Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-137/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. P. iz T., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u Z., i 2. mlt. J. P., OIB: ..., zastupanog po majci – tužiteljici pod 1., protiv tuženika D. P. iz T., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., radi određivanja prava na stanovanje, i u pravnoj stvari tužiteljice-protutužnice M. P. iz T., OIB: ..., zastupane po J. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika-protutužitelja D. P. iz T., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. Z., radi zaštite prava vlasništva od uznemiravanja, rješavajući žalbu tužitelja M. P. i mlt. J. P. protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj 10 POb-26/19-12 od 7. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja M. P. i mlt. J. P. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 10 POb-26/19-12 od 7. veljače 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke, kao i pobijano prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: ''Na teret prava vlasništva čest. zem. 15/3 k.o. T., ukupne površine 531 m[2] , u naravi kuća površine 100 m i dvor površine 431 m[2] , zk. ul. br. 1199, koja po novoj katastarskoj izmjeri nosi oznaku čest. zem. 2483, površine 549 m[2] , k.o. T. (nova izmjera) osniva se osobna služnost – pravo stanovanja u obiteljskom domu u korist tužiteljice ad 1. M. P., OIB: ... s mlt. tužiteljem ad 2. J. P., OIB: ..., bez naknade, koje pravo se ima izvršavati u stanu na prvom katu obiteljske kuće, površine 120 m[2] , koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka 3 sobe, kupatila, WC–a i balkona, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude ishode upis prava osobne služnosti stanovanja u obiteljskoj domu u zemljišnoj knjizi za predmetnu nekretninu, uz zabilježbu ograničenja rokom do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom''.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi: ''Nalaže se tužiteljici/protutuženici ad 1. M. P. iz T., 440, OIB: ..., da prestane tuženika/protutužitelja D. P. iz T., OIB: ..., uznemiravati i braniti korištenje obiteljske kuće i pripadajućeg dvorišta, izgrađene na nekretnini oznake čet. zem. 15/3 k.o. T., ukupne površine 531 m[2] , u naravi kuća površine 100 m[2] , i dvorište površine 431 m , upisane u zk. ul. br. 1199 k.o. T. (koja odgovara nekretnini nove oznake i izmjere čest. zem. 2483 površine 549 m[2] , k.o. T.), i to stana na prvom katu obiteljske kuće, kao i apartmana na drugom katu obiteljske kuće, te pripadajućeg dvorišta''.

III. Stranke snose svaka svoj trošak.“

2.Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prijedlog za osiguranje koji glasi:

''I. Predlagateljici osiguranja M. P., OIB: ..., s mlt. sinom J. P., OIB: ... dozvoljava se pravo stanovanja u obiteljskom domu: nekretnini označenoj kao stan na prvom katu obiteljske kuće, izgrađene na čest. zem. 15/3 k.o. T., ukupne površine 531 m[2] , u naravi kuća površine 100 m , i dvor površine 431 m , zk. ul. br. 1199, koja po novoj katastarskoj izmjeri nosi oznaku čest. zem. 2483, površine 549 m[2] , k.o. T. (nova izmjera), koji stan površine 120 m[2] , se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, 3 sobe, kupatila, WC-a i balkona, što je Protivnik osiguranja D. P., OIB: ..., dužan priznati i trpjeti, do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom.

II. Zabranjuje se Protivniku osiguranja korištenje nekretnine iz toč. I. ovog rješenja za stanovanje.

III. Ova privremena mjera traje do pravomoćnost okončanja parničnog postupka ili drugačije odluke suda.

IV. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava izvršenje istog.„

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke, te protiv prvostupanjskog rješenja žale se tužitelji-protutuženici (dalje: tužitelji) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 – Rješenje USRH, 89/14,70/19; dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači, odluči o privremenoj mjeri i troškovima postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik-protutužitelj ( dalje: tuženik) se usprotivio žalbenim navodima s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba je neosnovana.

6. Neutemeljeno tužitelji tvrde da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. U ovom stadiju postupka pravomoćno je razveden brak između stranaka M. P. i D. P., te je odlučeno da će maloljetna djeca stranaka L. P. i J. P. stanovati s majkom M. P., time da će roditeljsku skrb roditelji ostvarivati zajednički i sporazumno. Ujedno je odlučeno o načinu održavanja osobnih odnosa D. P. sa maloljetnom djecom, te o visini uzdržavanja kojega će isti doprinositi za svoje maloljetne sinove.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka tada tuženica M. P. je postavila protutužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje prava stanovanja na drugom katu obiteljske kuće izgrađene na čest. zem. 15/3 k.o. T.

9. Navedeni je zahtjev postavljen u smislu odredbe članka 46. stavka 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19; dalje: ObZ) prema kojoj sud može na zahtjev bračnog druga odrediti da pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu iz članka 32. ovoga Zakona ostvaruje samo jedan roditelj sa zajedničkom maloljetnom djecom nad kojom roditelji ostvaruju roditeljsku skrb.

10. Odredbom članka 433. ObZ-a propisani su posebni izvanparnični postupci, među koje prema točki 8. tog članka spadaju i postupci zaštite obiteljskog doma.

11.Prema propisu iz odredbe članka 490. točke 3. ObZ-a u postupku radi zaštite obiteljskog doma odlučuje se o pravu stanovanja djece i jednog roditelja u stanu ili drugoj nekretnini koja predstavlja obiteljski dom sukladno članku 46. ovoga Zakona.

12. Slijedom naprijed iznesenog kako za odlučivanje o zahtjevu koji je tuženica M. P. postavila u protutužbi radi zaštite obiteljskog doma i prava stanovanja na drugom katu obiteljske kuće izgrađene na čest. zem. 15/3 k.o. T. nije ovlašten odlučivati parnični sud, već o tom zahtjevu treba odlučiti u izvanparničnom postupku, to je prvostupanjski sud nakon ranije ukidne odluke ovog suda postupak nastavio po pravilima izvanparničnog postupka.

13. Međutim, kako je tijekom izvanparničnog postupka među strankama došlo do spora o činjenici predstavlja li predmetna nekretnina njihovu bračnu stečevinu, te kako se radi o činjenici o kojoj ovisi odluka o tome pripada li predlagateljici pravo stanovanja na drugom katu obiteljske kuće izgrađene na čest. zem. 15/3 k.o. T. u smislu odredbe članka 46. stavka 2. ObZ-a, izvanparnični je sud primjenom odredbe članka 438. stavka 1. ObZ-a obustavio navedeni postupak svojim rješenjem posl.broj 10R1Ob-135/18 od 6. veljače 2019. i odredio da se postupak nastavi kao parnični.

14. Tužitelji su u nastavku postupka postavili tužbeni zahtjev na utvrđenje da se na teret prava vlasništva čest. zem. 15/3 k.o. T., ukupne površine 531 m[2] , u naravi kuća površine 100 m[2] i dvor površine 431 m , zk. ul. br. 1199, koja po novoj katastarskoj izmjeri nosi oznaku čest. zem. 2483, površine 549 m[2] , k.o. T. (nova izmjera) osniva osobna služnost – pravo stanovanja u obiteljskom domu u korist tužiteljice ad 1. M. P., s mlt. tužiteljem J. P., bez naknade, koje pravo se ima izvršavati u stanu na prvom katu obiteljske kuće, površine 120 m[2] , koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka 3 sobe, kupatila, WC–a i balkona, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude ishode upis prava osobne služnosti stanovanja u obiteljskoj domu u zemljišnoj knjizi za predmetnu nekretninu, uz zabilježbu ograničenja rokom do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom.

15. Prvostupanjski je sud po provedenom postupku utvrdio da predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću koja se sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata, da je zemljište zajedno sa započetom gradnjom (prizemlje pod dekom) bilo u vlasništvu tuženikove obitelji odnosno tuženikovog oca, da su nakon sklapanja braka prvotužiteljica i tuženik izgradili dodatna dva kata kuće, da je gradnja prvog i drugog kata kuće financirana sredstvima koja su stranke stekle na temelju rada za vrijeme trajanja braka, da je gradnja ova dva kata započela 1990., a da je završena najkasnije 2002., da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka bez utvrđenih suvlasničkih omjera, da predmetna nekretnina nije etažirana, te da tuženik ne ometa tužitelje u posjedu navedenog stana na prvom katu spomenute nekretnine.

16. Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja koja tužitelji i ne dovode u sumnju iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu članka 200. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, dalje : ZV) jer je smatrao da je za uspostavu prava stanovanja na zasebnoj stambenoj jedinici nužno da se radi o etažiranoj jedinici koja je povezana s odgovarajućim suvlasničkim udjelom, što u konkretnom slučaju nije ostvareno.

17. Nadalje, prvostupanjski je sud smatrao da odredba članka 46. stavka 2. ObZ-a ima smislenu primjenu u situaciji kada se radi o jednom nedjeljivom stambenom prostoru koji ne daje mogućnost prostorno odvojenog života roditelja, a kako se u konkretnom slučaju radi se o stambenom objektu na tri kata, s više stambenih jedinica od kojih i tužitelji i tuženik koriste točno određene etaže, to prema ocjeni prvostupanjskog suda tužitelji ne mogu osnovano zahtijevati utvrđenje prava stanovanja u smislu navedene zakonske odredbe.

18. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan iako se pri tom pozvao na pogrešne razloge.

19. Naime, postavljenim tužbenim zahtjevom je zatraženo da se na teret prava vlasništva čest. zem. 15/3 k.o. T., ukupne površine 531 m[2] , u naravi kuća površine 100 m[2] i dvor površine 431 m , osnuje osobna služnost – pravo stanovanja u obiteljskom domu u korist tužiteljice ad 1. M. P., s mlt. tužiteljem J. P.

20. Pojam služnosti definiran je odredbom članka 174. stavka 1. ZV-a prema kojoj je služnost ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati.

21. Prema odredbi članka 199. stavka 1. ZV-a osobna služnost je stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da su osobne služnosti: pravo plodouživanja, pravo uporabe i pravo stanovanja.

22. Dakle, sukladno citiranim zakonskim odredbama, sve služnosti, pa tako i osobne su stvarna prava na tuđoj stvari, što znači na stvari koja je u vlasništvu neke osobe različite od ovlaštenika služnosti.

23. Služnost se ne može osnovati na vlastitoj stvari, jer na sve ono na što ovlaštenik služnosti ima pravo glede poslužne stvari, ima pravo i vlasnik, i još više od toga, i to temeljem svojih vlasničkih ovlaštenja u smislu odredbe članka 30. ZV-a.

24. Iz pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka.

25. Bračna stečevina je prema odredbi članka 36. stavka 1. ObZ-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Jednako tako, prema odredbi članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98, dalje samo: ZBPO ) zajednička imovina bračnih drugova je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

26. Dakle, pravnim institutom bračne stečevine (u regulativi ObZ), koji je stupio na mjesto instituta zajedničke imovine (u regulativi ZBPO) obuhvaćen je isti sadržaj (imovine koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine). Promjena je u obliku vlasništva koje zakon na tako stečenoj imovini priznaje bračnim drugovima. Prema ZBPO bračni drugovi su na zajedničkoj imovini imali pravo zajedničkog vlasništva (u kojem njihovi udjeli u toj imovini nisu bili određeni, iako su odredivi i utvrđuju se prema kriteriju doprinosa bračnog druga u stjecanju te imovine prema okolnostima svakog pojedinog slučaja), dok prema ObZ bračni drugovi na bračnoj stečevini imaju pravo suvlasništva u jednakim dijelovima (gdje je irelevantan doprinos bračnog druga, ako to bračnim ugovorom nije drukčije uređeno).

27. U konkretnom se slučaju stjecanje bračne stečevine odvijalo u vrijeme važenja dva različita pravna režima koji su na različite načine normirali institut bračne stečevine i to ZBPO prema kojem se doprinos određivao uvažavanjem visine svih primanja, pomoći jednog bračnog druga drugome, radom u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece te i uvažavanjem svakog drugog oblika rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine i ObZ-a prema kojem vrijedi presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Nije prijeporno da među strankama još nije izvršena dioba bračne stečevine, niti su utvrđeni idealni udjeli svakog od bračnih drugova u toj imovini.

28. Međutim, neovisno o tome je li nekretnina u zajedničkom vlasništvu ili suvlasništvu stranaka, pravo tužiteljice na korištenje predmetne nekretnine izvire iz njezinih vlasničkih ovlaštenja, pa joj za isto nije potrebna uspostava stvarne služnosti na toj nekretnini, niti je ona moguća, jer se ne radi o stvari koja je u vlasništvu treće osobe.

29. Nadalje, odredbom članka 218. stavka 2. ZV-a propisano je da se pravo osobne služnosti u korist određene osobe na teret određene stvari kao poslužne osniva na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine. Iz navedenog slijedi da osobne služnosti nastaju samo na temelju pravnog posla- ugovora ili oporuke.

30. Stoga, neovisno o svemu naprijed iznesenom tužiteljica ne može s uspjehom zahtijevati da se pravo osobne služnosti stanovanja osnuje odlukom suda.

31. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

32. S pravom je prvostupanjski sud odbio i prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere, jer za to nisu ispunjene pretpostavke koje propisuje odredba članka 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

33. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a.

34. Kako nisu ostvareni žalbeni navodi tužitelja, niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a potvrditi i pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Splitu, 7. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Ankica Matić, v. r.