REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 280/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz K., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik u K., protiv tuženica: 1. K. B. iz Z., OIB: … , i 2. D. D. iz Z., OIB: … , koje zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2534/2015-2 od 2. rujna 2015., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku poslovni broj P-2456/2015 od 1. travnja 2015., koja presuda je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku poslovni broj P-2456/2015-6 od 13. travnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2021.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tuženica za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj A. H. iz K., hrvatski državljanin, OIB: … kao gruntovni vlasnik cijele gr.č. 692/G u k.o. K. time vlasnik nekretnine definirane oblikom iste danom u gruntovnim mapama, a koja je nekretnina u katastarskom operatu prikazana i kao dio od 60/911 dijela cijele gr.č. 691/G u k.o. K. prikazane u prijavnom listu načinjenom od strane mjernika vještaka P. U. ."

II. Nalaže se tužitelju da tuženima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 23.715, 00 kn (slovima : dvadesettritisućesedamstopetnaestkuna ) u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova, tužene odbijaju.“

2. Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno:

„Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu zahtjeva koji glase:

"I. Utvrđuje se u smislu odredbi članka 25. stavak 4. , članka 28. stavak 1. i 3. članka 69.stavak 2., članka 71. stavak 1., a sve u svezi s odredbama članka 103.,članka 105. stavak 1. i 3., članka 110. stavak 2. i članka 108. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, da se vrši usklađenje katastra zemljišta kojim raspolaže Ispostava katastra K. na način da se prijavnim listom sačinjenim po mjerniku vještaku P. U. vrši pripajanje suvlasničkog dijela od 60/911 cijele gr.č. 691/G povećanjem cijele gr.č. 692/G za 60 M2 i promjenom oblika iste kako je to prikazano na prijavnom listu.

II. U smislu odredbi stavka II. ove presude, obvezuju se sljednici pok. B. D. i to D. D. i K. B.., da u roku od 15 dana daju izjavu kojom odobravaju prijavni list opisan u stavku I. i II. ove presude, a dan u privitku iste, jer će u protivnom tu i takvu izjavu zamijeniti ova presuda nakon pravomoćnosti pa se ovlašćuje tužitelj A. H. da po pravomoćnosti ove presude zatraži od Ureda za katastarsko geodetske poslove provedbu prijavnog lista sačinjenog od strane mjernika vještaka P. U. danog u privitku ove presude.

III. U smislu članka 126. i 127. ZV-a, u svezi članka 43., 52. i 55. Zakona o zemljišnim knjigama ovlašćuje se tužitelj A. H. da po pravomoćnosti ove presude zatraži provedbu upisa promjene površina na gr.č. 692/G u k.o. K. povećanjem površine za 60 M2, kako je to prikazano u prijavnom listu opisanom u stavku I. , II. i III. ove presude."

3. Prvostupanjskim je rješenjem o ispravku presude odlučeno:

I. Ispravlja se izreka presude u točki II. tako da umjesto iznosa od 23.715,00 kn pravilno treba stajati:"19.136,20 kn"

II. Ispravlja se zadnji stavak obrazloženja na strani 5. i to u trećem retku iza navoda: "i to za" :te pravilno treba pisati: sastav žalbe od 16. 09. 2002.g. 937,50 kn – tbr. 10.t.1, sastav prijedloga za privremenu mjeru 750,00 kn – tbr. 11.t.1., pripremni podnesci od 31. 03. 2003.g. i 11. 04. 2004.g. za svaki po 187,50 kn – tbr. 8.t.3, sastav žalbe od 04. 06. 2003.g. 937,50 kn – tbr. 10.t.1., podnesak od 14. 09. 2005.g. 187,50 kn – tbr. 8.t.3., ročište 19. 10. 2005.g. 375,00 kn – tbr. 9.t.2., ročište 24. 11. 2005.g. 750,00 kn – tbr. 9.t.1., ročište 23. 03. 2006.g. 375,00 kn – tbr. 9.t.2., ročište 10. 04. 2006.g. 750,00 kn – tbr. 9.t.1., sastav žalbe 12. 06. 2006.g. 937,50 kn - tbr. 10.t.1., podnesak od 08. 01. 2009.g. 750,00 kn – tbr. 8.t.1., sastav žalbe od 26. 11. 2010.g. 937,50 kn – tbr. 10. t. 1. , ročište 13. 11. 2012.g. 750,00 kn – tbr. 9.t.1., podnesak od 16. 11. 2012.g. 750,00 kn – tbr. 8.t.1., ročište 21. 05. 2014.g. 375,00 kn – tbr. 9.t.2., ročište 18. 11. 2014.g. 375,00 kn – tbr. 9.t.2., i ročište 24. 02. 2015.g. 750,00 kn - tbr. 9.t.1., kao i PDV na navedene iznose od 22, 23 odnosno 25 % te za ročišta 18. 11. 2014.g. i 24. 02. 2015.g. povećanje od 10 % za zastupanje više osoba prema tbr. 36.,sudske pristojbe na žalbu od 16. 09. 2002.g. 2.400,00 kn –tar. br. 3., na privremenu mjeru 1.200,00 kn- tar. br. 1.t. 2, pristojba na žalbu od 04. 06. 2003.g. 800,00 kn – tar. br. 3., pristojba na žalbu od 12. 06. 2006.g. 500,00 kn – tar. br. 3 i pristojba na žalbu od 26. 11. 2010.g. 500,00 kn – tar. br. 3. Tarife sudskih pristojbi , što ukupno iznosi 19.136,20 kn.

III. Sve ostale odredbe citirane odluke ostaju i dalje na snazi.

4. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku posl. br. 72 P-2456/2015 od dana 01. travnja 2015. god., ispravljena rješenjem istoga suda posl. br.72 P-2456/2015-6 od dana 13. travnja 2015. god. u odbijajućem dijelu glavnog zahtjeva i usvajajućem dijelu troškova postupka.“

5. Drugostupanjskim je rješenjem odlučeno:

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i p o t v r đ u j e rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku posl. br. 72 P-2456/2015 od dana 01. travnja 2015. god.“

6. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne" novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i predložio da ovaj revizijski sud ukine nižestupanjske odluke ili da ih preinači tako da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev.

7. Tuženice su u odgovoru na reviziju predložile reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

8. Revizija nije osnovana.

9. Stranke mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna ili ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeno je kako je ista donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP. Stoga je ovaj revizijski sud predmetnu reviziju cijenio kao (redovnu) reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP i ispitao je s obzirom na razloge zbog kojih se takva revizija može podnijeti (čl. 385. st. 1. ZPP) djelomično izričito navedene u reviziji te sadržane u materijalnopravnim i procesnopravnim pitanjima koje je tužitelj postavio sastavljajući reviziju kao izvanrednu.

10. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

11. Neosnovano tužitelj u reviziji ističe da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP. Naime, postavljajući predmetna procesnopravna pitanja, tužitelj između ostalog ukazuje na to da mu nije omogućeno izjavljivanje žalbe protiv rješenja kojim nije dopuštena preinaka tužbe, a sve imajući u vidu odredbe čl. 191. st. 2. i 3. u vezi sa čl. 345. ZPP. Prema odredbi čl. 190. st. 8. ZPP protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba iz čega proizlazi zaključak da je protiv rješenja kojim se ne dopušta preinaka tužbe žalba dopuštena. Budući da odredbama čl. 190. do 192. ZPP koje uređuju preinaku tužbe nije propisano da žalba nije dopuštena protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim nije dopustio preinaku tužbe, proizlazi da je žalba dopuštena protiv rješenja kojim sud nije dopustio preinaku tužbe. Međutim, tužitelj nije podnio žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda od 24. veljače 2015. kojim nije dopuštena preinaka tužbe, niti je to navodio kao žalbeni razlog protiv prvostupanjske odluke, pa se o razlozima zbog kojih je sud tako riješio ne može raspravljati u ovom stupnju stadiju postupka. Neosnovani su i navodi tužitelja iz trećeg procesnog pitanja o tome je li tužba preinačena s obzirom na to da je i po ocjeni ovog revizijskog suda tužitelj u podnesku od 23. veljače 2015. izvršio preinaku tužbe. U odnosu na navode iz prvog procesnog pitanja koji se odnose na to da li je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 16. ZPP kada je odbacio tužbu te zašto pri tome nije ukinuo provedene radnje, valja reći da se postupak usklađenja gruntovnih i katastarskih čestica vodi u upravnom postupku te je pobijana odluka i u navedenom dijelu na zakonu osnovana te da prvostupanjski sud nije ni mogao ukinuti provedene radnje s obzirom na to da upravni postupak nije ni proveden. U preostalom dijelu navedenog procesnog pitanja tužitelj revizijski razlog podrobnije obrazlaže ukazivanjem na činjenično stanje drukčije od onoga utvrđenog u postupku koji je prethodio revizijskome, tj. kao da je između ovih stranaka prethodno proveden i upravni postupka, a što u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno.

12. Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka nije ostvaren.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje kako je on kao gruntovni vlasnik cijele gr.č. br. 692, k.o. K. vlasnik i nekretnine koja je definirana oblikom u gruntovnim mapama, a u katastarskom operatu prikazana kao suvlasnički dio 60/911 dijela cijele gr.č. br. 691, k.o. K., prikazana u prijavnom listu vještaka geometra P. U. Uz navedeni zahtjev tužitelj zahtijeva i usklađenje katastra zemljišta na način da se izvrši povećanje cijele gr.č. br. 692/G i promjena oblika iste te da mu tuženici u roku 15 dana daju izjavu kojom odobravaju prijavni list, dok će u suprotnom takvu izjavu zamijeniti pravomoćna sudska presuda.

14. U predmetnom postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće pravno relevantne činjenice:

- da je predmet spora točno određeni realni dio nekretnine i to onaj dio koji je na katastarskom planu prikazan kao dio gr.č. br. 691, dok je u gruntovnoj mapi dio gr.č. br. 692,

- da je gr.č. br. 691 od 1960. do 1991. imala status društvenog vlasništva,

- da su kat. čest. br. 691 i 692 (sada 691/G i 692/G) svaka u površini od 800 m2, po kulturi vinograd, nastale cijepanjem od kat. čest. br. 226, k.o. K.,

- da je Rješenjem Z-654/70, a na temelju pravomoćnog rješenja Imovinskopravne službe Skupštine općine K. od 24. srpnja 1970. god., otpisana kat. čest. br. 692 i prenesena u z.k.ul. br. 1706, k.o. K. u površini od 800 m2 na ime A. i Đ. H.,

- da se u odnosu na spornu nekretninu razlikuju zemljišnoknjižni i katastarski podaci,

- da prema zemljišnoknjižnim podacima sporna površina pripada kat. čest. br. 692 u vlasništvu tužitelja te je u katastru upisana pod br. 2528, dok prema katastarskim podacima sporna površina pripada kat. čest. br. 691 k.o. K., u vlasništvu tuženika te je u katastru upisana pod br. 2526.

15. Na temelju gore utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio da ga se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine s obzirom na to da tužitelj ne može tražiti utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu cijele gr.č. br. 691 od 60/911 dijelova, kada se istodobno radi o točno određenom realnom dijelu nekretnine. Prvostupanjski sud odbacio je tužbu u odnosu na preostale zahtjeve tužitelja jer takvi zahtjevi nisu u nadležnosti suda već upravnog tijela.

16. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku odluku s obrazloženjem u kojem uz razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva iz prvostupanjske odluke navodi i to kako nije utvrđeno da bi sporna površina, koja u naravi predstavlja dio ograđene okućnice u posjedu tužitelja, prema zemljišnoknjižnim podacima predstavljala dio kat. čest. 691/G k.o. K. S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir odredbu čl. 10. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96 i 68/98 - dalje: ZZK) po kojoj su za knjižna prava mjerodavni podaci u zemljišnoj knjizi, drugostupanjski sud zaključuje da sporna površina od 60 m2 pripada kat. čestici br. 692/G, k.o. Krk, koja je u vlasništvu tužitelja, a ne tuženica. Drugostupanjski sud navodi kako je prvostupanjski sud pravilno odlučio i u odnosu na ostale zahtjeve tužitelja, ali iz pogrešnih razloga s obzirom na to da je trebalo odbiti tužbene zahtjeve kojima se od tuženica traži davanje odobrenja na sadržaj prijavnog lista koje će u protivnom zamijeniti ova presuda te kojim se ovlašćuje tužitelja da po pravomoćnosti presude zatraži provedbu upisa promjene površine jer je sud prvog stupnja bio ovlašten odlučivati o tim zahtjevima. Zaključno, drugostupanjski sud potvrđuje i odluku prvostupanjskog suda kojom je odbačena tužba u dijelu u kojemu tužitelj zahtjeva usklađenje katastra zemljišta, promjenom površine i oblika kat. čestica br. 691/G i 692/G s obzirom na to da se o predmetnom zahtjevu ne odlučuje u sudskom već u upravnom postupku, a što proizlazi iz čl. čl. 64. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine", broj 16/07 i 124/10 - dalje: ZDIKN).

17. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud prihvaća ocjenu drugostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva neosnovan s obzirom na to da prijeporna sporna površina od 60 m2 pripada kat. čestici br. 692/G, k.o. K., koja je u vlasništvu tužitelja, a ne tuženica, kao i zbog toga što tužitelj ne može zahtijevati utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom i točno određenom realnom dijelu iste nekretnine. Također, neosnovan je i revizijski navod kako je sud ovlašten odlučivati o cijepanju nekretnine u postupku usklađenja gruntovnih i katastarskih mapa s obzirom na to da se o navedenom u skladu s čl. 64. st. 1. ZDIKN odlučuje u upravnom postupku. Ni ostali revizijski navodi nisu od značaja za odluku u ovome sporu s obzirom na to da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva te je s druge strane utvrđeno kako prijeporna sporna površina u smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZZK nije u vlasništvu tuženica.

18. S obzirom na navedeno, ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci presude.

20. Zahtjev tuženica za naknadu troška odgovora na reviziju nije prihvaćen jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP te je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. II izreke presude.

Zagreb, 6. listopada 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.