Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53 000 Gospić

Poslovni broj: 6 P-87/2019-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Veri Miočić, u građanskopravnoj stvari tužiteljice A. K, OIB: …, I. B H. , S. NJ., koju zastupa T. R., odvjetniku u Z1 , protiv tuženika I. B., OIB:… iz O,kojeg zastupa punomoćnica N. V. odvjetnica u Z2 , radi poništaja, uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i predaje u posjed, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 2. rujna 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika osobno, 7. listopada 2021. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništava se predugovor o kupoprodaji nekretnine oznake k.č.br. 419 k.o. K. sklopljen dana 14. svibnja 2018. u G. između tužiteljice i tuženika ovjeren od strane javnog bilježnika M. F. iz G. pod OV-25052018 dana 14. svibnja 2018., slijedom čega se ima uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje na način da se briše ime i vlasništvo tuženika, a vraća se ime i vlasništvo tužiteljice na navedenoj nekretnini.

Dužan je tuženik predati tužiteljici u posjed i slobodno raspolaganje nekretninu oznake k.č.br. 419 k.o. K. slobodnu od njegovih stvari i trećih osoba.

Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak skupa sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve ovo u roku od 15 dana.“

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog radi donošenja rješenja o privremenoj mjeri koji glasi:

„Zabranjuje se protivniku osiguranja I. B. otuđenje i opterećenje nekretnine oznake k.č.br. 419 u naravi kuća i dvorište upisane u zk. ul. 39 k.o. K.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gospiću pod poslovnim brojem P. 87/19 i upisati će se kod Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Gospiću u zk. ul. 39. k.o. K..“

II. Nalaže se tužiteljici A. K., OIB:, I. B. H., S. NJ, isplatiti tuženiku I. B., OIB: … ,iz O, iznos od 9.375,00 kn na ime parničnih troškova.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova u preostalom iznosu od 9.375,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. svibnja 2019. podnijela tužbu ovom sudu u kojoj navodi kako je 14. svibnja 2018. u Gospiću sklopljen predugovor o kupnji nekretnine između stranaka prema kojemu se utvrđuju uvjeti i način kupoprodaje nekretnine pobliže označene u izreci presude, koja nekretnina je vlasništvo tužiteljice u trenutku podnošenja ove tužbe, za cijelo. Na istom ugovoru je ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika M. F. iz G. istog dana pod brojem OV-2505/2018.

Nadalje, istoga dana, odnosno 14. svibnja 2018. da je pred istim javnim bilježnikom ovjeren potpis tužiteljice na još tri dokumenta i to slijedećih naziva: specijalna punomoć pod brojem OV-2503/2018, potvrda o isplati (devizna isplata) pod brojem OV- 2504/2018 i potvrda o isplati pod brojem OV-2502/2018. Stranke da su spornog dana krenule iz K. u G. osobnim automobilom tuženika. Tuženik da je za tužiteljicu vodio neke građevinske radove na uređenju kuće u K. oznake br. 419 k.o. K.. Jedne prigode tuženik je obavijestio tužiteljicu koja je tada bila u

Nj., gdje inače boravi, da je građevinske radove zaustavio komunalni redar i da prijeti visokom kaznom ukoliko mu tužiteljica ne izda punomoć za obavljanje radova. Tim povodom tužiteljica je došla u H. i, kao što je ranije navedeno, otišla sa tuženikom na ovjeru punomoći kako je to on njoj stalno prikazivao. Tako je u G.,

u uredu javnog bilježnika, potpisala dokumente koje joj je tuženik predočio, te ovjerila potpis na istima, nakon ovjere potpisa tužiteljica je od tuženika zatražila da joj preda po primjerak dokumenta, ali ovaj da je to odbio govoreći da je sada sve uredu i da joj nije od toga ništa potrebno. Iz ureda javnog bilježnika u G. tužiteljica da je otišla uvjerena da je potpisala punomoć i ostale dokumente kako bi tuženik nesmetano mogao nastaviti sa građevinskim radovima ne njenoj kući u K., bez straha od novčanog kažnjavanja. U više navrata je tužiteljica pokušala dobiti primjerak dokumenta koji je potpisala, ali tuženik da je uporno odbijao udovoljiti njezinom zahtjevu. Zbog navedenoga tužiteljica je ovlastila ovdje punomoćnika da od javnog bilježnika M. F. iz G. pribavi kopije ranije spomenutih dokumenata, što je ovaj pribavio 4. srpnja 2018. i obavijestio tužiteljicu o sadržaju istih. Tek tada je tužiteljica saznala o kakvim se dokumentima radi i što je potpisala. Njezina volja nikada nije bila prodati predmetnu nekretninu niti je na ime istoga ikada primila bilo kakve novčane iznose od tuženika. Prava volja tužiteljice je bila jedino sačiniti dokument prema kojemu bi tuženik mogao u njezino ime izvoditi građevinske radove na predmetnoj nekretnini bez straha od kažnjavanja od strane komunalnog redara. Obzirom smatra da ima pravni interes da se predugovor o kupnji nekretnine poništi zbog prijevare iz čl. 284. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; to je postavila tužbeni zahtjev na način da se poništi predmetni predugovor i da tuženik preda tužiteljici u posjed predmetnu nekretninu, uz nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da će naknadno očitovati o svim navodima tužbe, te predložiti dokaze i dostaviti dokumentaciju na koju se poziva.

3. Tužitelj je nastavno naveo kako se tuženik nakon podnošenja predmetne tužbe upisao kod ovog suda kao vlasnik predmetne nekretnine, u prilog čemu je rješenje Z-1144/2019 od 14. svibnja 2019. o uknjižbi tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine. Isto tako, tuženik kao vlasnik društva L. nekretnine da je na internetskim stranicama oglasio prodaju ove nekretnine i kao dokaz istome je priložen internetski zapis; uslijed čega bi tužiteljici mogla nastati nenadoknadiva šteta pa je predložila donijeti privremenu mjeru kojom se tuženiku zabranjuje otuđiti odnosno opteretiti predmetnu nekretninu.

4. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom predanim na ročištu 12. svibnja 2020., kako je isti pobliže označen u predmetnoj izreci presude; s time da istome tuženik nije protivio.

5. Sud je proveo dokaz čitanjem svih isprava i provedenih personalnih dokaza u spisu.

6. Sukladno odredbi čl. 10. i 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje ZPP) sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja odnosno izvođenju dokaza koje stranke nisu predložile.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet tužbenog zahtjeva jest poništaj predugovora o kupoprodaji čest. br. 419 k.o. K. sklopljen 14. svibnja 2018. u G. između tužiteljice i tuženika, ovjerenog kod javnog bilježnika M. F. iz G. pod brojem: OV- 2505/2018 istog dana; uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i predaja u posjed. 9. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik 14. svibnja 2018. u G. sklopili predugovor o kupnji predmetne nekretnine prema kojemu se utvrđuju uvjeti i način kupoprodaje nekretnine pobliže označene u izreci presude, koja nekretnina je vlasništvo tužiteljice u trenutku podnošenja ove tužbe, za cijelo; s time da je na istom predugovoru ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika M. F. iz G. istog dana pod brojem OV-2505/2018; kao i da su 14. svibnja 2018. pred

istim javnim bilježnikom ovjereni potpisi tužiteljice na još tri dokumenta i to slijedećih naziva: specijalna punomoć pod brojem OV-2503/2018, potvrda o isplati (devizna isplata) pod brojem OV-2504/2018 i potvrda o isplati pod brojem OV-2502/2018. Nije osporeno i da se tuženik, nakon pokretanja ovog postupka, sukladno rješenju ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela u Gospić poslovni broj: Z-1144/2019 od 14. svibnja 2019. upisao kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem preslike navedenog predugovora, preslike potvrde o isplati, uvjerenja Službe za društvene djelatnosti Ispostave Otočac , preslike uporabne dozvole i ugovora o kupoprodaji ovjerenog po javnom bilježniku B. Z. iz G., broj: OV-1464-1465/2019 od 29. travnja 2019. Među strankama nije sporno da je tužiteljica imala namjeru prodati kuću za što je angažirala tuženika kojemu je za tu priliku izdala i specijalnu punomoć 2017., a koji je prije same prodaje vodio i građevinske radove na kući po nalogu tužiteljice.

10. Sporno je među strankama da li predmetni predugovor o kupoprodaji nekretnine proizvodi učinke obzirom tužiteljica tvrdi da je isti, kao i na ostalim dokumentima 14. svibnja 2018. u uredu javnog bilježnika M. F. u Gospiću,

ovjerila svoj potpis, nakon što ju je tuženik prevario navodeći je misliti da se radi o dokumentima s pomoću kojih će tuženik, za njezino ime, moći nesmetano nastaviti sa građevinskim radovima na predmetnoj nekretnini, bez straha od kažnjavanja od strane komunalnog redara; a ne o ugovoru kojim mu prodaje kuću uz potvrdu da je primila u cijelosti kupoprodajnu cijenu.

11. Prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva tužiteljica se prvenstveno poziva na odredbu čl. 284. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018), kojim je definirana prijevara kao mana volje zbog koje se može tražiti poništaj ugovora, a koja odredba propisuje da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

12. Slijedom takvog stanja stvari navodi se da je u smjeru dokazivanja teret dokaza u ovoj parnici bio na tužiteljici, sve sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, ovo uzevši da je nesporno ovjerila svoj potpis na dokumentima temeljem kojih je tuženik uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine.

13. Svjedok S. Z. nije iskazivao o spornim činjenicama pa taj iskaz sud nije uzeo relevantnim za ocjenu tužbenog zahtjeva dok je svjedok S. R., inače poznanik tuženika, naveo kako je prije tri ili četiri godine u javnobilježničkom uredu M. F. vidio ovdje stranke koje su nešto potpisivale (što uostalom među strankama i nije sporno) i da je na stolu ispred njih bila veća svota novca koja je trebala biti predana; dok drugo, za sam spor relevantno, nije kazivao.

14. Nadalje, svjedok M. F., javni bilježnik kod kojega su ovjereni predmetni dokumenti, u bitnome je potvrdio ovjeru istih od strane svog ureda, isto tako da bi intervenirao da je uvidio nešto sporno prilikom ovjere ugovora na strani potpisnika kao što je prisila ili slično, ali da se ne može sjetiti detalja ni konkretne ovjere. Tuženika kao vlasnika agencije za nekretnine poznaje obzirom dolazi u njegov ured radi ovjere dok se tužiteljice ne sjeća niti je poznaje, a u predmetnoj situaciji kod same ovjere potpisa da nije bio dužan čitati dokumentaciju koju je stranka ovjerila, niti upozoravati na pravne posljedice iste, ali ukoliko bi ga stranka eventualno same priupitala da bi zasigurno kao pravnik iščitao i dao odgovarajuće pravno mišljenje. Isto tako, kada ima više dokumenata za ovjeru, da se stranci načelno u trenutku kada svaki dokument daje na potpis ne navodi što u tom trenutku potpisuje, već samo kazuje gdje mora potpisati,

ovo uzevši da pretpostavlja i vjeruje da stranke znaju što su došle potpisati, to su njihove isprave.

15. Navedenim iskazima sud je načelno poklonio vjeru jer su iskazivali u skladu sa dokumentacijom u spisu i nespornim činjenicama, a u istima ne nalazi nelogičnosti niti poseban interes da bi iskazivali u prilog koje od stranaka u postupku.

16. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnom navela kako je uvijek imala povjerenja u gospodina B., vjerovala mu je beskrajno. Angažirali su njegovu agenciju

"L. nekretnine" negdje 2017. radi prodaje predmetne kuće u K. za 145.000,00 EUR-a. Oglašavanje je išlo na Internet. Međutim, kako je bilo problema s vlagom, prethodno su angažirala B. da se taj problem riješi prije prodaje, na što je on rekao da će angažirati svoje poznanike građevinare kako bi taj problem riješili. Jednom prilikom je B. pozvao da potpiše dozvole da se ti građevinski radovi mogu nastaviti, na što mu je ona kazala da mogu sve relevantno potpisati u našoj ambasadi u Munchenu, međutim on je kazao da mora doći. Tako je došla iz Nj.,

sama bez supruga – sa sinom. 14. svibnja 2018. su ona i B. otišli kod bilježnika F. u G., kako bi potpisala dozvole. Nije čitala ono što potpisuje, vjerovala je

B. B. da je dokumente držao na prsima i na stolu i uvijek je držao ruke

na njima, izvadio bi ih i djelomično pokazao samo kad bi potpisivala. Znala je pitati da joj pokaže da vidi što potpisuje, na što bi on odgovorio da zar mu ne vjeruje i da joj je objasnio; pri čemu nije vidjela tekst dokumenta jer bi razumjela da je pročitala "ugovor" ili da je vidjela neki novac; ali mu je vjerovala i nije razmišljala da bi joj takvo što napravio. Kod bilježnika se potpisala najprije u predsoblju u knjigu, a onda je otišla na potpis u drugu sobu kod bilježnika. Ni u jednom ni u drugom slučaju joj nitko nije pojašnjavao što potpisuje. Tom prilikom B. je pokupio za sebe sve papire koje su potpisali, nije joj ništa dao, niti jedan primjerak. Obećao je da će joj poslati u Nj., ali to nije činio pa je počela sumnjati. Naposljetku, obzirom je njezin suprug htio znati što je potpisala i da joj tuženik ništa nije poslao iako ga je više puta tražila, angažirali su i odvjetnika da pribavi papire od javnog bilježnika kada su saznali što im je B. učinio. Nazvala je javnog bilježnika Z. iz G., kod kojega je

inače išla radi ovjere u G., a ovo kada joj B. nije htio poslati dokumente

koje je potpisala, kad je počela sumnjati u njega. Nakon što je Z. rekla da je otišla sa B. kod F., Z. je uputio da mu otkaže sve punomoći koje mu je

dala.

17. Tuženik je u svome iskazu u bitnome potvrdio da je kao posrednik angažiran 2017. radi prodaje predmetne kuće koja je bila upisna na tužiteljicu kao vlasnicu i to za 145.000,00 EUR-a koju cijenu je smatrao previsokom. Po njemu je vrijednost kuće bila ne veća od 50.000 EUR. Međutim, tužiteljica i njezin suprug su inzistirali da kuća vrijedi više od 50.000 EUR, ustrajali su u cijeni od 145.000 EUR. Pojasnio je da kuću treba urediti prije, na ime čega je na kraju utrošeno 18.000 EUR, kuća je tom prilikom cijela obnovljena, osim krova. Kada je došao kupac, ne sjeća se više njegovog imena, nije pristao na cijenu od 145.000 EUR i rekao je da je previše. Na kraju su se dogovorili, kada se vidjelo da se kuća neće prodati za postavljenu cijenu, da će se ista prodati njemu za 50.000 EUR, s time da će vratiti uplaćenih 18.000 EUR na ime obavljenih građevinskih radova ovdje tužiteljici te prethodno dati 1.000 EUR na ime kapare koja se ima uračunati. Tom prilikom došla je tužiteljica sa svojim sinom 12. svibnja 2018. kada je otišao po njih na aerodrom. Istog dana, nakon što je njen sin izišao iz kuće i otišao u hotel "Velinac" jer je tamo rezervirao tri dana, tužiteljici je u dnevnom boravku dao kaparu od 1.000,00 EUR obzirom u nju nije imao povjerenja, ovo jer je njezin suprug govorio da je to njegova kuća, napravio je i tzv. "selfie" tj. sliku njega i tužiteljice koja slika je u spisu, upravo kao dokaz da je došlo do dogovora između njih. Navodi da na slici stoji 05/12/2018, što je zapravo 12. svibnja 2018., pa je jasno da je tad i slikano. Smatra da je tužiteljica iskoristila trenutak i prodala njemu kuću. Na poseban upit suda je li tužiteljici dao da dokumente pročita, odgovara da je kod javnog bilježnika utvrđen identitet tužiteljice te da joj je od strane djelatnica bilježnika objašnjeno što to potpisuje jer je bilo više dokumenata, a i tužiteljica ne govori hrvatski jezik. Napomenuo je da se sva dokumentacija bilježila u zemljišnim knjigama, pa tako i predugovor koji je bio u zabilježbi prvenstvenog reda kupnje godinu dana, što je otkrio brat od D.

koji se bavi nekretninama u Nj., na što je tužiteljica nazvala i plakala na telefon. 14. svibnja 2018. da su kod javnog bilježnika potpisali predugovor, potvrde za isplatu 18.000 EUR i 50.000 EUR, punomoć za davanje nekretnine u najam/zakup, a specijalna punomoć za kupoprodaju nekretnine je zaključena odmah nakon što je sklopljen ugovor o posredovanju 2017. Na posebno pitanje pun. tužiteljice koja je zadnja cijena koju je stavio na Internet, odgovorio je da nakon što je gđa K. bila bezobrazna prema njemu da je zadnju cijenu stavio na 175.000 EUR, a to nakon što je obnovio i krov, naime da je dodatno uložio pa je ne bi prodao ni za tri milijuna eura. Od te prodaje je kasnije odustao, a kuću je odlučio prodati u inat tužiteljici.

18. Prilikom iskazivanja tužiteljice pred sudom, izveden je zaključak da ista, suprotno navodima tuženika, tečno govori hrvatski jezik, naime za isto nije bilo potrebno sudjelovanje tumača niti je to predlagala sama tužiteljica.

19. U prilog svojih navoda, koje sud uzima spornim, tužiteljica je predložila samo svoje saslušanje koje je kao takvo u kontradikciji sa navodima tuženika – dakle imamo riječ tužitelja protiv riječi tuženika, s time da na strani tuženika stoje materijalni dokazi koji imaju jaču dokaznu snagu i skladu sa kojima je tuženik iskazivao, a kojim se potvrđuje da je sklopljen predugovor, da je tuženica primila u cijelosti kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 EUR-a kao i da joj je tuženik vratio 18.000,00 EUR-a na ime izvedenih radova (l.s. 4,5 i 6); dok druge dokaze kojima bi se mogla pripisati eventualna veća objektivnost i kojima bi pobila nesporno ovjerene dokumente radi mane volje i iz kojih bi sud izveo zaključak da je tuženi istinu prevario tužiteljicu; tužiteljica nije predlagala. Uz to, iz iskaza saslušanih svjedoka sud nije izveo zaključak da bi tuženik prijevarno postupao prema tužiteljici, a iz iskaza svjedoka S. R. dodatno slijedi da je ispred stranaka u javnobilježničkom uredu bila poveća svota novca, što odgovara sadržaju predugovora od 14. svibnja 2018. gdje se spominje isplata kupoprodajne cijene na dan potpisa istoga.

20. Povrh navedenoga, činjenica da bi tužiteljica potpisivala predmetne dokumente „slijepo“ vjerujući tuženiku, kako to tvrdi, uz činjenicu da je poslovno sposobna osoba koja govori i razumije hrvatski jezik i kao takva bila u mogućnosti pročitati predmetne dokumente prilikom ovjere, značila bi da je, po mišljenju suda, postupala ispod dužne pažnje koja se zahtjeva u predmetnim stvarima. Naime, prema načelnoj odredbi iz čl. 10. st. 1. ZOO-a, sudionici u obveznom odnosu, kao sudionici ugovornih odnosa, moraju postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa; slijedom čega se tužiteljica ne može pozivati da potpisujući dokumente nije obraćala pažnju jer je vjerovala tuženiku, a ovo jer je to bila njezina obveza, s time da joj javni bilježnik isto nije bio dužan pojašnjavati što potpisuje kao ni pravne posljedice istoga. Naime, sukladno čl. 77. st. 4. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016), kojim je propisana ovjera odnosno legalizacija, stoji da se pri ovjeri potpisa javni bilježnik treba upoznati sa sadržajem pismena samo utoliko ukoliko je to potrebno za popunjavanje rubrika upisnika o ovjerama i potvrdama; on nije odgovoran za sadržaj pismena niti je dužan ispitivati da li su sudionici ovlašteni na dotični posao.

21. Nadalje, analizom predmetnog predugovora (l.s. 32) utvrđuje se da je isti u svojoj naravi ugovor o kupoprodaji obzirom su se stranke u istome sporazumjele o predmetu i cijeni za koju je utvrđeno da je plaćena prodavateljici u cijelosti na ime čega se ista obvezuje izdati potvrdu o isplati kupoprodajne cijene – koju je ista posebno i potpisala i ovjerila potvrđujući primitak cjelokupne kupoprodajne cijene od 50.000,00 EUR-a i izdajući tabularnu ispravu tuženiku radi uknjižbe (l.s. 34); naime činidba iz predugovora sastoji se od sklapanja glavnog ugovora dok su u predmetnom ugovoru definirani bitni sastojci ugovora o kupoprodaji (stvar i cijena); pri čemu nije relevantno da su se stranke obvezale posebno sklopiti i ugovor o kupoprodaji. Dakle, nije odlučujuće kako su stranke nazvale ugovor, već kakav je njegov sadržaj, a ovdje konkretno su se stranke sporazumjele o predmetu i cijeni, pa takav predugovor ima sve bitne sastojke ugovora o prodaji i time valjani temelj za stjecanje prava vlasništva; koji tužiteljica nije uspjela pobiti.

22. Slijedom iznijetoga sud je, prvenstveno primjenom pravila o teretu dokazivanja, odbio tužbeni zahtjev koji se odnosi na poništaj ugovora i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Nadalje, uz zaključak da tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na poništaj ugovora nije osnovan, a na čemu je evidentno posljedično zasnovan i nastavni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na predaju u posjed, uzevši da tužiteljica nije dokazala prvu pretpostavku za predaju u posjed niti u smislu odredbi čl. 162. st. 1. i 2. ni čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje ZVDSP), odnosno svoje vlasništvu ili makar zakonit i istinit posjed, ovo uz činjenicu da titulus odnosno pravni temelj upisa vlasništva tuženika nije oboren; tužbeni zahtjev je i u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

23. U odnosu na prijedlog za određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, a obzirom se tuženik u međuvremenu knjižio kao vlasnik nekretnine i istu oglasio za prodaju na internetskim stranicama; navodi se kako je odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona(Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020) propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja, između ostalog, kumulativno učini vjerojatnim i postojanje svoje tražbine. Obzirom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan evidentno je da tužiteljica nije udovoljila prvoj kumulativnoj pretpostavci za određivanjem privremene mjere – nije dokazala svoju tražbinu. Napominje se pri tome da iz prijedloga za osiguranje u vezi sa tužbom proizlazi da bi se tražbina jedino mogla odnositi na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži predaja u posjed dok bi dio zahtjeva koji se odnosi na poništaj predugovora te uspostavu z.k. stanja kakvo je bilo prije provedbe ne odgovara pojmu tražbine koja označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje, odnosno aktivnu ili pasivnu radnju koju je jedna strana dužna u pravnom odnosu izvršiti drugoj. Slijedom navedenoga, zahtjev tužiteljice za određivanjem privremene mjere je odbijen kao neosnovan.

24. Odluka o trošku u ovom kontradiktornom postupku je uslijedila sukladno čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP-a, slijedom čega je sud priznao tuženiku kao stranci koja je uspjela u sporu i koja je zastupana po kvalificiranom punomoćniku, nagradu na ime: sastava odgovora na tužbu iznos od 2.500,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015- dalje Tarifa), zastupanja na ročištima: 14. srpnja 2021. i 2. rujna 2021. u iznosu od po 2.500,00 kn za zastupanje na svakom od ročišta sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, PDV od 25% na priznati trošak; sveukupno 9.375,00 kn. Sud tuženiku nije priznao preostali zatraženi trošak koji je zatražen protivno Tbr. 7. toč. 1. u razlici koja iznosi 9.375,00 kn (uključivo sa PDV-om), kao ni sudsku pristojbu koja nije brojčano definirana sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.

U Gospiću 7. listopada 2021.

Sutkinja

Vera Miočić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od

dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za županijski sud koji odlučuje po žalbi.

DNA:

- Tužiteljici po punomoćniku,

- Tuženiku po punomoćnici

Broj zapisa: eb300-814ef

Kontrolni broj: 05a29-d617e-7e24d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VERA MIOČIĆ, L=GOSPIĆ, O=OPĆINSKI SUD U GOSPIĆU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Gospiću potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.