REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1245/2014-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari mldb. tužitelja V. G., (OIB: … ), zastupanog po ocu i zz N. G. (OIB: … ), oboje iz Z., zastupani po punomoćnici N. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika Grada Z., zastupanog po generalnom punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora, odlučujući o reviziji i dopuni reviziji mldb. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 5501/10-2 od 14. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-471/10-13 od 16. ožujka 2010., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se odbija revizija tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5501/10-2 od 14. siječnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-471/10-13 od 16. ožujka 2010. u dijelu izreke iz stavka I. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe članka 2. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama na pripremi građevinskog zemljišta za lokaciju J. kč.br.3530/3 k.o. M. u odnosu na obvezu plaćanja konačnih troškova pripreme građevinskog zemljišta u iznosu od 637.910,00 kn.

II. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5501/10-2 od 14. siječnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-471/10- 13 od 16. ožujka 2010. u dijelu izreke iz stavka I. koji se odnosi dio odredbe članka 2. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama na pripremi građevinskog zemljišta za lokaciju J. kč.br.3530/3 k.o. M. u odnosu na obvezu plaćanja rente u iznosu od 453.627,00 kn te u odnosu na odluku o troškovima postupka i sudi:

Uvažava se žalba tužitelja i preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se utvrđuje ništetnom dio odredbe članka 2. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama na pripremi građevinskog zemljišta na lokaciji J. kč.br.3530/3 k.o. M., sklopljen dana 15. studenog 1994. pod brojem 140-124/1389 između tuženika Grada Z. i prednika tužitelja Ž. H. u odnosu na obvezu podmirenja rente u iznosu od 453.627,00 kn što čini protuvrijednost od 122.602 DEM prema srednjem tečaju HNB na dan 26. rujna 1994., a prema podacima navedenim u dokumentu Klasa: 944- 09/94-08/28, Ur.br.: 251-12-03-08-94-6 od dana 26. rujna 1994. koji dokument prileži uz ugovor.

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava revizije u iznosu od 7.757,45 kn, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se dopuna revizije tužitelja kao nepravodobna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavom odredbe članka 2. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama na pripremi građevinskog zemljišta za lokaciju J. – kč. br. 3530/3 k.o. M. sklopljenog 15. studenoga 1994. pod brojem 140-124/1389 između tuženika Grada Z. i prednika tužitelja Ž. H., a po kojem je Ž. H. u obvezi podmiriti konačne troškove pripreme građevinskog zemljišta u iznosu od 637.910,00 kn, što čini protuvrijednost od 172.408,00 DEM prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan 26. rujna 1994. (1 DEM=3,70 kn) kao i rentu u iznosu od 453.627,00 kn što čini protuvrijednost od 122.602,00 DEM prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan 26. rujna 1994. godine (1 DEM=3,70 kn), a prema podacima navedenim u dokumentu Klasa: 944-09/94-08/28, Ur.broj: 251-12-03-08-94-6 od 26. rujna 1994. koji dokument prileži uz ugovor i čini njegov sastavni dio. U točki II. naloženo je tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 35.271,60 kn, u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-471/10 od 16. ožujka 2010.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje.

3.1. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio i dopunu revizije 25. listopada 2019., koja dopuna je izvan roka propisanog za podnošenje revizije, odredba članka 382. stavka 4. ZPP-a.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično neosnovana i djelomično osnovana.

6. Dopuna revizije je nepravodobna.

7. Prema odredbi članka 392. a. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba članka 2. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama zaključenog 15. studenoga 1994. između prednika tužitelja i tuženika.

9. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer drugostupanjska presuda nema nedostataka i može se ispitati, a izreka presude ne proturječi razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je prednik tužitelja sada pok. Ž. H. sklopio sa tuženikom Ugovor o međusobnim pravima i obvezama na pripremi građevinskog zemljišta na lokaciji J. kč.br.3530/3 k.o. M., dana 15. studenog 1994. pod brojem 140-124/1389,

- da je prednik tužitelja kao investitor neposrednom pogodbom dobio od tuženika dio neizgrađenog građevinskog zemljišta kč.br.3530/3 k.o. M. od 157,8 čhv ili 568 m[2] koja prema parcelacijskom elaboratu RN br.1988/93 čini novoformiranu građevinsku parcelu označenu kao kč.br.7833/3 površine 222,4 čhv ili 800 m[2] k.o. Grad Z. (prema novoj izmjeri označena kao kč.br.3530/2 k.o. M., površine 800 m[2] ), na kojoj je izgrađena zgrada u … ,

- da se člankom 2. predmetnog Ugovora prednik tužitelja obvezao podmiriti troškove pripreme građevinskog zemljišta u iznosu od 637.910,00 kn što čini protuvrijednost od 172.408 DEM prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan 26. rujna 1994. kao i rentu u iznosu od 453.627,00 kn što čini protuvrijednost od 122.602 DEM prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan 26. rujna 1994.

11. Tužitelj svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama temelji na tome da nisu jasni kriteriji koji su korišteni kod obračuna glavnice i kamata na zakašnjenje za troškove pripreme građevinskog zemljišta i rente, dok se u odnosu na pitanje rente poziva i na to da je otpala pravna osnova za naplaćivanje rente iz razloga što je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-1289/1997 od 26. siječnja 2000. ukinut Zaključak o utvrđivanju rente za gradnju na zemljištu u vlasništvu investitora.

12. Nižestupanjski sudovi nalaze neosnovanim zahtjev tužitelja iz razloga što se Zaključak o utvrđivanju rente za gradnju na zemljištu u vlasništvu investitora koji je ukinut odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ne bi odnosio na konkretnu pravnu situaciju. I to iz razloga jer je tuženik predniku tužitelja - investitoru, neposrednom pogodbom u vlasništvo dao dio neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu označenog kao dio kč.br. 7833/3 k.o. Grad Z. određene površine, a obračun troškova pripreme građevinskog zemljišta i rente u dodjeli građevinskog zemljišta radio se na temelju zaključka o utvrđivanju prosječnog iznosa troškova pripreme zemljišta za gradnju koji je donesen temeljem odluke o građevinskom zemljištu. Stoga zaključuju, obzirom da tužitelj nije bio vlasnik zemljišta, da je temeljem sklopljenog ugovora bio u obvezi podmiriti troškove pripreme građevinskog zemljišta i troškova rente.

13. Naime, člankom 51. stavkom 1. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 54/80, 42/86, 41/88, 48/88-pročišćeni tekst, 16/90 i 53/90 - dalje: ZGZ) propisano je da na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta općina i korisnik kojemu je odnosno zemljište dano na korištenje sklapaju Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u skladu s uvjetima određenim u rješenju. Prema stavku 2. citiranog članka korisnik zemljišta dužan je taj ugovor zaključiti s općinom prije izdavanja odobrenja za građenje objekta radi čije izgradnje zemljište dano na korištenje. Taj ugovor mora sadržavati rok u kojem je korisnik zemljišta dužan općini platiti naknadu za zemljište koje mu se daje na korištenje, s time da se uknjižba (stavak 3.) prava korištenja građevinskog zemljišta na novog korisnika vrši na temelju ugovora iz stavka 1. tog članka, na koji je nadležno javno pravobraniteljstvo dalo mišljenje o njegovoj pravnoj valjanosti i pravomoćnog rješenja iz članka 41. tog Zakona.

13.1. Člankom 41. ZGZ-a propisano je da o oduzimanju građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika kao i o davanju tog zemljišta na korištenje prema navedenom zakonu odlučuje skupština općine rješenjem nakon provedenog postupka propisanog tim zakonom.

13.2. Člankom 26. stavkom 1. ZGZ-a propisano je da se građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu ne može dati na korištenje bez naknade, osim društvenim pravnim osobama u slučajevima kada je to određenom zakonom ili odlukom skupštine općine, a u slučaju davanja na korištenje građevinskog zemljišta bez naknade općine ja dužna platiti naknadu iz svojih sredstava ukoliko prema trećim osobama postoji obveza plaćanja naknade (stavak 2.) dok su u čl. 27. stavku 1. ZGZ- a propisana davanja koja plaća novi korisnik građevinskog zemljišta danom mu na korištenje: naknada koja se plaća prijašnjem vlasniku odnosno korisniku zemljišta za zemljište i objekte koji su se nalazili na tom zemljištu, naknada troškova pripreme zemljišta za izgradnju ako je ta priprema utvrđena srednjoročnim planom uređenja prostora. Troškove iz stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. dužna je prije izgradnje objekta platiti osoba koja je pravo korištenja građevinskog zemljišta stekla na osnovu pravnog posla ili zakona kao i vlasnik građevinskog zemljišta. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da se obveze osoba iz stavka 2. tog članka u vezi sa plaćanjem troškova pripreme zemljišta u općini uređuju ugovorom koji su te osobe dužne zaključiti s općinom prije izdavanja odobrenja za građenje.

14. Dakle, obveza plaćanja troškova pripreme građevinskog zemljišta proizlazi iz citiranih odredbi članka 27. stavka 1. ZGZ-a. Argumenti koje tužitelj navodi kao razloge ništetnosti odredbe članka 2. predmetnog ugovora (pogrešan obračun iznosa naknade za pripremu građevinskog zemljišta kao i iznos rente koji dovodi u svezu s nalazom i mišljenjem vještaka koji je izrađen izvan ovog sudskog postupka i po prvi puta dostavljen u spis u prilogu žalbe) su razlozi koji bi bili relevantni za eventualno sniženje cijene ili za raskid ugovora, a što nije predmetom konkretnog postupka. Nadalje, tužitelj po prvi puta u revizijskim navodima kao razlog za ništetnost članka 2. predmetnog ugovora navodi manu volje (simulaciju pravnog posla) i u prilog tih tvrdnji iznosi nove činjenice i nove dokaze, a obzirom da se te nove činjenice ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, revizija se iz tih razloga ne može podnijeti.

14.1. Prema članku 103. („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO/91) propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14.2. U tom smislu neosnovani su revizijski navodi tužitelja da su u odnosu na dio odredbe članka 2. predmetnog ugovora koji se odnosi na plaćanje troškova pripreme građevinskog zemljišta ispunjene pretpostavke za ništetnost.

15. U odnosu na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 2. predmetnog ugovora koji se odnosi na plaćanje rente odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- II-1289/1997 od 26. siječnja 2000. po pitanju rente navodi se da je renta po svojoj pravnoj prirodi prihod vlasnika neke stvari ili ovlaštenika prava da od osobe koja stvar ili pravo koristi, posebno ako se to ugovori, dobiva određenu novčanu naknadu ili naknadu u naravi.

16. Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je predmetni Zaključak Gradsko poglavarstvo Grada Z. donijelo temeljem odredbe članka 11. stavka 3. Zakona o prostornom uređenju i Programa mjera za unapređenje stanja u prostoru. Međutim Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da članak 11. stavka 3. Zakona o prostornom uređenju ne predstavlja valjani pravni temelj za donošenje osporenog Zaključka, jer odredbe članka 11. stavka 1. i 3. Zakona o prostornom uređenju utvrđuju nadležnost predstavničkih tijela za donošenje programa mjera za unapređenje stanja u prostoru, kojim se utvrđuju potrebe uređenja zemljišta, razina uređenja, rokovi uređenja te izvori financiranja. Niti Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 70/97 i 128/99) koji određuje izvore financiranja, ali ni drugi zakoni ne predviđaju određivanje, zahvaćanje i ubiranje rente kao izvora prihoda proračuna. Stoga je osporeni zaključak donesen od strane nenadležnog tijela, jer prema odredbi članka 74. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, opće akte jedinice lokalne uprave i samouprave donosi njeno predstavničko tijelo, dok ih poglavarstvo samo izvršava, odnosno osigurava njihovo izvršenje.

17. Prema pravnom shvaćanju ovog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev x- 999/13 od 22. siječnja 2014. obzirom je predmetni zaključak protivan Ustavu Republike Hrvatske otpao je i pravni osnov na temelju kojeg bi se moglo tuženika obvezati na isplatu iznosa na ime rente u smislu članka 103. ZOO, pa su slijedom toga ništave i odredbe Ugovora o međusobnim pravima i obvezama kojima se unosi obveza tuženika na plaćanje takve rente. To tim prije što obveza plaćanja rente nije propisana niti jednim zakonom, pa niti člankom 51. ZGZ-a kojom je jedino propisano da općina i korisnik zemljišta sklapaju ugovor o međusobnim pravima i obvezama u skladu s uvjetima uređenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskog zemljišta. Stoga kako je pravna osnova za utvrđivanje plaćanja rente utvrđena protivno Ustavu Republike Hrvatske , a što slijedi iz citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske neovisno o tome što je takva obveza utvrđena rješenjem o davanju na korištenje građevinskog zemljišta odredbe ugovora kojima stranke reguliraju svoja međusobna prava i obveze ne smiju biti protivne Ustavu RH jer su time i ništave sukladno odredbi čl.103. ZOO/91.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je djelomično odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i potvrditi drugostupanjsku presudu (u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 2. Ugovora, a odnosi se na plaćanje troškova pripreme građevinskog zemljišta) te odlučiti kao u izreci presude pod točko I. te djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti nižestupanjsku presudu (u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 2. Ugovora, a odnosi se na plaćanje troškova rente) te odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

19. S obzirom na to da je po reviziji tužitelja djelomično preinačena drugostupanjska presuda na način da je utvrđeno ništetnim dio odredbe članka 2. predmetnog ugovora koji se odnosi na plaćanje rente, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka u skladu sa člankom 166. stavkom 2. ZPP-a i člankom 154. stavkom 2. ZPP-a. Obzirom na uspjeh stranaka u postupku odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka II. izreke), dok je tužitelju s obzirom na uspjeh u revizijskom postupku (41%) priznat trošak za sastav revizije u iznosu od 7.757,45 kn (točka III. izreke).

20. Pravodobnost dopune revizije ocjenjuje se prema odredbi članka 382. stavka 4. ZPP-a, kojom je propisano da se revizija podnosi u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude. Obzirom je revidentu dostavljena drugostupanjska odluka 14. veljače 2014., a dopunu revizije je podnio 25. listopada 2019., istu je valjalo odbaciti kao nepravodobnu temeljem odredbe članka 392. stavka 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 6. listopada 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.