220,52 EUR u kunskoj protuvrijednosti s kamatama, troškovima ovrhe u iznosu u iznosu od 4.532,65 kn s kamatama te troškovima postupka u iznosu od 11.841,50 kn s kamatama.
9. Zakonske pretpostavke za prihvaćanje prijedloga za određivanje zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi po tuženikovom nalogu isplati sporni iznos, propisane su odredbom čl. 501.a ZPP-a.
10. Odredba čl. 501.a ZPP-a upućuje na to da je teret dokazivanja povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere u biti na tuženiku. Naime, tužitelj povodom svog prijedloga ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti svog uspjeha u sporu. Za tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv platnoga naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da prijedlog podnese do zaključenja glavne rasprave i da je zatražio mjeru zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Tuženik je stranka koja mora u prigovoru protiv platnoga naloga, odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu.
11. Stanje u spisu u ovoj pravnoj stvari upućuje na to da tuženik nije dokazao vjerojatnost svog uspjeha u ovom sporu. Iz tuženikovih navoda u prigovoru i do sad spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha. Tuženik je konkretno ukazivao na to da u svojim poslovnim knjigama nema evidentiranu utuženu tražbinu te da nema dokaza o tome da je s tužiteljem bio u poslovnom odnosu. Međutim, on nije ničim dokazao vjerojatnost da će uspjeti s tim svojim prigovorima tužbenom zahtjevu. Iz sadržaja isprava u spisu (računa, Ugovora broj MH001-2017 i broj MH002-2017 s Aneksima, Zapisnika preuzimanja i primopredaje objekta, građevinskog dnevnika) proizlazi upravo suprotno.
12. Tuženikova tvrdnja u žalbi o tome da se prvostupanjski sud po službenoj dužnosti trebao oglasiti nenadležnim, jer je između stranaka ugovorena nadležnost suda izvan Republike Hrvatske, nije osnovana. Ako nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se svakako mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan. Međutim, prvostupanjski sud se tada ne može oglasiti apsolutno nenadležnim po službenoj dužnosti, već tek po (pravovremenom) tuženikovom prigovoru zbog postojanja sporazuma o nadležnosti suda izvan Republike Hrvatske. U ovom slučaju, tuženik takav prigovor nije isticao za trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom, već po prvi puta tek u žalbi.
13. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud kod donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba postupka ili pogrešno primijenio materijalno pravo. Okolnost što su se stranke sporazumjele o primjeni odredbi slovenskog Zakona o obveznim odnosima, ne isključuje primjenu odredbi Zakona o parničnom postupku.
14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP-a).
Zagreb, 7. listopada 2021.
Sudac
Nikolina Mišković, v.r.
