Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-109/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja P. G. d.o.o. iz S., …, OIB: …, zastupanog po

zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku A. B., odvjetniku u O. društvu B. & B. d.o.o., S., …, protiv tuženika

D. Š. iz S., …, OIB: …, zastupanog

po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S., …, radi isplate,

odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 4759/17-24 od 11. srpnja 2019., dana 7. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovane žalba tuženika D. Š. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4759/17-24 od 11. srpnja 2019.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Dužan je tuženik D. Š., OIB: …, isplatiti tužitelju

P. g. d.o.o. S., OIB: …, u roku od 15 dana iznos od 26.250,00

kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2017. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik D. Š. O.: … isplatiti tužitelju

P. g. d.o.o. S. O.: …, u roku od 15 dana na ime troškova

parničkog postupka iznos od 9.224,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. listopada 2017. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. Ističe da je tuženiku onemogućeno sudjelovanje u postupku čime da je počinjena bitna povreda postupka. Naime, ročište za objavu presude je određeno za 1. srpnja 2019., a nije održano, niti je sud o odgodi pisano izvijestio tuženika, niti pisano dostavio poziv za novo ročište. Presuda je objavljena 11. srpnja 2019. i objava nije oglašena na e-oglasnoj ploči suda, a o datumu održavanja ročišta za objavu tuženik nije obaviješten već je punomoćnik tuženika presudu zaprimio u sudskom pretincu 22. srpnja 2019. Temeljem odredbe čl. 332.a Zakona o parničnom postupku presudu zbog zakazivanja ročišta sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća može donijeti ako je tuženik u svom odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev, ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje. Dakle, kako je to propisano čl. 354. toč. 5. navedenog Zakona učinjena je bitna povreda postupka kojom je sud donio presudu bez održavanja rasprave, pa je iz te osnove presudu potrebno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu. Nadalje se ističe kako je prvostupanjski sud u bitnom odluku utemeljio na dvije osnove i to da je ugovorom o posredovanju između tuženika i tužitelja dogovorena provizija za posredovanje pri prodaji nekretnine na adresi … Jedino što je

nesporno je da su tužitelj i tuženik 9. lipnja 2016. sklopili Ugovor o posredovanju – prodaja nekretnine. Ostala utvrđenja koja sud smatra nespornim su upitna, a tuženiku sporna. Ukazuje na odredbu čl. 2. st. 5. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina te navodi da je prvostupanjski sud zanemario odlučnu činjenicu ostatka zakonske definicije posredovanja u prometu nekretninama te činjenicu iskaza svjedoka i samog tuženika kako je samo jednom doveo kupca u tuženikov stan. Nadalje, tuženik nije sklopio ugovor o isključivom posredovanju iz čl. 16. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina, a prvostupanjski sud zanemaruje iskaze svjedoka koji navode kako je tužitelj bio upoznat da nema ekskluzivno pravo prodaje nekretnine tuženika te da je tuženik angažirao i druge agente za prodaju svoje nekretnine. Nekretnina je prodana 2017. i to nakon što je kupac tuženiku doveden od strane druge agencije. Ukazuje se na odredbu čl. 3. Ugovora o posredovanju i u svezi s time postavlja pitanje zašto tužitelj nije ispoštivao svoj vlastiti ugovor i izdao račun, zašto navedeni iznos glasi bez PDV, zašto sud prvog stupnja ignorira te odlučne činjenice te u presudi pogrešno citira navedeni članak ugovora u korist tužitelja čime čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također tuženik ukazuje na odredbu čl. 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina navodeći kako nije sporno kako ugovorne strane svoje obveze mogu regulirati slobodnom dispozicijom volje što je u ovom slučaju tužitelj sam odredio, dakle račun predstavlja presumirani dokaz kako je usluga posredovanja obavljena. Nadalje, slijedeća osnova na kojoj je donesena prvostupanjska presuda je – da su iskazi tuženika i svjedoka I. B. nelogični i proturječni, pa stoga sud istima ne može pokloniti vjeru, dok se vjera poklanja iskazu tužitelja, kao i saslušanog svjedoka M. B.. Iskazu svjedoka M. B. sud poklanja

vjeru te čak u obrazloženju presude dodaje dio iskaza koji svjedok nije dao pa je i u tom slučaju počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. Zakona o parničnom postupku navodeći dijelove iskaza i zaključujući kako je u navedenim iskazima i navodima suda toliko nejasnoća i nelogičnosti. Iskazi se ne slažu niti u činjenicama vezanim za trenutak potpisivanja ugovora o posredovanju, niti o činjenici tko je u bio u stanu odnosno koliko puta je tužitelj s kupcem bio u stanu tuženika. Posebno se naglašava to što prvostupanjski sud utvrđuje kako je svjedok I. R. za potrebe postupka izradio ugovore o posredovanju, dakle lažno svjedočio, te krivotvorio isprave, pa nije jasno kako ga sud nije prijavio za davanje lažnog iskaza i krivotvorenje isprava. Tužitelj je pred državnim odvjetništvom podnio kaznenu prijavu protiv tuženika i I. B. u kojem postupku je doneseno rješenje o odbačaju kaznene prijave citirajući sadržaj iste. Također se tuženik poziva na odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku navodeći kako sud nije apsolutno slobodan pri provođenju dokaznog postupka kao ni pri ocjenjivanju pojedinih dokaza. Temeljem svega navedenog predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi parnični trošak, a podredno prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) te je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, koje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima pa se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, slijedom čega sud prvog stupnja pri donošenju prvostupanjske presude u pobijanom dijelu po toč. I. izreke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, na koju tuženik ukazuje u žalbi, a time što utvrđene činjenice i provedene dokaze glede ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se ukazuje.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 332.a st. 2. ZPP budući da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije odlučio presudom bez održavanja glavne rasprave u smislu odredbe čl. 332.a st. 2. ZPP, pa nastavno tome nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP koja povreda uvijek postoji ako je protivno odredbama toga Zakona donesena presuda bez održavanja rasprave, a što u konkretnom nije slučaj radi čega nije počinjena navedena bitna povreda na koju ukazuje tuženik.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi isplate posredničke naknade koji temelji na činjenici da je između stranaka sklopljen Ugovor o posredovanju – prodaja nekretnine tuženika, stana u Splitu, Ruđera Boškovića 7.

10. Prvostupanjski sud utvrđenim nalazi :

- da je Ugovor o posredovanju – prodaji nekretnine sklopljen između tuženika, kao nalogodavca, te tužitelja, kao posrednika, 9. lipnja 2016. za stan na adresi …u S., zk. ul. …, pod. ul. …, k.o. S. i garažu pod.ul…. k.o.

S., vlasništvo nalogodavca, površine 88,10 m² za kupoprodajnu cijenu od 228.000,00 EUR,

- da je čl. 2. navedenog Ugovora ugovoreno da posredniku pripada posrednička nagrada u visini od 2,5% od konačno ugovorene kupoprodajne cijene,

- da je Nalog br. …o posredovanju u kupnji nekretnine sklopljen između I. B., kao nalogodavca, i A. n. d.o.o. S., kao posrednika 21.

ožujka 2017. te se u Nalogu navodi da nalogodavac iskazuje zanimanje za kupnju nekretnine u iznosu od 210.000,00 EUR na lokaciji T. S. … površine otprilike 88 m² i da je ugovorena provizija u iznosu od 2% od kupoprodajne cijene te je u rukopisu napisano da je 21. ožujka 2017. stan na adresi …, ZU … pokazan nalogodavcu,

- da je Ugovor o posredovanju – kupnji nekretnine 28. ožujka 2017. sklopljen i između I. B., kao nalogodavca, te tužitelja, kao posrednika, prema kojem su stranke ugovorile da će posrednik nastojati naći i dovesti u vezi s nalogodavcem osobu koja bi pregovarala o prodaji nekretnine te da je ugovorena provizija u visini od 2,5% i u tablici koja se nalazi u ugovoru naznačeno da je 28. ožujka 2017. nalogodavcu pokazana nekretnina na adresi … površine 88 m²,

- da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen 26. svibnja 2017. između tuženika, kao prodavateljima, i I. B., kao kupca, a predmet ugovora da je garaža u podrumu označena brojem 24, površine 16,20 m² te stan na drugom katu broj 63 površine 88,10 m², sve u stambeno – poslovnom objektu F. sagrađenom na čest. zem. … i površine 4862 m², dok je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 140.000,00 EUR, a potpisi na ugovoru su ovjereni kod javnog bilježnika T. K. – M. 26. svibnja 2017. pod brojem Ov – 3363/17 i Ov – 3364/17,

- da je punomoćnik tužitelja uputio tuženiku 6. rujna 2017. dopis kojim se tuženik poziva na isplatu provizije za posredovanje u pogledu stana u S., …, te da se u protivnom pismeno smatra opomenom pred tužbu,

- da je pred istom prvostupanjskim sudom u tijeku postupak pod poslovnim brojem P- 4754/17 u kojem je 3. listopada 2017. podnesena tužba tužitelja P. G. d.o.o. protiv tuženika I. B., radi isplate te se u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik zaključili 28. ožujka 2017. Ugovor o posredovanju kojim se tužitelj obvezao posredovati tuženiku pri kupnji stana u S., dok da se nalogodavac obvezao po kupoprodaji stana isplatiti proviziju. Tužitelj da je posredovao pri kupoprodaji stana u S., anagrafske oznake …, da je izvršio svoju obvezu preuzetu

ugovorom te doveo tuženika u vezu sa osobom koja je pregovarala o kupoprodaji nekretnine i potom i zaključila ugovor, tuženik da nije tužitelju isplatio ugovorenu proviziju pa se predlaže sudu donošenje odluke kojom bi se tuženika obvezalo na isplatu iznosa od 26.250,00 kn, a koji postupak da nije okončan do zaključenja glavne rasprave u predmetnoj pravnoj stvari te

- da je sporno da li je tužitelj ostvario pravo na isplatu posredničke naknade u visini od 2,5% od konačno ugovorene kupoprodajne cijene, kao i koja je od agencija prva dovela I. B. u predmetni stan, tužitelj ili agencija A. n.

11. Prvostupanjski sud polazeći od gornjih utvrđenja i ista dovodeći u vezu s ostalim izvedenim dokazima kao i temeljem rezultata cjelokupnog postupka uzima za dokazano odlučnu činjenicu da je upravo tužitelj taj koji je prvi doveo u vezu tuženika sa I. B.. Naime, iskaze zakonskog zastupnika tužitelja, kao i svjedoka

M. B. smatra vjerodostojnim iz razloga jer su u skladu sa ostalim materijalnim dokazima. S druge strane iskaz tuženika i svjedoka I. B. ocjenjuje nelogičnima i proturječnima smatrajući da su se isti dogovorili kako realizirati kupoprodaju bez plaćanja provizije tužitelju, a da se u taj dogovor uključio i vlasnik agencije A. n. Naime, I. R. vlasnik A.

n. tvrdio je da ugovori koji su zaključeni sa tuženikom i I. B. nisu evidentirani u evidencijski dnevnik pa smatra da su sačinjeni za potrebe ovog postupka. Osim toga tuženik i I. B. da ne bi ponudili tužitelju određeni iznos na ime isplate provizije da nisu smatrali kako njihova obveza postoji. Činjenica što je kupoprodaja realizirana bez sudjelovanja tužitelja da se ne može podvesti tužitelju na teret jer da su poduzete radnje isključivo volja tuženika tako da je slijedom iznesenog prihvatio zahtjev tužitelja i obvezao tuženika na podmirenje sporne provizije sa zakonskom zateznom kamatom.

12. I u ovoj fazi postupka ostala je sporna osnov zahtjeva koju tuženik dovodi u pitanje tvrdnjom da tužitelj nije doveo u vezu kupca I. B. i tuženika, već agencija A. n.

13. Na razrješenje predmeta spora ima se primijeniti Zakon o posredovanju u prometu nekretnina (''Narodne novine'' broj 107/07., 144/12., 14/14., 32/19.; dalje: ZPPN) prema kojem se ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa u pisanome obliku i na određeno vrijeme (čl. 15. st. 2. ZPPN), a kojim se ugovorom obvezuje posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezi s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini. Nadalje, nalogodavac se obvezuje da će posredniku isplatiti određenu posredničku naknadu ako posao o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini bude sklopljen ( čl. 15. st. 1. ZPPN).

14. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju tužitelj je doveo u vezu s tuženikom osobu odnosno I. B. radi pregovaranja i sklapanja kupoprodajnog ugovora opisane nekretnine s kojim je kupoprodaja i realizirana te se neosnovanim nalaze žalbeni navodi tuženika kako je agencija A. n. prva dovela u vezi njega kao nalogodavca i kupca I. B..

15. Naime, navesti je da se iskaz svjedoka zakonskog zastupnika agencije A. n. I. R., i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nalazi

neuvjerljivim, a čiji iskaz je od odlučnog značaja tuženiku za pobijanje navoda i dokaza tužitelja. Tako je iskaz tog svjedoka kontradiktoran u dijelu odlučne činjenice u pogledu posredovanja sa I. B., pa tako iskazuje da je sa I. B. sklopio ugovor o posredovanju, zatim da je sudjelovao u posredovanju, "međutim isključivo u prvoj fazi", a potom da posredovanje nije niti obavljeno i da taj ugovor ni ugovor sačinjen s tuženikom nije evidentiran u posredničkom dnevniku jer da se evidencija vodi tek nakon što se sklopi kupoprodajni ugovor, a što je u suprotnosti s odredbom čl. 26. ZPPN. Takvi navodi svjedoka ne idu u prilog tvrdnji tuženika da je s agencijom A. n. imao sklopljen ugovor o

posredovanju kako se to tvrdi. Osim toga iskaz svjedoka I. R. proturječan je i u pogledu odlučne činjenice u svezi plaćanja provizije, pa je tako naveo da je odlučio da neće naplatiti proviziju kada je vidio dokumentaciju stana tuženika (opterećen hipotekom), što da je bilo nakon što je I. B. pokazao stan tuženika, a što se ocjenjuje životno nelogičnim, pa i nestručnim kada se pođe od toga da tvrdi kako je s tuženikom sklopio ugovor o posredovanju 4. studenoga 2016. što bi značilo da je dokumentaciju za stan u vlasništvu tuženika imao na raspolaganju više od četiri mjeseca i da mu sadržaj iste nije mogao ostati nepoznat jer kada bi to bilo tako ugovor o posredovanju niti ne bi sklapao sa B.. Međutim, svjedok dalje iskazuje da je odlučio da neće naplatiti proviziju jer da nije ništa posebno učinio, a naposljetku da je razlog ne naplaćivanja provizije taj što je poznavao I. B..

Tuženik je pak u svezi s time naveo da kada se on obratio agenciji A.

n. da mu je rečeno da on nije ništa dužan jer da su se naplatili od I. B. koji to pak nije potvrdio, već što više iskazao je suprotno tome. Dakle, uzimajući u obzir navedeno, i po ocjeni ovog suda, iskaz tuženika i svjedoka predloženih od njegove strane nisu uvjerljivi, a u svezi s čime je navesti i to da je tuženik u svom odgovoru na tužbu naveo da ugovor o posredovanju sačinjen sa tužiteljem nikada nije niti vidio niti potpisao, dok nije naveo da bi sklopio ugovor o posredovanju sa agencijom A. n. odnosno da bi takav govor

zaključio I. B..

16. Žalbeni navodi tuženika da je tužitelj pred državnim odvjetništvom podnio kaznenu prijavu protiv tuženika i I. B. u kojem postupku je doneseno rješenje o odbačaju kaznene prijave ne dovode u pitanje pravilnost zaključak prvostupanjskog suda s time što iz sadržaja rješenja koji se u žalbi citira ne slijedi da bi tuženika u vezu s I. B. doveo posrednik iz agencije A. n. niti se

spominje I. R. niti ugovori o posredovanju sklopljeni između te agencije s tuženikom i I. B..

17. Što se tiče odredbe čl. 3. Ugovora sklopljenog između parničnih stranaka iz koje odredbe proizlazi je ugovoreno da će posrednik nalogodavcu za svoje posredovanje ispostaviti račun za ugovoreni iznos naknade, a račun po izričitoj suglasnosti ugovornih strana predstavlja presumirani dokaz o obavljenom posredovanju na koji ukazuje žalba navesti je da sadržaj iste ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, kao ni žalbeni navodi u smislu neizdavanja računa i neobračunatog PDV, budući da iz spisa predmeta jasno slijedi zaključak da izričita suglasnost ugovornih strana u smislu citirane odredbe Ugovora niti nije postignuta, dok je za neizdavanje računa propisan porezni prekršaj i ta činjenica nije od utjecaja na donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari.

18. Glede žalbenih navoda da je prvostupanjski sud zanemario odlučnu činjenicu zakonske definicije posredovanja u prometu nekretninama te činjenicu iskaza svjedoka i samog tuženika kako je tužitelj samo jednom doveo kupca u tuženikov stan navesti je da je odredbom čl. 21. ZPPN određeno što se osobito ugovorom o posredovanju u prometu nekretninama posrednik obvezuje obavljati međutim, to što pojedine od pobrojanih radnji nisu poduzete od strane tužitelja isključivo je bila volja tuženika i ne oslobađa ga podmirivanja posredničke naknade.

19. Slijedom iznesenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. izreke kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

20. Odluka o troškovima postupka kojom je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.224,00 kn donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa) radi čega je žalbu tuženika i u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (koja se po odredbi čl. 129. st. 5. ZPP u tom dijelu smatraju rješenjem) primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zadru 7. listopada 2021.

Sutkinja

Sanja Dujmović, v.r.