REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 83/2017-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Č. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 337. stavka 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, optuženog A. Č. i optužene D. J. Š., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 20. prosinca 2016. broj K-Us-10/14, u sjednici održanoj 6. listopada 2021., u prisutnosti javnom dijelu sjednice optuženog A. Č., optužene D. J. Š., optuženog M. K., branitelja optuženog A. Č., odvjetnika Z. M., zamjenika branitelja optužene D. J. Š., odvjetnika I. Z.i branitelja optuženog M. K., odvjetnika H. B.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e :
I. Djelomično se prihvaća žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu presude te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjenim vijećem.
II. Djelomično se prihvaća žalba USKOK-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji i sigurnosnoj mjeri u odnosu na optuženu D. J. Š. te se
- optužena D. J. Š. za kazneno djelo iz članka 347. stavka 2. KZ/97., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašena krivom u točki 3. izreke presude, na temelju istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te se, na temelju članka 67. KZ/97., primjenjuje uvjetna osuda i određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. U slučaju opoziva uvjetne osude, na temelju članka 63. stavka 1.
I Kž-Us 83/2017-9
KZ/97., u izrečenu kaznu zatvora će se optuženoj D. J. Š. uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 22. do 24. srpnja 2011. te od 27. srpnja do 11. kolovoza 2011.,
- na temelju članka 77. KZ/97. prema optuženoj D. J. Š. primjenjuje sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zvanja sudskog službenika u trajanju 5 (pet) godina računajući od dana pravomoćnosti presude.
III. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženog A. Č. i optužene D. J. Š., preinačuje se pobijana presuda u odluci o oduzimanju predmeta te se odluka o oduzimanju od optuženog A. Č. mobitela marke „Samsung" pozivnog broja ... te mobitela marke „Samsung" pozivnog broja..., a od optužene D. J. Š. mobitela marke „LG" pozivnog broja ... ukida.
IV. U povodu žalbi USKOK-a, optuženog A. Č. i optužene D. J. Š., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se, na temelju članka 77. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.). u vezi članka 560. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19.) utvrđuje da iznos od 7.219,52 (sedam tisuća dvije stotine devetnaest kuna i pedeset dvije lipe) kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi A. Č. ostvario kaznenim djelom iz članka 291. stavka 1. KZ/11. opisanim u točki 6. izreke presude te da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske pa se nalaže optuženom A. Č. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 7.219,52 (sedam tisuća dvije stotine devetnaest kuna i pedeset dvije lipe) kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
V. Odbijaju se kao neosnovane u ostalom dijelu žalbe USKOK-a, optuženog A. Č. i optužene D. J. Š. te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je Županijski sud u Rijeci proglasio krivim optuženog A. Č., pod točkom 1. izreke, zbog počinjenja kaznenog djela davanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ/97. za koje mu je, na temelju iste zakonske odredbe, utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci. Pod točkom 6. izreke proglasio ga je krivim zbog produljenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. u vezi članka 52. stavka 1. KZ/11. za koje mu je, na temelju članka 291. stavka 1. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine te zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 312. stavka 2. KZ/97., za koje mu je na temelju iste zakonske odredbe utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci. Potom je optuženog A. Č., uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54.
I Kž-Us 83/2017-9
KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. do 24. srpnja 2011. i od 27. srpnja do 25. kolovoza 2011. Optuženiku je na temelju članka 71. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti ili djelatnosti – sudskog službenika i to za vrijeme koje je pet godina dulje od izrečene jedinstvene kazne zatvora, te je dalje odlučeno da će sud o tome obavijestiti Ministarstvo uprave kao tijelo nadležno za vođenje upisnika osoba koje obavljaju određene dužnosti ili djelatnosti. Na temelju članka 77. KZ/11. i članka 5. stavka 1. točke A i C Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 145/10. – dalje: ZPOIK) utvrđeno je da je optuženik kaznenim djelom iz točke 6. presude ostvario imovinsku korist od 7.219,52 kn te mu je naloženo da Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati 7.219,52 kn. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika su oduzeta dva mobitela "Samsung" pozivnih brojeva ... i...., koji predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske.
1.1. Istom presudom je optužena D. J. Š. proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97. (točka 3. izreke) za koje je osuđena, na temelju tog zakonskog propisa uz primjenu odredbi o ublažavanju iz članka 57. stavaka 2. i 4. točke a. KZ/97., na kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca nakon čega je, na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11., primijenjena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. U slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme lišenja slobode od 22. do 24. srpnja 2011. i od 27. srpnja do 11. kolovoza 2011. Na temelju članka 347. stavka 4. KZ/11. od optuženice je oduzet metalni lančić, duljine 45 cm, s privjeskom obloženim kristalima i potvrdom autentičnosti. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženice je oduzet mobitel marke "LG" pozivnog broja..., koji postaje vlasništvo Republike Hrvatske.
1.2. U odnosu na troškove je, na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.-14.) u vezi članka 145. stavaka 1. i 2. točaka 1., 6. i 7. ZKP/08.-14. naloženo optuženom A. Č. i optuženoj D. J. Š. da svatko od njih podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 2.000,00 kn, a optuženiku je naloženo i da podmiri troškove svjedoka S. M. od 1.854,50 kn, N. Š. od 908,00 kn, Ž. O. od 1.098,00 kn, N. N. od 848,50 kn, M. D. od 448,50 kn, N. J. od 973,50 kn, I. B. od 448,50 kn, T. I. od 499,20, S. A. od 499,20 kn. Također je odlučeno da su optuženi A. Č. i optužena D. J. Š. dužni podmiriti i nagrade branitelja po službenoj dužnosti o čemu će se kao i o ostalim troškovima, donijeti posebno rješenje.
2. Nasuprot tome, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.-14. oslobođeni su optužbe (točka 2.) optuženi A. Č. da bi počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/97., optuženi M. K. da bi počinio kazneno djelo pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 3. u vezi stavka 1. i članka 38. KZ/97. i optužena A.-M. K. (ranije K.) da bi počinila kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 3. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ797. Na temelju iste zakonske odredbe optužena D. J.
I Kž-Us 83/2017-9
Š. je oslobođena optužbe (točka 4.) da bi počinila kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08.-14. odlučeno je da u tom dijelu troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1.-5. ZKP/08.-14. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je podnio USKOK. U odnosu na oslobađajući dio presude žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (točka 2. presude) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (točka 2. i 4. presude) te u tom dijelu predlaže da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U odnosu na osuđujući dio presude žali se zbog kazne na koju je osuđen A. Č. uz prijedlog da mu se za kaznena djela iz točaka 1. i 6. presude utvrde pojedinačne kazne u duljem trajanju te da se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju. Žali se i zbog sankcije izrečene optuženoj D. J. Š. s prijedlogom da se ista osudi na kaznu zatvora i potom da joj se ta kazna zamijeni radom za opće dobro te da joj se izrekne sigurnosna mjera zabrane obavljanje dužnosti ili djelatnosti sudskog službenika u primjerenom trajanju.
3.1. Također se žali osobno optuženi A. Č. te kao žalbene osnove ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, povredu kaznenog zakona, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i odluku o kaznenim sankcijama, troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnom zahtjevu. Isti optuženik se žali i po branitelju, odvjetniku Z. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta i troškovima postupka. Predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Ujedno je zatraženo da optuženik i njegov branitelj budu pozvani na sjednicu drugostupanjskog vijeća. Budući da se obje žalbe međusobno podudaraju i nadopunjuju, u ovoj odluci će biti razmatrani kao jedna žalba optuženog A. Č..
3.2. Žalbu je podnijela i optužena D. J. Š. po branitelju, odvjetniku V. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka. Optuženica je tražila da bude obaviještena o sjednici drugostupanjskog vijeća.
4. Odgovore na žalbu USKOK-a su podnijeli optuženi A. Č. po branitelju, Z. M., optužena D. J. Š. osobno i po branitelju, odvjetniku V. S., te optuženi M. K. po branitelju, H. B. koji je zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici. Odgovor na žalbu je osobno podnijela i optužena A.-M. K. (ranije K.).
5. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08.-14., vratio je spis ovome sudu na daljnji postupak. 6. Javni dio sjednice vijeća održan je u prisutnosti optuženog A. Č., optužene D. J. Š., optuženog M. K., branitelja optuženog A. Č., odvjetnika Z. M., zamjenika branitelja optužene D. J. Š., odvjetnika I. Z. i branitelja optuženog M. K., odvjetnika
I Kž-Us 83/2017-9
H. B., a, na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08.-19., u odsutnosti zamjenika glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske koja je o sjednici uredno obaviještena.
7. Žalbe USKOK-a, optuženog A. Č. i optužene D. J. Š. su djelomično osnovane.
Na žalbe USKOK-a, optuženog A. Č. i optužene D. J. Š. u odnosu na osuđujući dio pobijane presude:
8. Optuženi A. Č. navodi da je obrazloženje presude u odnosu na točku 1. proturječno na način da je sud razdijelio i selektirao dokaznu građu koju čine telefonski razgovori i iskazi svjedoka, čije elemente je uklopio u konstrukciju koja ostavlja dojam uvjerljivosti, no da se radi o izabranim dijelovima sadržaja dokaza pa da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, žalitelj nije konkretizirao koji dijelovi razgovora ili iskaza svjedoka su neopravdano izostavljeni iz analize, nevjerodostojno uklopljeni među ostale dokaze ili pogrešno reproducirani u presudi u smislu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a niti je ovaj sud uočio takve propuste u obrazloženju pa nije jasno na koje točno dijelove presude bi se odnosio ovaj žalbeni navod. Doduše, isti optuženik dalje u žalbi nudi svoju interpretaciju komunikacije s osobama uključenima u događaj opisan pod točkom 1. presude, no izvođenje zaključaka iz dokaza je činjenično pitanje o kojem će biti riječi u dijelu ove odluke koja se odnosi na žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Kao daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. optuženi A. Č. ističe da se "u čitavoj presudi" uopće ne spominje "da bi bilo koja ...odredba Ovršnog zakona" bila prekršena pa da se zbog toga ne može provjeriti pravilnost stajališta prvostupanjskog suda u odnosu na objektivna obilježja kaznenog djela iz točke 1., odnosno da se u obrazloženju ne navodi koje bi to ovlasti imala zapisničarka u ovršnoj referadi i koje bi bile od utjecaja na tijek postupka zbog kojih bi joj se nudilo mito. Suprotno tome, sud je dao dostatno obrazloženje u pogledu službene radnje V. S., kao sudske zapisničarke koju nije smjela obaviti. Osim toga, obilježje kaznenog djela davanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ/97. u vidu obavljanja službene radnje koju službena osoba ne bi smjela obaviti, nije nužno blanketno, odnosno ne podrazumijeva kršenje konkretne odredbe nekog zakona ili propisa (žalitelj smatra da bi to trebala biti odredba Ovršnog zakona), nego je dovoljno da se službena radnja obavlja na protupravan način u materijalnom smislu, dakle da se postupa protivno potrebama službe, o čemu je sud također dao opsežne argumente na listovima 108. do 115. presude.
8.2. Vezano za kazneno djelo iz točke 6. presude optuženi A. Č. prigovara da se u presudi "ne navodi niti jedna odredba bilo Ovršnog zakona, Sudskog poslovnika ili nekog drugog propisa" koju bi optuženik prekršio u svom radu, zbog čega da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14. Ovdje vrijedi isto što je rečeno pod 8.1. ove odluke budući da je sud na listovima 119. do 137. presude obrazložio zbog čega postupanje optuženika predstavlja kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11., a koje, suprotno žalbi, kao i kazneno djelo iz članka 348. stavka 1. KZ/97. ne mora nužno uključivati povredu nekog zakona ili propisa.
I Kž-Us 83/2017-9
8.3. Žalitelj ističe i povredu prava obrane iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.-14. do koje da je došlo tako da je povrijeđeno pravo na jednakost oružja jer da je sud trebao savjesnije sagledati navode njegove obrane vezano za kazneno djelo iz točke 6. i pitanje jesu li ovršenici otvarali vrata stana i komunicirali sa službenom osobom suda. Ovaj drugostupanjski sud nije našao istaknutu povredu ostvarenom jer su u presudi svestrano razmatrani izvedeni dokazi, inkriminirajući i ekskulpirajući, uključujući i obranu optuženika, te su navedeni razlozi (list 135. do 137. presude) neprihvaćanja te obrane u pogledu kaznenog djela iz točke 6. presude.
8.4. U odnosu na istu točku presude žalba optuženog A. Č. polazi od pogrešne teze da se nezakonitost uredovnih bilješki u ovršnim spisima sastoji u njihovoj formi, iako je njihov nedostatak, zbog kojeg postoji kaznena odgovornost optuženika, u neistinitom sadržaju, i to neovisno o tome što je i forma bila pogrešna jer je optuženik bio dužan prema Sudskom poslovniku ("Narodne novine" broj 158/09, 3/11, 34/11, 100/11 i 123/11), ali i sukladno iskazima sudaca i sudskih savjetnika, o ročištima sastavljati zapisnike (a ne bilješke). Sud je sve to pravilno razlučio i objasnio u presudi pa je neosnovana tvrdnja žalbe o tome da postoji proturječje u obrazloženju vezano za nezakonitost uredovnih bilješki.
8.5. Optuženi A. Č. zaključuje da je progon prema njemu "proveden protivno čl. 5. i 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i čl. 14., 26. i 29. Ustava Republike Hrvatske, kao i Zakonu o kaznenom postupku" jer da je, sagledavajući sve okolnosti vođenja postupka, optuženik odabran kao žrtva "što je on tako i doživio" kako bi se prikazala namjera tijela progona u suzbijanju korupcije. Međutim, o takvom progonu bi se moglo govoriti kada bi on bio neopravdan i neutemeljen, a to ovdje nije slučaj jer je USKOK tijekom postupka predočio uvjerljive dokaze o kaznenoj odgovornosti optuženika, a sud je optuženika pravilno i u skladu sa zakonom proglasio krivim. Stoga nije došlo do istaknutih povreda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.), Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14.), niti ZKP/08.-14.
8.6. Optužena D. J. Š. u dijelu žalbe zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, i to one iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14., navodi da se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije referirao na oblik krivnje u odnosu na kazneno djelo iz točke 3. presude. Također navodi da sud u obrazloženju nije iznio sve odlučne činjenice kao što su motiv počinjenja radnje i obilježja dara, za koji tvrdi da je bio male vrijednosti.
8.7. Suprotno tome, iz činjeničnog opisa točke 3. presude proizlazi dovoljna naznaka subjektivnog elementa i svijesti optuženice o svim obilježjima djela, a isto je vidljivo i iz obrazloženja presude na više mjesta (listovi 115.-119. presude). U odnosu na žalbeni prigovor o izostanku navoda s kojim oblikom namjere bi kazneno djelo primanja mita bilo počinjeno, treba istaći da se ovo kazneno djelo može počiniti samo s izravnom namjerom (što je optuženici poznato jer to spominje u žalbi) pa je i obrazloženje suda u tom dijelu dostatno kada je, nakon iscrpne reprodukcije dokaza i
I Kž-Us 83/2017-9
zaključka o postupcima optuženice, navedeno da su se u njezinom ponašanju u subjektivnom i objektivnom smislu ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela (list 119. presude). Nasuprot njezinoj žalbi, sud je izložio dokaze koji upućuju na zaključak da je optuženica postupala s izravnom namjerom, odnosno sud je uspostavio vezu između dokaza o tijeku događaja i subjektivnog elementa koji stoji iza postupaka optuženice. Dao je dostatne razloge i u pogledu svih drugih činjenica relevantnih za kazneno djelo iz točke 3. presude.
8.8. Optužena D. J. Š. navodi da je sud povrijedio odredbu članka 9. stavka 2. ZKP/08.-14. jer nije s jednakom pažnjom ispitao i utvrđivao činjenice koje terete optuženicu kao i one koje joj idu u korist tako što je propustio uzeti u obzir iskaz svjedoka Z. I. iz istrage. Međutim, navedeni dokaz nije izveden na raspravi (niti su stranke predlagale izvođenje tog dokaza), a člankom 450. stavkom 1. ZKP/08.-14. propisano je da sud presudu temelji samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi pa sud nije niti smio koristiti taj dokaz.
8.9. Sve ostalo što ova žaliteljica ističe u odnosu na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14., zapravo se odnosi na pobijanje pravilnosti i potpunosti utvrđenih činjenica, pri čemu žaliteljica daje svoju ocjenu izvedenih dokaza i na tome temelji zaključke različite od onih u presudi pa će se istaknuti razlozi ocijeniti nastavno kod obrazlaganja osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.9. Osim toga, u presudi su dani potpuni i jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama u odnosu na kaznena djela za koje su optuženi A. Č. i optužena D. J. Š. proglašeni krivima, a u kojima nema međusobnog proturječja, a niti proturječja s izrekom. To se odnosi i na iskaz svjedokinje S. M. i nespornu činjenicu da se presignacija zemljišnoknjižnih spisa na Općinskom sudu u S. obavljala često i bez nekog reda pa nije osnovan žalbeni navod optužene D. J. Š. da sud nije analizirao različitost iskaza ove svjedokinje u pogledu tih okolnosti.
8.10. Prema tome, sud prvog stupnja u osuđujućem dijelu presude nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuju žalbe optuženog A. Č. i optužene D. J. Š., kao što nije počinio niti bilo koju drugu postupovnu povredu na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08.-19.
8.11. Iz žalbenih navoda optuženog A. Č. kojima on osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja vidljivo je pogrešno razumijevanje obilježja kaznenog djela davanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ/97. zbog čijeg počinjenja je on proglašen krivim pod točkom 1. presude. Naime, taj optuženik je proglašen krivim jer je posredovao u podmićivanju službene osobe da obavi radnju koju nije smjela obaviti tako da je na traženje I. J. sa ciljem odgode ovršnog ročišta zatražio od sudske zapisničarke V. S. da "stavi spis sa strane" za što joj je obećao da će je nagraditi i što je ista učinila tako što je iz spisa izvadila i uništila dostavnice o urednom primitku pismena za I. J.. Jedan od propisanih oblika počinjenja kaznenog djela primanja mita iz članka 348. stavka 1. KZ/97. je obećanje dara, pa onda i posredovanje u takvom obećanju također predstavlja kazneno djelo, i to bez obzira na to je li kasnije došlo do
I Kž-Us 83/2017-9
realizacije tog obećanja, dakle davanja ili primanja dara, a upravo je za takvo postupanje optuženi A. Č. i proglašen krivim. Kod takvog stanja stvari, promašeni su svi njegovi opsežni žalbeni navodi kojima se osporava okolnost da bi I. J. nešto dao, a V. S. nešto primila na ime dara. Imajući u vidu način posredovanja optuženog A. Č., nije od značaja niti navod svjedokinje V. S. da ne poznaje ovršenika i da s njim nije imala nikakav dogovor, na koji navod se žalba poziva kao argument o nedokazanosti kaznenog djela.
8.12. Dakle, suprotno opširnim žalbenim prigovorima optuženog A. Č., primopredaja dara nije nužna da bi kazneno djelo bilo počinjeno, niti je taj optuženik proglašen krivim za posredovanje u radnjama davanja ili primanja dara.
8.13. Dalje osporavajući činjenično stanje, optuženi A. Č. nastoji potkrijepiti navod svoje obrane da je njegovo uključivanje u ovršni postupak između M. M. i I. J. bilo poduzeto isključivo s ciljem pomaganja poznanicima u rješavanju njihovog spora, uz izostanak bilo kakvog drugog osobnog motiva. Međutim, navedeno je u cijelosti opovrgnuto sadržajem dokaza detaljno reproduciranih u presudi, a na temelju kojih je utvrđen nedopušteni angažman optuženog A. Č. u ovršnom spisu (za koji nije bio zadužen) i u postupku protiv ovršenika I. J.. Iz telefonskih razgovora nedvojbeno proizlazi namjera i obećanje nagrađivanja "tajnice", odnosno V. S., zapisničarke u referadi suca S. M., da "spis stavi sa strane" i da na taj način onemogući redovno odvijanje ovršnog postupka i, posljedično tome, spriječi sudsku zaštitu legitimnih interesa ovrhovoditeljice M. M. u korist suprotne strane. Iz telefonske komunikacije, odnosno razgovora i poruka između ovog optuženika i ovršenika I. J., kao i iz isprava u ovršnom spisu također je vidljivo da taj optuženik u ime ovršenika sastavlja i uručuje mu dopis namijenjen ovršnom spisu u kojem se neistinito prikazuju činjenice radi osujećenja daljnjeg tijeka ovršnog postupka. Dakle, ovakav način i opseg uključivanja optuženog Č. u ovršni postupak u cijelosti isključuje njegovu obranu i žalbene tvrdnje kojima on neuvjerljivo umanjuje svoju ulogu kada ističe da je u telefonskim razgovorima samo tješio ovršenika I. J. te da se jedino informirao o spisu radi pomaganja objema stranama u ovršnom postupku.
8.14. U žalbi se također tvrdi da u sadržaju telefonskih razgovora nema naznaka da bi ovaj optuženik ostvario bilo kakvu imovinsku ili neimovinsku korist. Međutim, ostvarivanje koristi, materijalne ili nematerijalne, nije predmet njegove radnje kaznenog djela pa odsutnost koristi za tog optuženika nije od nikakvog utjecaja na dokazanost i postojanje kaznenog djela, kao što je ranije već obrazloženo.
8.15. Suprotno tvrdnjama istog žalitelja, sud je tijek zbivanja koji je predmet kaznenog djela iz točke 1. presude rekonstruirao u najvećoj mjeri dovodeći u međusobnu vezu telefonsku komunikaciju i sadržaj ovršnog spisa Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1972/09., a ne na temelju iskaza svjedokinje V. S. pa nije od značaja sadržaj i uvjerljivost njenih navoda koji se problematiziraju u žalbi.
8.16. Točno je da je rad sudskog zapisničara podložan kontroli suca i da on nije u mogućnosti spriječiti provedbu bilo koje sudske radnje, no to vrijedi samo pod pretpostavkom da zapisničar radi u interesu svoje službe, savjesno i pravilno, a to nije bio slučaj u događaju iz točke 1. presude u kojem je V. S. svojim postupcima
I Kž-Us 83/2017-9
osujetila ročište, što je bilo učinjeno u korist I. J. koji je optuženom A. Č. obećao za to dati nagradu V. S.. Kod takvog stanja stvari i suprotno žalbi, sud nije bio dužan navesti "koje bi to ovlasti imala zapisničarka kod ovršnog suca koje bi mogle utjecati na tijek postupka, pa da bi joj se zbog toga nudilo mito." Naime, jasno je da rad na sudskom spisu u okviru poslova sudske zapisničarke pruža mogućnost i za nedopuštene postupke, uključujući i protupravnu manipulaciju dostavnicom radi sprečavanje provedbi sudskih radnji, što je u konkretnoj situaciji činila V. S. sukladno dogovoru s optuženim A. Č.. Isto tako, kada se u žalbi tvrdi da je netočno da bi optuženi A. Č. mogao odgoditi ročište u suradnji s V. S. jer da takvu ovlast ima samo sudac, odnosno sudski savjetnik pa da ne može postojati interes za davanje mita zapisničarki, tada se pogrešno miješaju formalne ovlasti suca s faktičnim nedopustivim postupanjima od strane optuženog A. Č. i V. S. koja su rezultirala odgodom ročišta.
8.17. Optuženi A. Č. smatra da je okolnost uništenja dostavnice ostala dvojbena jer da u postupku nije utvrđeno kretanje spisa, o čemu da je trebalo pribaviti izvješće ovršne pisarnice i zato što postoji mogućnost da je neka treća osoba uništila dostavnicu. Međutim, iz telefonskog razgovora optuženog A. Č. s I. J. od 6. prosinca 2010. vidljivo je da mu optuženik govori "dogovorio sam s tajnicom da to neće ići sutra ... tajnica mi je to tako potvrdila", a ta okolnost u dovoljnoj mjeri potvrđuje opisano postupanje V. S., uslijed čega nije bilo potrebno posebno utvrđivati kretanje spisa. Navod svjedokinje V. S. da je pismeno slala putem sudskog dostavljača opovrgnut je izgledom ostalih dostavnica za isto pismeno iz kojih je vidljivo da se radi o dostavnicama namijenjenima za slanje poštom.
8.18. Okolnost da je zahtjev za izuzeće sudskog ovršitelja S. A. bio drugi razlog za odgodu spornog ročišta ne dovodi u pitanje kazneno djelo optuženog A. Č. i okolnost da je ročište odgođeno zbog nedostatka dostavnice kojom ovršenik potvrđuje primitak zaključka o uredovanju 7. prosinca 2010.
8.19. Dakle, suprotno žalbenim tvrdnjama, nema sumnje u odlučne činjenice niti u kaznenu odgovornost optuženog A. Č. za djelo iz točke 1. presude.
8.20. U odnosu na točku 6. presude optuženi A. Č. u žalbi tvrdi da sud nije smio prihvatiti iskaze ovršenika jer da se radi o osobama koje se "služe lažima nadajući se da se ovrha neće provesti", koje izbjegavaju svoje obaveze i koje nisu mogle znati je li optuženik kao sudski ovršitelj dolazio na njihovu adresu jer da su izbjegavale primitak obavijesti o uredovanju, a da je u stanu mogao biti zatečen neki od članova obitelji koji o dolasku optuženika nije govorio drugim članovima obitelji, čime se sud propustio baviti. No žalitelj propušta uočiti da je dolazak sudskog ovršitelja sa zadatkom popisa imovine prikladne za prodaju na dražbi, odnosno sa zadatkom provođenja dražbe, tako ugrožavajući događaj za imovinu i funkcioniranje svakog domaćinstva da izvjesno nije moguće da bi takva okolnost mogla biti prešućena ili ostala nepoznata među članovima obitelji, a ovršenici kao svjedoci su sa sigurnošću iskazivali u pogledu te okolnosti. Nadalje, ovaj kazneni postupak u kojem su ovršenici dali svjedočke iskaze nije ni od nikakvog utjecaja na njihovu poziciju u ovršnim postupcima, zbog čega oni nisu imali bilo kakvog interesa za lažno iskazivanje na koje aludira žalba te im je sud s pravom poklonio vjeru.
I Kž-Us 83/2017-9
8.21. Suština optuženikovog postupanja opisanog u točki 6. izreke je sastavljanje neistinitih zabilješki u ovršnim spisima kojima se prikazivalo da je obavio ovršne radnje popisa, procjene i pljenidbe pokretnina, odnosno javne dražbe u domovima ovršenika, iako ih nije proveo niti ulazio u domove ovršenika pa je na temelju takvih isprava ishodio plaćanje naknada za te radnje i ostvario nepripadnu imovinsku korist. To je sud s potpunom izvjesnošću utvrdio dovodeći u međusobnu vezu iskaze svjedoka ovršenika, iskaze zaposlenika Općinskog suda u Splitu te sadržaj konkretnih ovršnih spisa pa, suprotno žalbi, nije bilo potrebe za pregledavanjem sudskih spisa drugih ovršitelja jer oni nisu od nikakve važnosti za utvrđivanje činjenica u odnosu na kazneno djelo optuženog A. Č.. Imajući u vidu sve provedene dokaze, netočna je žalbena tvrdnja da su radnje optuženika utvrđene isključivo na temelju iskaza svjedoka ovršenika.
8.22. Nakon što je sud utvrdio konkretne nepravilnosti u svakom od sudskih postupaka preciziranima u izreci, ni od kakvog utjecaja nisu činjenice je li optuženik kao sudski ovršitelj postupao sukladno praksi Općinskog suda u Splitu i uputama nadređenih, je li ikada počinio radni prijestup ili kazneno djelo i je li poslodavac protiv njega pokrenuo disciplinski postupak te postoje li načelni problemi u provođenju ovršnih postupaka o kojima je optuženik govorio u svojoj obrani. Naime, takvim brojnim žalbenim prigovorima posve općenite naravi pokušava se odvući pozornost od pojedinačnih, jasno konkretiziranih nepravilnosti počinjenih u svakom od ovršnih postupaka.
8.23. Budući da prije pokretanja ovog kaznenog postupka nije bilo saznanja o sumnji u zakonitost i pravilnost rada ovog optuženika kao sudskog ovršitelja, ovrhovoditelji nisu ranije mogli stavljati primjedbe na njegov rad niti se postavljalo pitanje pravomoćnosti ovršnih postupaka ili zakonitosti optuženikovih radnji koje, u odsutnosti bilo kakve prijašnje dvojbe u pravilnost njegovog rada, nisu mogle biti osporene od sudaca i sudskih savjetnika nadređenih optuženiku, a što sve ovaj optuženik neosnovano ističe u žalbi u smjeru nedokazanosti kaznenih djela iz točke 6. presude.
8.24. Vodeći računa o načinu počinjenja kaznenih djela opisanom u odjeljku 8.21. ove odluke, odnosno okolnosti da optuženik nije obavljao sudske radnje za koje je ishodio naknadu za svoj rad, nije ni od kakve važnosti niti pitanje ima li smisla popisivati bezvrijedne stvari koje se ne mogu prodati na dražbi, koje se također problematizira žalbom.
8.25. O nepravilnostima u radu ovog optuženika ovrhovoditelj Hrvatska radio televizija nije imao nikakvih saznanja sve do razotkrivanja kaznenih djela pa nije bilo potrebe za ispitivanjem predstavnika tog ovrhovoditelja u svojstvu svjedoka, kao što nije trebalo utvrđivati niti okolnost je li bilo kupaca, jer se optužnicom nije ni tvrdilo da bi se neistinitost uredovnih bilješki sastojala u navodu da nije bilo kupaca.
8.26. To što je ovaj optuženik u nekoliko uredovnih bilješki naveo popratne okolnosti koje je navodno zatekao prilikom uredovanja kod ovršenika, objašnjeno je iskazom svjedokinje L. T. koja je navela da je od optuženika saznala da on ovršenike zove
I Kž-Us 83/2017-9
telefonom, a to su potvrdili neki od ovršenika. Prema tome, on je saznanja o okolnostima navedenim u službenim bilješkama (koje su očito unesene sa ciljem prikazivanja vjerodostojnosti bilješki) crpio iz telefonskih razgovora s ovršenicima, a ne neposrednim kontaktom prilikom obavljanja ovršne radnje u domovima ovršenika, kako to tvrdi u žalbi.
8.27. U žalbi optužene D. J. Š. na više se mjesta i na razne načine ističe da lančić S." predstavlja stvar male vrijednosti koja se može tretirati kao uobičajeni dar i da stvar te vrijednosti ne bi mogla biti motiv za počinjenje kaznenog djela pa da je sud pogrešno ocijenio događaj iz točke 3., posebno namjeru optuženice. Međutim, žaliteljica ispušta iz vida da iz činjeničnog opisa proizlazi da je ona kao državni službenik, odnosno zemljišnoknjižni referent, koristila svoje zaposlenje na sudu te svoje ovlasti i obveze u okviru radnog mjesta obavljala na način da ostvaruje osobnu korist pored plaće koju je dobivala od poslodavca, dakle da je "privatizirala" svoju službu. To je činila na način da je za nagradu stavila u privilegirani položaj stranku od koje je dobila tu nagradu i time je postupila suprotno općem interesu i načelu ravnopravnosti građana pred državnim tijelima. U takvoj situaciji ne postoji opravdanje za primanje "uobičajenog dara" ili "uobičajenog znaka pažnje koji se daje nakon obavljenog posla", kako se to njenom žalbom interpretira.
8.28. Također nema sumnje ni u namjeru optuženice koja je višekratno telefonski kontaktirala s osobama iz trgovačkog društva "Q. c." d.o.o., sastala se sa šeficom financijske službe tog društva i od nje uzela dar nakon čega je izvršila zemljišno knjižni upis na temelju prijedloga tog trgovačkog društva. Takav slijed stvari ne ostavlja sumnju u ovaj sastojak krivnje optuženice bez obzira na činjenicu da ona nije zahtijevala dar i da je naknadno shvatila da joj se ne sviđa konkretni lančić kojeg je dobila, što je vidljivo iz okolnosti da ga je nudila sestri koja joj je sugerirala njegovo unovčenje. Optuženica je bila svjesna svih okolnosti te je ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 347. stavka 2. KZ/97. zbog čijeg počinjenja je proglašena krivom, a neovisno o tome što konkretno postupanje nema izrazitu koruptivnu komponentu zbog manje vrijednosti dara, naravi protučinidbe u vidu jednog zemljišnoknjižnog upisa, okolnosti da optuženica nije od stranke izrijekom zahtijevala dar i da su osobe nadređene optuženici požurivale rješavanje predmeta trgovačkog društva "Q. c." d.o.o.
8.29. One okolnosti na koje se u žalbi višekratno apostrofira tvrdnjama da isključuju kazneno djelo (vrijednost dara, izostanak zahtijevanja dara, razmjerno mala korist za trgovačko društvo "Q. c." d.o.o. i požurivanje postupanja u spisima od strane nadređenih S. M. i Z. I.) ne dovode u pitanje opstojnost kaznenog djela, nego samo utječu na kriminalnu količinu u postupanju optuženice, a slijedom toga na vrstu i mjeru sankcije. Suprotno žalbi, dar u vrijednosti 940,00 kn u konkretnoj situaciji ne predstavlja onu neznatnost zbog koje se može dovesti u pitanje namjera optuženice, odnosno činjenica da je takav dar predstavljao motiv za poduzimanje nedopuštene radnje. Osim toga, takva vrijednost je u određenom razmjeru s protučinidbom, odnosno trudom koji je ista uložila u obavljanje radnje u korist društva "Q. C." d.o.o. 8.30. Česte presignacije, odnosno međusobne raspodjele spisa među referentima na Općinskom sudu u Splitu u postupku nisu sporne pa samo uzimanje spisa u rad od
I Kž-Us 83/2017-9
strane optuženice ne čini suštinu protupravnosti u njezinom postupanju, već je to samo popratna okolnost koja je optuženici omogućavala jednostavan pristup spisima društva „Q. c.“ d.o.o., zbog čega nisu relevantne razlike u iskazima svjedokinje S. M. o tim okolnostima za koje žaliteljica smatra da ih je trebalo detaljnije analizirati. Također nije bilo upitno požurivanje spisa od strane sudaca pa nije bilo potrebe na tu okolnost ispitivati svjedoka Z. I. (što obrana nije niti predložila), zbog čega ni u tom dijelu činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno.
8.31. Prema tome, neosnovane su žalbe optuženog A. Č. i optužene D. J. Š. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.32. Optužena D. J. Š. u žalbi navodi da u činjeničnom opisu nije navedena njena izravna namjera za počinjenje djela zbog čega da ovakav činjenični opis ne sadrži kazneno djelo, čime žaliteljica ističe povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08-19. Međutim, dio činjeničnog opisa koji glasi da je optuženica "...postupajući po tom traženju provodila upise u tim spisima ..., a nakon što joj je I. Š. ...kupila i 2. lipnja 2011. godine predala plavu vrećicu s lančićem marke "Swarovski." vrijedan 940,00 kuna i zatražila da provede i žurni upis u spisu Z 12365/10, III-opt. D. J. Š. po prijemu poklona uzela i taj spis u rad i izvršila zatraženi upis" u dovoljnoj mjeri konkretizira subjektivni element djela koji se ostvaruje sviješću optuženice o svim obilježjima djela, odnosno sviješću da se radi o činidbi i protučinidbi, kao i njenom voljom da ostvari ta obilježja pa nije ostvarena povreda kaznenog zakona na koju se poziva žalba.
8.33. Optuženi A. Č. ne ukazuje na neku određenu povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. nego smatra da je sud na ono činjenično stanje koje po stajalištu ovog žalitelja proizlazi iz provedenih dokaza - a ne na one činjenice koje je sud utvrdio - trebao primijeniti drugu pravnu normu, čime ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, a slično smatra i optužena D. J. Š. kada nudi svoje viđenje događaja iz točke 3. presude. Međutim, postojanje povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. do 4. ZKP/08.-19. ocjenjuje se samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje, po ocjeni žalitelja, proizlaze iz provedenih dokaza. Zbog toga su takvi žalbeni navodi u ovoj odluci prethodno ocijenjeni kod obrazlaganja činjenica.
8.34. U odnosu na kaznu na koju je osuđen optuženi A. Č., USKOK ističe da je sud nedovoljno strogo cijenio utvrđene okolnosti optuženiku koji tijekom postupka nije pokazao nikakvo žaljenje, niti svijest o težini i značaju svog višegodišnjeg upornog i bezobzirnog postupanja u osjetljivim ovršnim postupcima. Smatra da nije za očekivati da će se odmjerenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, posebice utjecati na druge da ne čine kaznena djela.
8.35. Zbog kazne se žali i optuženi A. Č., koji apelira na blaže kažnjavanje kada tvrdi da je prvostupanjski sud nedostatno cijenio olakotne okolnosti, osobito mali iznos ostvarene imovinske koristi od 7.219,52 kn, kao i njegovo zdravstveno stanje te imovinske prilike.
I Kž-Us 83/2017-9
8.36. Međutim, protivno žalbenim tvrdnjama USKOK-a i optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio značaj okolnosti na strani optuženog A. Č. koje, u skladu s odredbom članka 47. KZ/11., utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, i to neosuđivanost, obiteljske prilike, zdravstveno stanje kao olakotne te narušavanje ugleda suda i onih zaposlenika koji savjesno obavljaju svoje dužnosti, nanošenje štete ovrhovoditeljici iz točke 1. presude i brojnost radnji kaznenog djela iz točke 6. presude kao otegotne okolnosti. Na to nisu od utjecaja žalbeni navodi USKOK-a, a niti optuženika, kojima sa apostrofiraju one okolnosti za koje žalitelji smatraju da mijenjaju postojeću ravnotežu u smjeru strožeg, odnosno blažeg kažnjavanja. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora, smatrajući da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci primjerena počinjenim djelima i osobi počinitelja te stupnju njegove krivnje i prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., a to je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
8.37. Zbog iznesenog, nisu osnovane žalbe USKOK-a i optuženog A. Č. zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.).
8.38. USKOK se žalio i zbog sankcije primijenjene prema optuženoj D. J. Š., a ovaj sud je tu sankciju ispitao i povodom žalbe optuženice sukladno članku 478. ZKP/08.- 19. jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi.
8.39. Osporavajući odluku o kaznenoj sankciji izrečenoj D. J. Š., USKOK ističe da je sud precijenio značaj neosuđivanosti optuženice u odnosu na društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela koju je podcijenio pa da se izrečenom uvjetnom osudom nedovoljno izražava prijekor prema sličnim ponašanjima sa ciljem upozoravanja građana na krajnju neprihvatljivost takvog ponašanja. Smatra da bi bilo primjereno kaznu zatvora zamijeniti radom za opće dobro.
8.40. USKOK je u pravu kada ističe da je sankcija izrečena optuženoj D. J. Š. preblaga, iako ne u pogledu vrste kako smatra žalitelj, nego u pogledu njezine visine. Naime, sud je optuženici kaznu zatvora odmjerio ispod posebnog minimuma tako da ju je uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 57. stavka 2. i 4. točke a. KZ/97. osudio na kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca i potom primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od jedne godine. Društvena opasnost ovakvih kaznenih djela, koju s pravom ističe USKOK u svojoj žalbi, a uz odsutnost nekih osobito olakotnih okolnosti, otklanja mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne i zahtijeva izricanje kazne iznad propisanog minimuma te primjenu uvjetne osude s duljim rokom provjeravanja.
8.41. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio pobijanu presudu u odluci o kaznenoj sankciji na način da je optuženu D. J. Š., na temelju članka 347. stavka 2. KZ/97., osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, dakle nešto iznad
I Kž-Us 83/2017-9
propisanog minimuma, a potom, na temelju članka 67. KZ/97., primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine. Prilikom odluke o ovoj sankciji Vrhovni sud Republike Hrvatske je također vodio računa da su zbog istog događaja I. Š. i I. P. proglašeni krivima za kazneno djelo davanja mita iz članka 348. stavka 2. KZ/97. presudom na temelju sporazuma od 20. lipnja 2013. broj Kov-Us-9/2013-4. i osuđeni na kazne zatvora od šest mjeseci, nakon čega je prema njima primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine. Budući da je u istom događaju optužena D. J. Š. sudjelovala počinjenjem težeg kaznenog djela nego I. Š. i I. P., trebalo je tome prilagoditi te uravnotežiti strogost njihovih sankcija radi ostvarivanja pravednosti kažnjavanja (članak 50. KZ/97.).
8.42. Prema tome, i bez zamjene kazne zatvora radom za opće dobro, za što se u žalbi zalaže USKOK, može se očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja pa je navedena sankcija primjerena ostvarenju kako opće svrhe kaznenopravnih sankcija iz članka 6. KZ/97, tako i svrhe kažnjavanja iz članka 50. KZ/97. U slučaju opoziva uvjetne osude, optuženici će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 22. do 24. srpnja 2011 te od 27. srpnja do 11. kolovoza 2011.
8.43. USKOK se također s pravom žali zbog neizricanja sigurnosne mjere zabrane obavljanja dužnosti ili djelatnosti optuženoj D. J. Š.. Naime, optuženica je kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97. (točka 3. pobijane presude) počinila u obavljanju zvanja sudskog službenika koje joj je omogućilo počinjenje tog kaznenog djela. S obzirom na to da postoji opravdana opasnost da bi daljnje obavljanje takvog zvanja moglo na nju poticajno djelovati za počinjenje novog sličnog kaznenog djela, ovaj sud je prihvatio žalbu USKOK-a u tom dijelu i prema optuženici primijenio sigurnosnu mjeru iz članka 77. KZ/97. u trajanju pet godina od dana pravomoćnosti presude.
8.44. Sukladno članku 478. ZKP/08.-19. ovaj sud je ispitao mjeru iz članka 71. KZ/11. izrečenu optuženom A. Č. te našao da je ista u svemu zakonita.
8.45. U pravu je optuženi A. Č. kada u žalbi ističe da nije bilo osnove za oduzimanje mobitela. Naime, odluku o oduzimanju predmeta – mobitela prvostupanjski je sud donio na temelju odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11. s obrazloženjem da su uporabljeni za počinjenje kaznenog djela. Međutim, mobilni uređaji koji su privremeno oduzeti od optuženog A. Č., s obzirom na predmet inkriminacije i činjenični opis kaznenog djela zbog kojega je proglašen krivim u točki 1. presude, nije moguće dovesti u takvu vezu s predmetnim kaznenim djelom na način da bi se radilo o sredstvima korištenim (isključivo) za njegovo počinjenje, pa je stoga pogrešna odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju mobilnih uređaja.
8.46. Ispitujući taj dio odluke i povodom žalbe optužene D. J. Š. sukladno članku 478. ZKP/08.-19. jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta, ovaj sud je utvrdio da sve navedeno za mobitele oduzete optuženom A. Č. vrijedi i za mobitel koji je, uz to i pogrešnom primjenom pravne osnove iz KZ/11., oduzet od optužene D. J. Š..
I Kž-Us 83/2017-9
8.47. Zbog toga je trebalo u tom dijelu djelomično prihvatiti žalbu optuženog A. Č. i optužene D. J. Š. te, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odluka o oduzimanju predmeta ukine kako je odlučeno u točki III. izreke.
8.48. Ispitujući dalje po službenoj dužnosti u smislu članka 478. ZKP/08.-19. odluku o oduzimanju imovinske koristi od optuženog A. Č. ovaj sud je preinačio tu odluku jer se od donošenja presude pa do danas izmijenila pravna osnova za primjenu tog pravnog instituta. Naime, ZOPOIK, na temelju kojeg je pobijanom presudom oduzeta imovinska korist, je na temelju članka 1. stavka 1. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 70/17.) prestao važiti te je u članku 2. tog istog Zakona propisano da će se postupci započeti po ZPOIK-u dovršiti po odredbama kojima se uređuje kazneni postupak. Stoga je imovinsku korist pravilnom primjenom zakona valjalo od optuženog A. Č. oduzeti na temelju sada važećeg propisa, a to je novelirani ZKP/08. (Zakon o izmjenama i dopunama zakona o kaznenom postupku - „Narodne novine“ broj 70/17.) pa je pobijana presuda u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi od 7.219,52 kuna u točki IV. ove odluke morala biti preinačena na način da je od optuženika ta korist oduzeta na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 560. stavaka 1. i 2. ZKP/08.-19.
8.49. Oboje optuženika pobijaju i odluku o troškovima. Vezano za to potrebno je napomenuti da je odluka suda kojom su obvezani na plaćanje svih troškova postupka sukladna tada važećoj imperativnoj normi iz članka 148. stavku 1. ZKP/08.-14. Međutim, budući da je ta odredba u međuvremenu izmijenjena tako da prema članku 148. stavku 1. ZKP/08.-19. sada postoji fakultativna mogućnost oslobađanja optuženika, koji je proglašen krivim, od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, što ovisi o imovnom stanju optuženika (članak 148. stavak 6. ZKP/08.-19.) ovaj sud je razmotrio osnovanost žalbi optuženog A. Č. i optužene D. J. Š. u tom dijelu.
8.50. Vezano za to optuženi A. Č. u žalbi navodi da "nije kriv za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, te nije vođeno računa o njegovom zdravstvenom stanju i imovinskim prilikama". Dakle, nije naveo niti jedan konkretan i prihvatljiv argument u tom pravcu, niti je obrazložio na koji način su njegove imovinske prilike posebno nepovoljne. Kod takvog stanja stvari nije mogla biti prihvaćena njegova žalba u odnosu na troškove postupka
8.51. Optuženica osporava visinu paušalnog troška od 2.000,00 kn tvrdnjom da je nerazmjeran i odmjeren previsoko jer su dokazne radnje koje su se odnosile na nju gotovo zanemarive u usporedbi s brojnošću radnji koje su se odnosile na druge optuženike. Žalba optuženice ni u tom dijelu nije osnovana. Po članku 145. stavku 1. ZKP/08.-19. troškovi kaznenog postupka su, pored ostalog, izdaci od započinjanja kaznenog postupka do njegova završetka te izdaci za dokazne radnje prije početka kaznenog postupka. Imajući u vidu da su dokazne radnje koje se odnose na ovu optuženicu započele još 2011., njihovu brojnost te izdatke koje su državna tijela imale tijekom vremena, jasno je iznos od 2.000,00 kn paušalnog troška, koji se odnosi na optuženicu, nije previsok.
I Kž-Us 83/2017-9
8.52. Ista žalba dalje osporava i dio odluke koji se odnosi na obvezu plaćanja troškova branitelja po službenoj dužnosti navodeći da je "ratio instituta branitelja po službenoj dužnosti da se stručno pomogne osobi koja nije u mogućnosti angažirati branitelja", a da "država prisiljava osobu da ima branitelja i unatoč možda njegovom protivljenju pa je stoga onda logično i u redu da taj trošak upravo i snosi država". No, situacija koja je opisana u žalbi se uopće ne odnosi na optuženu D. J. Š. jer je njoj branitelj po službenoj dužnosti postavljen (rješenje na listu 546. raspravnog spisa) na temelju članka 66. stavka 2. ZKP/08.-14. s obzirom da je njezin tadašnji opunomoćeni branitelj, odvjetnik B. Č., odugovlačio postupak.
8.53. Iz svega navedenog proizlazi da nisu osnovane žalbe zbog odluke o troškovima postupka.
8.54. Iz navedenih razloga na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08.- 19., odlučeno je kao u točkama II., III., IV. i V. izreke ove odluke.
Na žalbu USKOK-a u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude:
9. Vezano za točku 2. oslobađajućeg dijela presude USKOK navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-14. jer je u odnosu na 2. alineju te točke naveo da iz činjeničnog opisa ne proizlazi da bi optuženik sebi ili svjedoku A. Z. pribavio imovinsku korist, a da se optuženika i ne tereti da bi pribavio A. Z. imovinsku korist. Vezano za to dalje navodi da je nejasno oslobađa li sud optuženika zbog tih razloga ili zato što nije dokazano da bi počinio kazneno djelo.
9.1. Međutim, pravno i činjenično razumijevanje optužnice od strane suda i slijedom toga navod presude o izostanku imovinske koristi zapravo ima ishodište u propustu USKOK-a (kojeg taj tužitelj i priznaje u žalbi) da u pravnoj osnovi optužnice u odnosu na točku 2. navede i članak 61. KZ/97. koji se odnosi na produljeno djelo, no iz zakonskog temelja izreke (članak 453. točka 3. ZKP/08.-14.) i cjelokupnog obrazloženja oslobađajućeg dijela presude, uključujući i onog za točku 2. presude, jasno proizlazi da se presuda u tom dijelu temelji na nedostatku dokaza. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14. koju ističe USKOK.
9.2. Isto tako USKOK nije u pravu kada dovodi u pitanje činjenična utvrđenja za točku 2. alineju 1. presude. Naime, u žalbi reproducira dio telefonske komunikacije između uključenih osoba i isprava iz ovršnog spisa te zaključuje da se optuženik koristio svojim službenim položajem za ostvarenje osobnih ciljeva i ciljeva A.-M. K. (ranije K.) sukladno njenom traženju i da pri tome nije postupao u interesu službe koju je obavljao, kao i da isti ne bi bio u prilici odgoditi dražbeno ročište 11. studenog 2010. bez svojstva kojeg je imao kao službena osoba.
9.3. Suprotno žalitelju, nije moguće donijeti takav zaključak izvan svake sumnje. Naime, u postupku su provedeni svi raspoloživi dokazi, ali nije s potpunom izvjesnošću utvrđeno da se događaj odvio na način opisan u činjeničnom opisu,
I Kž-Us 83/2017-9
konkretno u čiju korist je postupao optuženi A. Č. te jesu li njegove radnje pod utjecajem poticanja od strane optužene A.-M. K. (ranije K.) i pomaganja od strane optuženog M. K.. Iz razgovora optuženog A. Č. s optuženim M. K. proizlazi njihova zajednička namjera pronalaženja kupca optuženoj A.-M. K. (ranije K.) za njezin stan koji je predmet ovršnog postupka i naplate te usluge A.-M. K. (ranije K.). Nasuprot tome, iz razgovora s optuženom A.-M. K. (ranije K.) vidljivo je da joj optuženi A. Č. pomaže u pronalaženju dobrog kupca stana mimo ovršnog postupka i u odugovlačenju dražbenih ročišta. Istovremeno, u razgovorima s D. S. i A. Z. dogovara njihovu kupnju istog stana po što nižoj cijeni, a što je optuženoj A.-M. K. (ranije K.) na štetu. Tijekom komunikacije s ovim sugovornicima on svakome od njih različito prikazuje objektivne okolnosti te svoje poduzete radnje i stanje stvari vezano za ovršni postupak.
9.4. Zbog toga, iz cjelokupnog dokaznog materijala nije jasno razlučivo koje radnje je doista protupravno poduzeo optuženi A. Č. kao službena osoba, a koje od njih predstavljaju samo njegovo hvalisanje ili pretjerivanje radi neistinitog prikaza svojih postupaka osobama koje imaju očito oprečne interese u događaju opisanom u točki 2. alineji 1. presude.
9.5. Iako bi dokazi na koje ukazuje USKOK u žalbi mogli ukazivati da se događaj odvio na način kako je to navedeno u točki 2. alineji 1. presude, isti nisu dovoljni za takav nedvojbeni zaključak s obzirom na ostale dokaze koji upućuju na drugačiji tijek događaja, a koje je prvostupanjski sud pravilno u tom dijelu uzeo u obzir kada je donio oslobađajuću presudu.
9.6. No USKOK je u pravu kada dovodi u pitanje činjenice utvrđene u odnosu na radnju iz točke 2. alineje 2. presude smatrajući da je sud izveo pogrešan zaključak da su radnje optuženika jedino suprotne Sudskom poslovniku i da se ne mogu podvesti pod kazneno djelo iz članka 337. KZ/97. Žalitelj u tom pravcu detaljno citira telefonsku komunikaciju tog optuženika s A. Z., za koju komunikaciju i ovaj sud smatra da dovodi u pitanje zaključke suda o postupanju optuženika i njegovoj stvarnoj namjeri koja stoji iza tih postupaka. Sud tako navodi da okolnost je li optuženi A. Č. rekao svjedoku A. Z. da je prikrio oglas o prodaji automobila nije nedvojbeno utvrđena, iako u razgovoru od 4. siječnja 2011. optuženi A. Č. na upit A. Z. "Jesi ti to stavio na ploču?", odgovara "Ja sam to sve prikrio." Okolnost je li prikrivanje oglasa ostvarilo cilj u vidu onemogućavanja ostalih kupaca da saznaju za dražbu vozila i u vidu pribavljene koristi za A. Z., što sve sud ističe kao ekskulpirajuće razloge, nisu od utjecaja na ocjenu njegove kaznene odgovornosti jer se takve posljedice i ne opisuju u činjeničnom supstratu. To isto vrijedi i za argument suda da dostupnost podatka o javnoj dražbi nije isključivo vezana za oglasnu ploču suda i da je u konkretnoj situaciji ta informacija došla do kupaca na druge načine, pri čemu izostanak posljedice ne utječe na postojanje kaznenog djela, nego može biti od utjecaja na pitanje radi li se o pokušaju ili dovršenom kaznenom djelu.
9.7. Kod takvog stanja stvari, potrebno je obranu optuženika i izvedene dokaze procijeniti s više kritičnosti.
I Kž-Us 83/2017-9
9.8. Dakle, USKOK je u pravu kada osporava činjenična utvrđenja jedino u odnosu na 2. alineju točke 2. presude, no, budući da je optužnica koncipirana tako da obje alineje ulaze u sastav jednog kaznenog djela iz članka 337. stavka 3. KZ/97. u točki 2. te čine neodvojivu cjelinu, valjalo je ukinuti cijelu točku 2. presude.
9.9. Osporavajući činjenično stanje utvrđeno u odnosu na točku 4. presude, kojom je optužena D. J. Š. oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97., USKOK u žalbi s pravom dovodi u pitanje zaključke suda o nedokazanosti tog kaznenog djela. Naime, vremenski slijed zbivanja 29. listopada 2010. doista ukazuje na moguću povezanost između parfema "Marc Jacobs" i kasnijeg zemljišnoknjižnog upisa u spisu broj Z-6860/10 povodom prijedloga M. B.. Tog dana u 9:53 h svjedokinja B. B. zove optuženicu i govori joj da je mama (M. B.) ispred suda, na što optuženica kaže da će joj (M. B.) dati original rješenja o nasljeđivanju i govori o potrebi davanja izjave za garažu. Istog dana optuženica u 15:04 h zove sestru te joj kaže, pored ostaloga, da je mislila da je dobila kavu, a da je dobila parfem "Marc Jacobs" dok u 15:36 h optuženica upućuje SMS poruku svjedokinji B. B. kojom izražava zahvalnost mami (M. B.) i njoj (B. B.) te dodaje "… niste trebale …". Prema iskazu svjedokinje S. M., istog se dana optuženica osobno zadužila za spis broj Z-6860/10 koji je do tada bio u radu druge referentice, što po stavu ovog suda nije samo po sebi nedopušteno, ali je indikativno za procjenu cjelokupnog postupanja optuženice u tom sudskom predmetu. Također je upitan stav suda da je svjedokinja B. B. govorila istinu objasnivši da joj se optuženica porukom zahvalila za bombonijeru, kada se ima na umu mala vjerojatnost da netko zamijeni bombonijeru s parfemom, odnosno kavom kako je optuženica pogrešno pretpostavila, a s obzirom na znatne razlike u obliku i težini tih predmeta.
9.10. Stoga je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-19., trebalo prihvatiti žalbu USKOK-a i ukinuti oslobađajući dio prvostupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku i to, na temelju odredbe članka 484. stavka 1. ZKP/08.-19., pred potpuno izmijenjenim vijećem, kako je i odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.
9.11. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud provesti sve raspoložive dokaze, koje će nakon toga, svakoga za sebe i u vezi s ostalima, i valjano ocijeniti te će, imajući na umu nedostatke pobijane presude na koje mu je ukazano ovim rješenjem, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će i valjano obrazložiti.
10. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 6. listopada 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
Na temelju članka 164. stavka 5. ZKP/08.-19 presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. listopada 2021. broj I Kž-Us 83/2017 prilažem
I Kž-Us 83/2017-9
PISANO OBRAZLOŽENJE IZDVOJENOG GLASA
1. Prilikom donošenja drugostupanjske presude glasovao sam za potvrđivanje presude Županijskog suda u Rijeci 20. prosinca 2016. broj K-Us-10/14 u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi od optuženog A. Č. u iznosu od 7.219,52 kn jer smatram da nije bilo mjesta njenom preinačenju u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način kako je to odlučeno većinom glasova.
2. Naime, smatram da ne postoje uvjeti za takvu odluku propisani odredbom članka 486. stavka 1. ZKP/08.
2.1. Mišljenja sam da okolnost da je u međuvremenu – nakon donošenja prvostupanjske presude, a prije donošenja ove drugostupanjske presude – prestao važiti ZOPOIK na kojem se u preinačenom dijelu temeljila prvostupanjska presuda ne dovodi niti do povrede kaznenog zakona (jer se radi o postupovnom, a ne o materijalnom propisu čije povrede su taksativno nabrojane u članku 469. ZKP/08.) niti je tom odlukom počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točaka 5., 9. ili 10. ZKP/08. zbog kojih bi bilo moguće preinačiti prvostupanjsku presudu. Zbog toga sam glasovao protiv preinačenja prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na oduzimanje imovinske koristi.
3. Osim toga, smatram da je pogrešno u ovakvoj odluci o oduzimanju imovinske koristi utvrditi "da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske".
3.1. Naime, utvrđenje da stvari postaju vlasništvo RH može predstavljati dio izreke o oduzimanju imovinske koristi samo kad su te stvari individualno određene (a to je, u pravilu, slučaj kad su one bile privremeno oduzete i nalaze se pohranjene kod tijela kaznenog postupka), odnosno moguće je odrediti da neko pravo postaje imovina RH kad se radi o točno određenom, individualiziranom pravu koje bi tek takvom konstitutivnom odlukom ušlo u imovinu RH.
3.2. Kad se, pak, optuženiku nalaže plaćanje novčanog iznosa (dakle, kad je riječ o kondemnatornoj odluci), novac postaje imovina RH tek kad odgovarajući iznos bude i uplaćen u državni proračun, bilo na način da to dragovoljno učini optuženik, bilo da do naplate dođe prisilnim putem.
3.3. Upravo radi naglašavanja različitosti ovih odluka u stavak 2. članka 560. ZKP/08.-19. unesen je dio "ovisno o okolnostima" (koji je nedostajao u odgovarajućoj odredbi članka 5. stavka 1. ZOPOIK-a).
Zagreb, 6. listopada 2021.
Sudac – član vijeća:
Dražen Tripalo, v.r.
I Kž-Us 83/2017-9
