REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2468/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. V. iz Z., koju zastupaju punomoćnici G. L. i M. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. R. B. iz S. M. pod O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1469/13-2 od 17. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4753/11-17 od 1. ožujka 2013., u sjednici održanoj 6. listopada 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na isplatu iznosa od 220.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovnu odluku, odnosno iste preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti. Traži trošak za sastav revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijama i samo u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.
7. Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da je supruga tužiteljice pok. D. B. … ubio njegov otac A. B. koji je istoga dana počinio samoubojstvo. Nadalje utvrđuju da je iza pok. D. i A. B. vođen ostavinski postupak u kojem je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik kao supruga i sin nasljednici pok. D. B. te da je tuženik kao unuk nasljednik pok. A. B. Utvrđuju da su se u ostavinskom postupku stranke sporazumjele o diobi ostavinske mase prema kojem sporazumu je tužiteljica naslijedila imovinu iza pok. D. B. osim prstena pečatnjaka koji je pripao tuženiku, dok je imovinu iza pok. A. B. naslijedio tuženik. Konačno utvrđuju da tužiteljica trpi duševne bolove iza smrti pok. supruga i da joj pripada pravo na naknadu štete na temelju čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO). Međutim, zaključuju da nema uvjeta za dosudu neimovinske štete na teret tuženika jer da specifične okolnosti slučaja u kojima je tuženik kao maloljetnik izgubio i oca i djeda te je i sam teško oštećen upućuju na to da bi dosuda naknade u konkretnom slučaju bila nespojiva s njezinom naravi i društvenom svrhom, pa primjenom čl. 1100. st. 2. ZOO-a odbijaju tužbeni zahtjev.
8. Tužiteljica u reviziji ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a prvenstveno je opisujući sukladno zakonskom sadržaju te povrede. Nadalje ukazuje na, po njezinom mišljenju, proturječje u obrazloženju jer da je sud prvo priznao tužiteljici pravo na naknadu štete, a potom zaključio o nepostojanju odgovornosti na strani tuženika. Tužiteljici valja odgovoriti da ta povreda nije počinjena jer je sud drugoga stupnja za svoje zaključke dao sasvim jasne, logične i neproturječne razloge. U odnosu na navod o proturječju valja joj ukazati da sud nigdje nije zaključio o nepostojanju odgovornosti tuženika već je odbijanje tužbenog zahtjeva opravdao sasvim drugačijim razlozima koji sežu u područje primjene materijalnog prava.
9. Nije dvojbeno da tužiteljica kao supruga pok. D. B. spada u krug osoba koje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti na temelju čl. 1101. st. 1. ZOO- a. Međutim, postoji i odredba čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja uspostavlja subjektivnu ili konkretnu metodu određivanja pravične novčane naknade. Prema toj odredbi u obzir valja uzeti i cilj kojemu naknada služi te okolnost da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Dakle, te okolnosti valja imati u vidu s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja i ovisno o njihovoj postojanosti i intenzitetu odlučiti o tužbenom zahtjevu. U konkretnom se slučaju zaista desila tragična i rijetko pojavljujuća životna situacija. Istodobno su život izgubili i suprug tužiteljice, ali i otac i djed tužitelja. Zakonodavac je u području pravične novčane naknade nastojao uspostaviti određenu i nužnu ravnotežu između prava oštećenoga, ali i obveza, pa i prava štetnika. Upravo ovom odredbom predviđena je i mogućnost da se ne dosudi pravična novčana naknada ako bi to bilo protivno cilju kojem služi ili ako se njome pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. U situaciji u kojoj je i sam tuženik, tada još i maloljetan, izrazito teško oštećen samim štetnim događajem, posve je pravilno sud primijenio odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kada je zaključio o postojanju posebnih okolnosti slučaja u kojima bi uvažavajući gore istaknuto doista bilo neopravdano dosuditi takvu naknadu. Revidentici još valja ukazati da navodi revizije o osobi tuženika i njegovom ponašanju predstavljaju činjenice koje su po prvi puta istaknute tek u reviziji, ali i to da nepravilnost ili nepotpunost utvrđenja činjeničnog stanja ne predstavlja zakonom predviđeni razlog za podnošenje revizije.
10. Stoga je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 6. listopada 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
